U predmetu C‑338/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija), odlukom od 29. svibnja 2013., koju je Sud zaprimio 20. lipnja 2013., u postupku
Marjan Noorzia
protiv
Bundesministerin für Inneres,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta (izvjestiteljica), predsjednica vijeća, J. L. da Cruz Vilaça, G. Arestis, J.‑C. Bonichot i A. Arabadjiev, suci,
nezavisni odvjetnik: P. Mengozzi,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za M. Noorziju, L. Binder, Rechtsanwalt ,
– za austrijsku vladu, C. Pesendorfer, u svojstvu agenta,
– za vladu Helenske Republike, M. Michelogiannaki, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, M. Condou-Durande i W. Bogensberger, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 30. travnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
1. Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. stavka 5. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL L 251, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 70.).
2. Zahtjev je upućen u okviru spora između M. Noorzije i Bundesministerin für Inneres (savezna ministrica za unutarnje poslove, u daljnjem tekstu: Bundesministerin) u vezi s njezinim odbijanjem zahtjeva kojim je Noorzia zatražila boravišnu dozvolu u svrhu spajanja obitelji.
Pravni okvir
Pravo Unije
3. Članak 4. Direktive 2003/86/EZ propisuje:
„1. Na temelju ove Direktive i podložno udovoljavanju uvjetima utvrđenima u poglavlju IV. i članku 16., države članice dopuštaju ulazak i boravište, sljedećim članovima obitelji:
(a) sponzorovom supružniku;
[…]
5. Da bi se osigurala bolja integracija i spriječili prisilni brakovi, države članice mogu tražiti od sponzora i njegovog/njezinog supružnika da budu određene minimalne dobi, a najviše 21 godinu, prije nego što im se supružnik može pridružiti.
[…]“
Austrijsko pravo
4. Iz odluke suda koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je glavni postupak uređen Zakonom o nastanjenju i boravištu (Niederlassungs- und Aufenthaltsgesetz, BGBl. I, 100/2005, u daljnjem tekstu: NAG), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006.
5. U verziji primjenjivoj na činjenice iz glavnog predmeta (BGBl. I, 111/2010), članak 46. stavak 4. NAG-a propisuje da uz određene uvjete treba izdati boravišnu dozvolu članovima obitelji državljana treće zemlje.
6. Članak 2. stavak 1. točka 9. NAG-a definira pojam „člana obitelji“ na sljedeći način:
„Član obitelji: supružnik, neudano/neoženjeno maloljetno dijete, uključujući posvojeno dijete, pastorka ili pastorku (uža obitelj); isto tako i registrirani partneri; supružnici i registrirani partneri moraju navršiti 21 godinu na dan podnošenja zahtjeva; u slučaju poligamnog braka, ako supružnik već živi sa sponzorom na saveznom teritoriju, drugi supružnici nisu članovi obitelji koji imaju pravo na boravišnu dozvolu“.
Glavni postupak i prethodna pitanja
7. M. Noorzia, rođena 1. siječnja 1989., afganistanska je državljanka koja je 3. rujna 2010. podnijela zahtjev za boravišnu dozvolu u svrhu spajanja obitelji sa svojim suprugom, rođenim 1. siječnja 1990., koji je također afganistanski državljanin i živi u Austriji.
8. Bundesministerin je odbila taj zahtjev odlukom od 9. ožujka 2011. zato što, iako je suprug navršio 21 godinu 1. siječnja 2011., na dan podnošenja zahtjeva veleposlanstvu Austrije u Islamabadu (Pakistan) on još nije bio te dobi te sukladno tome nije bio ispunjen poseban uvjet za spajanje.
9. Bundesministerin ističe da je zahtijevani uvjet dobi od 21 godinu na dan podnošenja zahtjeva u skladu s Direktivom 2003/86.
10. Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, kojem je M. Noorzia podnijela tužbu protiv odluke Bundesministerin, smatra da članak 4. stavak 5. Direktive 2003/86 ne navodi jasno od kojeg trenutka treba smatrati da je postignuta granica minimalne dobi od 21 godinu koju ta odredba ustanovljuje.
