1

Svojom žalbom Mađarska zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 8. studenoga 2012., Mađarska/Komisija (T‑194/10, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je Opći sud kao nedopuštenu odbacio njezinu tužbu za poništenje upisa zaštićene oznake izvornosti „Vinohradnícka oblast’ Tokaj“ (u daljnjem tekstu: sporni upis) od 26. veljače 2010., koji se nalazi, sa Slovačkom kao zemljom izvora, u elektroničkom registru zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla koji se odnosi na vina (u daljnjem tekstu: baza podataka E‑Bacchus).

2

Članak 54. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1493/1999 od 17. svibnja 1999. o zajedničkoj organizaciji tržišta vina (SL L 179, str. 1.) određuje:

„1.   Kvalitetna vina proizvedena u određenim regijama („kvalitetna vina por”) vina su koja udovoljavaju odredbama ove glave i odredbama Zajednice te prihvaćenim nacionalnim odredbama u vezi s tim.

[…]

4.   Države članice moraju Komisiji proslijediti popis kvalitetnih vina por koja su priznale, navodeći za svako od tih kvalitetnih vina por pojedinosti nacionalnih odredbi koje uređuju pravljenje i proizvodnju tih kvalitetnih vina por.

5.   Komisija će taj popis objaviti u seriji C Službenog lista Europskih zajednica.“ [neslužbeni prijevod]

3

Ta je uredba stavljena izvan snage Uredbom Vijeća (EZ) br. 479/2008 od 29. travnja 2008. o zajedničkoj organizaciji tržišta vina, kojom se mijenjaju uredbe (EZ) br. 1493/1999, (EZ) br. 1782/2003, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 3/2008 te stavljaju izvan snage uredbe (EEZ) br. 2392/86 i (EZ) br. 1493/1999 (SL L 148, str. 1.).

4

U uvodnoj izjavi 5. Uredbe br. 479/2008 bilo je navedeno da je „svrsishodno temeljito izmijeniti sustav Zajednice koji se primjenjuje na sektor vina“.

5

Uvodna izjava 36. te uredbe glasila je kako slijedi:

„Zbog pravne sigurnosti, oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla koje već postoje u Zajednici treba izuzeti iz novog postupka ispitivanja. Međutim potrebno je da predmetne države članice Komisiji proslijede relevantne podatke i dokumente na temelju kojih su te oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla priznate na nacionalnoj razini, a u suprotnom bi izgubile zaštitu koju imaju. Zbog pravne sigurnosti, mogućnosti poništenja oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla koje već postoje treba ograničiti.“ [neslužbeni prijevod]

6

Na temelju članka 51. stavka 1. Uredbe br. 479/2008, nazivi vina koji su zaštićeni u skladu s člancima 51. i 54. Uredbe br. 1493/1999 bili su automatski zaštićeni na temelju Uredbe br. 479/2008.

7

Uredba br. 479/2008 stavljena je izvan snage Uredbom Vijeća (EZ) br. 491/2009 od 25. svibnja 2009. o izmjeni Uredbe 1234/2007 o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT‑u) (SL L 154, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 68., str. 121.), s učinkom od 1. kolovoza 2009.

8

Članak 3. stavak 1. drugi podstavak Uredbe br. 491/2009 propisuje da se upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage, to jest Uredbu br. 479/2008, smatraju upućivanjima na Uredbu Vijeća (EZ) br. 1234/2007, od 22. listopada 2007., o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT‑u) (SL L 299, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 9., str. 61.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1140/2009 od 20. studenoga 2009. (JO L 312, str. 4., u daljnjem tekstu: Uredba br. 1234/2007) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 55., str. 248.), i tumače se u skladu s odgovarajućim korelacijskim tablicama iz Priloga XXII. toj uredbi.

9

Spomenute korelacijske tablice pokazuju da članak 51. Uredbe br. 479/2008 odgovara članku 118.s Uredbe br. 1234/2007.

10

U Uredbu br. 1234/2007 je prema tome, na temelju Uredbe br. 491/2009 i s učinkom od 1. kolovoza 2009., uključena Uredba br. 479/2008.

11

Članak 118.i Uredbe br. 1234/2007 propisuje:

„Na temelju informacija kojima raspolaže, Komisija donosi odluku […] bilo o zaštiti oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla koja ispunjava uvjete propisane ovim pododjeljkom i koja je u skladu s pravom Zajednice ili o odbacivanju zahtjeva ako ti uvjeti nisu ispunjeni.“

12

Članak 118.n Uredbe br. 1234/2007 određuje:

„Komisija uspostavlja i vodi elektronički registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla za vino, koji je dostupan javnosti.“

13

Članak 118.s Uredbe br. 1234/2007, pod naslovom „Postojeći zaštićeni nazivi vina“, glasi kako slijedi:

„1.   Nazivi vina koji su zaštićeni u skladu s člancima 51. i 54. Uredbe (EZ) br. 1493/1999 i člankom 28. Uredbe Komisije (EZ) br. 753/2002 od 29. travnja 2002. o utvrđivanju određenih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1493/1999 u pogledu opisa, označivanja, prezentiranja i zaštite određenih proizvoda u sektoru vina […] automatski su zaštićeni i na temelju ove Uredbe. Komisija ih uvrštava u registar predviđen člankom 118.n ove Uredbe.

