Predmet C‑113/13
Azienda sanitaria locale n. 5 „Spezzino“ i dr.
protiv
San Lorenzo Soc. coop. Sociale
i
Croce Verde Cogema cooperativa sociale Onlus
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Usluge zdravstvenog prijevoza — Nacionalno zakonodavstvo koje za djelatnosti zdravstvenog prijevoza za javne zdravstvene ustanove prednost daje volonterskim udrugama koje ispunjavaju zakonske uvjete te su registrirane — Spojivost s pravom Unije — Javna nabava — Članci 49. UFEU‑a i 56. UFEU‑a — Direktiva 2004/18/EZ — Mješovite usluge, navedene istodobno u Prilogu II. A i u Prilogu II. B Direktivi 2004/18 — Članak 1. stavak 2. točke (a) i (d) — Pojam ,javna nabava usluga' — Naplatni karakter — Protuusluga koja se sastoji od naknade nastalih troškova“
Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 11. prosinca 2014.
Usklađivanje zakonodavstava – Provedba javne nabave radova, robe i usluga – Direktiva 2004/18 – Područje primjene – Okvirni sporazum koji se odnosi na usluge zdravstvenog prijevoza koje pružaju volonterske udruge koje ne obavljaju djelatnost s ciljem stjecanja dobiti i koje primaju samo naknadu svojih troškova – Uključenost
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18, čl. 1. st. 5.)
Usklađivanje zakonodavstava – Provedba javne nabave radova, robe i usluga – Direktiva 2004/18 – Dodjela ugovora – Pravila o objavljivanju – Nabave koje imaju nižu vrijednost od praga utvrđenog direktivom ili koje se odnose na usluge iz Priloga II. B – Nabave koje imaju određen prekogranični interes – Obveze naručiteljâ
(čl. 49. i 56. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18, čl. 21. i 23. te čl. 35. st. 4. i Prilog II. B)
Prethodna pitanja – Dopuštenost – Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu – Opseg obveze u području javne nabave
(čl. 49., 56. i 267. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 94.)
Sloboda poslovnog nastana – Sloboda pružanja usluga – Ograničenja – Nacionalni propis koji za djelatnosti zdravstvenog prijevoza prednost daje volonterskim udrugama – Nedopuštenost – Opravdanje – Potreba održavanja financijske ravnoteže sustava zdravstvenog prijevoza zbog razloga javnog zdravlja – Dopuštenost – Uvjet – Nepostojanje cilja stjecanja dobiti – Provjera od strane nacionalnog suda
(čl. 49. i 56. UFEU‑a)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 36.‑38.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 40.‑42., 45., 46.)
Kad je riječ o zahtjevu za prethodnu odluku u području javne nabave koji otvara pitanje primjene općih načela jednakog postupanja i nediskriminacije kao i obveze transparentnosti koji proizlaze iz članaka 49. i 56. UFEU‑a, zadaća je suda koji je uputio zahtjev da utvrdi potrebne elemente koji Sudu omogućuju provjeru postoji li u glavnom predmetu određeni prekogranični interes koji opravdava primjenu navedenih načela. Međutim, kao što proizlazi i iz članka 94. Poslovnika Suda, Sud u zahtjevu za prethodnu odluku mora biti u mogućnosti pronaći prikaz činjenica na kojima se temelje pitanja kao i vezu koja postoji osobito između tih činjenica i tih pitanja. Stoga se utvrđenje potrebnih elemenata koji omogućuju provjeru postojanja određenog prekograničnog interesa mora provesti prije pokretanja postupka pred Sudom.
Međutim, zbog duha suradnje koji prevladava u odnosima između nacionalnih sudova i Suda u okviru prethodnog postupka, izostanak takvih prethodnih utvrđenja suda koji je uputio zahtjev u vezi s postojanjem eventualnog određenog prekograničnog interesa ne dovodi do nedopuštenosti zahtjeva ako, unatoč tim nedostacima, Sud, s obzirom na podatke koji proizlaze iz spisa, smatra da može dati koristan odgovor sudu koji je uputio zahtjev. O tome je osobito riječ kada odluka o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku sadrži dovoljno relevantnih podataka za ocjenu eventualnog postojanja takvog interesa. Međutim, Sud daje odgovor samo pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev može u predmetu u glavnom postupku, na osnovi detaljne ocjene svih relevantnih činjenica u vezi s predmetom u glavnom postupku, utvrditi određeni prekogranični interes.
(t. 47., 48.)
