1

Svojom žalbom Industrias Alen SA de CV (u daljnjem tekstu: Alen) traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 10. srpnja 2012., Clorox/OHIM – Industrias Alen (CLORALEX) (T‑135/11, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je poništio odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 16. prosinca 2010. (predmet R 521/2009‑4) u vezi s postupkom povodom prigovora između The Clorox Company (u daljnjem tekstu: Clorox) i Alena (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994, L 11, str. 1.) bila je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.), koja je stupila na snagu 13. travnja 2009.

3

Pod naslovom „Relativni razlozi za odbijanje“ članak 8. Uredbe br. 207/2009 u prvom stavku propisuje:

„Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:

[...]

4

Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 40/94 bio je jednako sastavljen kao i odgovarajuća odredba Uredbe br. 207/2009.

5

Alen je 24. rujna 2004. OHIM‑u podnio prijavu žiga, kao žiga Zajednice, verbalnog znaka „CLORALEX“.

6

Proizvodi za koje je podnesena prijava potpadaju u razred 3, „Preparati za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; preparati za čišćenje, poliranje, odmašćivanje i struganje; (strugači) sapuni za uporabu u kućanstvu“, i razred 5, „Dezinfekcijska sredstva (koji nisu za ljudsku potrošnju)“, u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum).

7

Clorox je 22. ožujka 2006. podnio prigovor protiv registracije navedenog znaka kao žiga Zajednice. Taj je prigovor bio utemeljen na postojanju ranijih žigova koji označavaju proizvode iz razreda 3 i 5 u smislu Nicanskog sporazuma, koji su identični onima iz navedene prijave.

8

Odlukom od 16. ožujka 2009. Odjel za prigovore OHIM‑a prigovor je usvojio smatrajući da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 između znaka „CLORALEX“ i grčkog žiga CLOROX registriranog 19. siječnja 2004. za proizvode iz razreda 3 i 5 u smislu Nicanskog sporazuma.

9

Alen je 7. svibnja 2009. podnio žalbu OHIM‑u protiv navedene odluke. Spornom odlukom četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a (u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće) poništilo je odluku Odjela za prigovore i odbilo prigovor u cijelosti. Žalbeno vijeće je u bitnome smatralo da znakovi „CLOROX“ i „CLORALEX“ nisu u vizualnom, fonetskom ili konceptualnom smislu dovoljno slični kako bi postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu.

10

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 4. ožujka 2011. Clorox je pokrenuo postupak radi poništenja sporne odluke.

11

U prilog svojoj tužbi Clorox se pozvao na samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Prigovorio je žalbenom vijeću to što je smatralo da element „clor“ ima slab razlikovni karakter i to što ga je posljedično propustilo uzeti u obzir u stadiju usporedbe suprotstavljenih znakova.

12

Pobijanom presudom Opći sud je usvojio žalbu i poništio spornu odluku.

13

Kao prvo, Opći sud je podsjetio na načela uspostavljena sudskom praksom Suda u vezi s primjenom članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U točki 17. pobijane presude osobito je istaknuo da vjerojatnost zablude u smislu te odredbe mora biti procijenjena općenito, prema percepciji mjerodavne javnosti znakova i proizvoda ili usluga u pitanju te uzimajući u obzir sve mjerodavne faktore u tom predmetu, osobito međuzavisnost između sličnosti znakova i sličnosti njima obilježenih proizvoda ili usluga. Zatim je u točki 18. te presude precizirao da vjerojatnost zablude u smislu navedene odredbe pretpostavlja ujedno istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih žigova i istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga koje označavaju. Na kraju, u točkama 19. i 20. navedene presude Opći sud je podsjetio da u okviru opće procjene vjerojatnosti zablude valja uzeti u obzir prosječnog potrošača, u ovom slučaju grčkog, predmetne kategorije proizvoda, uobičajeno informiranog i razumno pažljivog i obaviještenog, precizirajući da se razina pažnje prosječnog potrošača može razlikovati ovisno o kategoriji proizvoda ili usluga u pitanju.

