Predmet C‑143/13
Bogdan Matei
i
Ioana Ofelia Matei
protiv
SC Volksbank România SA
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Specializat Cluj)
„Direktiva 93/13/EEZ — Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima između poslovnog subjekta i potrošača — Članak 4. stavak 2. — Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi — Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene — Ugovorne odredbe koje sadrže ‚proviziju za rizik’ koju prima davatelj kredita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu“
Sažetak – Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. veljače 2015.
Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Sklapanje nagodbe između stranaka u glavnom postupku — Predmet u tijeku pred sudom koji je uputio zahtjev koji je navodno postao bespredmetan — Prethodno pitanje koje se odnosi na pitanje javnoga reda — Odgovor Suda koji je i dalje koristan i odlučujući za rješavanje spora u glavnom postupku — Odbijanje prigovora nedopuštenosti
(čl. 267. UFEU‑a)
Zaštita potrošača — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Direktiva 93/13 — Područje primjene — Odredbe koje utvrđuju glavni predmet ugovora ili se odnose na cijenu ili naknadu i usluge ili robu koje treba isporučiti kao protučinidbu — Pojam — Ugovorne odredbe koje sadržavaju „proviziju za rizik“ koju prima davatelj kredita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu — Isključenje
(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 4. st. 2.)
Zaštita potrošača — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Direktiva 93/13 — Područje primjene — Odredbe koje utvrđuju glavni predmet ugovora ili se odnose na cijenu ili naknadu i usluge ili robu koje treba isporučiti kao protučinidbu — Isključenje — Pretpostavke — Obveza udovoljavanja zahtjevima razumljivosti i transparentnosti — Opseg
(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 3., čl. 4. st. 2. i 5., Prilog, t. 1.(j) i (l) i t. 2. (b) i (d))
Vidjeti tekst odluke.
(t. 38., 40.‑42.)
Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da izrazi „glavni predmet ugovora“i „primjerenost cijene i naknade na jednoj strani i isporučene usluge i robe na drugoj“ načelno ne obuhvaćaju odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između poslovnog subjekta i potrošača, koje, s jedne strane, davatelju kredita omogućuju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu i, s druge strane, predviđaju da on primi „proviziju za rizik“. Međutim, sud koji je uputio zahtjev dužan je provjeriti tu kvalifikaciju navedenih ugovornih odredaba s obzirom na narav, opću strukturu i odredbe predmetnih ugovora kao i činjenični i pravni kontekst tih odredaba.
Naime, pod ugovornim odredbama koje su obuhvaćene pojmom „glavnog predmeta ugovora“ u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13 treba razumjeti one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga određuju kao takvog. S druge strane, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene navedenim pojmom „glavnog predmeta ugovora“. Također iz članka 4. stavka 2. Direktive 93/13 proizlazi da je ova druga kategorija ugovornih odredbi, prema kojima se ne može primijeniti provjera eventualne nepoštenosti, ograničenog opsega, s obzirom na to da se odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti.
Slijedom toga, odredbe o protučinidbi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredaba, osim što se tiče pitanja je li iznos ugovorom ugovorene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je davatelj kredita zauzvrat pružio.
(t. 54.‑56., 78. i izreka)
Iako je ugovorna odredba obuhvaćena glavnim predmetom ugovora ili je sporna s obzirom na primjerenost cijene ili naknade, činjenica je da ona treba u svakom slučaju podlijegati procjeni eventualne nepoštenosti ako se utvrdi, što je također dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev, da ona nije jasno i razumljivo sastavljena.
U tom pogledu, obveza transparentnosti ugovornih odredbi, koju postavljaju članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ne može se ograničiti isključivo na značajku njihove razumljivosti na formalnoj i gramatičkoj razini.
Iz članaka 3. i 5. Direktive 93/13 kao i točke 1. podtočaka (j) i (l) i točke 2. podtočaka (b) i (d) Priloga toj direktivi osobito proizlazi da je za poštovanje obveze transparentnosti od bitne važnosti činjenica jesu li u ugovoru o kreditu na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma izmjene kamatne stope i odnos te odredbe s drugim odredbama o isplati naknade davatelju kredita, tako da informirani potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
To mora ispitati nacionalni sud, s obzirom na sve relevantne elemente činjeničnog stanja, uključujući oglašavanje i obavijesti koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu i vodeći računa o razini pažnje koja se može očekivati od prosječnog potrošača, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću.
