Predmet C‑526/13

„Fast Bunkering Klaipėda“ UAB

protiv

Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Mokestinių ginčų komisija prie Lietuvos Respublikos Vyriausybės)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 148. točka (a) — Isporuka robe — Pojam — Izuzeće — Isporuka robe za opskrbu gorivom i namirnicama plovila koja plove na otvorenom moru — Isporuke posrednicima koji djeluju u vlastito ime“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. rujna 2015.

1. Porezne odredbe – Usklađivanje zakonodavstava – Porez na promet – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Izuzeća – Isporuka robe za opskrbu plovila – Pretpostavke – Isporuka u posljednjoj fazi komercijalnog lanca

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 131. i 148. t. (a))

2. Porezne odredbe – Usklađivanje zakonodavstava – Porez na promet – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Izuzeća – Isporuka robe za opskrbu plovila posrednicima koji djeluju u vlastito ime – Nedopuštenost – Granice – Prijenos vlasništva robe na posrednike u istom trenutku kada brodari raspolažu robom

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 148., t. (a))

3. Porezne odredbe – Usklađivanje zakonodavstava – Porez na promet – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Oslobođenja predviđena Šestom direktivom – Isporuka robe za opskrbu plovila i radnje u vezi sa zrakoplovima – Pojmovi – Autonomno tumačenje

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 148., t. (a) i (f))

1.  Opskrba gorivom i namirnicama plovila koja plove na otvorenom moru izuzeta su od poreza na dodanu vrijednost na temelju članka 148. točke (a) Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost zato što su takve radnje izjednačene s izvozom. Slijedom toga, kao što se i izuzeće za izvozne isporuke primjenjuje isključivo na posljednju isporuku robe koju izvozi prodavatelj ili se ona izvozi u njegovo ime, tako se i izuzeće iz navedenog članka 148. točke (a) ne može proširiti na isporuku te robe koja je obavljena u ranijoj fazi komercijalnog lanca. Osim toga, takvo proširenje zahtijevalo bi od država članica da uspostave sustave nadzora i kontrole kako bi bili sigurni u pogledu krajnje uporabe te robe koja je isporučena bez obveze plaćanja poreza, a ti bi sustavi umjesto pojednostavljenja administracije za države članice i dotične porezne obveznike stvarali ograničenja koja bi bila nespojiva s pravilnom i izravnom primjenom izuzeća, kako je propisano člankom 131. Direktive 2006/112.

   Slijedom toga, kako bi se ostvarilo izuzeće predviđeno u toj odredbi, isporuka robe za opskrbu gorivom i namirnicama mora se izvršiti brodaru plovila koja plove na otvorenom moru koji će ih i upotrijebiti pa prema tome mora uslijediti u posljednjoj fazi komercijalnog lanca za tu robu.

   (t. 26.‑29.)

2.  Isporuka robe za opskrbu gorivom i namirnicama koja se izvrši posrednicima koji djeluju u vlastito ime, čak i kada djeluju za račun brodara plovila koji će je upotrijebiti, mora se za potrebe članka 148. točke (a) Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost izdvojiti od isporuke koja se vrši brodarima. Stoga se isporuka robe koja se izvrši posredniku koji djeluje u vlastito ime ne događa u posljednjoj fazi komercijalnog lanca za tu robu, s obzirom na to da se smatra da je on ne stječe radi uporabe, nego kako bi je ponovno prodao trećoj osobi.

   Iz toga proizlazi da se isporuka robe koja se izvrši takvim posrednicima načelno ne može smatrati isporukom poput one o kojoj govori članak 148. točka (a) Direktive 2006/112 pa se na nju onda ne može primijeniti izuzeće predviđeno tom odredbom. Izuzeće predviđeno u toj odredbi nije u načelu primjenjivo na isporuke robe, koje se izvrše posrednicima koji djeluju u vlastito ime, za opskrbu gorivom i opskrbu namirnicama plovila koja plove na otvorenom moru i prevoze putnike za naknadu ili se koriste u svrhu komercijalne, industrijske ili ribolovne aktivnosti. U tom pogledu nije relevantno da je poreznoj upravi na dan isporuke unaprijed poznata i propisno dokazana krajnja uporaba robe u skladu s nacionalnim propisima.

   Osim toga, zbog znatno drukčije naravi robe, nije primjenjiva analogija između takve isporuke goriva i sustava izuzeća koji je na temelju članka 148. točke (f) te direktive dopušten za isporuku zrakoplova gospodarskom subjektu koji nije zrakoplovno društvo. Navedeno je tim više primjenjivo s obzirom na to da se ne može zajamčiti ujednačena primjena članka 148. točke (a) direktive, a da se pritom ne dovede u pitanje cilj pojednostavljenja administracije.

   Međutim, navedeno izuzeće može se primijeniti ako je do prijenosa vlasništva predmetne robe na navedene posrednike, u jednom od oblika propisanih mjerodavnim nacionalnim pravom, došlo najranije u istom trenutku u kojem su brodari plovila koja plove na otvorenom moru postali ovlašteni faktično raspolagati tom robom kao da su njezini vlasnici, što je sud koji je uputio zahtjev dužan provjeriti. Naime, od trenutka kada je gorivo pretočeno u spremnike plovila, uobičajeno se smatra da je brodar ovlašten njime raspolagati kao da je njegov vlasnik. Slijedom toga, iako je u skladu s postupcima predviđenim primjenjivim nacionalnim pravom vlasništvo na gorivu formalno preneseno na posrednike za koje se smatra da su djelovali u vlastito ime, ti posrednici nisu mogli ni u jednom trenutku raspolagati isporučenim količinama, s obzirom na to da su brodari plovila ovlast za raspolaganje stekli odmah nakon što je gospodarski subjekt koji je za to bio zadužen utovario gorivo. U takvom slučaju, transakcije koje izvrši takav gospodarski subjekt ne mogu se kvalificirati kao isporuke posrednicima koji djeluju u vlastito ime, nego ih se treba smatrati isporukama koje su izravno izvršene brodarima plovila koje na temelju toga mogu biti izuzete u skladu s člankom 148. točkom (a) Direktive 2006/112.

   (t. 34.‑37., 40., 44., 46., 48.‑50., 52., 53. i izreka)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 41.)