Predmet C‑534/13

Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare i dr.

protiv

Fipa Group Srl i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Consiglio di Stato)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 191. stavak 2. UFEU‑a — Direktiva 2004/35/EZ — Odgovornost za okoliš — Nacionalno zakonodavstvo koje ne propisuje mogućnost upravnog tijela da naloži vlasnicima onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju provođenje mjera sprečavanja i otklanjanja i koje propisuje samo obvezu naknade troškova za mjere koje provede upravno tijelo — Spojivost s načelom onečišćivač plaća, načelom opreznosti, načelom preventivnog djelovanja i načelom da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 4. ožujka 2015.

1. Okoliš — Sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu — Načelo onečišćivač plaća — Čl. 191. st. 2. UFEU‑a — Nemogućnost pozivanja nacionalnih nadležnih tijela za nalaganje mjera sprečavanja ili otklanjanja — Nepostojanje

   (čl. 191. st. 2. UFEU‑a i čl. 192. UFEU‑a)

2. Okoliš — Sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu — Odgovornost za okoliš — Direktiva 2004/35 — Načelo onečišćivač plaća — Nemogućnost utvrđivanja osobe odgovorne za onečišćenje zemljišta ili nemogućnost ishođenja od nje mjera otklanjanja — Nacionalno zakonodavstvo kojim je propisana obveza vlasnika onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju naknade troškova za mjere koje provede nadležno tijelo — Dopuštenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća br. 2004/35)

1.  Budući da se članak 191. stavak 2. UFEU‑a, u kojem se nalazi načelo onečišćivač plaća, odnosi na djelovanje Unije, na tu se odredbu kao takvu ne mogu pozivati pojedinci u cilju isključenja primjene nacionalnih odredaba, kao što su one u glavnom postupku, koje zahvaćaju u područje okolišne politike, ako se ne može primijeniti nijedan propis Unije donesen na temelju članka 192. UFEU‑a koji bi posebno obuhvaćao dotičnu situaciju.

   Također, nadležna tijela u području okoliša ne mogu se pozivati na članak 191. stavak 2. UFEU‑a kako bi naložila provođenje, u slučaju u kojem ne postoji pravna osnova u nacionalnom pravu, mjera sprečavanja i mjera otklanjanja.

   (t. 40., 41.)

2.  Direktivu 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu treba tumačiti na način da nije protivna nacionalnom propisu kao što je onaj u glavnom postupku koji, u slučaju kada nije moguće utvrditi osobu odgovornu za onečišćenje zemljišta ili nije moguće od nje ishoditi mjere otklanjanja, ne omogućuje nadležnom tijelu da naloži vlasniku koji nije odgovoran za onečišćenje poduzimanje hitnih mjera sigurnosti i sanacije, nego je on odgovoran samo za naknadu troškova u vezi s mjerama koje poduzme nadležno tijelo do visine tržišne vrijednosti područja, određene nakon provođenja tih mjera.

   (t. 63. i izreka)

Predmet C‑534/13

Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare i dr.

protiv

Fipa Group Srl i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Consiglio di Stato)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 191. stavak 2. UFEU‑a — Direktiva 2004/35/EZ — Odgovornost za okoliš — Nacionalno zakonodavstvo koje ne propisuje mogućnost upravnog tijela da naloži vlasnicima onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju provođenje mjera sprečavanja i otklanjanja i koje propisuje samo obvezu naknade troškova za mjere koje provede upravno tijelo — Spojivost s načelom onečišćivač plaća, načelom opreznosti, načelom preventivnog djelovanja i načelom da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 4. ožujka 2015.

1. Okoliš – Sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu – Načelo onečišćivač plaća – Čl. 191. st. 2. UFEU‑a – Nemogućnost pozivanja nacionalnih nadležnih tijela za nalaganje mjera sprečavanja ili otklanjanja – Nepostojanje

   (čl. 191. st. 2. UFEU‑a i čl. 192. UFEU‑a)

2. Okoliš – Sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu – Odgovornost za okoliš – Direktiva 2004/35 – Načelo onečišćivač plaća – Nemogućnost utvrđivanja osobe odgovorne za onečišćenje zemljišta ili nemogućnost ishođenja od nje mjera otklanjanja – Nacionalno zakonodavstvo kojim je propisana obveza vlasnika onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju naknade troškova za mjere koje provede nadležno tijelo – Dopuštenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća br. 2004/35)

1.  Budući da se članak 191. stavak 2. UFEU‑a, u kojem se nalazi načelo onečišćivač plaća, odnosi na djelovanje Unije, na tu se odredbu kao takvu ne mogu pozivati pojedinci u cilju isključenja primjene nacionalnih odredaba, kao što su one u glavnom postupku, koje zahvaćaju u područje okolišne politike, ako se ne može primijeniti nijedan propis Unije donesen na temelju članka 192. UFEU‑a koji bi posebno obuhvaćao dotičnu situaciju.

   Također, nadležna tijela u području okoliša ne mogu se pozivati na članak 191. stavak 2. UFEU‑a kako bi naložila provođenje, u slučaju u kojem ne postoji pravna osnova u nacionalnom pravu, mjera sprečavanja i mjera otklanjanja.

   (t. 40., 41.)

2.  Direktivu 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu treba tumačiti na način da nije protivna nacionalnom propisu kao što je onaj u glavnom postupku koji, u slučaju kada nije moguće utvrditi osobu odgovornu za onečišćenje zemljišta ili nije moguće od nje ishoditi mjere otklanjanja, ne omogućuje nadležnom tijelu da naloži vlasniku koji nije odgovoran za onečišćenje poduzimanje hitnih mjera sigurnosti i sanacije, nego je on odgovoran samo za naknadu troškova u vezi s mjerama koje poduzme nadležno tijelo do visine tržišne vrijednosti područja, određene nakon provođenja tih mjera.

   (t. 63. i izreka)