1

Svojom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je Kraljevina Belgija, time što nije osigurala prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u 57 manjih aglomeracija s populacijskim ekvivalentom (u daljnjem tekstu: p. e.) između 2000 i 10.000, povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članaka 3. i 4. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 5., u daljnjem tekstu: Direktiva).

2

U uvodnim izjavama 3. i 8. Direktive stoji:

„[...] budući da radi sprečavanja štetnog utjecaja odlaganja nedovoljno pročišćenih komunalnih otpadnih voda na okoliš postoji opća potreba za sekundarnim pročišćavanjem komunalnih otpadnih voda;

[...]

[...] budući da je potrebno praćenje stanica za pročišćavanje, prihvatne vode i odlaganje mulja kako bi se osigurala zaštita okoliša od štetnih utjecaja ispuštanja otpadnih voda“.

3

Sukladno članku 1. Direktive:

„Ova se Direktiva odnosi na prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, te pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda iz određenih industrijskih sektora.

Cilj Direktive je zaštita okoliša od štetnih utjecaja ispuštanja gore navedenih otpadnih voda.“

4

Člankom 2. Direktive određeno je:

„Za potrebe ove Direktive:

[...]

[...]“

5

Člankom 3. Direktive određeno je:

„1.   Države članice će osigurati da sve aglomeracije dobiju sabirne sustave komunalnih otpadnih voda:

[...]

[...]

Ako uspostavljanje sabirnog sustava nije opravdano, bilo stoga što ne bi proizvelo nikakvu korist za okoliš ili stoga što bi značilo prekomjeran trošak, potrebno je koristiti pojedinačne sustave ili druge odgovarajuće sustave kojima se postiže ista razina zaštite okoliša.

2.   Sabirni sustavi opisani u stavku 1. moraju ispunjavati zahtjeve iz Priloga I. dijela A. [...]“

6

Člankom 4. Direktive predviđeno je:

„1.   Države članice će osigurati da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju kako slijedi:

[...]

[...]

3.   Ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda opisanih u stavcima 1. i 2. moraju zadovoljavati odgovarajuće zahtjeve iz Priloga I. dijela B. [...]

4.   Opterećenje izraženo u p. e. obračunava se na temelju maksimalnog prosječnog tjednog opterećenja koje ulazi u stanicu za pročišćavanje tijekom godine, isključujući neuobičajene situacije poput obilnih kiša“.

7

Člankom 15. stavkom 1. Direktive propisano je:

„Nadležne institucije ili odgovarajuća tijela prate:

[...]“

8

Prilog I. Direktivi, naslovljen „Zahtjevi za komunalne otpadne vode“, glasi:

„A. Sabirni sustavi [...]

Sabirni sustavi moraju ispunjavati zahtjeve pročišćavanja otpadnih voda.

Konstrukcija, izgradnja i održavanje sabirnih sustava mora se provoditi u skladu s najboljim tehničkim spoznajama bez uzrokovanja prekomjernih troškova, osobito glede:

B. Ispuštanje iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u prihvatne vode [...]

[...]

D. Referentne metode za praćenje i procjenu rezultata

[...]“

9

Naslovi dijelova A i B Priloga I. Direktivi 91/271 upućuju na bilješku koja glasi:

„Uzimajući u obzir da u praksi nije moguće izgraditi sabirne sustave i stanice za pročišćavanje na način da se sve otpadne vode mogu pročišćavati u situacijama poput neuobičajeno obilnih kiša, države članice će odlučiti o mjerama za ograničenje onečišćenja iz prelijeva zbog oluja. Te se mjere mogu temeljiti na brzini razrjeđivanja ili kapacitetu u odnosu na protok tijekom suhog vremena ili se može utvrditi određeni prihvatljivi broj prelijeva kroz godinu.“

10

Tablica 1. tog priloga naslovljena je „Zahtjevi za ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u skladu s člancima 4. i 5. Direktive“. Predmetna tablica izgleda ovako:

11

U naslovu predmetne tablice 1. predviđeno je da se „[p]rimjenjuju vrijednosti za koncentraciju ili za postotak smanjenja“.