2.   Za postojeće nazive vina iz stavka 1. države članice Komisiji dostavljaju:

3.   Nazivi vina iz stavka 1. za koje se do 31. prosinca 2011. ne dostave podaci iz stavka 2. gube zaštitu na temelju ove uredbe. Komisija poduzima odgovarajuću formalnu mjeru i uklanja te nazive iz registra predviđenoga člankom 118.n.

4.   Članak 118.r ne primjenjuje se na postojeće zaštićene nazive vina iz stavka 1.

Komisija može do 31. prosinca 2014., […] donijeti odluku o poništenju zaštite postojećih zaštićenih naziva vina iz stavka 1. ako ne ispunjavaju uvjete iz članka 118.b.“

14

U skladu s člankom 118.n Uredbe br. 1234/2007, 1. kolovoza 2009. baza podataka E‑Bacchus zamijenila je objavu popisa kvalitetnih vina por u Službenom listu Europske unije. Ta baza podataka sadrži zaštićene oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla vina iz država članica na temelju Uredbe br. 1234/2007, kao i oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla iz država nečlanica, koje su zaštićene na temelju bilateralnih sporazuma između Europske unije i država nečlanica.

15

Članak 71. Uredbe Komisije (EZ) br. 607/2009 od 14. srpnja 2009. o utvrđivanju određenih detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 479/2008 u pogledu zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, tradicionalnih izraza, označavanja i prezentiranja određenih proizvoda u sektoru vina (JO L 193, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 22., str. 177.), u svojem stavku 2. određuje:

„Komisija donosi svaku odluku o poništenju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s člankom 51. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 479/2008 na temelju dokumenata koji su joj dostupni sukladno članku 51. stavku 2. te uredbe.“

16

Članak 73. Uredbe br. 607/2009, pod naslovom „Prijelazne odredbe“, u svojim stavcima 1. i 2. propisuje:

„1.   Na imena vina koj[a] su države članice priznale kao oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla do 1. kolovoza 2009., a koje Komisija nije objavila sukladno članku 54. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 1493/1999 ili članku 28. Uredbe (EZ) br. 753/2002, primjenjuje se postupak iz članka 51. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 479/2008.

2.   Na bilo koju izmjenu specifikacije proizvoda koja se odnosi na imena vina koj[a] su zaštićena sukladno članku 51. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 479/2008 ili na imena vina koja nisu zaštićena sukladno članku 51. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 479/2008, a koja je podnesena državi članici najkasnije 1. kolovoza 2009., primjenjuje se postupak iz članka 51. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 479/2008 pod uvjetom da se odluka o odobrenju države članice i tehnička dokumentacija iz članka 35. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 479/2008 dostave Komisiji najkasnije do 31. prosinca 2011.“

17

U popisima kvalitetnih vina por koje je objavila Komisija u Službenom listu Europske unije17. veljače 2006. (SL C 41, str. 1.) i 10. svibnja 2007. (SL C 106, str. 1.), u skladu s člankom 54. stavkom 5. Uredbe br. 1493/1999, nalazi se zaštićena oznaka izvornosti „Vinohradnícka oblasť Tokaj“ za označavanje vina iz vinorodne regije Tokaj u Slovačkoj. Navedenu zaštićenu oznaku izvornosti Komisija je upisala na temelju podataka koje su pružila slovačka tijela, a prema kojima se ta zaštićena oznaka izvornosti nalazi u člancima 8. i 34. Zakona br. 182/2005 o vinogradarstvu i vinarstvu (Zákon o vinohradníctve a vinárstve), od 17. ožujka 2005. (u daljnjem tekstu: Zakon br. 182/2005).

18

Međutim, na posljednjem popisu kvalitetnih vina por objavljenom 31. srpnja 2009. (SL C 187, str. 1.), prije uvođenja baze podataka E‑Bacchus, spominje se, za razliku od prethodnih popisa, zaštićena oznaka izvornosti „Tokajská/Tokajské/Tokajský vinohradnícka oblast’“ i upućivanje na Odluku br. 237/2005 slovačkog ministarstva poljoprivrede, kojom se preciziraju načini odobravanja prava sadnje i provode određene odredbe Zakona br. 182/2005 (Vyhláška Ministerstva pôdohospodárstva Slovenskej republiky, ktorou sa ustanovujú podrobnosti o podmienkach udeľovania výsadbových práv a ktorou sa vykonávajú niektoré ďalšie ustanovenia zákona č. 182/2005 Z. z. o vinohradníctve a vinárstve), od 13. svibnja 2005. (u daljnjem tekstu: Odluka br. 237/2005). Ta izmjena izvršena je na zahtjev slovačke vlade.

19

Zaštićena oznaka podrijetla „Tokajská/Tokajské/Tokajský vinohradnícka oblast’“1. kolovoza 2009. upisana je u bazu podataka E‑Bacchus.

20

Slovačka tijela su 30. studenoga 2009. uputila dopis Komisiji u kojem od nje traže da u toj bazi podataka zamijeni zaštićenu oznaku izvornosti „Tokajská/Tokajské/Tokajský vinohradnícka oblasť“zaštićenom oznakom izvornosti „Vinohradnícka oblasť Tokaj“ odnosno sa zaštićenom oznakom izvornosti „Tokaj“. U prilog svojem zahtjevu navode da su ti nazivi oni koji se stvarno nalaze u njihovim nacionalnim odredbama na snazi 1. kolovoza 2009., odnosno u Zakonu br. 182/2005 i Odluci br. 237/2005.

