Predmet C‑583/13 P
Deutsche Bahn AG i dr.
protiv
Europske komisije
„Žalba — Tržišno natjecanje — Sektor željezničkog prometa i pomoćnih usluga — Zloporaba vladajućeg položaja — Uredba (EZ) br. 1/2003 — Članak 20. i članak 28. stavak 1. — Upravni postupak — Odluka kojom se nalaže pretraga — Komisijine ovlasti za provođenje pretrage — Temeljno pravo na nepovredivost doma — Nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja — Učinkovit sudski nadzor — Slučajni pronalazak“
Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 18. lipnja 2015.
Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Komisijina ovlast za provođenje pretrage — Nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja — Povreda prava na nepovredivost doma — Nepostojanje — Naknadni sudski nadzor zakonitosti odluke o provođenju pretrage — Temeljno jamstvo
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 2., 6., 7. i 8.)
Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Komisijina ovlast za provođenje pretrage — Nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja — Povreda prava na djelotvornu sudsku zaštitu — Nepostojanje — Naknadni sudski nadzor zakonitosti odluke o provođenju pretrage — Opseg
(čl. 263. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 4.)
Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Komisijina ovlast za provođenje pretrage — Odluka kojom se nalaže pretraga — Obveza obrazlaganja — Opseg — Komisijino obavješćivanje vlastitih agenata o postojanju još jedne pritužbe protiv odnosnog poduzetnika — Neupućivanje na navedenu pritužbu u odluci o provođenju pretrage — Povreda obveze obrazlaganja i pravâ obrane
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 4.)
Ovlasti pretrage kojima Komisija raspolaže na temelju članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 ograničene su na to da njezini agenti, među ostalim, mogu ući na lokacije koje su odredili, zatražiti da im se na uvid daju dokumenti koje zahtijevaju, napraviti njihove preslike te zatražiti da im se pokaže sadržaj onog uredskog namještaja koji označe.
Usto, prema članku 20. stavcima 6. i 7. Uredbe br. 1/2003, odobrenje suda mora se zatražiti kada, u slučaju da se odnosni poduzetnik opire, predmetna država članica mora pružiti potrebnu pomoć, tražeći pritom, ako je to potrebno, i pomoć policije ili drugog odgovarajućeg tijela, kako bi se osiguralo nesmetano provođenje pretrage i kada je to odobrenje potrebno u smislu nacionalnih propisa. Takav sudski nalog može se također tražiti kao preventivna mjera. Osim toga, u članku 20. stavku 8. te uredbe navodi se da, iako nacionalno sudsko tijelo provjerava vjerodostojnost Komisijine odluke i mjere prisile, koje ne smiju biti ni proizvoljne ni pretjerane s obzirom na predmet pretrage, ono ne smije dovoditi u pitanje nužnost provođenja pretrage. Ista odredba predviđa da zakonitost Komisijine odluke podliježe isključivo naknadnom sudskom nadzoru Suda.
Slijedom navedenog, nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja ne može kao takvo imati za posljedicu nezakonitost mjere pretrage.
U tom pogledu, nepostojanje prethodnog sudskog naloga može se kompenzirati naknadnim sudskim nadzorom, koji je stoga temeljno jamstvo osiguranja usklađenosti predmetne mjere pretrage s člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Upravo je o tome riječ u sustavu koji je uspostavljen u Europskoj uniji jer članak 20. stavak 8. Uredbe br. 1/2003 izričito navodi da je Sud nadležan za provedbu nadzora zakonitosti odluke o pretrazi koju donosi Komisija. Navedeni nadzor podrazumijeva da sudac Unije na temelju dokaza koje je tužitelj iznio u prilog svojim tužbenim razlozima provodi cjelovit nadzor koji zahvaća i činjenična i pravna pitanja.
(t. 23.‑25., 32.‑34.)
U okviru odluke o pretrazi koju donosi Komisija na temelju članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003, temeljno pravo na učinkovitu sudsku zaštitu, kako ga jamči članak 6. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima, nije bilo povrijeđeno zbog nepostojanja prethodnog sudskog nadzora.
Naime, ključno je pitanje intenzitet nadzora, što uključuje nadzor svih činjeničnih i pravnih elemenata koji omogućuje odgovarajuće popravljanje posljedica ako se utvrdi nepravilnost, a ne trenutak u kojem je taj nadzor proveden.
Međutim, sudac Unije, kada odlučuje o tužbi za poništenje podnesenoj protiv odluke o pretrazi, provodi nadzor kako prava tako i činjenica te ima ovlast ocjene dokaza kao i poništenja pobijane odluke.