12

Naslov trećeg stupca spomenute tablice 1. upućuje na bilješku kojom je pojašnjeno:

„Smanjenje u odnosu na opterećenje vode koja utječe.“

13

Naslov drugog retka predmetne tablice 1. upućuje na bilješku koja glasi:

„Parametar se može zamijeniti drugim parametrom: ukupni organski ugljik (UOU) ili ukupna potražnja za kisikom (UPK) ako se može uspostaviti odnos između BPK5 i zamjenskog parametra.“

14

Iz tablice 1. Priloga I. Direktivi proizlazi da „Biokemijska potražnja za kisikom (BPK5 na 20 °C) bez nitrifikacije“ ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda na koja se primjenjuju članci 4. i 5. Direktive mora ispunjavati zahtjeve maksimalne koncentracije od 25 mg/l kisika ili biti smanjena za minimalno 70% u odnosu na vrijednosti na ulazu u te stanice te da „kemijska potražnja za kisikom (KPK)“ tih ispuštanja ne smije prijeći maksimalnu vrijednost koncentracije od 125 mg/l kisika ili treba biti smanjena za 75% u odnosu na vrijednosti na ulazu u spomenute stanice.

15

Dopisom od 29. svibnja 2007. Komisija je od belgijskih vlasti zatražila dostavu podataka o poštovanju njihovih obveza prikupljanja i pročišćavanja koje proizlaze iz članaka 3. i 4. Direktive. Na taj su zahtjev spomenute vlasti odgovorile 15. srpnja 2009. Iz tog odgovora proizlazilo je da se u velikom broju aglomeracija s p. e. između 2000 i 10.000, tzv. malih aglomeracija, nisu poštovale odredbe članaka 3. i 4. Slijedom toga, Komisija je Kraljevini Belgiji dana 25. studenoga 2009. uputila pismo opomene.

16

Na temelju analize odgovora belgijskih vlasti na to pismo opomene, upućenog dopisima od 29. siječnja i 10. ožujka 2010., Komisija je zaključila da se u određenim aglomeracijama odredbe članaka 3. i 4. Direktive i dalje ne poštuju. Slijedom toga, 28. travnja 2011. uputila je Kraljevini Belgiji obrazloženo mišljenje. Na temelju odgovora belgijskih vlasti na obrazloženo mišljenje i razmjene dokumenata koja je uslijedila, Komisija je došla do zaključka da 57 aglomeracija, kako Flamanske tako i Valonske regije, i dalje nije u skladu s odredbama Direktive te je stoga odlučila podnijeti ovu tužbu.

17

Komisija tvrdi, pozivajući se na točku 25. presude Komisija/Španjolska (C‑219/05, EU:C:2007:223), da je člankom 3. stavkom 1. Direktive propisana obveza prikupljanja koja, u skladu sa sudskom praksom Suda, predstavlja preciznu obvezu rezultata, koja je jasno i nedvosmisleno određena, a sastoji se u tome da u roku određenom Direktivom sve komunalne otpadne vode iz aglomeracija dobiju sabirne sustave. Člankom 4. stavkom 1. Direktive propisana je obveza pročišćavanja sukladno kojoj države članice moraju osigurati da se sve komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave uspostavljene na temelju članka 3. Direktive prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju izvršenom na temelju postupka kojim se poštuju zahtjevi iz tablice 1. Priloga I. Direktivi.

18

Usto, iz uvodne izjave 8. Direktive proizlazi da države članice moraju osigurati primjenu metode praćenja stanica za pročišćavanje koja udovoljava zahtjevima opisanima u dijelu D Priloga I. Direktivi. Slijedom toga, prema Komisijinu mišljenju, činjenica da stanica za pročišćavanje postoji i da je njezino djelovanje potvrđeno samo jednim prikupljanjem uzoraka čije točne vrijednosti ispunjavaju zahtjeve iz tablice 1. Priloga I. Direktivi nije dovoljna da bi se utvrdilo da pročišćavanje komunalnih otpadnih voda te stanice udovoljava zahtjevima iz članka 4. Direktive. Naime, države članice dužne su osigurati da se, u skladu s odredbama iz dijela D Priloga I. Direktivi, uredno djelovanje stanica za pročišćavanje nadzire prikupljanjem najmanje dvanaest uzoraka u razdoblju od godine dana.