21

U dopisu upućenom slovačkim tijelima 18. veljače 2010., Komisija je ustvrdila da se samo izraz „Vinohradnícka oblasť Tokaj“ nalazi u tim odredbama. Ona je, slijedom toga, odbacila zahtjev slovačke vlade za upis zaštićene oznake izvornosti „Tokaj“ u spomenutu bazu. Prema mišljenju Komisije riječ „Tokaj“u nacionalnim odredbama ne nalazi se zasebno, nego kao element izraza koji se sastoji od više riječi, kao što su „Vinohradnícka oblasť Tokaj“, „Akostné víno pochádzajúce z vinohradníckej oblasti Tokaj“ili pak „Tokajské víno“.

22

Komisija je, međutim, primivši na znanje druge argumente koje su iznijela slovačka tijela u dopisu od 30. studenoga 2009., i uzimajući u obzir slovačke odredbe na snazi 1. kolovoza 2009., 26. veljače 2010. izmijenila informacije u bazi podataka E‑Bacchus kako bi ih uskladila s točnim tekstom odredaba o kojima je riječ i prema tome izvršila sporni upis.

23

U dopisu od 5. ožujka 2010. upućenom Komisiji mađarska tijela osporila su taj upis. Istaknula su da bi ispravna oznaka izvornosti bila „Tokajská vinohradnícka oblast’“, a ne „Vinohradnícka oblasť Tokaj“. Uputila su na novo slovačko zakonodavstvo o vinu, odnosno na Zakon br. 313/2009 o vinogradarstvu i vinarstvu (Zákon o vinohradníctve a vinárstve) od 30. lipnja 2009. (u daljnjem tekstu: Zakon br. 313/2009), koji je stupio na snagu 1. rujna 2009. i u kojem se nalazi izraz „Tokajská vinohradnícka oblast’“.

24

Dana 27. travnja 2010. slovački parlament donio je novi zakon kojim se stavlja izvan snage Zakon br. 313/2009 i uvodi zaštićena oznaka izvornosti „Tokaj“. Taj novi zakon stupio je na snagu 1. lipnja 2010.

25

Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda 28. travnja 2010. Mađarska je podnijela tužbu za poništenje spornog upisa.

26

Rješenjem od 13. rujna 2010. Republici Slovačkoj dopušteno je intervenirati u postupak u potporu Komisiji.

27

Na raspravi pred Općim sudom Komisija je istaknula prigovor nedopuštenosti ističući da sporni upis ne predstavlja „akt koji se može pobijati“ u smislu članka 263. UFEU‑a. Temeljeći se na presudi Općeg suda od 11. svibnja 2010., Abadía Retuerta/OHIM (CUVÉE PALOMAR) (T-237/08, Zb., str. II-1583., t. 101.), istaknula je da se zaštita zaštićene oznake izvornosti „Vinohradnícka oblast’ Tokaj“ temelji na slovačkom nacionalnom zakonodavstvu tako da sporni upis nema pravnih učinaka.

28

Pobijanom presudom Opći sud je odbacio tužbu Mađarske kao nedopuštenu zbog toga što sporni upis ne proizvodi pravne učinke pa prema tome nije „akt koji se može pobijati“ u smislu članka 263. UFEU‑a. Opći sud je svoju odluku temeljio, osobito, na automatskom karakteru zaštite vina već zaštićenih na temelju Uredbe br. 1493/1999, utvrđene člankom 118.s stavkom 1. Uredbe br. 1234/2007. U tom pogledu Opći sud se u točki 21. pobijane presude izjasnio na sljedeći način:

„Iz automatskoga karaktera zaštite naziva vina već zaštićenih na temelju Uredbe br. 1493/1999 koji je određen člankom 118.s stavkom 1. Uredbe br. 1234/2007 […], proizlazi da, u pogledu spomenutih naziva vina, nije potreban upis u bazu podataka E‑Bacchus kako bi ti nazivi vina imali zaštitu na razini Unije. Nazivi vina o kojima je riječ ‚automatski’ su zaštićeni na temelju Uredbe br. 1234/2007 […], a da ta zaštita ne ovisi o njihovom upisu u spomenutu bazu podataka. Taj upis samo je posljedica automatskog prenošenja već postojeće zaštite iz jednog uređenja u drugo, a ne pretpostavka te zaštite. Iz toga slijedi da upis zaštićene oznake izvornosti ‚Vinohradnícka oblasť Tokaj’ u bazu podataka E‑Bacchus nije potreban kako bi ta zaštićena oznaka izvornosti imala zaštitu na razini Unije s obzirom na to da je među nazivima vina već zaštićenima na temelju Uredbe br. 1493/1999.“

29

Konkretnije, kad je riječ o zaštiti na temelju Uredbe br. 1493/1999, Opći sud je u točki 23. pobijane presude smatrao da se „zaštita Zajednice naziva vina utvrđenih [spomenutom uredbom] temelji na nazivima vina kako su određeni zakonodavstvom država članica uz poštovanje relevantnih odredaba te uredbe. Ta zaštita ne proizlazi iz autonomnog postupka Zajednice niti iz mehanizma na temelju kojeg bi oznake zemljopisnog podrijetla koje su priznale države članice, bile uključene u akt Zajednice obvezujuće naravi (vidjeti, u tom smislu, gore navedenu presudu Abadía Retuerta/OHIM (CUVÉE PALOMAR), t. 97.)“.

30

Opći sud je tako presudio da taj zaključak ne dovodi u pitanje ni pogrešna objava zaštićene oznake izvornosti „Tokajská/Tokajské/Tokajský vinohradnícka oblast’“ u popisu kvalitetnih vina por objavljenom u Službenom listu Europske unije31. srpnja 2009. ni donošenje Zakona br. 313/2009.

