1.

Članak 7. stavak 2. Direktive 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009., i točku 12. Priloga I. Direktivi 94/19 treba tumačiti na način da države članice iz osiguranja predviđenog tom direktivom mogu isključiti potvrde o depozitu koje je izdala kreditna institucija ako imaju značajke vrijednosnih papira, što je dužan utvrditi sud koji je uputio zahtjev, pri čemu ne mora utvrditi da ove potvrde imaju sve značajke financijskog instrumenta u smislu Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EZ.

2.

Direktivu 94/19, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14 i Direktivom 97/9 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore treba tumačiti na način da kada tražbine prema kreditnoj instituciji mogu istodobno biti obuhvaćene pojmom „depozit” u smislu te Direktive 94/19, i pojmom „instrument” u smislu Direktive 97/9, ali je nacionalni zakonodavac iskoristio mogućnost predviđenu točkom 12. Priloga I. navedenoj Direktivi 94/19 da te tražbine isključi iz sustava zaštite predviđenog potonjom direktivom, takvo isključenje ne može imati za posljedicu to da su navedene tražbine također isključene iz sustava zaštite predviđenog Direktivom 97/9, izvan uvjetâ iz njezina članka 4. stavka 2.

3.

Članak 2. stavak 2. i članak 4. stavak 2. Direktive 97/9 treba tumačiti na način da se protive nacionalnom zakonodavstvu, kao što je ono o kojem je riječ u glavnom postupku, koje mogućnost primjene sustava naknade štete predviđenog tom direktivom uvjetuje činjenicom da je predmetna kreditna institucija prenijela ili koristila sredstva ili vrijednosne papire o kojima je riječ bez pristanka investitora.

4.

Direktivu 97/9 treba tumačiti na način da sud koji je uputio zahtjev, u mjeri u kojoj smatra da se u glavnim postupcima na ovu direktivu poziva protiv subjekta koji ispunjava uvjete da se protiv njega može pozvati na odredbe navedene direktive, dužan je ne primijeniti nacionalnu odredbu, kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja mogućnost primjene sustava naknade štete predviđenog tom istom direktivom uvjetuje činjenicom da je predmetna kreditna institucija prenijela ili koristila sredstva ili vrijednosne papire o kojima je riječ bez pristanka investitora.