19

Komisija ističe da se Direktiva ne primjenjuje na aglomeracije s p. e. manjim od 2000, slijedom čega neprikupljanje komunalnih otpadnih voda koje odgovara opterećenju manjem od 2000 p. e. samo po sebi ne predstavlja povredu članka 3. Direktive. Također, unatoč tome što Direktiva zahtijeva stopu prikupljanja od 100%, Komisija je, u okviru izvršavanja svojeg diskrecijskog prava na pokretanje postupka povodom povrede, smatrala da je u ovom slučaju stopa prikupljanja od 98% zadovoljavajuća, iako je tražila da i preostali dio od 2% neprikupljenog opterećenja ne predstavlja p. e. od 2000 ili više. Komisija nadalje, pozivajući se na točku 25. presude Komisija/Grčka (C‑440/06, EU:C:2007:642), tvrdi da, s obzirom na to da neke aglomeracije ne raspolažu sustavima koji omogućavaju prikupljanje 98% komunalnih otpadnih voda koje ispuštaju, u skladu sa zahtjevima iz članka 3. Direktive, obveza podvrgavanja svih ispuštanja sekundarnom ili ekvivalentnom pročišćavanju, predviđena člankom 4. stavkom 1. Direktive, tim više nije ispunjena.

20

Na temelju tih razloga, Komisija je utvrdila da stanje u jednoj aglomeraciji Flamanske regije nije u skladu s člankom 4. Direktive i da stanje u 56 aglomeracija Valonske regije nije u skladu s člankom 4. ili s člancima 3. i 4. Direktive.

21

Belgijska vlada osporava Komisijinu argumentaciju prema kojoj usklađenost djelovanja stanice za pročišćavanje s člankom 4. Direktive treba procjenjivati s obzirom na dio D Priloga I. Direktivi. Naime, ne postoji nikakva pravna osnova koja nameće obvezu prikupljanja uzoraka u trajanju od godine dana, s obzirom na to da se članak 4. Direktive ne odnosi na dio D Priloga I. nego na dio B tog priloga, koja, međutim, ne propisuje obvezu prikupljanja uzoraka u razdoblju od najmanje godinu dana nakon stavljanja u pogon stanice za pročišćavanje kako bi se smatralo da je aglomeracija o kojoj je riječ u skladu s člankom 4. Direktive.

22

Belgijska vlada ističe da je članak 15. Direktive taj koji upućuje na dio D Priloga I. Međutim, taj se članak ne spominje u tužbi i nije predmet ovog postupka. Slijedom toga, u skladu s člankom 4. i dijelom B Priloga I. Direktivi, valja zaključiti da su obveze iz Direktive ispunjene kad je stanica za pročišćavanje koja pokriva jednu aglomeraciju stavljena u pogon i kad prvi rezultati analiza pokazuju da je sastav vode koja otječe u skladu s normama iz tablice 1. Priloga I. Direktivi.

23

Iako ne osporava da Komisija, kad je prikupljeno manje od 98% komunalnih otpadnih voda neke aglomeracije, ima diskrecijsko pravo smatrati da predmetna aglomeracija nije u skladu s člankom 3. Direktive, belgijska vlada takvo stajalište drži vrlo strogim, neproporcionalnim i u neskladu s ciljem Direktive, s obzirom na to da je u takvom slučaju rizik za okoliš zanemariv ili nepostojeći, to više što je u belgijskim aglomeracijama ukupna stopa prikupljanja viša od 98%.

24

Belgijska vlada priznaje da Valonska regija nije ispunila sve obveze iz članaka 3. i 4. Direktive u njome određenom roku, ali tvrdi da je, s obzirom na imovinska, tehnička i proračunska ograničenja s kojima je ta regija suočena, ispunjenje svih tih obveza bilo potpuno nemoguće.

25

S obzirom na podatke i rezultate iz priloga odgovoru na tužbu koji je podnijela belgijska vlada, Komisija je predmet svoje tužbe ograničila na prigovore koji se više ne odnose na 57, već na 48 aglomeracija.

