—

za Mac GmbH, M. Le Berre, odvjetnik,

—

za Ministère de l’Agriculture, de l’Agroalimentaire i de la Forêt, I. Chalkias i E. Chroni, u svojstvu agenata,

—

za francusku vladu, S. Menez i D. Colas, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, G. Wilms i P. Ondrůšek, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 34. UFEU‑a i 36. UFEU‑a.

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Mac GmbH (u daljnjem tekstu: Mac) i Ministère de l’Agriculture, de l’Agroalimentaire et de la Forêt (Ministarstvo poljoprivrede, poljoprivrednih proizvoda i šuma) u vezi s odbijanjem tog ministarstva da odobri stavljanje na tržište u Francuskoj putem paralelnog uvoza sredstva za zaštitu bilja za koje je izdano takvo odobrenje u Ujedinjenoj Kraljevini.

3

Direktivom Vijeća 91/414/EEZ od 15. lipnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, str. 1., ispravak u SL 1992, L 170, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 55., str. 32.) uspostavljaju se jedinstvena pravila o uvjetima i postupcima odobravanja stavljanja na tržište sredstava za zaštitu bilja kao i njihovoj ponovnoj ocjeni i njihovu povlačenju. Njezin je cilj ne samo usklađivanje pravila o uvjetima i postupcima odobravanja spomenutih sredstava nego također osiguravanje visokog stupnja zaštite zdravlja osoba, životinja i okoliša od prijetnji i opasnosti uzrokovanih nekontroliranom uporabom tih sredstava. Cilj je spomenute direktive također otkloniti prepreke njihovu slobodnom kretanju.

4

Direktiva 91/414 odnosi se osobito na odobravanje, stavljanje na tržište, uporabu i nadzor unutar Europske unije sredstava za zaštitu bilja u komercijalnom obliku. U skladu s člankom 2. točkom 10. te direktive, „stavljanje na tržište” znači svaka isporuka, bilo naplatna ili besplatna, osim skladištenja ili odlaganja radi otpreme s područja Zajednice. Uvoz sredstva za zaštitu bilja na to područje smatra se stavljanjem na tržište u smislu spomenute direktive.

5

U skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 91/414:

„Države članice propisuju da se sredstva za zaštitu bilja ne smiju stavljati na tržište ili rabiti na njihovom području, ako one nisu registrirale [odobrile] sredstvo u skladu s ovom Direktivom [...]“

6

U članku 4. te direktive, među ostalim, navode se uvjeti koje sredstvo za zaštitu bilja mora ispuniti kako bi se odobrilo. U skladu s tim člankom, odobrenjima se moraju odrediti zahtjevi koji se odnose na stavljanje na tržište i uporabu sredstava te se izdaju na određeno razdoblje od najviše deset godina, koje utvrđuju države članice. Ona se uvijek mogu ponovno ispitati, a pod određenim se uvjetima moraju ukinuti. Ako neka država članica povuče odobrenje, ona o tome mora odmah izvijestiti primatelja odobrenja.

7

U članku 9. Direktive 91/414 određeno je:

„1.   Zahtjev za izdavanje registracije [odobrenja] za sredstva za zaštitu bilja nadležnim tijelima svake države članice u kojima se sredstvo za zaštitu bilja namjerava staviti na tržište podnose osobe ili zastupnici osoba koji su odgovorni za prvo stavljanje na tržište u državi članici.

[...]

5.   Države članice osiguravaju da se za svaki zahtjev vodi spis. Svaki spis sadrži obvezno jednu presliku zahtjeva, popis upravnih odluka koje je donijela država članica u pogledu zahtjeva i pojedinosti te dokumentacije iz članka 13. stavka 1. zajedno sa sažetkom potonjeg. Države članice ostalim državama članicama i Komisiji na zahtjev daju na uvid spise predviđene ovim stavkom; one im na zahtjev prosljeđuju sve informacije potrebne radi potpunog razumijevanja zahtjeva i prema potrebi osiguravaju da podnositelji zahtjeva dostave presliku tehničke dokumentacije utvrđene člankom 13. stavkom 1. točkom (a).“

8

Država članica u kojoj je podnesen zahtjev za odobrenje sredstva za zaštitu bilja koje je već registrirano u drugoj državi članici mora se, u skladu s člankom 10. stavkom 1. Direktive 91/414, pod određenim uvjetima i bez iznimke, suzdržati od zahtjeva za ponavljanje testova i analiza koji su već obavljeni.

9

U skladu s člankom 12. Direktive 91/414:

„1.   Države članice obavješćuju u pisanom obliku jedna drugu i Komisiju najmanje na kraju svakog kvartala u roku od mjesec dana o bilo kojem odobrenom ili povučenom sredstvu za zaštitu bilja u skladu s odredbama ove Direktive, navodeći barem:

2.   Svaka država članica sastavlja godišnji popis sredstava za zaštitu bilja registriranih [odobrenih] na svom području i dostavlja taj popis ostalim državama članicama i Komisiji.

U skladu s postupkom utvrđenim u članku 21. uspostavlja se standardizirani informacijski sustav radi lakše primjene stavaka 1. i 2.“

10

Direktiva 91/414 zamijenjena je, s učinkom od 14. lipnja 2011., Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 61., str. 52.). Budući da je do nastupanja činjenica relevantnih za glavni predmet došlo prije donošenja Uredbe br. 1107/2009, ona nije primjenjiva u glavnom postupku.

11

U skladu s člankom L. 253‑1 Poljoprivrednog zakonika, u verziji koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke koja se pobija u glavnom predmetu:

Zabranjena je uporaba sredstava spomenutih u prvom podstavku koja nije u skladu s uvjetima utvrđenima u odluci o odobrenju.

[...]“

12

U članku R. 253‑52 Poljoprivrednog zakonika, u verziji na snazi u vrijeme nastupanja činjenica u glavnom postupku, propisuje se:

„Uvođenje na državno područje sredstva za zaštitu bilja koje potječe iz države stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru u kojoj mu je već dodijeljeno odobrenje za stavljanje na tržište u skladu s Direktivom 91/414[...], a koje je istovjetno sredstvu u daljnjem tekstu nazvanom „referentno sredstvo“, odobrava se u skladu sa sljedećim uvjetima:

Ministar nadležan za poljoprivredu [...] morao je za referentno sredstvo izdati odobrenje za stavljanje na tržište.

Istovjetnost sredstva uvedenog na državno područje i referentnog sredstva ocjenjuje se s obzirom na tri kriterija:

13

U skladu s člankom R. 253‑53 spomenutog zakonika:

„Za uvođenje na državno područje nekog sredstva za zaštitu bilja koje potječe iz države stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru treba podnijeti zahtjev za odobrenje za stavljanje na tržište.

Popis informacija koje se dostavljaju u prilog zahtjevu, osobito onih koje se odnose na podnositelja zahtjeva za odobrenje i proizvod koji je predmet zahtjeva, utvrđuje se odlukom ministra nadležnog za poljoprivredu, donesenom nakon mišljenja ministara nadležnih za industriju, potrošnju, okoliš i zdravlje.

Osim toga, u svrhu utvrđivanja istovjetnosti sredstva uvedenog na državno područje i referentnog sredstva, ministar nadležan za poljoprivredu može:

14

U skladu s člankom R. 253‑55 istog zakonika:

„Odobrenje za stavljanje na tržište sredstva uvedenog na državno područje može se odbiti [...]:

Prije nego što se odobrenje za stavljanje na tržište odbije [...], podnositelju zahtjeva [...] za odobrenje omogućava se da iznese svoja očitovanja ministru nadležnom za poljoprivredu“.

15

U vrijeme nastanka činjenica o kojima je riječ u glavnom postupku sredstvo za zaštitu bilja Cerone imalo je odobrenje za stavljanje na tržište u Francuskoj, izdano u skladu s odredbama Direktive 91/414 društvu Bayer Cropscience France. Iz spisa također proizlazi da je za to sredstvo u skladu s odredbama Direktive 91/414 izdano odobrenje za stavljanje na tržište u Ujedinjenoj Kraljevini, i to društvu Bayer Cropscience Ltd.

16

Zatim je odobreno stavljanje na tržište sredstva pod nazivom „Agrotech Ethephon“ putem paralelnog uvoza, na temelju odobrenja za stavljanje na tržište u Ujedinjenoj Kraljevini izdanom društvu Bayer Cropscience Ltd za Cerone kao referentno sredstvo.

17

Mac je 27. studenoga 2007. podnio zahtjev za odobrenje paralelnog uvoza sredstva Agrotech Ethephon u Francusku u svrhu njegova stavljanja na tržište pod nazivom „Mac Ethephone“.

18

Agence française de sécurité sanitaire des aliments (AFSSA, Francuska agencija za sigurnost namirnica) usvojila je pozitivno mišljenje u odnosu na taj zahtjev, navodeći da „se na temelju dostupnih informacija može zaključiti da aktivna tvar pripravka Agrotech Ethephon ima isto podrijetlo kao i aktivna tvar referentnog pripravka Cerone te da se sastav pripravka Agrotech Ethephon i sastav referentnog pripravka Cerone mogu smatrati istovjetnima“.

19

Ministère de l’Agriculture, de l’Agroalimentaire et de la Forêt odlukom od 29. svibnja 2009. odbilo je spomenuti zahtjev jer za sredstvo pod nazivom Agrotech Ethephon u Ujedinjenoj Kraljevini nije postojalo odobrenje za stavljanje na tržište izdano u skladu s Direktivom 91/414, a koje se zahtijeva u skladu s odredbama članka R. 253‑52 Poljoprivrednog zakonika.

20

Mac je 21. srpnja 2009. podnio tužbu za poništenje spomenute odluke, tvrdeći, među ostalim, da su odredbe članka R. 253‑52 Poljoprivrednog zakonika neusklađene s člankom 34. UFEU‑a jer ne dopuštaju izdavanje odobrenja za paralelni uvoz proizvoda za koji je takvo odobrenje već dodijeljeno u državi izvoza.

21

Rješenjem od 16. veljače 2011. predsjednik Tribunal administratif de Paris (Upravni sud u Parizu) uputio je tužbu Conseil d’État.

22

U tim je okolnostima Conseil d’État odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li člancima 34. UFEU‑a i 36. UFEU‑a protivan nacionalni propis koji, među ostalim, izdavanje odobrenja za stavljanje na tržište putem paralelnog uvoza nekog sredstva za zaštitu bilja uvjetuje postojanjem odobrenja za stavljanje na tržište u državi izvoza izdanog u skladu s Direktivom 91/414 i, slijedom toga, ne dopušta izdavanje odobrenja za stavljanje na tržište putem paralelnog uvoza sredstva za koje je u državi izvoza izdano odobrenje za stavljanje na tržište putem paralelnog uvoza i koje je istovjetno proizvodu odobrenom u državi uvoza?“

23

Conseil d’État svojim pitanjem u biti pita treba li članke 34. UFEU‑a i 36. UFEU‑a tumačiti u smislu da im je protivan nacionalni propis koji isključuje izdavanje odobrenja za paralelni uvoz u odnosu na sredstvo za zaštitu bilja čije stavljanje na tržište u državi članici izvoza nije odobreno na temelju Direktive 91/414, iako je za to sredstvo izdano odobrenje za paralelni uvoz i istovjetno je sredstvu odobrenom u državi članici uvoza.

24

Najprije treba podsjetiti da se sredstva za zaštitu bilja smatraju istovjetnima ako imaju barem zajedničko podrijetlo u smislu da ih je prema istoj formuli proizvelo isto poduzeće, povezano poduzeće ili poduzeće koje djeluje na temelju licencije; ako su proizvedena uporabom iste aktivne tvari i ako usto imaju iste učinke uzimajući u obzir razlike koje mogu postojati glede poljoprivrednih uvjeta, uvjeta koji se tiču zdravstvenog stanja bilja i ekoloških uvjeta, osobito klimatskih, povezanih s uporabom proizvoda (vidjeti u tom smislu predmet Komisija/Francuska, C‑201/06, EU:C:2008:104, t. 39.).

25

U skladu s temeljnim načelom na tom području, sva sredstva za zaštitu bilja koja se stavljaju na tržište moraju odobriti nadležna tijela te države članice. Člankom 3. stavkom 1. Direktive 91/414 određeno je da se nijedno sredstvo ne smije staviti na tržište i rabiti u nekoj državi članici ako ta država članica nije prethodno izdala odobrenje za stavljanje na tržište u skladu s tom direktivom. Taj zahtjev vrijedi čak i ako je za sredstvo u pitanju već bilo izdano odobrenje za stavljanje na tržište u nekoj drugoj državi članici (presuda Komisija/Francuska, EU:C:2008:104, t. 31.).

26

Međutim, Direktiva 91/414 u pogledu paralelnih uvoza ne propisuje uvjete za odobrenje sredstva za zaštitu bilja koje se uvozi paralelno u odnosu na sredstvo za zaštitu bilja za koje već postoji odobrenje za stavljanje na tržište u državi članici uvoza izdano u skladu s odredbama spomenute direktive. Takva situacija obuhvaćena je, međutim, odredbama o slobodnom kretanju robe, tako da zakonitost nacionalnih mjera kojima se ograničava paralelni uvoz treba ispitati s obzirom na članak 34. UFEU‑a i sljedeće (vidjeti presude Escalier i Bonnarel, C‑260/06 i C‑261/06, EU:C:2007:659, t. 28. kao i Komisija/Francuska, EU:C:2008:104, t. 33.).

27

Sud je u tom pogledu već presuđivao da, ako se takva situacija odnosi na sredstvo za zaštitu bilja koje je u skladu s Direktivom 91/414 već odobreno u državi članici izvoza i državi članici uvoza, onda se ne može smatrati da se to sredstvo prvi put stavlja na tržište države članice uvoza. Paralelne uvoznike stoga nije potrebno podvrgnuti postupku izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište predviđenom tom direktivom, s obzirom na to da nadležna tijela države članice uvoza već raspolažu svim informacijama potrebnima za obavljanje svojeg nadzora. Podvrgavanje proizvoda koji se uvozi postupku izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište prelazilo bi granice onoga što je potrebno za ispunjenje ciljeva spomenute direktive koji se odnose na zaštitu javnog zdravlja i zdravlja životinja kao i zaštitu okoliša te bi moglo, u nedostatku opravdanja, biti protivno načelu slobodnog kretanja robe utvrđenog u članku 34. UFEU‑a (vidjeti presude British Agrochemicals Association, C‑100/96, EU:C:1999:129, t. 32. i Komisija/Francuska, EU:C:2008:104, t. 34.).

28

Ako u pogledu nekog sredstva za zaštitu bilja treba smatrati da je već bilo odobreno u državi članici uvoza, nadležna tijela te države moraju u odnosu na taj proizvod priznati odobrenje za stavljanje na tržište koje je u skladu s Direktivom 91/414 bilo izdano za sredstvo za zaštitu bilja već prisutno na tržištu, osim ako to nije protivno razlozima povezanima s djelotvornom zaštitom zdravlja ljudi i životinja kao i okoliša (vidjeti presude British Agrochemicals Association, EU:C:1999:129, t. 36. i Komisija/Francuska, EU:C:2008:104, t. 35.).

29

Međutim, odobrenje za stavljanje na tržište sredstva za zaštitu bilja koje je već prisutno na tržištu neke države članice ne može se sredstvu za zaštitu bilja uvedenom na područje te države članice putem paralelnog uvoza priznati ni automatski ni apsolutno i bezuvjetno. Ako se u pogledu nekog proizvoda za zaštitu bilja ne može smatrati da je već bio odobren u državi članici uvoza, ta država može odobrenje za stavljanje na tržište tog proizvoda izdati samo u skladu s uvjetima utvrđenima u Direktivi 91/414 ili zabraniti njegovo stavljanje na tržište ili uporabu (vidjeti u tom pogledu presudu Komisija/Francuska, EU:C:2008:104, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

30

Iz gore navedenog slijedi da su države članice sredstva za zaštitu bilja koja se paralelnim uvozom želi uvesti na njihovo područje obvezne podvrgnuti postupku ispitivanja, koji, kao u glavnom predmetu, može biti i „pojednostavnjeni“ postupak. Cilj tog pojednostavnjenog postupka za odobrenje paralelnog uvoza jest provjeriti je li za proizvod koji se uvozi potrebno odobrenje za stavljanje na tržište ili u pogledu tog proizvoda treba smatrati da je već bio odobren u državi članici uvoza. U tom smislu nadležna tijela države članice uvoza moraju na zahtjev zainteresiranih osoba ispitati može li se u odnosu na proizvod u pitanju priznati odobrenje za stavljanje na tržište izdano za sredstvo za zaštitu bilja koje je već prisutno na tržištu te države (vidjeti u tom smislu presude Escalier i Bonnarel, EU:C:2007:659, t. 32. kao i Komisija/Francuska, EU:C:2008:104, t. 37.)

31

Okolnost da sredstvo za zaštitu bilja u državi članici izvoza ima odobrenje za paralelni uvoz, a ne odobrenje za stavljanje na tržište izdano u skladu s Direktivom 91/414, ne može isključiti izdavanje odobrenja za paralelni uvoz u okviru gore opisanog pojednostavnjenog postupka nadzora.

32

Naime, spomenuti pojednostavnjeni postupak temelji se na pretpostavci da bi postavljanje uvjeta da je za uvoz sredstva koje se može smatrati istovjetnim referentnom sredstvu u smislu navedenom u točki 24. ove presude, i glede kojega ne postoji nijedan razlog povezan sa zaštitom ljudi ili životinja i okoliša koji bi se protivio tomu da se u odnosu na taj proizvod prizna odobrenje za stavljanje na tržište izdano za referentno sredstvo, potrebno provesti postupak ispitivanja na temelju članka 4. Direktive 91/414 predstavljalo ograničenje trgovine između država članica, zabranjeno člankom 34. UFEU‑a.

33

Ako se istovjetnost sredstva koje se uvozi i referentnog sredstva ne može utvrditi, tijela države članice uvoza mogu odobriti uvoz tog proizvoda samo u skladu s uvjetima navedenima u Direktivi 91/414 ili zabraniti njegovo stavljanje na tržište i uporabu (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Francuska, EU:C:2008:104, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

34

Doduše, kao što to ispravno ističe francuska vlada, ta se provjera može obaviti samo ako tijela države članice uvoza raspolažu svim potrebnim informacijama u tu svrhu.

35

Međutim, u tom pogledu valja istaknuti, kao prvo, da proizvodi za koje je država članica izdala odobrenje za paralelni uvoz u okviru pojednostavnjenog postupka nadzora u načelu pružaju ista jamstva kao i oni za koje je izdano odobrenje za stavljanje na tržište u skladu s Direktivom 91/414. Iako ta sredstva nisu bila podvrgnuta postupku izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište na temelju odredaba te direktive u državi članici u koju su paralelno uvezena, ona su ocijenjena istovjetnima, u smislu navedenom u točki 24. ove presude, referentnom sredstvu za koje je izdano odobrenje za stavljanje na tržište u toj državi članici. Nadzorna tijela države članice konačnog uvoza raspolažu informacijama prikupljenima u okviru izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda za koji paralelni uvoznik tvrdi da je istovjetan onomu koji namjerava staviti na tržište te države članice.

36

Kao drugo, kao što je to Sud već istaknuo, tijela države članice uvoza raspolažu zakonodavnim i upravnim sredstvima kojima proizvođaču, njegovu ovlaštenom zastupniku ili imatelju licencije za sredstvo za zaštitu bilja za koje je već izdano odobrenje za stavljanje na tržište u skladu s Direktivom 91/14 mogu naložiti da pruži informacije kojima raspolaže, a koje smatraju potrebnima. Osim toga, ta tijela mogu pristupiti dokumentaciji podnesenoj u okviru zahtjeva za izdavanje odobrenja za stavljanje na tržište tog proizvoda i tražiti informacije od tijela države članice u kojoj je odobren paralelni uvoz tog proizvoda (vidjeti presudu British Agrochemicals Association, EU:C:1999:129, t. 34.). Člankom 9. stavkom 5. Direktive 91/414 propisuje se da države članice ostalim državama članicama na zahtjev daju na uvid spise koje moraju voditi za svaki zahtjev za odobrenje i prosljeđuju im sve informacije potrebne radi njihova potpunog razumijevanja.

37

Ako je to sredstvo odobreno samo na temelju paralelnog uvoza, takve se informacije mogu odnositi kako na predmetno sredstvo tako i na ono koje je u svrhu paralelnog uvoza bilo referentno sredstvo. Informacije je također moguće dobiti u okviru sustava razmjene informacija predviđenog člankom 12. Direktive 91/414, od države članice iz koje je sredstvo bilo prvi put izvezeno i u kojoj je bilo izdano odobrenje za stavljanje na tržište tog sredstva u skladu s Direktivom 91/414.

38

Osim toga, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 52. i 55. svojeg mišljenja, u okolnostima poput onih u glavnom predmetu, u kojima je sredstvo za koje je u skladu s Direktivom 91/414 izdano odobrenje za stavljanje na tržište u nekoj državi članici paralelno ponovno uvezeno u tu državu nakon što je bilo paralelno uvezeno u drugu državu članicu, trebalo bi biti lakše prikupiti informacije potrebne za obavljanje provjera koje se zahtijevaju u okviru pojednostavnjenog postupka nadzora, osobito onih koje se odnose na njegove koformulante i njegovo pakiranje, označivanje te ambalažu s obzirom na to da je referentno sredstvo u državi članici uvoza istovremeno ono koje je bilo predmet prvog izvoza.

39

Iako nacionalna tijela moraju osigurati strogo poštovanje temeljnih ciljeva propisa Unije, to jest zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša, načelo proporcionalnosti zahtijeva da se u svrhu zaštite slobodnog kretanja robe dotični propis primjenjuje u granicama onoga što je potrebno za postizanje legitimno postavljenih ciljeva zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja (vidjeti presudu Escalier i Bonnarel, EU:C:2007:659, t. 37.).

40

Slijedom navedenog, apsolutna zabrana paralelnog uvoza sredstava za zaštitu bilja koja su bila paralelno uvezena u državu članicu izvoza, poput one koja se primjenjuje u okolnostima glavnog predmeta, utemeljena na navodnoj sustavnoj nedostatnosti podataka koji se mogu staviti na raspolaganje državi uvoza ili na jednostavnoj mogućnosti takve nedostatnosti, ne može se opravdati u slučaju paralelnog ponovnog uvoza.

41

Odbijanje zahtjeva za odobrenje uvoza bilo bi opravdano samo ako bi tijela države članice uvoza nakon provedbe postupka nadzora na temelju elemenata koji su im na raspolaganju zaključila da je sredstvo u pitanju tijekom prethodnih paralelnih uvoza tako promijenjeno da se više ne može smatrati sredstvom istovjetnim, u smislu navedenom u točki 24. ove presude, referentnom sredstvu odobrenom u državi članici konačnog odredišta ili ako bi ocijenila da dostupni podaci nisu dovoljni za dokazivanje istovjetnosti predmetnog i referentnog sredstvu ili pak ako bi se to protivilo razlozima povezanima s djelotvornom zaštitom zdravlja ljudi i životinja kao i okoliša.

42

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članke 34. UFEU‑a i 36. UFEU‑a treba tumačiti u smislu da im je protivan nacionalni propis koji isključuje izdavanje odobrenja za paralelni uvoz u odnosu na sredstvo za zaštitu bilja čije stavljanje na tržište u državi članici izvoza nije odobreno na temelju Direktive 91/414, iako je za to sredstvo izdano odobrenje za paralelni uvoz i može se smatrati istovjetnim sredstvu za koje je u državi članici uvoza izdano odobrenje za stavljanje na tržište u skladu s tom direktivom.

43

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članke 34. UFEU‑a i 36. UFEU‑a treba tumačiti u smislu da im je protivan nacionalni propis koji isključuje izdavanje odobrenja za paralelni uvoz u odnosu na sredstvo za zaštitu bilja čije stavljanje na tržište u državi članici izvoza nije odobreno na temelju Direktive Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište, iako je za to sredstvo izdano odobrenje za paralelni uvoz i može se smatrati istovjetnim sredstvu za koje je u državi članici uvoza izdano odobrenje za stavljanje na tržište u skladu s tom direktivom.