11. U tim je okolnostima Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud) odlučio prekinuti postupak i Sudu postaviti sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li članak 4. stavak 5. Direktive [2003/86] tumačiti na način da se protivi odredbi [nacionalnog prava] koja propisuje da supružnici i registrirani partneri trebaju navršiti 21 godinu već u trenutku podnošenja zahtjeva da bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji ispunjavaju uvjete za spajanje?“
O prethodnom pitanju
12. Najprije treba istaknuti kako, da bi se osigurala bolja integracija i spriječili prisilni brakovi, članak 4. stavak 5. Direktive 2003/86 omogućava državama članicama određivanje minimalne dobi, a najviše 21 godinu, koju trebaju navršiti sponzor i njegov/njezin supružnik, prije nego što se supružnik može pridružiti sponzoru.
13. Međutim, u mjeri u kojoj ta odredba ne određuje dan s obzirom na koji nacionalne vlasti trebaju utvrditi je li ispunjen uvjet koji se odnosi na tu minimalnu dob, sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku u bitnome pita treba li članak 4. stavak 5. Direktive 2003/86 tumačiti na način da se ta odredba protivi odredbi nacionalnog prava koja propisuje da supružnici i registrirani partneri trebaju navršiti 21 godinu već u trenutku podnošenja zahtjeva da bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji ispunjavanju uvjete za spajanje.
14. S tim u vezi treba istaknuti da je, ne određujući pobliže trebaju li nacionalne vlasti razmatrati dan podnošenja zahtjeva u svrhu spajanja obitelji ili dan kada je o tom zahtjevu odlučeno kako bi odredile je li ispunjen uvjet koji se odnosi na minimalnu dob, zakonodavac Unije prepustio državama članicama marginu prosudbe uz uvjet da time ne nanesu štetu učinkovitosti prava Unije.
15. Također bitno je istaknuti da minimalna dob koju su države članice odredile na temelju članka 4. stavka 5. Direktive 2003/86 naposljetku odgovara dobi kada se, prema odnosnoj državi članici, smatra da je osoba dosegla dostatnu zrelost ne samo da odbije nametnuti brak, nego da također može svojevoljno odabrati da se nastani u drugoj zemlji sa supružnikom kako bi tamo s njim vodila obiteljski život te se tamo integrirala.
16. U vezi s time valja ustvrditi da mjera poput one u glavnom postupku, kojom se traži da su sponzor i njegov/njezin supružnik minimalne dobi koja se traži na dan podnošenja zahtjeva, ne sprječava izvršavanje prava na spajanje obitelji niti ga pretjerano otežava. Nadalje, takva mjera ne dovodi u pitanje cilj prevencije prisilnih brakova jer omogućuje pretpostavku da će zbog veće zrelosti biti teže utjecati na odnosnu osobu da sklopi prisilni brak i prihvati spajanje obitelji ako je ona navršila 21 godinu već na dan podnošenja zahtjeva nego ako je mlađa od 21 godinu na taj dan.
17. Osim toga, uzimanje u obzir dana podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji u svrhu određivanja je li ispunjen uvjet minimalne dobi u skladu je s načelima jednakosti postupanja i pravne sigurnosti.
18. Naime, kao što je to istaknula austrijska vlada, kriterij koji se odnosi na dan podnošenja zahtjeva omogućava jamčenje jednakog postupanja svim podnositeljima koji se vremenski nalaze u istoj situaciji, osiguravajući da uspjeh zahtjeva ovisi ponajprije o okolnostima koje se mogu pripisati podnositelju, koje se mogu pripisati podnositelju, a ne upravi, poput trajanja obrade zahtjeva.
19. S obzirom na sva prethodno navedena razmatranja, na postavljeno pitanje treba odgovoriti tako da članak 4. stavak 5. Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da se ne protivi odredbi nacionalnog prava koja propisuje da supružnici i registrirani partneri trebaju navršiti 21 godinu već u trenutku podnošenja zahtjeva da bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji ispunjavaju uvjete za spajanje.
Troškovi
20. Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
Članak 4. stavak 5. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji treba tumačiti na način da se ne protivi odredbi nacionalnog prava koja propisuje da supružnici i registrirani partneri trebaju navršiti 21 godinu već u trenutku podnošenja zahtjeva da bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji ispunjavaju uvjete za spajanje.