26

Slijedom toga, za petnaest aglomeracija (Aywaille, Baelen, Blegny, Chastre, Grez‑Doiceau, Jodoigne, Lasne, Obourg, Oreye, Orp, Raeren, Sart‑Dames‑Avelines, Soiron, Sombreffe i Yvoir‑Anhée) Komisija drži da, s obzirom na podatke iz prethodne točke, stopa prikupljanja komunalnih otpadnih voda ne doseže 98%. Iz navedenog proizlazi da je došlo do povrede obveze prikupljanja propisane člankom 3. Direktive, što podrazumijeva i povredu obveze pročišćavanja predviđene člankom 4. Direktive.

27

Kad je riječ o 31 aglomeraciji (Bassenge, Chaumont‑Gistoux, Chièvres, Crisnée, Dalhem, Dinant, Écaussinnes, Estinnes, Feluy‑Arquennes, Fexhe‑Slins, Fosses‑la‑Ville, Godarville, Hannut, Havré, Jurbise, Le Rœulx, Leuze, Lillois‑Witterzée, Profondeville, Rotheux‑Neuville, Saint‑Georges‑sur‑Meuse, Saint‑Hubert, Sirault, Sprimont, Villers‑La‑Ville, Villers‑le‑Bouillet, Virginal‑Hennuyères, Walcourt, Welkenraedt, Wépion i Wiers), njihovo je nepoštovanje obveze pročišćavanja predviđene člankom 4. Direktive utvrđeno s obzirom na to da ne raspolažu stanicom za pročišćavanje.

28

Glede aglomeracija Gaurain‑Ramecroix i Hélécine, iako opremljene stanicama za pročišćavanje, one nisu u skladu s člankom 4. Direktive jer tijekom prve godine djelovanja tih stanica nisu izvršena prikupljanja dvanaest uzoraka predviđena tim člankom.

29

Tih 48 aglomeracija smješteno je u Valonskoj regiji.

30

Komisija dodaje da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, država članica ne može pozivati na praktične ili administrativne teškoće kako bi opravdala nepoštovanje obveza i rokova propisanih Direktivom. Komisija također ističe, s jedne strane, da je zakonodavac Europske unije, svjestan opsega infrastrukturnih radova potrebnih za primjenu Direktive, državama članicama dodijelio dovoljno dug rok od 14 godina, koji je istekao 31. prosinca 2005., kako bi ispunile svoje obveze koje se odnose na aglomeracije poput onih o kojima je riječ i, s druge strane, da je svoju tužbu u ovom predmetu podnijela gotovo 8 godina nakon isteka tog roka.

31

Najprije valja utvrditi da je člankom 3. stavkom 1. Direktive propisana precizna obveza rezultata, formulirana jasno i nedvosmisleno, a koja se sastoji u tome da sve komunalne vode koje proizlaze iz aglomeracija s p. e. između 2000 i 15.000 najkasnije do 31. prosinca 2005. dobiju sabirni sustav komunalnih otpadnih voda (vidjeti analogijom presude Komisija/Španjolska, EU:C:2007:223, t. 25. i Komisija/Grčka, EU:C:2007:642, t. 25.).

32

U vezi s tim, samo je Komisija nadležna odlučivati je li svrsishodno pokrenuti postupak utvrđivanja povrede kao i zbog koje radnje ili propusta države članice o kojoj je riječ taj postupak treba pokrenuti (vidjeti u tom smislu presude Komisija/Njemačka, C‑431/92, EU:C:1995:260, t. 22.; Komisija/Njemačka, C‑476/98, EU:C:2002:631, t. 38. i Komisija/Grčka, C‑394/02, EU:C:2005:336, t. 28.).

33

U ovom slučaju Komisija je odlučila pokrenuti postupak utvrđivanja povrede obveze, u skladu sa svojom uobičajenom praksom u području prikupljanja komunalnih otpadnih voda u aglomeracijama sukladno kojoj, unatoč tome što Direktiva zahtijeva stopu prikupljanja od 100%, Komisija takav postupak pokreće samo kad je riječ o aglomeracijama čija je stopa prikupljanja niža od 98% ili kad neprikupljeni preostali dio od 2% predstavlja p. e. od 2000 ili više.

34

Na temelju tih razloga, nakon što je na temelju podataka koje je podastrla belgijska vlada djelomično povukla prvotno postavljen tužbeni zahtjev u pogledu određenih aglomeracija, Komisija konačno traži da se utvrdi da petnaest aglomeracija iz točke 26. ove presude nije ispunilo obvezu prikupljanja propisanu člankom 3. Direktive.