31

U tom pogledu, Opći sud je, s jedne strane, u točki 26. pobijane presude utvrdio da pogrešna objava u seriji C Službenog lista Europske unije zbog svojega informativnoga karaktera „ne dovodi u pitanje zaštitu koju dodjeljuje Uredba br. 1493/1999 oznakama izvornosti koje imaju zaštitu na temelju slovačkog zakonodavstva, uključujući naziv ‚Vinohradnícka oblasť Tokaj’“.

32

S druge strane, Opći sud je u točki 28. svoje presude izložio da je Zakon br. 313/2009, koji stavlja izvan snage Zakon br. 182/2005 i Odluku br. 237/2005 te koji određuje da slovačko vinorodno područje obuhvaća podjedinicu „Tokajská vinohradnícka oblasť“, stupio na snagu 1. rujna 2009., dok je za upis u bazu podataka E‑Bacchus bilo relevantno samo zakonodavstvo na snazi 1. kolovoza 2009.

33

Osim toga, u točkama 29. i 30. pobijane presude Opći sud je odbacio argument Mađarske prema kojem treba primijeniti članak 73. stavak 2. Uredbe br. 607/2009, s obzirom na to da ta odredba podrazumijeva postojanje specifikacije proizvoda koja se odnosi na nazive vina. Smatra da se Zakon br. 313/2009 ne može smatrati izmjenom u pogledu specifikacije proizvoda koja se odnosi na predmetne oznake izvornosti jer na datum izmjene baze podataka E‑Bacchus, to jest 26. veljače 2010., Slovačka Republika Komisiji nije proslijedila nikakve specifikacije proizvoda u pogledu oznake „Vinohradnícka oblasť Tokaj“ ili „Tokajská/Tokajské/Tokajský vinohradnícka oblast'“.

34

Opći sud odbacio je i druge argumente koje je iznijela Mađarska u prilog dopuštenosti svoje tužbe.

35

Prvo, kad je riječ o argumentu prema kojem značaj baze podataka E‑Bacchus kao izvora informacija za treće zainteresirane osobe treba gledati tako da u odnosu na njih ima pravne učinke, Opći sud je u točki 33. pobijane presude smatrao da spomenuta funkcija pružanja informacija ne bi mogla bitno promijeniti položaj trećih osoba s obzirom na to da provedba nacionalnih mjera na temelju kojih je Slovačka Republika stvorila tu zaštitu proizlazi iz objave tih odredaba u službenom listu Slovačke Republike, a ne iz upisa u tu bazu podataka.

36

Drugo, glede argumenta Mađarske prema kojem zaštita koju daje upis u bazu podataka E‑Bacchus nije automatska s obzirom na to da je Komisija morala provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti koji omogućuju korištenje te zaštite, Opći sud je u točkama 34. i 35. pobijane presude presudio da članak 118.s stavak 4. Uredbe br. 1234/2007 Komisiji do 31. prosinca 2014. daje ovlast da, pod određenim uvjetima, ukine automatsku zaštitu naziva zaštićenih na temelju Uredbe br. 1493/1999, ali da se ta ovlast može efektivno izvršavati tek nakon podnošenja tehničke dokumentacije koja uključuje specifikacije proizvoda. Međutim, na datum spornog upisa, Slovačka Republika Komisiji nije podnijela specifikacije proizvoda. Na taj datum, dakle, Komisija nije izvršavala nadzor na temelju članka 118.s stavka 4. Uredbe br. 1234/2007, štoviše ona to nije ni bila dužna činiti.

37

Budući da je Mađarska također istaknula da načelo dobre uprave Komisiju obvezuje da provjeri točnost, aktualnost, autentičnost i primjerenost podataka koje su pružile države članice, Opći sud je utvrdio da ta obveza nije bila takva da može na opisani način promijeniti pravni položaj zainteresiranih trećih osoba ni u kojem slučaju, a da nije bilo potrebno riješiti pitanje je li ona postojala.

38

Opći sud je, u točki 36. pobijane presude također odbacio argument Mađarske prema kojem je sadržaj baze podataka E‑Bacchus određivao sadržaj tehničke dokumentacije koja je trebala biti podnesena najkasnije 31. prosinca 2011. na temelju članka 118.s stavaka 2. i 3. Uredbe br. 1234/2007. Presudio je da je sadržaj te dokumentacije na temelju propisa Zajednice ovisio o nacionalnim odredbama, a ne o upisu u bazu podataka E‑Bacchus. Isti zaključak primijenjen je u točki 37. pobijane presude u pogledu odbacivanja argumenta Mađarske prema kojem upis u bazu podataka E‑Bacchus određuje obvezne naznake u odnosu na označavanje i prezentiranje proizvoda predviđenih Uredbom br. 1234/2007.

39

Mađarska žalbom od Suda zahtijeva da:

40

Komisija od Suda zahtijeva da:

41

Slovačka Republika od Suda zahtijeva da:

42

U prilog žalbi Mađarska u biti ističe tri žalbena razloga. Prvi žalbeni razlog odnosi se na to da je Opći sud povrijedio pravo pri tumačenju pojma „akt koji se može pobijati“, u smislu članka 263. UFEU‑a. Drugim žalbenim razlogom Mađarska ističe povredu načela jednakog postupanja. Treći žalbeni razlog odnosi se na nedostatak obrazloženja pobijane presude.