Članci 49. i 56. UFEU‑a trebaju se tumačiti na način da se ne protive nacionalnom propisu koji predviđa da pružanje usluga hitnog i iznimno hitnog zdravstvenog prijevoza treba ponajprije i izravnom dodjelom, bez ikakva oglašavanja, povjeriti ugovorno angažiranim volonterskim tijelima, pod uvjetom da zakonski i ugovorni okvir u kojem se odvija djelatnost tih tijela stvarno doprinosi socijalnoj svrsi kao i ostvarivanju ciljeva solidarnosti i proračunske učinkovitosti na kojima se temelji taj propis.
Naime, država članica može smatrati, u okviru margine prosudbe kojom raspolaže radi odlučivanja o razini zaštite javnog zdravlja i uređenja svojeg sustava socijalne sigurnosti, da korištenje volonterskim udrugama odgovara socijalnoj svrsi usluge hitnog zdravstvenog prijevoza te da je ono takve vrste da doprinosi kontroli troškova u vezi s tom uslugom. Međutim, ne samo da opasnost od ozbiljnog ugrožavanja financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti sama po sebi može biti važan razlog u općem interesu koji može opravdati prepreku slobodnom pružanju usluga već, osim toga, cilj održavanja uravnotežene zdravstvene i bolničke službe dostupne svima, zbog razloga javnog zdravlja, također može biti obuhvaćen jednim od odstupanja zbog razloga javnog zdravlja, u mjeri u kojoj takav cilj doprinosi ostvarivanju povišene razine zaštite zdravlja.
Međutim, kada volonterske udruge djeluju u tom okviru, potrebno je da one nemaju ciljeve različite od ciljeva solidarnosti i proračunske učinkovitosti, da od svojih usluga ne ostvaruju nikakvu dobit, osim naknade varijabilnih, fiksnih i trajnih troškova potrebnih za njihovo pružanje, te da ne ostvaruju nikakvu dobit za svoje članove. Nadalje, iako je korištenje zaposlenih osoba dopušteno jer bi bez njega te udruge bile gotovo lišene stvarne mogućnosti djelovanja u mnogim područjima u kojima se načelo solidarnosti može provoditi, djelatnost tih udruga mora strogo poštovati uvjete koji su u pogledu njih određeni nacionalnim zakonodavstvom. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da pruži sve ocjene potrebne za provjeru doprinosi li stvarno sustav organizacije usluge hitnog zdravstvenog prijevoza o kojem je riječ socijalnoj svrsi kao i ostvarivanju ciljeva solidarnosti i proračunske učinkovitosti na kojima se taj sustav temelji.
(t. 57., 59., 61., 63., 65. i izreka)
Predmet C‑113/13
Azienda sanitaria locale n. 5 „Spezzino“ i dr.
protiv
San Lorenzo Soc. coop. Sociale
i
Croce Verde Cogema cooperativa sociale Onlus
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Usluge zdravstvenog prijevoza — Nacionalno zakonodavstvo koje za djelatnosti zdravstvenog prijevoza za javne zdravstvene ustanove prednost daje volonterskim udrugama koje ispunjavaju zakonske uvjete te su registrirane — Spojivost s pravom Unije — Javna nabava — Članci 49. UFEU‑a i 56. UFEU‑a — Direktiva 2004/18/EZ — Mješovite usluge, navedene istodobno u Prilogu II. A i u Prilogu II. B Direktivi 2004/18 — Članak 1. stavak 2. točke (a) i (d) — Pojam ,javna nabava usluga' — Naplatni karakter — Protuusluga koja se sastoji od naknade nastalih troškova“
Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 11. prosinca 2014.
Usklađivanje zakonodavstava — Provedba javne nabave radova, robe i usluga — Direktiva 2004/18 — Područje primjene — Okvirni sporazum koji se odnosi na usluge zdravstvenog prijevoza koje pružaju volonterske udruge koje ne obavljaju djelatnost s ciljem stjecanja dobiti i koje primaju samo naknadu svojih troškova — Uključenost
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18, čl. 1. st. 5.)
Usklađivanje zakonodavstava — Provedba javne nabave radova, robe i usluga — Direktiva 2004/18 — Dodjela ugovora — Pravila o objavljivanju — Nabave koje imaju nižu vrijednost od praga utvrđenog direktivom ili koje se odnose na usluge iz Priloga II. B — Nabave koje imaju određen prekogranični interes — Obveze naručiteljâ
(čl. 49. i 56. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18, čl. 21. i 23. te čl. 35. st. 4. i Prilog II. B)
Prethodna pitanja — Dopuštenost — Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu — Opseg obveze u području javne nabave
(čl. 49., 56. i 267. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 94.)
Sloboda poslovnog nastana — Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Nacionalni propis koji za djelatnosti zdravstvenog prijevoza prednost daje volonterskim udrugama — Nedopuštenost — Opravdanje — Potreba održavanja financijske ravnoteže sustava zdravstvenog prijevoza zbog razloga javnog zdravlja — Dopuštenost — Uvjet — Nepostojanje cilja stjecanja dobiti — Provjera od strane nacionalnog suda
(čl. 49. i 56. UFEU‑a)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 36.‑38.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 40.‑42., 45., 46.)
