Predmet C‑542/13

Mohamed M’Bodj

protiv

État belge

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour constitutionelle (Belgija))

„Zahtjev za prethodnu odluku — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 19. stavak 2. — Direktiva 2004/83/EZ — Minimalni standardi uvjeta za stjecanje statusa izbjeglice ili statusa stečenog na temelju supsidijarne zaštite — Osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu — Članak 15. točka (b) — Mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje podnositelja zahtjeva u državi podrijetla — Članak 3. — Povoljniji standardi — Teško oboljeli podnositelj zahtjeva — Nepostojanje primjerenog i dostupnog liječničkog tretmana u državi podrijetla — Članak 28. — Socijalna pomoć — Članak 29. — Zdravstvena zaštita“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 18. prosinca 2014.

Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Status izbjeglice ili status stečen na temelju supsidijarne zaštite – Direktiva 2004/83/EZ – Uvjeti za dobivanje supsidijarne zaštite – Članak 2. točka (e) i članak 15. točka (b) – Nacionalno zakonodavstvo koje dopušta boravak državljana treće zemlje koji boluje od teške bolesti, uslijed nepostojanja primjerenog liječničkog tretmana u njegovoj zemlji podrijetla – Nenamjerno uskraćivanje liječenja u zemlji podrijetla – Zakonodavstvo koje ne uvodi povoljniji standard u smislu članka 3. navedene direktive – Neispunjenje uvjeta za supsidijarnu zaštitu – Neprimjenjivost članaka 28. i 29. navedene direktive

(Direktiva Vijeća 2004/83, čl. 2. t. (e), čl. 3., čl. 15. t. (b), čl. 18., čl. 28. i čl. 29.)

Članke 28. i 29. Direktive Vijeća 2004/83 o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite, u vezi s njezinim člankom 2. točkom (e), člankom 3., člankom 15. i člankom 18., treba tumačiti u smislu da država članica nije dužna pružiti socijalnu pomoć i zdravstvenu zaštitu koje ti članci predviđaju državljaninu treće zemlje kojem je odobren boravak na državnom području te države članice na temelju nacionalnog zakonodavstva koje predviđa odobrenje boravka u navedenoj državi članici strancu koji boluje od bolesti zbog koje postoji stvarna opasnost za njegov život ili fizički integritet ili stvarna opasnost od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja jer u državi podrijetla tog stranca ili državi u kojoj je prethodno boravio ne postoji nikakav primjeren liječnički tretman, osim ako nije riječ o tome da je u toj zemlji tom strancu namjerno uskraćeno liječenje.

Naime, ozbiljna nepravda definirana u članku 15. točki (b) Direktive 2004/83 ne obuhvaća takvu situaciju. Usto, članak 3. te direktive protivi se tomu da država članica uvede ili zadrži standarde koji državljaninu treće zemlje koji boluje od teške bolesti odobravaju status osobe koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu predviđen tom direktivom zbog opasnosti od pogoršanja njegova zdravstvenog stanja kao posljedica nepostojanja primjerenih liječničkih tretmana u državi podrijetla jer takvi standardi nisu u skladu s tom direktivom. Naime, bilo bi protivno općoj strukturi i ciljevima Direktive 2004/83 odobravanje statusa koje ona predviđa državljanima trećih zemalja koji se nalaze u situacijama koje nemaju nikakve veze s logikom međunarodne zaštite. Iz toga slijedi da se takvo nacionalno zakonodavstvo ne može na temelju članka 3. navedene direktive kvalificirati kao povoljniji standard za određivanje koje osobe ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu. Državljani trećih zemalja kojima je odobren boravak na temelju takvog zakonodavstva ne ispunjavaju, dakle, uvjete za status stečen na temelju supsidijarne zaštite, a na koji bi se primjenjivali članci 28. i 29. navedene direktive. Odobrenje države članice tog statusa nacionalne zaštite zbog razloga koji nisu međunarodna zaštita u smislu članka 2. točke (a) te direktive, odnosno temeljem diskrecijske odluke iz sućuti ili humanitarnih razloga, ne ulazi u njezino područje primjene, kao što to, uostalom, pobliže navodi uvodna izjava 9. navedene direktive.