14

Nakon što je utvrdio da su samo usporedba znakova i procjena opće vjerojatnosti zablude sporne, Opći sud je ispitao te elemente jedan po jedan.

15

Kada je riječ o usporedbi znakova, Opći sud je u točki 22. presude podsjetio na sudsku praksu Suda prema kojoj prosječni potrošač obično percipira žig kao cjelinu te se ne prepušta ispitivanju njegovih različitih detalja. Međutim u točki 27. navedene presude također je istaknuo da potrošač, kada percipira verbalni znak, znak rastavlja na verbalne elemente koji za njega imaju konkretno značenje ili koji su slični riječima koje poznaje. Opći sud je odobrio u točkama 29. do 31. pobijane presude utvrđenje žalbenog vijeća o razlikovnom karakteru elementa „clor“, koji opisuje jedan od sastojaka proizvoda obilježenih žigom čija je registracija prijavljena ili koji čine dio obitelji proizvoda za čišćenje.

16

Opći sud je zatim ispitao prigovor Cloroxa prema kojem je žalbeno vijeće uzelo u obzir slab razlikovni karakter elementa „clor“ tek u stadiju procjene vjerojatnosti zablude. U točki 33. pobijane presude istaknuo je da se Clorox pogrešno pozivao na točku 42. rješenja Suda od 27. travnja 2006., L’Oréal/OHIM (C‑235/05 P), prema kojoj razlikovni karakter ranijeg žiga nije relevantan u okviru usporedbe predmetnih znakova jer se to pravilo tiče razlikovnoga karaktera ranijeg žiga u cijelosti, a ne razlikovnog karaktera jednog elementa potonjeg žiga.

17

Ipak, u točkama 34. i 35. pobijane presude procijenio je da s obzirom na okolnosti predmetnog slučaja također nema razloga ni za isključivanje uzimanja u obzir opisnih elemenata prilikom ispitivanja sličnosti predmetnih znakova jer slab razlikovni karakter jednog elementa nekog žiga ne podrazumijeva nužno to da ga relevantna javnost neće uzeti u obzir. Ocijenio je da je to slučaj u ovom predmetu, naglašavajući u točki 36. navedene presude da zajednički element „clor“ u velikoj mjeri određuje opći dojam koji dva suprotstavljena znaka proizvode. U točki 37. pobijane presude zaključio je da je žalbeno vijeće pogriješilo kada je zanemarilo, u okolnostima tog slučaja, zajednički verbalni element „clor“ prilikom usporedbe suprotstavljenih znakova.

18

Opći sud je zatim ispitao je li ta pogreška imala utjecaja na procjenu žalbenog vijeća o vjerojatnosti zablude.

19

Kada je riječ o vizualnoj usporedbi suprotstavljenih znakova, Opći sud je utvrdio u točki 39. pobijane presude veliku vizualnu sličnost koja se, suprotno onome što tvrdi žalbeno vijeće, ne može značajno ispraviti razlikom između dva žiga.

20

U točki 40. pobijane presude Opći sud je došao do sličnog zaključka u pogledu fonetske sličnosti.

21

Konačno, u točki 41. pobijane presude Opći sud je procijenio, protivno žalbenom vijeću, da se opisni karakter upućivanja na proizvode za čišćenje koji sadrže klor ne protivi utvrđenju bilo kakve konceptualne sličnosti između suprotstavljenih žigova.

22

S obzirom na te elemente, Opći sud je u točki 42. pobijane presude zaključio da je žalbeno vijeće pogriješilo pri ispitivanju vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti između suprotstavljenih žigova. Stoga je ispitao utjecaj tih pogrešaka na opću procjenu vjerojatnosti zablude koju je provelo žalbeno vijeće temeljeći se na činjenici prema kojoj su predmetni žigovi srednje sličnosti u vizualnom i fonetskom smislu, a vrlo slični u konceptualnom smislu.

23

Uzevši u obzir taj srednji odnosno visok stupanj sličnosti, Opći sud je u točki 46. pobijane presude zaključio da postoji vjerojatnost zablude između žiga čija je registracija prijavljena i ranijeg žiga, neovisno o činjenici da raniji žig, koji je općepoznat, nije osobito različit. Stoga je Opći sud prihvatio tužbeni razlog i poništio spornu odluku.

