Predmet C‑166/13
Sophie Mukarubega
protiv
Préfet de police
i
Préfet de la Seine‑Saint‑Denis
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif de Melun)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Vize, azil, useljavanje i ostale politike vezane uz slobodno kretanje osoba — Direktiva 2008/115/EZ — Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom — Postupak donošenja odluke o vraćanju — Načelo poštovanja prava na obranu — Pravo državljanina treće zemlje s nezakonitim statusom da bude saslušan prije donošenja odluke koja može utjecati na njegove interese — Odbijanje upravnog tijela, praćeno obvezom napuštanja državnog područja, da tom državljaninu izda boravišnu dozvolu na osnovi azila — Pravo na saslušanje prije donošenja odluke o vraćanju“
Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 5. studenoga 2014.
Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na dobru upravu – Pravo na saslušanje – Pravo na koje se ne mogu pozivati države članice
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a))
Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Državljanin protiv kojeg se provodi postupak vraćanja u smislu Direktive 2008/115 – Odluka o vraćanju nakon odluke da se tom državljaninu ne izda boravišna dozvola na osnovi azila – Državljanin koji je saslušan povodom svojeg zahtjeva za azil – Pravo na saslušanje prije donošenja odluke o vraćanju – Nepostojanje – Pretpostavke
(Direktiva 2008/115 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 43., 44.)
Pravo na saslušanje u svakom postupku, primijenjeno u kontekstu Direktive 2008/115 o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom i osobito njezina članka 6., treba tumačiti u smislu da se ono ne protivi tomu da nacionalno tijelo ne sasluša državljanina treće zemlje specifično u pogledu odluke o vraćanju u slučaju kad, nakon što je utvrdilo da je njegov boravak na državnom području nezakonit slijedom postupka u kojem je u potpunosti poštovano njegovo pravo na saslušanje, želi protiv njega donijeti takvu odluku, bez obzira na to je li ili nije odluka o vraćanju nastupila nakon odbijanja boravišne dozvole.
Naime, budući da je odluka o vraćanju sukladno Direktivi 2008/115 usko vezana uz utvrđenje nezakonitog boravka, pravo na saslušanje ne može se tumačiti u smislu da, kad nadležno nacionalno tijelo želi u isto vrijeme donijeti odluku kojom se utvrđuje nezakonit boravak i odluku o vraćanju, to tijelo nužno mora saslušati zainteresiranu osobu na način da joj omogući da iznese svoje mišljenje specifično za potonju odluku jer je zainteresirana osoba imala mogućnost smisleno i učinkovito iznijeti svoje mišljenje u pogledu nezakonitosti svojeg boravka i razloga koji bi temeljem nacionalnog prava mogli opravdati to da se navedeno tijelo suzdrži od donošenja odluke o vraćanju.
Međutim, iz obveze donošenja odluke o vraćanju državljana trećih zemalja koji nezakonito borave na njihovu državnom području, predviđene člankom 6. stavkom 1. te direktive, u skladu s pravičnim i transparentnim postupkom, proizlazi da države članice trebaju, u okviru procesne autonomije kojom raspolažu, s jedne strane, izričito u svojem nacionalnom pravu predvidjeti obvezu napuštanja državnog područja u slučaju nezakonitog boravka i, s druge strane, osigurati da zainteresirana osoba bude propisno saslušana u okviru postupka vezanog uz njezin zahtjev za boravak ili, eventualno, uz nezakonitost njezina boravka. U tom pogledu, pravo na saslušanje prije donošenja odluke o vraćanju ne smije se instrumentalizirati da bi se unedogled ponovno otvarao upravni postupak, i to kako bi se očuvala ravnoteža između temeljnog prava zainteresirane osobe da bude saslušana prije donošenja odluke koja na nju negativno utječe i obveze država članica da se bore protiv nezakonitog useljavanja.
