Predmet C‑515/13

Ingeniørforeningen i Danmark

protiv

Tekniq

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Direktiva 2000/78/EZ — Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Članak 2. stavak 1. i članak 2. stavak 2. točka (a) — Članak 6. stavak 1. — Različito postupanje na temelju dobi — Nacionalni propis koji uskraćuje isplatu otpremnine zaposlenicima koji na dan svojeg odlaska ispunjavaju uvjete za mirovinu prema općim propisima“

Sažetak – Presuda Suda (sedmo vijeće) od 26. veljače 2015.

Socijalna politika — Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Direktiva 2000/78/EZ — Zabrana diskriminacije na temelju dobi — Nacionalni propis koji uskraćuje otpremninu zaposlenicima koji ispunjavaju uvjete za mirovinu prema općim propisima — Opravdanje koje se temelji na ostvarivanju legitimnih ciljeva — Dopuštenost — Pretpostavke — Ocjena nacionalnog suca

(Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 2. st. 1. t. (a) i čl. 6. st. 1.)

Članak 2. stavak 1., članak 2. stavak 2. točku (a) i članak 6. stavak 1. Direktive 2000/78 o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti tako da se ne protive nacionalnom propisu poput onog u glavnom postupku koji predviđa da je poslodavac koji otkaže zaposleniku koji je u službi u istom poduzeću bez prekida proveo 12, 15 ili 18 godina dužan potonjem, prilikom njegova odlaska, isplatiti otpremninu u odgovarajućem iznosu jedne, dviju ili triju mjesečnih plaća, ali da se ta otpremnina ne isplaćuje ako zaposlenik u trenutku odlaska ima mogućnost primati mirovinu prema općim propisima, pod uvjetom da je taj propis, s jedne strane, objektivno i razumno opravdan legitimnim ciljem koji se odnosi na politiku zapošljavanja i tržište rada i da, s druge strane, predstavlja prikladno i nužno sredstvo za ostvarivanje tog cilja. Navedeno je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

Naime, ograničiti posebnu otpremninu na zaposlenike koji na dan otkazivanja neće imati pravo na mirovinu prema općim propisima nije nerazumno u odnosu na cilj koji zakonodavac želi postići, a koji se sastoji u pružanju jače zaštite zaposlenicima čiji se prijelaz na novo radno mjesto pokazuje osjetljivim zbog duljine radnog staža ostvarenog u jednom poduzeću. Gore navedeni nacionalni propis također omogućuje ograničavanje eventualnih zloporaba koje se sastoje u tome da zaposlenik u vrijeme odlaska u mirovinu ostvaruje pravo na naknadu kojoj je cilj poduprijeti ga u traženju novog zaposlenja. Prema tome, taj se nacionalni propis ne treba smatrati očito neprikladnim za ostvarenje legitimnog cilja politike zapošljavanja kojem teži zakonodavac Unije.

Nadalje, taj nacionalni propis teži tome da zajamči da se, u skladu s načelom proporcionalnosti i s potrebom borbe protiv zloporaba, posebna otpremnina isplaćuje samo onima kojima je namijenjena, to jest osobama koje namjeravaju ostati radno aktivne, ali koje zbog svoje dobi općenito nailaze na veće poteškoće u pronalaženju novog zaposlenja. Taj propis također omogućava da se izbjegne isplaćivanje posebne otpremnine osobama koje će imati pravo na mirovinu prema općim propisima i, prema tome, ne nadilazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva koji se njime žele postići.

K tome, odredba nacionalnog propisa o kojoj je riječ razlikuje se od one koja je dovela do predmeta u kojem je donesena presuda Ingeniørforeningen i Danmark (C‑499/08). Naime, budući da se starosna mirovina o kojoj je riječ u spomenutom predmetu može isplaćivati nakon 60. godine života, svaki zaposlenik koji je navršio tu dob na dan svojeg odlaska može ostvarivati samo mirovinu koja je niža u odnosu na onu koju bi primao da je pričekao da navrši dob za umirovljenje kako bi istaknuo svoje pravo na tu mirovinu. Prema tome, takav zaposlenik doista riskira primitak umanjenih iznosa na ime prijevremene mirovine. To nije tako u slučaju u kojem se pravo na posebnu otpremninu uskraćuje ako zaposlenik na dan svojeg odlaska ostvaruje pravo na mirovinu prema općim propisima jer se rizik od primitka umanjenih iznosa na ime prijevremene mirovine načelno ne tiče zaposlenika koji mogu koristiti pravo na mirovinu prema općim propisima. K tome, u mjeri u kojoj je posebna otpremnina jedinstvena naknada u odgovarajućem iznosu jedne, dviju ili triju mjesečnih plaća, mjera kojom se pravo na tu otpremninu uskraćuje zaposlenicima koji ispunjavaju uvjete za mirovinu prema općim propisima ne čini se takvom da bi mogla prouzročiti značajan dugoročni gubitak prihoda. U tom pogledu, predmetno uskraćivanje otpremnine razlikuje se od situacije koja je dovela do predmeta u kojem je donesena presuda Dansk Jurist- og Økonomforbund (C‑546/11), a koja se ticala uskraćivanja prava na nastavak isplate plaće tijekom tri godine dužnosnicima koji su navršili 65 godina i ispunjavaju uvjete za mirovinu.

Slijedom navedenoga, mjerom koja uključuje uskraćivanje posebne otpremnine zaposlenicima koji na dan svojeg odlaska imaju mogućnost primati mirovinu prema općim propisima ne nanosi se prekomjerna šteta legitimnim interesima zaposlenika koji su navršili uobičajenu dob za umirovljenje.