(t. 41., 43.‑47. i izreka)

Predmet C‑542/13

Mohamed M’Bodj

protiv

État belge

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour constitutionelle (Belgija))

„Zahtjev za prethodnu odluku — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 19. stavak 2. — Direktiva 2004/83/EZ — Minimalni standardi uvjeta za stjecanje statusa izbjeglice ili statusa stečenog na temelju supsidijarne zaštite — Osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu — Članak 15. točka (b) — Mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje podnositelja zahtjeva u državi podrijetla — Članak 3. — Povoljniji standardi — Teško oboljeli podnositelj zahtjeva — Nepostojanje primjerenog i dostupnog liječničkog tretmana u državi podrijetla — Članak 28. — Socijalna pomoć — Članak 29. — Zdravstvena zaštita“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 18. prosinca 2014.

Granična kontrola, azil i useljavanje — Politika azila — Status izbjeglice ili status stečen na temelju supsidijarne zaštite — Direktiva 2004/83/EZ — Uvjeti za dobivanje supsidijarne zaštite — Članak 2. točka (e) i članak 15. točka (b) — Nacionalno zakonodavstvo koje dopušta boravak državljana treće zemlje koji boluje od teške bolesti, uslijed nepostojanja primjerenog liječničkog tretmana u njegovoj zemlji podrijetla — Nenamjerno uskraćivanje liječenja u zemlji podrijetla — Zakonodavstvo koje ne uvodi povoljniji standard u smislu članka 3. navedene direktive — Neispunjenje uvjeta za supsidijarnu zaštitu — Neprimjenjivost članaka 28. i 29. navedene direktive

(Direktiva Vijeća 2004/83, čl. 2. t. (e), čl. 3., čl. 15. t. (b), čl. 18., čl. 28. i čl. 29.)

Članke 28. i 29. Direktive Vijeća 2004/83 o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite, u vezi s njezinim člankom 2. točkom (e), člankom 3., člankom 15. i člankom 18., treba tumačiti u smislu da država članica nije dužna pružiti socijalnu pomoć i zdravstvenu zaštitu koje ti članci predviđaju državljaninu treće zemlje kojem je odobren boravak na državnom području te države članice na temelju nacionalnog zakonodavstva koje predviđa odobrenje boravka u navedenoj državi članici strancu koji boluje od bolesti zbog koje postoji stvarna opasnost za njegov život ili fizički integritet ili stvarna opasnost od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja jer u državi podrijetla tog stranca ili državi u kojoj je prethodno boravio ne postoji nikakav primjeren liječnički tretman, osim ako nije riječ o tome da je u toj zemlji tom strancu namjerno uskraćeno liječenje.

Naime, ozbiljna nepravda definirana u članku 15. točki (b) Direktive 2004/83 ne obuhvaća takvu situaciju. Usto, članak 3. te direktive protivi se tomu da država članica uvede ili zadrži standarde koji državljaninu treće zemlje koji boluje od teške bolesti odobravaju status osobe koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu predviđen tom direktivom zbog opasnosti od pogoršanja njegova zdravstvenog stanja kao posljedica nepostojanja primjerenih liječničkih tretmana u državi podrijetla jer takvi standardi nisu u skladu s tom direktivom. Naime, bilo bi protivno općoj strukturi i ciljevima Direktive 2004/83 odobravanje statusa koje ona predviđa državljanima trećih zemalja koji se nalaze u situacijama koje nemaju nikakve veze s logikom međunarodne zaštite. Iz toga slijedi da se takvo nacionalno zakonodavstvo ne može na temelju članka 3. navedene direktive kvalificirati kao povoljniji standard za određivanje koje osobe ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu. Državljani trećih zemalja kojima je odobren boravak na temelju takvog zakonodavstva ne ispunjavaju, dakle, uvjete za status stečen na temelju supsidijarne zaštite, a na koji bi se primjenjivali članci 28. i 29. navedene direktive. Odobrenje države članice tog statusa nacionalne zaštite zbog razloga koji nisu međunarodna zaštita u smislu članka 2. točke (a) te direktive, odnosno temeljem diskrecijske odluke iz sućuti ili humanitarnih razloga, ne ulazi u njezino područje primjene, kao što to, uostalom, pobliže navodi uvodna izjava 9. navedene direktive.

(t. 41., 43.‑47. i izreka)