Predmet C‑354/13
Fag og Arbejde (FOA)
protiv
Kommunernes Landsforening (KL)
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Retten i Kolding)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Otkaz ugovora o radu — Razlog — Pretilost radnika — Opće načelo nediskriminacije zbog pretilosti — Nepostojanje — Direktiva 2000/78/EZ — Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Zabrana svake diskriminacije na temelju invaliditeta — Postojanje ‚invaliditeta’“
Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 18. prosinca 2014.
Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78/EZ – Zabrana diskriminacije – Opseg – Diskriminacija zbog pretilosti – Isključenje – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Područje primjene – Otkaz ugovora o radu navodno zbog pretilosti – Isključenje
(čl. 10. i 19. UFEU‑a; Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 1.)
Socijalna politika – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78/EZ – Zabrana diskriminacije na osnovi invaliditeta – Pojam invaliditeta – Pretilost zbog koje radnik ne može ili može samo u ograničenoj mjeri raditi tijekom duljeg razdoblja – Uključenost
(Direktiva Vijeća 2000/78, uv. izj. 16. i čl. 1. i 5.)
Pravo Unije treba tumačiti u smislu da ono ne sadržava opće načelo nediskriminacije na temelju pretilosti kao takve u području zapošljavanja i rada.
U tom pogledu treba navesti da nijedna odredba UEU‑a i UFEU‑a ne sadržava zabranu diskriminacije na temelju pretilosti kao takve. Osobito ni članak 10. ni članak 19. UFEU‑a ne navode pretilost.
Osim toga, sekundarno pravo ne sadržava načelo nediskriminacije na temelju pretilosti u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja. Posebno, Direktiva 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja ne navodi pretilost kao osnovu diskriminacije. Stoga područje primjene Direktive 2000/78 ne treba analogijom proširivati preko diskriminacije koja se temelji na osnovama iscrpno navedenima u članku 1. te direktive. Prema tome, pretilost kao takva ne može se smatrati dodatnim razlogom, uz one na temelju kojih Direktiva 2000/78 zabranjuje svaku diskriminaciju.
Konačno, odredbe Povelje Europske unije o temeljnim pravima ne primjenjuju se u situaciji koja se odnosi na otkaz ugovora o radu navodno zbog pretilosti.
(t. 33., 35.‑40. i t. 1. izreke)
Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti u smislu da pretilost radnika predstavlja „invaliditet“ u smislu te direktive kada on predstavlja ograničenje koje proizlazi iz dugotrajnih tjelesnih, mentalnih ili psihičkih oštećenja, čije međudjelovanje s različitim preprekama može sprečavati puno i učinkovito sudjelovanje osobe u pitanju u profesionalnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugim radnicima. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da provjeri jesu li u glavnom predmetu ti uvjeti ispunjeni.
Naime, kao prvo, bilo bi protivno samoj svrsi navedene direktive, koja se sastoji u ostvarenju jednakog postupanja, kada bi podrijetlo invaliditeta imalo važnost za njezinu primjenu.
Nadalje, definicija pojma „invaliditet“u smislu članka 1. Direktive 2000/78 prethodi utvrđivanju i ocjeni odgovarajućih mjera razumne prilagodbe predviđenih člankom 5. te direktive. Naime, sukladno uvodnoj izjavi 16. navedene direktive, cilj je takvih mjera uzimanje u obzir potreba osoba s invaliditetom te su one stoga posljedica, a ne konstitutivni element pojma „invaliditet“. Dakle, sama okolnost da takve mjere razumne prilagodbe nisu uzete u obzir u pogledu određene osobe nije dovoljna da se tu osobu ne bi moglo smatrati osobom s invaliditetom u smislu navedene direktive.
Osim toga, stanje pretilosti ne predstavlja kao takvo „invaliditet“u smislu Direktive 2000/78. Naprotiv, u slučaju da u danim okolnostima stanje pretilosti dotičnog radnika dovodi do ograničenja koje proizlazi osobito iz tjelesnih, mentalnih ili psihičkih oštećenja, čije međudjelovanje s različitim preprekama može sprečavati puno i učinkovito sudjelovanje dotične osobe u profesionalnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugim radnicima, te ako je to ograničenje dugotrajno, takvo stanje obuhvaćeno je pojmom „invaliditeta“ u smislu Direktive 2000/78.
To bi bio slučaj ako bi radnikova pretilost stvarala prepreku punom i učinkovitom sudjelovanju u profesionalnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugim radnicima zbog smanjene pokretljivosti ili zbog nastanka kod te osobe patoloških stanja koja radnika onemogućuju u obavljanju njegova posla ili uzrokuju prepreke u obavljanju njegove profesionalne djelatnosti.