43

Prvim žalbenim razlogom Mađarska tvrdi da je Opći sud povrijedio pravo zaključivši da sporni upis ne proizvodi pravne učinke. U prilog tom žalbenom razlogu Mađarska, u bitnome, navodi četiri argumenta.

44

Prvim argumentom, kako je izložen u njezinoj žalbi i na raspravi, Mađarska traži da se utvrdi da je Komisija time što je izvršila sporni upis odobrila zaštitu na temelju članka 118.s Uredbe br. 1234/2007 nazivu vina za koji se nije moglo smatrati da, prema relevantnim propisima Unije, 1. kolovoza 2009. ima zaštitu na temelju nacionalnog prava. Prema mišljenju Mađarske upis naziva u bazu podataka E‑Bacchus za učinak ima potvrdu postojanja zaštite na temelju novog pravnog sustava Unije utvrđenoga spomenutom uredbom, koji zaštitu naziva vina koja je prije postojala samo na nacionalnoj razini podiže na europsku razinu. Prema tome upis u bazu podataka E‑Bacchus nije samo posljedica automatskog prenošenja iz jednog sustava Zajednice za zaštitu naziva vina u drugi, kako je to smatrao Opći sud.

45

U tim okolnostima Mađarska smatra da bazu podataka E‑Bacchus ne treba smatrati samo digitalizacijom naziva vina istovjetnom popisima kvalitetnih vina por objavljenima u seriji C Službenog lista Europske unije i bez pravnih učinaka. Posljedično, zaključci Općeg suda u njegovoj gore navedenoj presudi Abadía Retuerta/OHIM (CUVÉE PALOMAR), prema kojima popisi objavljeni u spomenutoj seriji imaju tek informativni karakter, nikako se ne mogu primijeniti na bazu podataka E‑Bacchus.

46

Kao drugo, Mađarska smatra da Komisija pri upisu u bazu podataka mora izvršavati nadzor naziva vina koji se u nju upisuju. Iako se članak 118.s stavak 4. Uredbe br. 1234/2007 nije mogao primijeniti, Komisija je ipak bila dužna provjeriti jesu li te nazive „države članice priznale“ kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla do 1. kolovoza 2009.

47

Kao treće, pravni učinci upisa u bazu podataka E‑Bacchus za sobom povlače i druge posljedice, posebno obvezu pripreme specifikacija proizvoda za nazive upisane u bazu podataka E‑Bacchus, koje su se morale dostaviti, za postojeće oznake, najkasnije do kraja 2011., u suprotnome predmetne nazive treba ukloniti iz navedene baze podataka. Upis u tu bazu ima posljedice i u području označavanja.

48

Mađarska, kao četvrto, tvrdi da je zbog toga što se njezina uloga sastoji u vođenju registra zaštićenih oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla te u primjeni načela dobre uprave, lojalne suradnje i pravne sigurnosti Komisija morala primiti na znanje da je Slovačka Republika donijela Zakon br. 313/2009.

49

Komisija smatra da se prvi žalbeni razlog Mađarske temelji na pogrešnom tumačenju mjerodavnog zakonodavstva. Ona podsjeća na to da su, na temelju članka 118.s stavka 1. Uredbe br. 1234/2007, nazivi vina koji već imaju zaštitu na temelju članaka 51. i 54. Uredbe br. 1493/1999 automatski zaštićeni na temelju Uredbe br. 1234/2007, a da nije potrebna nikakva odluka Komisije u tom pogledu.

50

Zaštita tih naziva tako proizlazi iz same uredbe, a ne iz naknadnog upisa u bazu podataka E‑Bacchus. Zbog svoje samo informativne uloge, analogne onoj koju imaju popisi objavljeni u seriji C Službenog lista Europske unije, upis u bazu podataka E‑Bacchus ne može utjecati na pravni položaj trećih osoba i Opći sud nije povrijedio pravo primijenivši u predmetnom slučaju svoju gore navedenu presudu Abadía Retuerta /OHIM (CUVÉE PALOMAR). Nepostojanje pravnih učinaka spornog upisa uostalom je potvrđeno činjenicom da je zaštita na razini Unije bila odobrena privremeno i gubila se ako specifikacije proizvoda ne bi bile dostavljene do kraja 2011.

51

Komisija također osporava argumente Mađarske koji se odnose na njezine ovlasti nadzora i ustraje na automatskom upisu već zaštićenih naziva vina te na nepostojanju postupka na europskoj razini. U tom pogledu ističe da u primjeni članka 73. Uredbe br. 607/2009 ona mora u bazu podataka E‑Bacchus upisati svaku novu oznaku izvornosti ili svaku novu oznaku zemljopisnog podrijetla koju su „države članice priznale“ do 1. kolovoza 2009. Nadalje, s obzirom na to da Slovačka Republika na datum spornog upisa još nije dostavila specifikacije proizvoda Komisiji, ona nije izvršila takvu ovlast nadzora na temelju članka 118.s stavka 4. Uredbe br. 1234/2007 niti je to bila dužna učiniti.

52

Naposljetku, Komisija osporava argumente Mađarske koji se odnose na učinke upisa u bazu podataka E‑Bacchus na specifikacije proizvoda i na označavanje, ističući da tim argumentima Mađarska ustvari nastoji postići to da Sud preispita tužbene razloge iznesene u prvostupanjskom postupku.

