PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA
(drugo vijeće)
16. siječnja 2014.
Predmet F‑107/12
Philippe Guinet
protiv
Europske investicijske banke (EIB)
„Javna služba – Osoblje EIB‑a – Mirovinski sustav – Prijenos mirovinskih prava – Naknada za nepovoljan položaj koji proizlazi iz zakašnjelog prijenosa mirovinskih prava – Uvjet stvarnog prijenosa mirovinskih prava stečenih izvan mirovinskog sustava EIB‑a – Načelo jednakog postupanja“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom P. Guinet zahtijeva poništenje odluke Europske investicijske banke (EIB) o odbijanju njegova zahtjeva za povećanjem vrijednosti njegovih mirovinskih prava.
Odluka: Tužba se odbija. P. Guinet snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje triju četvrtina troškova Europske investicijske banke. Europska investicijska banka snosi jednu četvrtinu vlastitih troškova.
Sažetak
1. Dužnosnici – Odluka kojom se nanosi šteta – Obveza obrazlaganja – Opseg
(čl. 25. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
2. Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Mirovine – Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu – Prijenos u sustav navedene Banke – Nemogućnost člana osoblja da izvrši prijenos zbog nepostojanja ugovora između navedene Banke i dotične države članice – Nemogućnost navedenog člana da dokupi mirovinski staž – Povreda načela jednakog postupanja prema članovima osoblja koji imaju navedene mogućnosti – Nepostojanje
(čl. 21.‑1. Pravilnika o mirovinskom sustavu osoblja Europske investicijske banke)
3. Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Osiguranje za slučaj starosti i smrti – Državljanin države članice zaposlen u tijelu Unije – Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu tijela Unije – Prijenos u sustav tijela Unije – Nacionalni propis kojim nije propisana mogućnost prijenosa – Povreda prava Unije – Nepostojanje – Postojanje zapreke slobodi kretanja osoba – Nepostojanje
(čl. 45. i 48. UFEU‑a)
4. Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Dužnost brižnog postupanja uprave – Načelo dobre uprave – Opseg – Obveza da se u interesu službe primijene mjere ako nema pravne osnove – Nepostojanje
5. Sudski postupak – Troškovi – Teret – Uzimanje u obzir zahtjeva pravičnosti – Nalaganje stranci koja je uspjela u postupku snošenje jednog dijela vlastitih troškova
(čl. 88. Poslovnika Službeničkog suda)
1. Kako bi se utvrdilo je li ispunjen zahtjev obrazlaganja propisan Pravilnikom o osoblju, valja uzeti u obzir ne samo dokumente u kojima je odluka objavljena već također okolnosti u kojima je ona donesena i u kojima je dotična osoba za nju saznala. Također je moguće smatrati da je odluka u dovoljnoj mjeri obrazložena kada je njezin sadržaj poznat dotičnom dužnosniku te mu omogućava da shvati njezin značaj. Nadalje, činjenica da je dotična osoba upoznata s kontekstom u kojem je odluka donesena može predstavljati obrazloženje navedene odluke.
(t. 44.)
Izvori:
Opći sud Europske unije: 7. srpnja 2011., Longinidis/Cedefop, T‑283/08 P, t. 68.; 24. listopada 2011., P/Parlament, T‑213/10 P, t. 30., i navedena sudska praksa
Službenički sud: 30. studenoga 2010., Taillard/Parlament, F‑97/09, t. 33.; 15. veljače 2011., Marcuccio/Komisija, F‑81/09, t. 40.
2. Povreda načela jednakog postupanja postoji samo kada se prema dvjema kategorijama osoba, čije se činjenične i pravne situacije u bitnome ne razlikuju, različito postupa ili kada se u različitim situacijama postupa na jednak način.
Retroaktivna primjena propisana unutarnjim pravilnikom Europske investicijske banke, koji čini dio mehanizma koji omogućava dokup mirovinskog staža, nije ništa drugo nego način neutraliziranja negativnih učinaka mogućeg zakašnjenja prijenosa mirovinskih prava za koji dotični član osoblja nije odgovoran s obzirom na datum njegova stupanja u službu Europske investicijske banke. Ti negativni učinci proizlaze, između ostalog, iz povećanja dobi dotične osobe i napredovanja u njezinoj karijeri koji dovode do povećanja troškova dokupa mirovinskog staža. Pravo na retroaktivnu primjenu i iznosa koji iz toga proizlazi nerazdvojivo su povezani s prijenosom mirovinskih prava dotične osobe. Iz navedenog slijedi da retroaktivna primjena nije samostalno povećanje vrijednosti mirovinskih prava u mirovinskom sustavu navedene banke na koju bi imao pravo onaj član osoblja koji nije prenio svoja mirovinska prava stečena u nacionalnom sustavu.
Stoga u pogledu retroaktivne primjene, činjenična i pravna situacija one osobe koja nije mogla izvršiti prijenos mirovinskih prava nije ista kao članova osoblja navedene banke na čija je mirovinska prava, prenesena u mirovinski sustav navedene banke, zakašnjeli prijenos, za koji navedeni članovi nisu odgovorni, mogao negativno utjecati.
(t. 57., 60., 62. i 63.)
Izvori:
Prvostupanjski sud: 15. ožujka 1994., La Pietra/Komisija, T‑100/92, t. 50.
Službenički sud: 26. rujna 2011., Arnaldos Rosauro i dr./Komisija, F‑29/06, t. 157.
3. Što se tiče koordinacije sustava socijalne sigurnosti između država članica, ni UFEU‑om ni uredbom br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice ni uredbom koja ju je zamijenila, odnosno uredbom 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, nisu propisana pravila o prijenosu kapitalizirane vrijednosti već stečenih mirovinskih prava, ali se ona temelje na načelu zbrajanja razdoblja osiguranja i određivanju razmjernog dijela davanja, kao što to proizlazi iz članka 48. UFEU‑a, kako se provodi navedenim uredbama.
Stoga iz članka 45. UFEU‑a ne proizlazi obveza države članice da za člana osoblja Europske investicijske banke uredi mogućnost prijenosa kapitalizirane vrijednosti prethodno stečenih mirovinskih prava u mirovinski sustav te banke ni obveza zaključivanja ugovora u tu svrhu.
Posljedično, nepostojanje takve mogućnosti za članove osoblja navedene banke ne može se smatrati zaprekom slobodi kretanja radnika u smislu članka 45. UFEU‑a.
(t. 76. do 78.)
Izvori:
Sud: 4. srpnja 2013., Gardella, C‑233/12, t. 33. i 35.
4. Dužnost brižnog postupanja kao i načelo dobre uprave posebice nalažu da nadležno tijelo, kad odlučuje o položaju dužnosnika ili člana osoblja i to čak u okviru korištenja široke diskrecijske ovlasti, uzme u obzir sve čimbenike koji mogu utjecati na njegovu odluku; na njemu je da pritom uzme u obzir ne samo interes službe, već i interes dužnosnika ili člana osoblja u pitanju. Međutim, dužnosti brižnog postupanja, postupanje u dobroj vjeri i dobra uprava ne mogu opravdati poduzimanje mjera u interesu tužitelja od strane uprave ako za to nema nikakve pravne osnove.
Iz navedenog proizlazi da kad ne postoji pravna osnova za dokup mirovinskog staža jednom od članova osoblja ili pravna obveza naknade za nepovoljan položaj u kojem se nalazi taj član osoblja zbog nepostojanja ugovora između Europske investicijske banke i države članice u kojoj je potonji stekao svoja mirovinska prava, Europskoj investicijskoj banci ne može se prigovoriti da, kršeći svoju dužnost brižnog postupanja, ne postupajući u dobroj vjeri i protivno dobroj upravi, nije omogućila primjenu te pogodnosti.
(t. 83. i 84.)
Izvori:
Službenički sud: 19. veljače 2013., BB/Komisija, F‑17/11, t. 61.
5. U skladu s člankom 88. Poslovnika Službeničkog suda jednoj se stranci, čak i ako je uspjela u postupku, može naložiti djelomično snošenje troškova, odnosno u potpunosti, ako se to čini opravdanim na temelju njezinog ponašanja. To vrijedi u slučaju ako je stranka koja je uspjela u postupku na raspravi po prvi put iznijela argumente koji su mogli značajno utjecati na vođenje postupka da je jedan od tih argumenata bio pravno utemeljen, bez navođenja razloga zakašnjelog iznošenja tih argumenata.
(t. 94. i 96.)