(t. 60.‑62., 71., 82. i izreka)
Predmet C‑166/13
Sophie Mukarubega
protiv
Préfet de police
i
Préfet de la Seine‑Saint‑Denis
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif de Melun)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Vize, azil, useljavanje i ostale politike vezane uz slobodno kretanje osoba — Direktiva 2008/115/EZ — Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom — Postupak donošenja odluke o vraćanju — Načelo poštovanja prava na obranu — Pravo državljanina treće zemlje s nezakonitim statusom da bude saslušan prije donošenja odluke koja može utjecati na njegove interese — Odbijanje upravnog tijela, praćeno obvezom napuštanja državnog područja, da tom državljaninu izda boravišnu dozvolu na osnovi azila — Pravo na saslušanje prije donošenja odluke o vraćanju“
Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 5. studenoga 2014.
Temeljna prava — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Pravo na dobru upravu — Pravo na saslušanje — Pravo na koje se ne mogu pozivati države članice
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a))
Granična kontrola, azil i useljavanje — Politika useljavanja — Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom — Državljanin protiv kojeg se provodi postupak vraćanja u smislu Direktive 2008/115 — Odluka o vraćanju nakon odluke da se tom državljaninu ne izda boravišna dozvola na osnovi azila — Državljanin koji je saslušan povodom svojeg zahtjeva za azil — Pravo na saslušanje prije donošenja odluke o vraćanju — Nepostojanje — Pretpostavke
(Direktiva 2008/115 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 43., 44.)
Pravo na saslušanje u svakom postupku, primijenjeno u kontekstu Direktive 2008/115 o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom i osobito njezina članka 6., treba tumačiti u smislu da se ono ne protivi tomu da nacionalno tijelo ne sasluša državljanina treće zemlje specifično u pogledu odluke o vraćanju u slučaju kad, nakon što je utvrdilo da je njegov boravak na državnom području nezakonit slijedom postupka u kojem je u potpunosti poštovano njegovo pravo na saslušanje, želi protiv njega donijeti takvu odluku, bez obzira na to je li ili nije odluka o vraćanju nastupila nakon odbijanja boravišne dozvole.
Naime, budući da je odluka o vraćanju sukladno Direktivi 2008/115 usko vezana uz utvrđenje nezakonitog boravka, pravo na saslušanje ne može se tumačiti u smislu da, kad nadležno nacionalno tijelo želi u isto vrijeme donijeti odluku kojom se utvrđuje nezakonit boravak i odluku o vraćanju, to tijelo nužno mora saslušati zainteresiranu osobu na način da joj omogući da iznese svoje mišljenje specifično za potonju odluku jer je zainteresirana osoba imala mogućnost smisleno i učinkovito iznijeti svoje mišljenje u pogledu nezakonitosti svojeg boravka i razloga koji bi temeljem nacionalnog prava mogli opravdati to da se navedeno tijelo suzdrži od donošenja odluke o vraćanju.
Međutim, iz obveze donošenja odluke o vraćanju državljana trećih zemalja koji nezakonito borave na njihovu državnom području, predviđene člankom 6. stavkom 1. te direktive, u skladu s pravičnim i transparentnim postupkom, proizlazi da države članice trebaju, u okviru procesne autonomije kojom raspolažu, s jedne strane, izričito u svojem nacionalnom pravu predvidjeti obvezu napuštanja državnog područja u slučaju nezakonitog boravka i, s druge strane, osigurati da zainteresirana osoba bude propisno saslušana u okviru postupka vezanog uz njezin zahtjev za boravak ili, eventualno, uz nezakonitost njezina boravka. U tom pogledu, pravo na saslušanje prije donošenja odluke o vraćanju ne smije se instrumentalizirati da bi se unedogled ponovno otvarao upravni postupak, i to kako bi se očuvala ravnoteža između temeljnog prava zainteresirane osobe da bude saslušana prije donošenja odluke koja na nju negativno utječe i obveze država članica da se bore protiv nezakonitog useljavanja.
(t. 60.‑62., 71., 82. i izreka)