Predmet C‑437/13

Unitrading Ltd

protiv

Staatssecretaris van Financiën

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Carinski zakonik Zajednice — Naplata uvoznih carina — Podrijetlo robe — Dokazna sredstva — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 47. — Pravo na obranu — Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu — Postupovna autonomija država članica“

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 23. listopada 2014.

Pravo Europske unije — Načela — Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu — Naplata uvoznih carina — Dokazivanje podrijetla uvezene robe koje se temelji na rezultatima analize koju su obavili treći odbijajući dati dodatne informacije — Neprovjeravanje zaključaka od strane carinskih tijela — Dopuštenost — Ocjena nacionalnog suca — Pretpostavke

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti u smislu da se ne protivi tomu da dokaz podrijetla uvezene robe koji su izvela carinska tijela na temelju nacionalnog postupovnog prava počiva na rezultatima analiza koje je proveo treći, a za koje taj treći odbija pružiti dodatne informacije, bilo carinskim tijelima, bilo carinskom deklarantu, s posljedicom otežavanja ili onemogućavanja potvrde ili opovrgavanja točnosti korištenih zaključaka, pod uvjetom da se poštuju načela djelotvornosti i ekvivalentnosti.

Naime, u mjeri u kojoj stranka u postupku može valjano dovesti u pitanje relevantnost nekog dokaza koji ne mogu u potpunosti provjeriti sve stranke kao ni sud pred kojim se vodi postupak, osobito ističući da taj dokaz ne može biti neizravan dokaz navodnih činjenica i navodeći druge elemente koji mogu poduprijeti razne navode, u načelu nije povrijeđeno pravo te osobe na djelotvornu sudsku zaštitu iz članka 47. Povelje. Kao što članak 245. Carinskog zakonika u tom kontekstu predviđa da odredbe za provedbu žalbenog postupka predviđenog člankom 243. tog zakonika, utvrđuju države članice, valja utvrditi da je na nacionalnom pravnom poretku svake države da uredi postupovne oblike tih žalbi, u mjeri u kojoj ti oblici nisu manje povoljni od onih koji se tiču sličnih nacionalnih žalbi (načelo ekvivalentnosti) i da ne čine gotovo nemogućim ili pretjerano teškim korištenje pravima koja dodjeljuje pravni poredak Zajednice (načelo djelotvornosti). Kako bi se osiguralo poštovanje načela djelotvornosti, nacionalni sudac, ako utvrdi da činjenica da carinski dužnik snosi teret dokaza podrijetla deklarirane robe, jer je njegova dužnost da ospori relevantnost neizravnog dokaznog sredstva koja koriste carinska tijela, može učiniti nemogućim ili pretjerano teškim izvođenje takvog dokaza, osobito zbog toga što se odnosi na podatke kojima dužnik ne može raspolagati, mora imati pristup svim postupovnim sredstvima koja mu nacionalno pravo stavlja na raspolaganje, među kojima je i nalaganje potrebnih mjera izvođenja dokaza. Međutim, u mjeri u kojoj nacionalni sudac, nakon što je upotrijebio sva postupovna sredstva koja mu nacionalno pravo stavlja na raspolaganje, zaključi da je pravo podrijetlo predmetne robe različito od onoga koje je navedeno u deklaraciji i da je stoga opravdana naplata dodatnih carina ili čak i novčane kazne, članak 47. Povelje ne protivi se tomu da navedeni sudac donese takvu odluku.

Pod pretpostavkom da carinska tijela ne mogu dati dodatne informacije o predmetnim analizama, pitanje moraju li carinska tijela prihvatiti zahtjev zainteresiranog da se o njegovu trošku provedu analize u zemlji koja je deklarirana kao zemlja podrijetla kao i pitanje je li važno da su dijelovi uzoraka robe bili sačuvani određeno vrijeme te da je zainteresirani njima mogao raspolagati u svrhu provjera u drugom laboratoriju i, u slučaju potvrdnog odgovora, moraju li carinska tijela obavijestiti zainteresiranog o postojanju sačuvanih poduzoraka robe i o činjenici da može zatražiti da njima raspolaže u svrhu navedenih provjera, moraju biti procijenjena na temelju nacionalnog postupovnog prava.

(t. 26.‑30., 35. te izreka. 1. i 2.)