53

Slovačka Republika, poput Komisije, smatra da prvi žalbeni razlog nije osnovan. U tom pogledu ona tvrdi da upis postojećih naziva vina u bazu podataka E‑Bacchus nema pravne učinke i stoga ne predstavlja akt koji se može pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a. U prilog tom zaključku ona ističe prijašnje propise, kojima je prema njezinom mišljenju već određena zaštita naziva vina na razini Unije.

54

Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se aktima koji se mogu pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a smatraju svi akti koje su donijele institucije Unije čiji je cilj proizvoditi obvezujuće pravne učinke, bez obzira na to u kojem su obliku (vidjeti, osobito, presude od 2. ožujka 1994., Parlament/Vijeće, C-316/91, Zb., str. I-625., t. 8.; od 24. studenoga 2005., Italija/Komisija, C-138/03, C-324/03 i C-431/03, Zb., str. I-10043., t. 32. kao i od 13. listopada 2011., Deutsche Post i Njemačka/Komisija, C-463/10 P i C-475/10 P, Zb., str. I-9639., t. 36.).

55

Ti obvezujući pravni učinci nekog akta moraju se ocjenjivati s obzirom na objektivne kriterije, kao što je sadržaj tog akta (vidjeti, u tom smislu, osobito presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, Zb., str. 2639., t. 9. i od 20. ožujka 1997., Francuska/Komisija, C-57/95, Zb., str. I-1627., t. 9.), uzimajući u obzir, ako je potrebno, kontekst njegovog donošenja (vidjeti, u tom smislu, osobito rješenje od 13. lipnja 1991., Sunzest/Komisija, C-50/90, Zb., str. I-2917., t. 13. i presudu od 26. siječnja 2010., Internationaler Hilfsfonds/Komisija, C-362/08 P, Zb., str. I-669., t. 58.) kao i ovlasti institucije koja je autor akta (vidjeti, u tom smislu, osobito presudu od 1. prosinca 2005., Italija/Komisija, C-301/03, Zb., str. I-10217., t. 28.).

56

Prvo, kad je riječ o sadržaju spornog upisa, nije sporno da je Komisija 26. veljače 2010. izmijenila informacije u bazi podataka E‑Bacchus zamjenivši zaštićenu oznaku izvornosti „Tokajská/Tokajské/Tokajský vinohradnícka oblast'“ oznakom „Vinohradnícka oblast’ Tokaj“, a da nije promijenila upućivanje na relevantni nacionalni zakon, odnosno Odluku br. 237/2005, i zadržavši 1. kolovoza 2009. kao referentni datum. Tako iz sadržaja spornog upisa, koji navodi i slovački zakon i referentni datum, proizlazi da se prijelazni sustav zaštite oznaka izvornosti, poput onoga uspostavljenoga člankom 118.s Uredbe br. 1234/2007, temelji na nazivima vina kako su bila priznana nacionalnim zakonodavstvom na navedeni datum.

57

Drugo, što se tiče konteksta u kojem je izvršen sporni upis, iz uvodne izjave 36. Uredbe br. 479/2008 proizlazi da je svrha prijelaznog sustava izuzeti oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla koje već postoje u Uniji od primjene novog postupka ispitivanja kao i ograničiti mogućnost njihova poništenja radi pravne sigurnosti.

58

Iz toga slijedi da je prijelazni sustav predviđen u članku 118.s Uredbe br. 1234/2007 uspostavljen s ciljem da se radi pravne sigurnosti zadrži zaštita naziva vina, već zaštićenih do 1. kolovoza 2009. u unutarnjem pravu pa prema tome i na razini Unije na temelju Uredbe br. 1493/1999. Tekst članka 118.s stavka 1. Uredbe br. 1234/2007 potvrđuje taj cilj predviđajući da su nazivi tih vina „automatski zaštićeni na temelju ove uredbe.“ Stoga je Opći sud u točki 21. pobijane presude pravilno smatrao da zaštita postojećih naziva vina ima automatski karakter.

59

Treće, kad je riječ o ovlasti kojom raspolaže Komisija kod spornog upisa, točno je da ta institucija može, unatoč automatskom karakteru zaštite postojećih naziva vina, do 31. prosinca 2014. i na temelju stavka 4. drugog podstavka članka 118.s Uredbe br. 1234/2007 odlučiti ukinuti automatsku zaštitu koja je odobrena nazivima vina na temelju stavka 1. spomenutog članka.

60

Međutim, sporni upis ne predstavlja takvo ukidanje. Kao što proizlazi iz članka 71. stavka 2. Uredbe br. 607/2009 i kao što je Mađarska potvrdila u svojoj žalbi, Komisija može izvršavati svoje ovlasti tek nakon što joj države članice proslijede tehničku dokumentaciju, koja sadrži specifikacije proizvoda i nacionalne odluke o odobrenju u skladu s člankom 118.s stavkom 2. Uredbe br. 1234/2007.

61

U tom pogledu Opći sud je u točki 34. pobijane presude ustvrdio da Slovačka Republika Komisiji nije podnijela tehničku dokumentaciju na datum spornog upisa, što se uostalom u ovoj žalbi ne osporava. Stoga je Opći sud u toj točki 34. pravilno smatrao da prije prethodnog prosljeđivanja tih dokumenata Komisiji, ona nije bila ni dužna ni ovlaštena izvršavati nadzor nad nazivima vina koja već imaju zaštitu iz članka 118.s Uredbe br. 1234/2007.