24

Svojom žalbom Alen od Suda traži da ukine pobijanu presudu, vrati predmet Općem sudu i naloži OHIM‑u snošenje troškova.

25

OHIM protužalbom od Suda traži da ukine pobijanu presudu i odbije žalbu protiv sporne odluke ili da vrati predmet Općem sudu te da naloži Cloroxu snošenje troškova.

26

Clorox od Suda traži da odbije žalbu i Alenu naloži snošenje troškova.

27

Na temelju članka 181. svojeg poslovnika, kada je žalba u potpunosti ili djelomično očito nedopuštena ili očito neosnovana, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, obrazloženim rješenjem odlučiti, u potpunosti ili djelomično, odbaciti odnosno odbiti tu žalbu, i to bez otvaranja usmenog dijela postupka.

28

U ovom predmetu valja primijeniti tu odredbu.

29

U prilog svojoj žalbi Alen je u bitnome istaknuo samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

30

Kao prvo, Alen prigovara Općem sudu da je uzeo u obzir opisni element „clor“ u općoj usporedbi znakova „CLOROX“ i „CLORALEX“, dok taj element javnost percipira kao upućivanje na klor, a ne na žig u njegovoj cijelosti.

31

Alen smatra da je analiza Općeg suda nelogična i pogrešna. Navodi da ne može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu između dvaju žigova između kojih sličnost postoji samo u opisnim elementima, izuzevši posljednje slovo. Osim toga, prisutnost opisnih elemenata u žigu zabranjuje njegovom nositelju da se na te elemente poziva protiv trećih žigova. Alen smatra da bi suprotno rješenje dovelo do monopola nositelja žiga nad opisnim znakom. Međutim, ne može se zapriječiti uporaba ili prijava opisnog elementa proizvoda kao što je klor [vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 6. srpnja 2004., Grupo El Prado Cervera/OHIM – Héritiers Debuschewitz (CHUFAFIT), T-117/02, Zb., str. II-2073, t. 50. do 53.].

32

Kao drugo, Alen osporava procjene Općeg suda koje se tiču vizualne, fonetske i konceptualne usporedbe suprotstavljenih zakova.

33

Kao treće, Alen osporava procjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu između žigova u pitanju.

34

Alen smatra najprije da takav rizik ne postoji jer:

35

Nadalje, Alen tvrdi da postoje brojni drugi primjeri žigova iz razreda 3 i 5 u smislu Nicanskog sporazuma koji sadrže znak „clor“.

36

Konačno, Alen navodi da je sklopio sporazume o koegzistenciji žigova s Cloroxom, što pokazuje da potonji također smatra da nema vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova.

37

Međutim, valja podsjetiti da je sukladno članku 256. stavku 1. UFEU‑a i članku 58. prvom stavku Statuta Suda Europske unije žalba podnesena Sudu ograničena na pitanja prava. Opći sud je jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica kao i ocjenu dokaza. Ocjena činjenica i dokaza stoga ne čini, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Sudu u okviru žalbe (vidjeti osobito presude od 19. rujna 2002., DKV/OHIM, C-104/00 P, Zb., str. I-7561., t. 22. i od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C-16/06 P, Zb., str. I-10053., t. 68.).

38

U tom pogledu, valja podsjetiti da je procjena sličnosti suprotstavljenih znakova faktična analiza koja nije pod nadzorom Suda, osim u slučaju gore navedenih iskrivljavanja (presuda od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM, C-254/09 P, Zb., str. I-7989., t. 50.). No, prema argumentima koji se tiču nepostojanja sličnosti suprotstavljenih znakova u vizualnom, fonetskom i konceptualnom smislu, Alen se ograničio na to da ospori ocjenu činjenica koju je izvršio Opći sud, bez navođenja ijednog iskrivljavanja činjenica ili dokaza.