Usto, poduzetnicima na koje se odnosi odluka o pretrazi priznato je pravo da osporavaju njezinu zakonitost, i to odmah nakon primitka obavijesti o početku pretrage, što znači da poduzetnik ne mora čekati da Komisija donese konačnu odluku o navodnoj povredi pravila o tržišnom natjecanju kako bi podnio tužbu za poništenje pred sudovima Unije.
Naposljetku, posljedica poništenja odluke o pretrazi ili o utvrđenju nepravilnosti u provedbi pretrage počiva na nemogućnosti Komisije da se koristi tako prikupljenim podacima u svrhu postupka zbog povrede.
(t. 41., 42., 44.‑46.)
U tom pogledu, iako učinkovitost pretrage podrazumijeva da Komisija agentima koji su za to zaduženi prije pretrage pruži sve informacije koje im mogu pomoći u razumijevanju naravi i opsega moguće povrede pravila tržišnog natjecanja kao i informacije koje se odnose na logistiku pretrage, sve te informacije moraju se odnositi na sam predmet pretrage koja je naložena odlukom.
Međutim, ako Komisija prije provođenja pretrage izvijesti svoje agente o postojanju dodatne pritužbe u pogledu odnosnog poduzetnika, koja nije povezana s predmetom odluke o pretrazi, ona ne pruža obavijest obuhvaćenu općim kontekstom predmeta. Stoga su nepostojanjem navoda o navedenoj pritužbi u okviru predmeta te odluke o pretrazi povrijeđeni obveza obrazlaganja i pravo na obranu odnosnog poduzetnika.
Prema tome, takva pretraga zahvaćena je nepravilnostima u mjeri u kojoj su Komisijini agenti, s obzirom na to da su prethodno bili u posjedu informacija nepovezanih s predmetom navedene pretrage, proveli oduzimanje dokumenata koji nisu obuhvaćeni opsegom pretrage kako je određen odlukom o pretrazi, i to tim više s obzirom na to da su agenti prilikom pretrage prikupili obavijesti koje su dovele do određivanja druge pretrage te se na njima djelomično temeljila treća pretraga.
(t. 60., 62.‑66.)
Predmet C‑583/13 P
Deutsche Bahn AG i dr.
protiv
Europske komisije
„Žalba — Tržišno natjecanje — Sektor željezničkog prometa i pomoćnih usluga — Zloporaba vladajućeg položaja — Uredba (EZ) br. 1/2003 — Članak 20. i članak 28. stavak 1. — Upravni postupak — Odluka kojom se nalaže pretraga — Komisijine ovlasti za provođenje pretrage — Temeljno pravo na nepovredivost doma — Nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja — Učinkovit sudski nadzor — Slučajni pronalazak“
Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 18. lipnja 2015.
Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijina ovlast za provođenje pretrage – Nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja – Povreda prava na nepovredivost doma – Nepostojanje – Naknadni sudski nadzor zakonitosti odluke o provođenju pretrage – Temeljno jamstvo
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 2., 6., 7. i 8.)
Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijina ovlast za provođenje pretrage – Nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja – Povreda prava na djelotvornu sudsku zaštitu – Nepostojanje – Naknadni sudski nadzor zakonitosti odluke o provođenju pretrage – Opseg
(čl. 263. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 4.)
Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijina ovlast za provođenje pretrage – Odluka kojom se nalaže pretraga – Obveza obrazlaganja – Opseg – Komisijino obavješćivanje vlastitih agenata o postojanju još jedne pritužbe protiv odnosnog poduzetnika – Neupućivanje na navedenu pritužbu u odluci o provođenju pretrage – Povreda obveze obrazlaganja i pravâ obrane
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 4.)
Ovlasti pretrage kojima Komisija raspolaže na temelju članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 ograničene su na to da njezini agenti, među ostalim, mogu ući na lokacije koje su odredili, zatražiti da im se na uvid daju dokumenti koje zahtijevaju, napraviti njihove preslike te zatražiti da im se pokaže sadržaj onog uredskog namještaja koji označe.