35

Nesporno je da je tih petnaest aglomeracija navedeno u tablici koja se nalazi u Prilogu I. odgovoru na tužbu belgijske vlade podnesenom Sudu 15. listopada 2013. U toj je tablici naznačeno da predmetne aglomeracije na taj dan nisu ispunjavale zahtjeve iz članka 3. Direktive, kako ih je u ovom slučaju odredila Komisija.

36

Belgijska vlada ne poziva se na situacije poput onih iz članka 3. stavka 1. zadnjeg podstavka Direktive, koje državama članicama dopuštaju odstupanje od obveza uspostavljanja sabirnog sustava koje proizlaze iz članka 3. Direktive.

37

Ta vlada, međutim, ističe da je u ovom slučaju Komisijina odluka, kako proizlazi iz točke 33. ove presude, prestroga i neproporcionalna, s obzirom na to da belgijske aglomeracije, promatrane u svojoj ukupnosti, osiguravaju stopu prikupljanja komunalnih otpadnih voda višu od 98%. Slijedom toga, rizik za zdravlje i okoliš vrlo je nizak.

38

U vezi s tim, treba istaknuti da je središte sustava Direktive pojam „aglomeracije“, kako je definiran njezinim člankom 2. Tako se obveze država članica na temelju članaka 3. i 4. Direktive, o kojima se radi u ovom slučaju, odnose konkretno na aglomeracije i variraju ovisno o njihovoj veličini. Slijedom toga, neusklađenost sa zahtjevima Direktive treba provjeriti u odnosu na svaku aglomeraciju zasebno.

39

U svakom slučaju, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, postojanje povrede obveze valja ocjenjivati prema stanju u državi članici o kojoj je riječ kakvo je bilo u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju (vidjeti presude Komisija/Italija, C‑525/03, EU:C:2005:648, t. 14. i navedenu sudsku praksu kao i Komisija/Irska, C‑279/11, EU:C:2012:834, t. 18. i navedenu sudsku praksu).

40

Međutim, belgijska je vlada odgovarajući na pitanja koja je Sud postavio na raspravi priznala da na dan isteka roka dodijeljenog obrazloženim mišljenjem, odnosno 28. lipnja 2011., petnaest aglomeracija na koje se odnose Komisijini prigovori i koje su navedene u točki 26. ove presude nije ispunjavalo zahtjeve glede prikupljanja komunalnih otpadnih voda predviđene člankom 3. Direktive.

41

Slijedom toga, u skladu sa sudskom praksom Suda, nije bila ispunjena ni obveza podvrgavanja svih ispuštanja sekundarnom ili ekvivalentnom pročišćavanju, predviđena u članku 4. stavku 1. Direktive (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Grčka, EU:C:2007:642, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

42

Slijedom navedenog, valja utvrditi da je Kraljevina Belgija, time što nije osigurala prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda aglomeracija Aywaille, Baelen, Blegny, Chastre, Grez‑Doiceau, Jodoigne, Lasne, Obourg, Oreye, Orp, Raeren, Sart‑Dames‑Avelines, Soiron, Sombreffe i Yvoir‑Anhée, povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članaka 3. i 4. Direktive.

43

Nakon što je na temelju podataka koje je podastrla belgijska vlada djelomično povukla prvotno postavljen tužbeni zahtjev u pogledu određenih aglomeracija, Komisija traži da se utvrdi da 31 aglomeracija iz točke 27. ove presude nije ispunila obvezu pročišćavanja propisanu člankom 4. Direktive.

44

Nesporno je da je ta 31 aglomeracija navedena u tablici koja se nalazi u Prilogu I. gore spomenutom odgovoru belgijske vlade na tužbu, u kojem je navedeno da na dan 15. listopada 2013. spomenute aglomeracije nisu ispunjavale zahtjeve iz članka 4. Direktive.

45

U svakom slučaju, belgijska vlada ne osporava da ta 31 aglomeracija, nakon isteka roka dodijeljenog u obrazloženom mišljenju, nije imala operativne stanice za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda te da, slijedom toga, nisu bili ispunjeni zahtjevi iz članka 4. Direktive.