17. srpnja 2014. ( *1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku — Pravo na spajanje obitelji — Direktiva 2003/86/EZ — Članak 4. stavak 5. — Nacionalni propis kojim se zahtijeva da su sponzor i njegov/njezin supružnik već navršili 21 godinu u trenutku podnošenja zahtjeva za spajanje — Usklađeno tumačenje“
U predmetu C‑338/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija), odlukom od 29. svibnja 2013., koju je Sud zaprimio 20. lipnja 2013., u postupku
Marjan Noorzia
protiv
Bundesministerin für Inneres,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta (izvjestiteljica), predsjednica vijeća, J. L. da Cruz Vilaça, G. Arestis, J.‑C. Bonichot i A. Arabadjiev, suci,
nezavisni odvjetnik: P. Mengozzi,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
|
— |
za M. Noorziju, L. Binder, Rechtsanwalt, |
|
— |
za austrijsku vladu, C. Pesendorfer, u svojstvu agenta, |
|
— |
za vladu Helenske Republike, M. Michelogiannaki, u svojstvu agenta, |
|
— |
za Europsku komisiju, M. Condou‑Durande i W. Bogensberger, u svojstvu agenata, |
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 30. travnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
|
1 |
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. stavka 5. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL L 251, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 70.). |
|
2 |
Zahtjev je upućen u okviru spora između M. Noorzije i Bundesministerin für Inneres (savezna ministrica za unutarnje poslove, u daljnjem tekstu: Bundesministerin) u vezi s njezinim odbijanjem zahtjeva kojim je Noorzia zatražila boravišnu dozvolu u svrhu spajanja obitelji. |
Pravni okvir
Pravo Unije
|
3 |
Članak 4. Direktive 2003/86/EZ propisuje: „1. Na temelju ove Direktive i podložno udovoljavanju uvjetima utvrđenima u poglavlju IV. i članku 16., države članice dopuštaju ulazak i boravište, sljedećim članovima obitelji:
[…] 5. Da bi se osigurala bolja integracija i spriječili prisilni brakovi, države članice mogu tražiti od sponzora i njegovog/njezinog supružnika da budu određene minimalne dobi, a najviše 21 godinu, prije nego što im se supružnik može pridružiti. […]“ |
Austrijsko pravo
4 Iz odluke suda koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je glavni postupak uređen Zakonom o nastanjenju i boravištu (Niederlassungs- und Aufenthaltsgesetz, BGBl. I, 100/2005, u daljnjem tekstu: NAG), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006.
|
5 |
U verziji primjenjivoj na činjenice iz glavnog predmeta (BGBl. I, 111/2010), članak 46. stavak 4. NAG‑a propisuje da uz određene uvjete treba izdati boravišnu dozvolu članovima obitelji državljana treće zemlje. |
|
6 |
Članak 2. stavak 1. točka 9. NAG‑a definira pojam „člana obitelji“ na sljedeći način: „Član obitelji: supružnik, neudano/neoženjeno maloljetno dijete, uključujući posvojeno dijete, pastorka ili pastorku (uža obitelj); isto tako i registrirani partneri; supružnici i registrirani partneri moraju navršiti 21 godinu na dan podnošenja zahtjeva; u slučaju poligamnog braka, ako supružnik već živi sa sponzorom na saveznom teritoriju, drugi supružnici nisu članovi obitelji koji imaju pravo na boravišnu dozvolu“. |
Glavni postupak i prethodna pitanja
|
7 |
M. Noorzia, rođena 1. siječnja 1989., afganistanska je državljanka koja je 3. rujna 2010. podnijela zahtjev za boravišnu dozvolu u svrhu spajanja obitelji sa svojim suprugom, rođenim 1. siječnja 1990., koji je također afganistanski državljanin i živi u Austriji. |
|
8 |
Bundesministerin je odbila taj zahtjev odlukom od 9. ožujka 2011. zato što, iako je suprug navršio 21 godinu 1. siječnja 2011., na dan podnošenja zahtjeva veleposlanstvu Austrije u Islamabadu (Pakistan) on još nije bio te dobi te sukladno tome nije bio ispunjen poseban uvjet za spajanje. |
|
9 |
Bundesministerin ističe da je zahtijevani uvjet dobi od 21 godinu na dan podnošenja zahtjeva u skladu s Direktivom 2003/86. |
|
10 |
Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, kojem je M. Noorzia podnijela tužbu protiv odluke Bundesministerin, smatra da članak 4. stavak 5. Direktive 2003/86 ne navodi jasno od kojeg trenutka treba smatrati da je postignuta granica minimalne dobi od 21 godinu koju ta odredba ustanovljuje. |
|
11 |