Usto, prema članku 20. stavcima 6. i 7. Uredbe br. 1/2003, odobrenje suda mora se zatražiti kada, u slučaju da se odnosni poduzetnik opire, predmetna država članica mora pružiti potrebnu pomoć, tražeći pritom, ako je to potrebno, i pomoć policije ili drugog odgovarajućeg tijela, kako bi se osiguralo nesmetano provođenje pretrage i kada je to odobrenje potrebno u smislu nacionalnih propisa. Takav sudski nalog može se također tražiti kao preventivna mjera. Osim toga, u članku 20. stavku 8. te uredbe navodi se da, iako nacionalno sudsko tijelo provjerava vjerodostojnost Komisijine odluke i mjere prisile, koje ne smiju biti ni proizvoljne ni pretjerane s obzirom na predmet pretrage, ono ne smije dovoditi u pitanje nužnost provođenja pretrage. Ista odredba predviđa da zakonitost Komisijine odluke podliježe isključivo naknadnom sudskom nadzoru Suda.
Slijedom navedenog, nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja ne može kao takvo imati za posljedicu nezakonitost mjere pretrage.
U tom pogledu, nepostojanje prethodnog sudskog naloga može se kompenzirati naknadnim sudskim nadzorom, koji je stoga temeljno jamstvo osiguranja usklađenosti predmetne mjere pretrage s člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Upravo je o tome riječ u sustavu koji je uspostavljen u Europskoj uniji jer članak 20. stavak 8. Uredbe br. 1/2003 izričito navodi da je Sud nadležan za provedbu nadzora zakonitosti odluke o pretrazi koju donosi Komisija. Navedeni nadzor podrazumijeva da sudac Unije na temelju dokaza koje je tužitelj iznio u prilog svojim tužbenim razlozima provodi cjelovit nadzor koji zahvaća i činjenična i pravna pitanja.
(t. 23.‑25., 32.‑34.)
U okviru odluke o pretrazi koju donosi Komisija na temelju članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003, temeljno pravo na učinkovitu sudsku zaštitu, kako ga jamči članak 6. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima, nije bilo povrijeđeno zbog nepostojanja prethodnog sudskog nadzora.
Naime, ključno je pitanje intenzitet nadzora, što uključuje nadzor svih činjeničnih i pravnih elemenata koji omogućuje odgovarajuće popravljanje posljedica ako se utvrdi nepravilnost, a ne trenutak u kojem je taj nadzor proveden.
Međutim, sudac Unije, kada odlučuje o tužbi za poništenje podnesenoj protiv odluke o pretrazi, provodi nadzor kako prava tako i činjenica te ima ovlast ocjene dokaza kao i poništenja pobijane odluke.
Usto, poduzetnicima na koje se odnosi odluka o pretrazi priznato je pravo da osporavaju njezinu zakonitost, i to odmah nakon primitka obavijesti o početku pretrage, što znači da poduzetnik ne mora čekati da Komisija donese konačnu odluku o navodnoj povredi pravila o tržišnom natjecanju kako bi podnio tužbu za poništenje pred sudovima Unije.
Naposljetku, posljedica poništenja odluke o pretrazi ili o utvrđenju nepravilnosti u provedbi pretrage počiva na nemogućnosti Komisije da se koristi tako prikupljenim podacima u svrhu postupka zbog povrede.
(t. 41., 42., 44.‑46.)
U tom pogledu, iako učinkovitost pretrage podrazumijeva da Komisija agentima koji su za to zaduženi prije pretrage pruži sve informacije koje im mogu pomoći u razumijevanju naravi i opsega moguće povrede pravila tržišnog natjecanja kao i informacije koje se odnose na logistiku pretrage, sve te informacije moraju se odnositi na sam predmet pretrage koja je naložena odlukom.
Međutim, ako Komisija prije provođenja pretrage izvijesti svoje agente o postojanju dodatne pritužbe u pogledu odnosnog poduzetnika, koja nije povezana s predmetom odluke o pretrazi, ona ne pruža obavijest obuhvaćenu općim kontekstom predmeta. Stoga su nepostojanjem navoda o navedenoj pritužbi u okviru predmeta te odluke o pretrazi povrijeđeni obveza obrazlaganja i pravo na obranu odnosnog poduzetnika.
Prema tome, takva pretraga zahvaćena je nepravilnostima u mjeri u kojoj su Komisijini agenti, s obzirom na to da su prethodno bili u posjedu informacija nepovezanih s predmetom navedene pretrage, proveli oduzimanje dokumenata koji nisu obuhvaćeni opsegom pretrage kako je određen odlukom o pretrazi, i to tim više s obzirom na to da su agenti prilikom pretrage prikupili obavijesti koje su dovele do određivanja druge pretrage te se na njima djelomično temeljila treća pretraga.
(t. 60., 62.‑66.)