(t. 27., 28., 31., 32., 37.‑42., 44., 45. i izreka)

Predmet C‑515/13

Ingeniørforeningen i Danmark

protiv

Tekniq

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Direktiva 2000/78/EZ — Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Članak 2. stavak 1. i članak 2. stavak 2. točka (a) — Članak 6. stavak 1. — Različito postupanje na temelju dobi — Nacionalni propis koji uskraćuje isplatu otpremnine zaposlenicima koji na dan svojeg odlaska ispunjavaju uvjete za mirovinu prema općim propisima“

Sažetak – Presuda Suda (sedmo vijeće) od 26. veljače 2015.

Socijalna politika – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78/EZ – Zabrana diskriminacije na temelju dobi – Nacionalni propis koji uskraćuje otpremninu zaposlenicima koji ispunjavaju uvjete za mirovinu prema općim propisima – Opravdanje koje se temelji na ostvarivanju legitimnih ciljeva – Dopuštenost – Pretpostavke – Ocjena nacionalnog suca

(Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 2. st. 1. t. (a) i čl. 6. st. 1.)

Članak 2. stavak 1., članak 2. stavak 2. točku (a) i članak 6. stavak 1. Direktive 2000/78 o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti tako da se ne protive nacionalnom propisu poput onog u glavnom postupku koji predviđa da je poslodavac koji otkaže zaposleniku koji je u službi u istom poduzeću bez prekida proveo 12, 15 ili 18 godina dužan potonjem, prilikom njegova odlaska, isplatiti otpremninu u odgovarajućem iznosu jedne, dviju ili triju mjesečnih plaća, ali da se ta otpremnina ne isplaćuje ako zaposlenik u trenutku odlaska ima mogućnost primati mirovinu prema općim propisima, pod uvjetom da je taj propis, s jedne strane, objektivno i razumno opravdan legitimnim ciljem koji se odnosi na politiku zapošljavanja i tržište rada i da, s druge strane, predstavlja prikladno i nužno sredstvo za ostvarivanje tog cilja. Navedeno je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

Naime, ograničiti posebnu otpremninu na zaposlenike koji na dan otkazivanja neće imati pravo na mirovinu prema općim propisima nije nerazumno u odnosu na cilj koji zakonodavac želi postići, a koji se sastoji u pružanju jače zaštite zaposlenicima čiji se prijelaz na novo radno mjesto pokazuje osjetljivim zbog duljine radnog staža ostvarenog u jednom poduzeću. Gore navedeni nacionalni propis također omogućuje ograničavanje eventualnih zloporaba koje se sastoje u tome da zaposlenik u vrijeme odlaska u mirovinu ostvaruje pravo na naknadu kojoj je cilj poduprijeti ga u traženju novog zaposlenja. Prema tome, taj se nacionalni propis ne treba smatrati očito neprikladnim za ostvarenje legitimnog cilja politike zapošljavanja kojem teži zakonodavac Unije.

Nadalje, taj nacionalni propis teži tome da zajamči da se, u skladu s načelom proporcionalnosti i s potrebom borbe protiv zloporaba, posebna otpremnina isplaćuje samo onima kojima je namijenjena, to jest osobama koje namjeravaju ostati radno aktivne, ali koje zbog svoje dobi općenito nailaze na veće poteškoće u pronalaženju novog zaposlenja. Taj propis također omogućava da se izbjegne isplaćivanje posebne otpremnine osobama koje će imati pravo na mirovinu prema općim propisima i, prema tome, ne nadilazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva koji se njime žele postići.

K tome, odredba nacionalnog propisa o kojoj je riječ razlikuje se od one koja je dovela do predmeta u kojem je donesena presuda Ingeniørforeningen i Danmark (C‑499/08). Naime, budući da se starosna mirovina o kojoj je riječ u spomenutom predmetu može isplaćivati nakon 60. godine života, svaki zaposlenik koji je navršio tu dob na dan svojeg odlaska može ostvarivati samo mirovinu koja je niža u odnosu na onu koju bi primao da je pričekao da navrši dob za umirovljenje kako bi istaknuo svoje pravo na tu mirovinu. Prema tome, takav zaposlenik doista riskira primitak umanjenih iznosa na ime prijevremene mirovine. To nije tako u slučaju u kojem se pravo na posebnu otpremninu uskraćuje ako zaposlenik na dan svojeg odlaska ostvaruje pravo na mirovinu prema općim propisima jer se rizik od primitka umanjenih iznosa na ime prijevremene mirovine načelno ne tiče zaposlenika koji mogu koristiti pravo na mirovinu prema općim propisima. K tome, u mjeri u kojoj je posebna otpremnina jedinstvena naknada u odgovarajućem iznosu jedne, dviju ili triju mjesečnih plaća, mjera kojom se pravo na tu otpremninu uskraćuje zaposlenicima koji ispunjavaju uvjete za mirovinu prema općim propisima ne čini se takvom da bi mogla prouzročiti značajan dugoročni gubitak prihoda. U tom pogledu, predmetno uskraćivanje otpremnine razlikuje se od situacije koja je dovela do predmeta u kojem je donesena presuda Dansk Jurist- og Økonomforbund (C‑546/11), a koja se ticala uskraćivanja prava na nastavak isplate plaće tijekom tri godine dužnosnicima koji su navršili 65 godina i ispunjavaju uvjete za mirovinu.

Slijedom navedenoga, mjerom koja uključuje uskraćivanje posebne otpremnine zaposlenicima koji na dan svojeg odlaska imaju mogućnost primati mirovinu prema općim propisima ne nanosi se prekomjerna šteta legitimnim interesima zaposlenika koji su navršili uobičajenu dob za umirovljenje.

(t. 27., 28., 31., 32., 37.‑42., 44., 45. i izreka)