(t. 55., 57.‑60., 64. i t. 2. izreke)
Predmet C‑354/13
Fag og Arbejde (FOA)
protiv
Kommunernes Landsforening (KL)
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Retten i Kolding)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Otkaz ugovora o radu — Razlog — Pretilost radnika — Opće načelo nediskriminacije zbog pretilosti — Nepostojanje — Direktiva 2000/78/EZ — Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Zabrana svake diskriminacije na temelju invaliditeta — Postojanje ‚invaliditeta’“
Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 18. prosinca 2014.
Pravo Europske unije — Načela — Jednako postupanje — Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Direktiva 2000/78/EZ — Zabrana diskriminacije — Opseg — Diskriminacija zbog pretilosti — Isključenje — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Područje primjene — Otkaz ugovora o radu navodno zbog pretilosti — Isključenje
(čl. 10. i 19. UFEU‑a; Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 1.)
Socijalna politika — Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Direktiva 2000/78/EZ — Zabrana diskriminacije na osnovi invaliditeta — Pojam invaliditeta — Pretilost zbog koje radnik ne može ili može samo u ograničenoj mjeri raditi tijekom duljeg razdoblja — Uključenost
(Direktiva Vijeća 2000/78, uv. izj. 16. i čl. 1. i 5.)
Pravo Unije treba tumačiti u smislu da ono ne sadržava opće načelo nediskriminacije na temelju pretilosti kao takve u području zapošljavanja i rada.
U tom pogledu treba navesti da nijedna odredba UEU‑a i UFEU‑a ne sadržava zabranu diskriminacije na temelju pretilosti kao takve. Osobito ni članak 10. ni članak 19. UFEU‑a ne navode pretilost.
Osim toga, sekundarno pravo ne sadržava načelo nediskriminacije na temelju pretilosti u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja. Posebno, Direktiva 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja ne navodi pretilost kao osnovu diskriminacije. Stoga područje primjene Direktive 2000/78 ne treba analogijom proširivati preko diskriminacije koja se temelji na osnovama iscrpno navedenima u članku 1. te direktive. Prema tome, pretilost kao takva ne može se smatrati dodatnim razlogom, uz one na temelju kojih Direktiva 2000/78 zabranjuje svaku diskriminaciju.
Konačno, odredbe Povelje Europske unije o temeljnim pravima ne primjenjuju se u situaciji koja se odnosi na otkaz ugovora o radu navodno zbog pretilosti.
(t. 33., 35.‑40. i t. 1. izreke)
Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti u smislu da pretilost radnika predstavlja „invaliditet“ u smislu te direktive kada on predstavlja ograničenje koje proizlazi iz dugotrajnih tjelesnih, mentalnih ili psihičkih oštećenja, čije međudjelovanje s različitim preprekama može sprečavati puno i učinkovito sudjelovanje osobe u pitanju u profesionalnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugim radnicima. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da provjeri jesu li u glavnom predmetu ti uvjeti ispunjeni.
Naime, kao prvo, bilo bi protivno samoj svrsi navedene direktive, koja se sastoji u ostvarenju jednakog postupanja, kada bi podrijetlo invaliditeta imalo važnost za njezinu primjenu.
Nadalje, definicija pojma „invaliditet“u smislu članka 1. Direktive 2000/78 prethodi utvrđivanju i ocjeni odgovarajućih mjera razumne prilagodbe predviđenih člankom 5. te direktive. Naime, sukladno uvodnoj izjavi 16. navedene direktive, cilj je takvih mjera uzimanje u obzir potreba osoba s invaliditetom te su one stoga posljedica, a ne konstitutivni element pojma „invaliditet“. Dakle, sama okolnost da takve mjere razumne prilagodbe nisu uzete u obzir u pogledu određene osobe nije dovoljna da se tu osobu ne bi moglo smatrati osobom s invaliditetom u smislu navedene direktive.
Osim toga, stanje pretilosti ne predstavlja kao takvo „invaliditet“u smislu Direktive 2000/78. Naprotiv, u slučaju da u danim okolnostima stanje pretilosti dotičnog radnika dovodi do ograničenja koje proizlazi osobito iz tjelesnih, mentalnih ili psihičkih oštećenja, čije međudjelovanje s različitim preprekama može sprečavati puno i učinkovito sudjelovanje dotične osobe u profesionalnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugim radnicima, te ako je to ograničenje dugotrajno, takvo stanje obuhvaćeno je pojmom „invaliditeta“ u smislu Direktive 2000/78.
To bi bio slučaj ako bi radnikova pretilost stvarala prepreku punom i učinkovitom sudjelovanju u profesionalnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugim radnicima zbog smanjene pokretljivosti ili zbog nastanka kod te osobe patoloških stanja koja radnika onemogućuju u obavljanju njegova posla ili uzrokuju prepreke u obavljanju njegove profesionalne djelatnosti.
(t. 55., 57.‑60., 64. i t. 2. izreke)