(t. 72.‑75.)
Predmet C‑143/13
Bogdan Matei
i
Ioana Ofelia Matei
protiv
SC Volksbank România SA
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Specializat Cluj)
„Direktiva 93/13/EEZ — Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima između poslovnog subjekta i potrošača — Članak 4. stavak 2. — Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi — Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene — Ugovorne odredbe koje sadrže ‚proviziju za rizik’ koju prima davatelj kredita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu“
Sažetak – Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. veljače 2015.
Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Sklapanje nagodbe između stranaka u glavnom postupku – Predmet u tijeku pred sudom koji je uputio zahtjev koji je navodno postao bespredmetan – Prethodno pitanje koje se odnosi na pitanje javnoga reda – Odgovor Suda koji je i dalje koristan i odlučujući za rješavanje spora u glavnom postupku – Odbijanje prigovora nedopuštenosti
(čl. 267. UFEU‑a)
Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Područje primjene – Odredbe koje utvrđuju glavni predmet ugovora ili se odnose na cijenu ili naknadu i usluge ili robu koje treba isporučiti kao protučinidbu – Pojam – Ugovorne odredbe koje sadržavaju „proviziju za rizik“ koju prima davatelj kredita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu – Isključenje
(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 4. st. 2.)
Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Područje primjene – Odredbe koje utvrđuju glavni predmet ugovora ili se odnose na cijenu ili naknadu i usluge ili robu koje treba isporučiti kao protučinidbu – Isključenje – Pretpostavke – Obveza udovoljavanja zahtjevima razumljivosti i transparentnosti – Opseg
(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 3., čl. 4. st. 2. i 5., Prilog, t. 1.(j) i (l) i t. 2. (b) i (d))
Vidjeti tekst odluke.
(t. 38., 40.‑42.)
Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da izrazi „glavni predmet ugovora“i „primjerenost cijene i naknade na jednoj strani i isporučene usluge i robe na drugoj“ načelno ne obuhvaćaju odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između poslovnog subjekta i potrošača, koje, s jedne strane, davatelju kredita omogućuju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu i, s druge strane, predviđaju da on primi „proviziju za rizik“. Međutim, sud koji je uputio zahtjev dužan je provjeriti tu kvalifikaciju navedenih ugovornih odredaba s obzirom na narav, opću strukturu i odredbe predmetnih ugovora kao i činjenični i pravni kontekst tih odredaba.
Naime, pod ugovornim odredbama koje su obuhvaćene pojmom „glavnog predmeta ugovora“ u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13 treba razumjeti one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga određuju kao takvog. S druge strane, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene navedenim pojmom „glavnog predmeta ugovora“. Također iz članka 4. stavka 2. Direktive 93/13 proizlazi da je ova druga kategorija ugovornih odredbi, prema kojima se ne može primijeniti provjera eventualne nepoštenosti, ograničenog opsega, s obzirom na to da se odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti.
Slijedom toga, odredbe o protučinidbi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredaba, osim što se tiče pitanja je li iznos ugovorom ugovorene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je davatelj kredita zauzvrat pružio.
(t. 54.‑56., 78. i izreka)
Iako je ugovorna odredba obuhvaćena glavnim predmetom ugovora ili je sporna s obzirom na primjerenost cijene ili naknade, činjenica je da ona treba u svakom slučaju podlijegati procjeni eventualne nepoštenosti ako se utvrdi, što je također dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev, da ona nije jasno i razumljivo sastavljena.
U tom pogledu, obveza transparentnosti ugovornih odredbi, koju postavljaju članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ne može se ograničiti isključivo na značajku njihove razumljivosti na formalnoj i gramatičkoj razini.
Iz članaka 3. i 5. Direktive 93/13 kao i točke 1. podtočaka (j) i (l) i točke 2. podtočaka (b) i (d) Priloga toj direktivi osobito proizlazi da je za poštovanje obveze transparentnosti od bitne važnosti činjenica jesu li u ugovoru o kreditu na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma izmjene kamatne stope i odnos te odredbe s drugim odredbama o isplati naknade davatelju kredita, tako da informirani potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
To mora ispitati nacionalni sud, s obzirom na sve relevantne elemente činjeničnog stanja, uključujući oglašavanje i obavijesti koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu i vodeći računa o razini pažnje koja se može očekivati od prosječnog potrošača, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću.
(t. 72.‑75.)