U tim je okolnostima Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud) odlučio prekinuti postupak i Sudu postaviti sljedeće prethodno pitanje: „Treba li članak 4. stavak 5. Direktive [2003/86] tumačiti na način da se protivi odredbi [nacionalnog prava] koja propisuje da supružnici i registrirani partneri trebaju navršiti 21 godinu već u trenutku podnošenja zahtjeva da bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji ispunjavaju uvjete za spajanje?“ |
O prethodnom pitanju
|
12 |
Najprije treba istaknuti kako, da bi se osigurala bolja integracija i spriječili prisilni brakovi, članak 4. stavak 5. Direktive 2003/86 omogućava državama članicama određivanje minimalne dobi, a najviše 21 godinu, koju trebaju navršiti sponzor i njegov/njezin supružnik, prije nego što se supružnik može pridružiti sponzoru. |
|
13 |
Međutim, u mjeri u kojoj ta odredba ne određuje dan s obzirom na koji nacionalne vlasti trebaju utvrditi je li ispunjen uvjet koji se odnosi na tu minimalnu dob, sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku u bitnome pita treba li članak 4. stavak 5. Direktive 2003/86 tumačiti na način da se ta odredba protivi odredbi nacionalnog prava koja propisuje da supružnici i registrirani partneri trebaju navršiti 21 godinu već u trenutku podnošenja zahtjeva da bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji ispunjavanju uvjete za spajanje. |
|
14 |
S tim u vezi treba istaknuti da je, ne određujući pobliže trebaju li nacionalne vlasti razmatrati dan podnošenja zahtjeva u svrhu spajanja obitelji ili dan kada je o tom zahtjevu odlučeno kako bi odredile je li ispunjen uvjet koji se odnosi na minimalnu dob, zakonodavac Unije prepustio državama članicama marginu prosudbe uz uvjet da time ne nanesu štetu učinkovitosti prava Unije. |
|
15 |
Također bitno je istaknuti da minimalna dob koju su države članice odredile na temelju članka 4. stavka 5. Direktive 2003/86 naposljetku odgovara dobi kada se, prema odnosnoj državi članici, smatra da je osoba dosegla dostatnu zrelost ne samo da odbije nametnuti brak, nego da također može svojevoljno odabrati da se nastani u drugoj zemlji sa supružnikom kako bi tamo s njim vodila obiteljski život te se tamo integrirala. |
|
16 |
U vezi s time valja ustvrditi da mjera poput one u glavnom postupku, kojom se traži da su sponzor i njegov/njezin supružnik minimalne dobi koja se traži na dan podnošenja zahtjeva, ne sprječava izvršavanje prava na spajanje obitelji niti ga pretjerano otežava. Nadalje, takva mjera ne dovodi u pitanje cilj prevencije prisilnih brakova jer omogućuje pretpostavku da će zbog veće zrelosti biti teže utjecati na odnosnu osobu da sklopi prisilni brak i prihvati spajanje obitelji ako je ona navršila 21 godinu već na dan podnošenja zahtjeva nego ako je mlađa od 21 godinu na taj dan. |
|
17 |
Osim toga, uzimanje u obzir dana podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji u svrhu određivanja je li ispunjen uvjet minimalne dobi u skladu je s načelima jednakosti postupanja i pravne sigurnosti. |
|
18 |
Naime, kao što je to istaknula austrijska vlada, kriterij koji se odnosi na dan podnošenja zahtjeva omogućava jamčenje jednakog postupanja svim podnositeljima koji se vremenski nalaze u istoj situaciji, osiguravajući da uspjeh zahtjeva ovisi ponajprije o okolnostima koje se mogu pripisati podnositelju, koje se mogu pripisati podnositelju, a ne upravi, poput trajanja obrade zahtjeva. |
|
19 |
S obzirom na sva prethodno navedena razmatranja, na postavljeno pitanje treba odgovoriti tako da članak 4. stavak 5. Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da se ne protivi odredbi nacionalnog prava koja propisuje da supružnici i registrirani partneri trebaju navršiti 21 godinu već u trenutku podnošenja zahtjeva da bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji ispunjavaju uvjete za spajanje. |
Troškovi
|
20 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
|
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje: |
|
Članak 4. stavak 5. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji treba tumačiti na način da se ne protivi odredbi nacionalnog prava koja propisuje da supružnici i registrirani partneri trebaju navršiti 21 godinu već u trenutku podnošenja zahtjeva da bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji ispunjavaju uvjete za spajanje. |
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: njemački