62

Taj zaključak ne može biti doveden u pitanje zato što je Komisija 26. veljače 2010. i na zahtjev slovačke vlade izmijenila upis u bazu podataka E‑Bacchus zamjenivši zaštićenu oznaku izvornosti „Tokajská/Tokajské/Tokajský vinohradnícka oblast'“ zaštićenom oznakom izvornosti „Vinohradnícka oblast’ Tokaj“. Ta se izmjena nije temeljila na nadzoru ili na ocjeni Komisije, nego na članku 73. stavku 1. Uredbe br. 607/2009, koji automatsku zaštitu iz članka 118.s Uredbe br. 1234/2007 širi na nazive vina stvarno zaštićene na temelju nacionalnog prava 1. kolovoza 2009. i prema tome u skladu s Uredbom br. 1493/1999, one koji se ne nalaze na posljednjem popisu kvalitetnih vina por objavljenom u seriji C Službenog lista Europske unije.

63

Iz svih prethodnih elemenata proizlazi da upis u bazu podataka E‑Bacchus koji je izvršila Komisija na temelju članka 73. stavka 1. Uredbe br. 607/2009 glede naziva vina koje su države članice priznale kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla do 1. kolovoza 2009. i koje Komisija nije objavila na temelju članka 54. stavka 5. Uredbe br. 1493/1999 nema nikakvog utjecaja na automatsku zaštitu koju imaju nazivi vina na razini Unije. Komisija nije ovlaštena niti dati zaštitu niti odlučiti o nazivu vina koji treba biti upisan u bazu podataka E‑Bacchus na temelju članka 73. stavka 1. Prema tome, nije potrebno razlikovati između učinaka upisa na popise kvalitetnih vina por objavljene u seriji C Službenog lista Europske unije i učinaka upisa u bazu podataka E‑Bacchus.

64

Stoga je Opći sud u točkama 21. i 23. pobijane presude pravilno utvrdio da se upis u bazu podataka E‑Bacchus ne traži kako bi navedeni nazivi vina imali zaštitu na razini Unije, jer su ti nazivi automatski zaštićeni na temelju Uredbe br. 1234/2007, kako je izmijenjena, a da ta zaštita ne ovisi o njihovom upisu u spomenutu bazu podataka.

65

Budući da sporni upis ne ispunjava zahtjeve istaknute u navedenoj sudskoj praksi u točki 54. ove presude, Opći sud nije povrijedio pravo zaključivši da taj upis ne predstavlja akt koji se može pobijati.

66

Taj zaključak ni na koji način ne osporavaju argumenti Mađarske u točkama 47. i 48. ove presude.

67

U tom pogledu važno je istaknuti da Mađarska smatra da su i učinci na označavanje i na sadržaj specifikacija proizvoda i obveza za Komisiju da primi na znanje donošenje novog slovačkog zakona samo nužne posljedice obvezujućih pravnih učinaka koje su trebale biti priznate upisu u bazu podataka E‑Bacchus. Ti argumenti ni na koji način ne dovode u pitanje zaključak Općeg suda u točki 38. pobijane presude prema kojem sporni upis ne proizvodi pravne učinke, i stoga su, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda bespredmetni (vidjeti presude od 12. srpnja 2001., Komisija i Francuska/TF1, C-302/99 P i C-308/99 P, Zb., str. I-5603., t. 26. i 29. te od 28. lipnja 2005., Dansk Rørindustri i dr./Komisija, C-189/02 P, C-202/02 P, C-205/02 P do C-208/02 P i C-213/02 P, Zb., str. I-5425., t. 148.).

68

Iz svega navedenog proizlazi da valja odbiti prvi žalbeni razlog Mađarske.

69

Drugim žalbenim razlogom Mađarska tvrdi da je Opći sud, time što je presudio da sporni upis nije „akt koji se može pobijati“ u smislu članka 263. UFEU‑a, povrijedio načelo jednakog postupanja, jer je na različit način postupao sa svim takvim upisima u odnosu na nove upise, koji prema Mađarskoj mogu biti predmet tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a.

70

Mađarska naglašava da baza podataka E‑Bacchus tvori jedinstveni registar. Posljedično, ta država članica drži da je pogrešno smatrati da samo upisi koji se odnose na nove nazive imaju pravni učinak. Usprkos razlikama između dva pravna uređenja odobravanja zaštite naziva vina, zainteresirane osobe moraju biti u mogućnosti osporavati sve mjere institucija kojima je zaštita naziva vina, odobrena na temelju unutarnjeg prava, pretvorena u zaštitu prema pravu Unije.

71

Prema Komisiji, nazivi vina koji već imaju zaštitu i novi nazivi proizlaze iz različitih pravnih i činjeničnih situacija i zato nisu usporedivi. Na raspravi Komisija je također naglasila da je na njoj, u okviru novog uređenja Unije za vino, konačna odluka o odobravanju zaštite nekom nazivu vina.

72

Slovačka Republika smatra da su, glede pravnih učinaka, razlike u upisu u bazu E‑Bacchus između već postojećih naziva vina i novih naziva zakonite i ne predstavljaju povredu načela jednakog postupanja. Međutim, to bi bio slučaj kada bi se jednako postupalo s upisima već postojećih naziva vina i novih naziva vina, s obzirom na to da se u tom slučaju ne bi uzele u obzir objektivne razlike između te dvije situacije.

73

Opće načelo jednakog postupanja, koje je dio temeljnih načela prava Unije, zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (vidjeti, osobito, presude od 9. rujna 2004., Španjolska/Komisija, C-304/01, Zb., str. I-7655., t. 31. i od 3. ožujka 2005., Italija/Komisija, C‑283/02, t. 79.).