Kad je riječ o zahtjevu za prethodnu odluku u području javne nabave koji otvara pitanje primjene općih načela jednakog postupanja i nediskriminacije kao i obveze transparentnosti koji proizlaze iz članaka 49. i 56. UFEU‑a, zadaća je suda koji je uputio zahtjev da utvrdi potrebne elemente koji Sudu omogućuju provjeru postoji li u glavnom predmetu određeni prekogranični interes koji opravdava primjenu navedenih načela. Međutim, kao što proizlazi i iz članka 94. Poslovnika Suda, Sud u zahtjevu za prethodnu odluku mora biti u mogućnosti pronaći prikaz činjenica na kojima se temelje pitanja kao i vezu koja postoji osobito između tih činjenica i tih pitanja. Stoga se utvrđenje potrebnih elemenata koji omogućuju provjeru postojanja određenog prekograničnog interesa mora provesti prije pokretanja postupka pred Sudom.
Međutim, zbog duha suradnje koji prevladava u odnosima između nacionalnih sudova i Suda u okviru prethodnog postupka, izostanak takvih prethodnih utvrđenja suda koji je uputio zahtjev u vezi s postojanjem eventualnog određenog prekograničnog interesa ne dovodi do nedopuštenosti zahtjeva ako, unatoč tim nedostacima, Sud, s obzirom na podatke koji proizlaze iz spisa, smatra da može dati koristan odgovor sudu koji je uputio zahtjev. O tome je osobito riječ kada odluka o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku sadrži dovoljno relevantnih podataka za ocjenu eventualnog postojanja takvog interesa. Međutim, Sud daje odgovor samo pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev može u predmetu u glavnom postupku, na osnovi detaljne ocjene svih relevantnih činjenica u vezi s predmetom u glavnom postupku, utvrditi određeni prekogranični interes.
(t. 47., 48.)
Članci 49. i 56. UFEU‑a trebaju se tumačiti na način da se ne protive nacionalnom propisu koji predviđa da pružanje usluga hitnog i iznimno hitnog zdravstvenog prijevoza treba ponajprije i izravnom dodjelom, bez ikakva oglašavanja, povjeriti ugovorno angažiranim volonterskim tijelima, pod uvjetom da zakonski i ugovorni okvir u kojem se odvija djelatnost tih tijela stvarno doprinosi socijalnoj svrsi kao i ostvarivanju ciljeva solidarnosti i proračunske učinkovitosti na kojima se temelji taj propis.
Naime, država članica može smatrati, u okviru margine prosudbe kojom raspolaže radi odlučivanja o razini zaštite javnog zdravlja i uređenja svojeg sustava socijalne sigurnosti, da korištenje volonterskim udrugama odgovara socijalnoj svrsi usluge hitnog zdravstvenog prijevoza te da je ono takve vrste da doprinosi kontroli troškova u vezi s tom uslugom. Međutim, ne samo da opasnost od ozbiljnog ugrožavanja financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti sama po sebi može biti važan razlog u općem interesu koji može opravdati prepreku slobodnom pružanju usluga već, osim toga, cilj održavanja uravnotežene zdravstvene i bolničke službe dostupne svima, zbog razloga javnog zdravlja, također može biti obuhvaćen jednim od odstupanja zbog razloga javnog zdravlja, u mjeri u kojoj takav cilj doprinosi ostvarivanju povišene razine zaštite zdravlja.
Međutim, kada volonterske udruge djeluju u tom okviru, potrebno je da one nemaju ciljeve različite od ciljeva solidarnosti i proračunske učinkovitosti, da od svojih usluga ne ostvaruju nikakvu dobit, osim naknade varijabilnih, fiksnih i trajnih troškova potrebnih za njihovo pružanje, te da ne ostvaruju nikakvu dobit za svoje članove. Nadalje, iako je korištenje zaposlenih osoba dopušteno jer bi bez njega te udruge bile gotovo lišene stvarne mogućnosti djelovanja u mnogim područjima u kojima se načelo solidarnosti može provoditi, djelatnost tih udruga mora strogo poštovati uvjete koji su u pogledu njih određeni nacionalnim zakonodavstvom. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da pruži sve ocjene potrebne za provjeru doprinosi li stvarno sustav organizacije usluge hitnog zdravstvenog prijevoza o kojem je riječ socijalnoj svrsi kao i ostvarivanju ciljeva solidarnosti i proračunske učinkovitosti na kojima se taj sustav temelji.
(t. 57., 59., 61., 63., 65. i izreka)