46

Kad je riječ o dvjema aglomeracijama navedenima u točki 28. ove presude, valja utvrditi da su one u trenutku podnošenja Komisijine tužbe imale stanice za pročišćavanje, ali da, protivno odredbama dijela D Priloga I. Direktivi, u prvoj godini njihova djelovanja nije bilo prikupljeno dvanaest uzoraka.

47

Slijedom navedenog, držeći da te aglomeracije još nisu ispunjavale zahtjeve iz članka 4. Direktive, Komisija je ostala pri tužbi koja se odnosi na njih. Komisija je, međutim, na raspravi pojasnila da, kad je riječ o tim dvjema aglomeracijama, nije imala namjeru izmijeniti datum relevantan za procjenu postojanje povrede.

48

Belgijska vlada ne osporava da, nakon isteka roka dodijeljenog obrazloženim mišljenjem, dvije aglomeracije o kojima je riječ nisu imale stanice za pročišćavanje te da, slijedom toga, nisu bile u skladu sa zahtjevima iz članka 4. Direktive.

49

Slijedom navedenog, valja utvrditi da je Kraljevina Belgija, time što nije osigurala pročišćavanje komunalnih otpadnih voda aglomeracija Bassenge, Chaumont‑Gistoux, Chièvres, Crisnée, Dalhem, Dinant, Écaussinnes, Estinnes, Feluy‑Arquennes, Fexhe‑Slins, Fosses‑la‑Ville, Godarville, Hannut, Havré, Jurbise, Le Rœulx, Leuze, Lillois‑Witterzee, Profondeville, Rotheux‑Neuville, Saint‑Georges‑sur‑Meuse, Saint‑Hubert, Sirault, Sprimont, Villers‑la‑Ville, Villers‑le‑Bouillet, Virginal‑Hennuyères, Walcourt, Welkenraedt, Wépion, Wiers, Gaurain‑Ramecroix i Hélécine, povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članka 4. Direktive.

50

Belgijska se vlada, kad je riječ o kašnjenju u realizaciji poslova potrebnih za sekundarno prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda kao i o posljedičnoj povredi obveza koje ima na temelju članaka 3. i 4. Direktive, poziva na imovinska, tehnička i proračunska ograničenja Valonske regije.

51

Valja istaknuti da je zakonodavac Unije, svjestan opsega infrastrukturnih radova potrebnih za primjenu Direktive kao i troškova vezanih uz njezinu potpunu provedbu, državama članicama dodijelio rok od nekoliko godina za ispunjenje njihovih obveza, koji je u ovom slučaju istekao 31. prosinca 2005. U svakom slučaju, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, država članica ne može se pozivati na unutarnje teškoće kako bi opravdala nepoštovanje obveza koje proizlaze iz prava Unije (vidjeti u tom smislu presude Komisija/Grčka, C‑407/09, EU:C:2011:196, t. 36. i navedenu sudsku praksu kao i Komisija/Irska, EU:C:2012:834, t. 71.).

52

Slijedom svega navedenog, valja utvrditi da je, time što nije osigurala prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda aglomeracija Aywaille, Baelen, Blegny, Chastre, Grez‑Doiceau, Jodoigne, Lasne, Obourg, Oreye, Orp, Raeren, Sart‑Dames‑Avelines, Soiron, Sombreffe i Yvoir‑Anhée, kao i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda aglomeracija Bassenge, Chaumont‑Gistoux, Chièvres, Crisnée, Dalhem, Dinant, Écaussinnes, Estinnes, Feluy‑Arquennes, Fexhe‑Slins, Fosses‑la‑Ville, Godarville, Hannut, Havré, Jurbise, Le Rœulx, Leuze, Lillois‑Witterzée, Profondeville, Rotheux‑Neuville, Saint‑Georges‑sur‑Meuse, Saint‑Hubert, Sirault, Sprimont, Villers‑la‑Ville, Villers‑le‑Bouillet, Virginal‑Hennuyères, Walcourt, Welkenraedt, Wépion, Wiers, Gaurain‑Ramecroix i Hélécine, Kraljevina Belgija povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članaka 3. i 4. Direktive.

53

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Kraljevini Belgiji naloži snošenje troškova i da je povreda obveze utvrđena, Kraljevini Belgiji nalaže se snošenje troškova.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje: