Spojeni predmeti C‑53/13 i C‑80/13

Strojírny Prostějov, a.s.

i

ACO Industries Tábor s.r.o.

protiv

Odvolací finanční ředitelství

(zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Krajský soud v Ostravě et le Nejvyšší správní soud)

„Slobodno pružanje usluga — Agencija za privremeno zapošljavanje — Upućivanje radnika preko agencije s poslovnim nastanom u drugoj državi članici — Ograničenje — Poduzetnik korisnik rada — Zadržavanje na izvoru poreza na dohodak tih radnika — Obveza — Plaćanje u državni proračun — Obveza — Slučaj radnika upućenih od strane nacionalne agencije — Nepostojanje te obveze“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. lipnja 2014.

Sloboda pružanja usluga – Ograničenja – Porezno zakonodavstvo – Porez na dohodak – Nacionalni propis koji poduzetniku korisniku rada nalaže obvezu zadržavanja na izvoru poreza na dohodak radnika koje su uputile agencije za privremeno zapošljavanje s poslovnim nastanom u drugoj državi članici – Nepostojanje takve obveze u slučaju radnika koje je uputio domaći poduzetnik – Nedopuštenost

(čl. 56. UFEU‑a)

Članku 56. UFEU‑a protivan je propis prema kojem su društva s poslovnim nastanom u prvoj državi članici koja koriste radnike zaposlene i upućene od agencija za privremeno zapošljavanje koje imaju poslovni nastan u drugoj državi članici, ali koje u prvoj državi rade putem podružnice, obvezana zadržati na izvoru i platiti prvoj državi predujam poreza na dohodak koji su dužni navedeni radnici, dok ista obveza nije predviđena za društva s poslovnim nastanom u prvoj državi koja koriste usluge agencija za privremeno zapošljavanje s poslovnim nastanom u toj istoj državi.

Naime, razlika u postupanju koja je uspostavljena takvim propisom utječe na pravo korisnika usluga na slobodan odabir prekograničnih usluga.

(t. 40., 60. i izreka)

Spojeni predmeti C‑53/13 i C‑80/13

Strojírny Prostějov, a.s.

i

ACO Industries Tábor s.r.o.

protiv

Odvolací finanční ředitelství

(zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Krajský soud v Ostravě et le Nejvyšší správní soud)

„Slobodno pružanje usluga — Agencija za privremeno zapošljavanje — Upućivanje radnika preko agencije s poslovnim nastanom u drugoj državi članici — Ograničenje — Poduzetnik korisnik rada — Zadržavanje na izvoru poreza na dohodak tih radnika — Obveza — Plaćanje u državni proračun — Obveza — Slučaj radnika upućenih od strane nacionalne agencije — Nepostojanje te obveze“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. lipnja 2014.

Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Porezno zakonodavstvo — Porez na dohodak — Nacionalni propis koji poduzetniku korisniku rada nalaže obvezu zadržavanja na izvoru poreza na dohodak radnika koje su uputile agencije za privremeno zapošljavanje s poslovnim nastanom u drugoj državi članici — Nepostojanje takve obveze u slučaju radnika koje je uputio domaći poduzetnik — Nedopuštenost

(čl. 56. UFEU‑a)

Članku 56. UFEU‑a protivan je propis prema kojem su društva s poslovnim nastanom u prvoj državi članici koja koriste radnike zaposlene i upućene od agencija za privremeno zapošljavanje koje imaju poslovni nastan u drugoj državi članici, ali koje u prvoj državi rade putem podružnice, obvezana zadržati na izvoru i platiti prvoj državi predujam poreza na dohodak koji su dužni navedeni radnici, dok ista obveza nije predviđena za društva s poslovnim nastanom u prvoj državi koja koriste usluge agencija za privremeno zapošljavanje s poslovnim nastanom u toj istoj državi.

Naime, razlika u postupanju koja je uspostavljena takvim propisom utječe na pravo korisnika usluga na slobodan odabir prekograničnih usluga.

(t. 40., 60. i izreka)