74

Kao što proizlazi iz uvodne izjave 5. Uredbe br. 479/2008, uređenje Unije koje se putem te uredbe primjenjuje na sektor vina je temeljito izmijenjeno kako bi se postigli ciljevi povezani osobito s kvalitetom vina. U tu svrhu, novo uređenje zaštite svaki novi zahtjev zaštite naziva vina podvrgava temeljitom ispitivanju koje se sastoji od dva dijela – prvo na nacionalnoj razini, a potom na razini Unije, sukladno člancima 118.e do 118.i Uredbe br. 1234/2007, a da se nikakav automatizam ne priznaje u tom pogledu jer Komisija raspolaže stvarnom ovlašću na temelju članka 118.i Uredbe br. 1234/2007, koja joj omogućuje ili da odobri ili da odbaci zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ovisno o tome jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni spomenutom uredbom.

75

Budući da pravni konteksti i ovlasti Komisije povezani s upisima u bazu podataka E‑Bacchus na temelju dva sustava zaštite naziva vina, koje je uspostavio zakonodavac Unije, nisu usporedivi, argument Mađarske, koji se odnosi na povredu načela jednakosti koju je počinio Opći sud, ne može se prihvatiti.

76

Stoga drugi žalbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.

77

Trećim žalbenim razlogom Mađarska tvrdi da Opći sud nije obrazložio svoju presudu zbog toga što nije odgovorio na argumente koje je ona iznijela u zahtjevu i na raspravi. Taj se žalbeni razlog dijeli u dva dijela.

78

Prvim dijelom trećeg žalbenog razloga Mađarska prigovara Općem sudu što nije odgovorio na njezin argument prema kojem je, za utvrđenje postojanja zaštićenog naziva vina u državi članici u smislu članka 118.s Uredbe br. 1234/2007, odlučujući datum objave nacionalnih propisa u službenom listu te države članice, a ne datum stupanja na snagu spomenutih propisa. Naime, u točki 28. pobijane presude Opći sud je samo naznačio da okolnost da Zakon br. 313/2009 donesen 30. lipnja 2009. nije relevantna jer on 1. kolovoza 2009. još nije stupio na snagu, a da nije iznio razloge koji bi opravdali izbor jednog, a ne drugog datuma.

79

Drugim dijelom trećeg žalbenog razloga Mađarska ističe da Opći sud u točki 30. pobijane presude nije dostatno obrazložio zaključak prema kojem se Zakon br. 313/2009 ne može tumačiti kao izmjena u pogledu specifikacija proizvoda u smislu članka 73. stavka 2. Uredbe br. 607/2009. Prema tome, Opći sud nije odgovorio na argument Mađarske prema kojem, u državama članicama u kojima utvrđivanje specifikacija proizvoda nije bilo obvezno prije novog uređenja Unije, izmjena zakona ili uredbe glede elemenata koji se trebaju naznačiti u specifikacijama proizvoda može predstavljati izmjenu kakva je ona iz spomenutog članka 73. stavka 2. Uredbe br. 607/2009.

80

Komisija smatra da se treći žalbeni razlog u cijelosti odnosi na razloge pobijane presude koji su navedeni radi cjelovitosti i da je stoga bespredmetan.

81

Slovačka Republika tvrdi da je prvi dio trećeg žalbenog razloga nedopušten, s obzirom na to da Mađarska argument koji se odnosi na datum objave nacionalnih propisa nije istaknula pred Općim sudom, jer je ona iznijela samo argumente u odnosu na datum donošenja ili stupanja na snagu nacionalnih propisa. U svakom slučaju, on je neosnovan, kao i drugi dio navedenog žalbenog razloga, koji se odnosi na razloge navedene radi cjelovitosti.

82

Prema ustaljenoj sudskoj praksi prigovori koji se odnose na razloge odluke Općeg suda koji su navedeni radi cjelovitosti ne mogu prouzročiti ukidanje te odluke pa su stoga bespredmetni (gore navedena presuda Dansk Rørindustri i dr./Komisija, t. 148. kao i rješenje od 23. veljače 2006., Piau/Komisija C‑171/05 P, t. 86.).

83

U predmetnom slučaju Mađarska je sama ustvrdila da Opći sud nije bio dužan raspravljati o tome treba li nacionalno zakonodavstvo zahtijevano za upis u bazu podataka E‑Bacchus biti objavljeno ili stupiti na snagu na relevantni datum kao ni o eventualnoj primjenjivosti članka 73. stavka 2. Uredbe br. 607/2009, s obzirom na to da je u točki 19. pobijane presude presudio da je sporni upis takav da ne može proizvoditi pravne učinke.

84

Posljedično, s obzirom na to da su dva dijela trećeg žalbenog razloga usmjerena protiv razloga pobijane presude koji su navedeni radi cjelovitosti, za taj žalbeni razlog valja ustvrditi da je u cijelosti bespredmetan.

85

Budući da nijedan od žalbenih razloga koje je navela Mađarska nije prihvaćen, žalbu valja odbiti u cijelosti.

86

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Mađarska nije uspjela u postupku te s obzirom na to da je Komisija zatražila da Mađarska snosi troškove, treba joj naložiti da snosi troškove.

87

U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika, koji se također primjenjuje na žalbeni postupak na temelju spomenutog članka 184. stavka 1., države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Slovačka Republika snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) proglašava i presuđuje: