Predmet T‑188/12

Patrick Breyer

protiv

Europske komisije

„Pristup dokumentima — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Podnesci koje je Republika Austrija podnijela u okviru postupka zbog povrede obveze pred Sudom — Uskraćivanje pristupa“

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 27. veljače 2015.

1. Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Odluka institucije kojom se uskraćuje pristup dokumentima – Dokumenti dostavljeni tijekom postupka – Tužba koja je postala bespredmetna – Obustava postupka

   (čl. 263. UFEU‑a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća)

2. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Pojam dokumenta – Opseg

   (Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 3. i čl. 3. t. (a))

3. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Pojam dokumenta – Opseg – Podnesci koje država članica sastavi u okviru okončanog sudskog postupka pred Sudom – Uključenost

   (čl. 258. UFEU‑a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 3., čl. 3. t. (a) i čl. 4. st. 2.)

4. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Opseg – Isključenje dokumenata Suda koji su dio njegove sudske aktivnosti – Pojam – Podnesci koje država članica podnese u okviru okončanog postupka zbog povrede obveze – Isključenje

   (čl. 15. st. 3. podst. 4. i čl. 258. UFEU‑a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. i 5.)

5. Sudski postupak – Postupanje s predmetima pred Općim sudom – Zaštita stranaka od neprimjerene uporabe postupovnih dokumenata – Opseg – Objava odgovora na tužbu protivne stranke na internetu – Nedopuštenost – Uzimanje u obzir prilikom podjele troškova

   (Poslovnik Općeg suda, čl. 87. st. 3.; Upute za tajnika Općeg suda, čl. 5. st. 8.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 27.‑29.)

2.  Pojam dokument, koji je široko definiran u članku 3. točki (a) Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, obuhvaća „svaki sadržaj neovisno o mediju (pisan na papiru ili pohranjen u elektroničkom obliku ili kao zvučni, vizualni ili audiovizualni zapis) koji se odnosi na politike, aktivnosti i odluke iz područja nadležnosti neke od institucija“ Unije. Ta se definicija načelno temelji na postojanju pohranjenog sadržaja koji je moguće reproducirati ili konzultirati nakon njegova nastanka, imajući u vidu, s jedne strane, da narav medija za pohranu, vrsta i narav pohranjenog sadržaja kao i veličina, duljina, značaj ili predstavljanje sadržaja nisu važni kad je riječ o pitanju je li neki sadržaj obuhvaćen navedenom definicijom ili nije i, s druge strane, da je jedino ograničenje u vezi sa sadržajem na koji se ta definicija može odnositi uvjet prema kojem se navedeni sadržaj mora odnositi na politike, aktivnosti i odluke iz područja nadležnosti dotične institucije.

   (t. 41., 42.)

3.  Kao dokumente koje čuva pojedina institucija u smislu članka 2. stavka 3. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, u vezi njezinim člankom 3. točkom (a), treba kvalificirati podneske koje je sastavila država članica, Sudu podnesene u okviru postupka zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU‑a i koji su poslani Komisiji, stranci u postupku.

   Taj zaključak ne može dovesti u pitanje okolnost da podnesci nisu upućeni navedenoj instituciji koja je stranka, nego Sudu, i da je institucija primila samo preslike koje je joj je poslao Sud. Naime, iako na temelju članka 2. stavka 3. Uredbe br. 1049/2001 samo dokumenti koje čuva pojedina institucija, to jest dokumenti koje je sastavila ili zaprimila i koje posjeduje, ulaze u područje primjene te uredbe, ta odredba ipak ni na koji način ne uvjetuje primjenu te uredbe na dokumente koje je institucija primila time da joj dotični dokument mora biti upućen i izravno poslan od strane njegova autora. Isto tako, budući da je pojam dokumenta široko određen u članku 3. točki (a) Uredbe br. 1049/2001 i da se temelji na postojanju pohranjenog sadržaja, valja smatrati da činjenica da su podnesci o kojima je riječ instituciji poslani u obliku preslika, a ne originala, ne utječe na postojanje dokumenta u smislu navedene odredbe.

   Usto, iz široke definicije pojma dokument kao i iz formulacije u članku 4. stavku 2. drugoj alineji Uredbe br. 1049/2001 te samog postojanja izuzeća koje se odnosi na zaštitu sudskog postupka proizlazi da zakonodavac Unije nije namjeravao isključiti sudjelovanje institucija u sudskim postupcima iz prava građana na pristup dokumentima. Taj se zaključak tim više nameće jer u toj uredbi nije propisano niti da je sudjelovanje institucija u sudskim postupcima isključeno iz njezina područja primjene niti da je područje primjene ograničeno samo na njihovu administrativnu aktivnost. Nadalje, budući da su podnesci Komisiji poslani u okviru postupka radi utvrđivanja povrede obveze koji je pokrenula pri izvršavanju svojih ovlasti na temelju članka 258. UFEU‑a, ona ih je primila u izvršavanju svojih ovlasti.

   Nadalje, uključivanje podnesaka koje je država članica podnijela u okviru sudskog postupka u područje primjene Uredbe br. 1049/2001 ne šteti cilju posebnih pravila o pristupu dokumentima o sudskom postupku. Naime, zaštita navedenih postupaka može se, ako je to potrebno, osigurati primjenom izuzeća propisanog člankom 4. stavkom 2. drugom alinejom Uredbe br. 1049/2001, s tim da se prilikom tumačenja izuzeća koje se odnosi na zaštitu sudskog postupka može imati u vidu činjenica da posebnim pravilima o sudovima Unije nije propisano pravo trećih strana na pristup podnescima koji su navedenim sudovima podneseni u okviru sudskog postupka.

   (t. 48.‑51., 53., 54., 57., 61., 104., 105.)

4.  Poput podnesaka koje je Komisija sastavila u svrhu sudskog postupka, podnesci koje država članica podnosi Sudu u okviru postupka zbog povrede obveze koji je protiv nje pokrenula Komisija imaju specifične karakteristike jer po samoj svojoj naravi također predstavljaju dio sudske aktivnosti Suda. Naime, budući da se tužena država članica u svojim podnescima među ostalim može pozivati na sve razloge kojima raspolaže kako bi osigurala svoju obranu, u podnescima tužene države članice Sudu se dostavljaju elementi na temelju kojih će donijeti svoju sudsku odluku.

   U tom smislu, unatoč tomu što su dio sudske aktivnosti sudova Unije, podnesci koje država članica podnese u okviru postupka zbog povrede obveze ne ulaze – kao ni podnesci Komisije – u isključenje od prava na pristup dokumentima, koje je, kada je riječ o sudskoj aktivnosti Suda, utvrđeno člankom 15. stavkom 3. četvrtim podstavkom UFEU‑a. Naime, osim činjenice da podnesci koje je sastavila država članica u svrhu sudskog postupka imaju zajedničke specifične karakteristike, ni članak 15. stavak 3. četvrti podstavak UFEU‑a ni činjenica da ti podnesci potječu od različitih autora ni narav tih podnesaka ne nalažu da se u cilju njihova uključenja u područje primjene prava na pristup dokumentima pravi razlika između podnesaka koji potječu od Komisije i onih koji potječu od države članice. Iz toga slijedi da se članak 15. stavak 3. četvrti podstavak UFEU‑a ne može tumačiti na način da je njime, kada je riječ o pristupu podnescima koje je sastavila institucija u svrhu sudskog postupka, propisano bilo kakvo pravilo o autoru kojim se nalaže razlikovanje podnesaka koje je sastavila institucija u svrhu sudskog postupka i onih koje je podnijela država članica u okviru sudskog dijela postupka zbog povrede obveze.

   S druge strane, valja razlikovati s jedne strane isključenje sudske aktivnosti Suda iz prava na pristup dokumentima na temelju članka 15. stavka 3. četvrtog podstavka UFEU‑a od podnesaka sastavljenih u svrhu takvog postupka, koji – iako čine dio navedene sudske aktivnosti – ipak ne ulaze u isključenje utvrđeno navedenom odredbom, pa za razliku od prvih podliježu pravu na pristup dokumentima. Stoga se članku 15. stavku 3. četvrtom podstavku UFEU‑a ne protivi uključenje podnesaka koje je država članica podnijela u okviru sudskog postupka u područje primjene Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije ako su naime ispunjeni uvjeti za primjenu potonje uredbe i ne dovodeći u pitanje primjenu, ako je to potrebno, jednog od izuzeća iz članka 4. navedene uredbe i mogućnost propisanu stavkom 5. te odredbe da država članica o kojoj je riječ od dotične institucije zatraži da ne objavi njezine podneske.

   (t. 72., 73., 79.‑83.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 118.‑120.)