39

Također valja podsjetiti da iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a, članka 58. prvog stavka Statuta Suda kao i članka 112. stavka 1. točke (c) Poslovnika, u verziji koja je bila na snazi na datum podnošenja žalbe, proizlazi da u žalbi moraju biti precizno naznačeni kritizirani elementi presude čije se ukidanje traži te pravni argumenti koji na specifičan način podupiru taj zahtjev (vidjeti osobito presudu od 4. srpnja 2000., Bergaderm i Goupil/Komisija, C-352/98 P, Zb., str. I-5291., t. 34. kao i rješenje od 23. studenoga 2009., Komisija/Potamianos i Potamianos/Komisija, C‑561/08 P i C‑4/09 P, t. 58.).

40

Argumenti Alena koji se tiču nelogične i pogrešne procjene Općeg suda kao i registracije verbalnih žigova koji sadrže element „clor“ te postojanja ugovora između Alena i Cloroxa ne naznačuju precizno kritizirane elemente pobijane presude ni pogrešnu primjenu prava koju je navodno počinio Opći sud. Njih treba dakle odbaciti kao nedopuštene.

41

Stoga o meritumu valja odlučiti samo ako žalba Alena udovoljava uvjetima istaknutima u točkama 37. i 39. ovog rješenja.

42

U tom smislu valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi opća procjena vjerojatnosti zablude mora u vizualnom, fonetskom i konceptualnom smislu predmetnih žigova biti utemeljena na njihovom cjelokupnom dojmu, uzimajući u obzir osobito njihove razlikovne i dominantne elemente (vidjeti presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C-251/95, Zb., str. I-6191., t. 23.; od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C-342/97, Zb., str. I-3819., t. 25.; od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C-334/05 P, Zb., str. I-4529., t. 35. i od 3. rujna 2009., Aceites del Sur‑Coosur/Koipe, C-498/07 P, Zb., str. I-7371., t. 60.).

43

Sud je osobito smatrao da se procjena sličnosti između dvaju žigova ne može ograničiti na to da se u obzir uzme samo jedna sastavnica složenog žiga i usporedi s drugim žigom, već da usporedbu valja izvršiti tako da se žigovi u pitanju preispitaju svaki kao cjelina (vidjeti presude od 6. studenoga 2005., Medion, C-120/04, Zb., str. I-8551, t. 29.; gore navedenu OHIM/Shaker, t. 41. i gore navedenu Aceites del Sur‑Coosur/Koipe, t. 61.).

44

Točno je da u određenim okolnostima u dojmu složenog žiga koji u cijelosti proizvodi na mjerodavnu javnost može dominirati jedna ili više njegovih sastavnica, na način da se, ako su sve druge sastavnice žiga zanemarive, procjena sličnosti može izvršiti samo na temelju dominirajućeg elementa (vidjeti gore navedenu presudu OHIM/Shaker, t. 41. i 42.; od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, t. 42. i 43. te gore navedenu Aceites del Sur‑Coosur/Koipe, t. 62.). Međutim, iz te sudske prakse koja se odnosi na iznimne situacije ne može se zaključiti da je samo razlikovni element žiga koji se sastoji od opisnog elementa i razlikovnog elementa odlučujući za procjenu postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu (rješenje od 15. siječnja 2010., Messer Group/Air Products and Chemicals, C‑579/08 P, t. 72.).

45

Također valja podsjetiti da utvrđenje Općeg suda o postojanju vjerojatnosti zablude vodi samo do zaštite određene kombinacije elemenata a da, međutim, ne štiti opisni element koji je dio te kombinacije kao takav (vidjeti u tom smislu gore navedeno rješenje Messer Group/Air Products and Chemicals, t. 73.).

46

Stoga, prigovori koje je Alen uputio o uzimanju u obzir opisnog elementa koji ulazi u sastav znaka čija se prijava traži očito su neosnovani.

47

Iz prethodno navedenoga slijedi da žalbu treba djelomično odbaciti kao očito nedopuštenu a djelomično odbiti kao očito neosnovanu.

48

Valja podsjetiti da sukladno članku 172. Poslovnika, koji je stupio na snagu 1. studenoga 2012., svaka stranka u postupku pred Općim sudom koja ima interes da se žalba prihvati ili odbije može podnijeti odgovor na žalbu u roku od dva mjeseca od njezine dostave. Članak 176. stavak 1. tog poslovnika predviđa osim toga da stranke iz članka 172. mogu podnijeti protužalbu u istom roku koji je predviđen za podnošenje odgovora na žalbu. Konačno, članak 176. stavak 2. istog poslovnika predviđa da se protužalba podnosi kao zaseban akt, odvojeno od odgovora na žalbu.

49

U ovom predmetu OHIM je 29. studenoga 2012. tajništvu Suda podnio podnesak naslovljen „Odgovor na žalbu“, kojim odobrava zaključke i tužbeni zahtjev Alena.

50

Osim toga, u tom odgovoru OHIM je dodao još četiri žalbena razloga.

51

Prvi se temelji na pogrešnoj primjeni prava koju je počinio Opći sud kada je u točki 35. pobijane presude ocijenio da element „clor“ zauzima autonoman položaj u općem dojmu koji proizvode suprotstavljeni žigovi.

52

Drugi žalbeni razlog temelji se na nepostojanju obrazloženja, s obzirom na to da pobijana presuda ne daje nikakav argument koji objašnjava zašto je Opći sud smatrao da sufiksi „alex“ i „ox“ ne mogu zasebno karakterizirati suprotstavljene znakove u percepciji mjerodavne javnosti.

53

Treći žalbeni razlog temelji se na iskrivljavanju činjenica kada je Opći sud u točki 37. pobijane presude naveo da je žalbeno vijeće pogriješilo kada nije uzelo u obzir zajednički verbalni element „clor“ pri usporedbi suprotstavljenih znakova. To utvrđenje Općeg suda pobijeno je točkama 19. do 22. sporne odluke, kojom je žalbeno vijeće doista uzelo u obzir verbalni element „clor“ prilikom usporedbe znakova.

54

Četvrti žalbeni razlog temelji se na pogrešnoj primjeni prava prilikom ispitivanja sličnosti suprotstavljenih žigova. OHIM prigovara Općem sudu da nije proveo opću ocjenu suprotstavljenih žigova kako bi procijenio vjerojatnost zablude. Tvrdi da je Opći sud osim toga u pobijanoj presudi iznio proturječne argumente kada je u točki 39. potvrdio da postoji velika vizualna sličnost između suprotstavljenih žigova i smatrajući u točki 43. navedene presude da su suprotstavljeni žigovi tek „umjereno slični u vizualnom smislu“. No mala razlika između znakova može dovesti tek do male vjerojatnosti zablude. Opći sud je odbio registrirati žig CLORALEX temeljeći svoju odluku na elementu „clor“ koji je opisan, što dovodi do toga da se Cloroxu dodjeljuje monopol na taj element i zabranjuje trećima njegovo korištenje za sredstva za čišćenje.

55

Valja utvrditi da ta četiri žalbena razloga imaju za cilj ukinuti pobijanu odluku te su različiti od onih na koje se poziva u žalbi, a za koje OHIM u svojem odgovoru na žalbu tvrdi da im se pridružuje. Stoga valja smatrati da svojim žalbenim razlozima OHIM podnosi protužalbu. Međutim nije ju podnio u obliku zasebnog akta, različitoga od odgovora na žalbu. Stoga ne udovoljava uvjetu iz članka 176. stavka 2. Poslovnika. Zato protužalbu OHIM‑a treba odbaciti kao očito nedopuštenu.

56

Iz prethodno navedenoga proizlazi da žalbu i protužalbu treba, u skladu s primjenom članka 181. Poslovnika odbiti, odnosno odbaciti u cijelosti.

57

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Clorox zatražio da Alen snosi troškove te da on nije uspio u postupku, treba mu naložiti, uz snošenje svojih troškova, i snošenje troškova Cloroxa.

58

Budući da ni OHIM nije uspio u svojim zahtjevima, valja odlučiti da i on snosi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) rješava: