Predmet C‑611/12 P

Jean‑François Giordano

protiv

Europske komisije

„Žalba — Zajednička ribarstvena politika — Ribolovne kvote — Hitne mjere Komisije — Izvanugovorna odgovornost Unije — Članak 340. stavak 2. UFEU‑a — Pretpostavke — Stvarna i izvjesna šteta — Subjektivna prava na ribolov“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. listopada 2014.

1. Žalba — Razlozi — Nadzor pravne kvalifikacije činjenica od strane Suda — Dopuštenost — Nadzor stvarnosti i izvjesnosti štete na koju se poziva — Uključenost

   (čl. 256. UFEU‑a i 340. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

2. Žalba — Razlozi — Puko ponavljanje razloga i argumenata iznesenih pred Općim sudom — Nedopuštenost

   (čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

3. Izvanugovorna odgovornost — Pretpostavke — Stvarna i izvjesna šteta — Teret dokazivanja — Šteta nanesena gubitkom dijela ribolovne kvote zbog donošenja mjere zabrane — Neizvjesnost u pogledu dosega štete — Nepostojanje utjecaja na izvjesnost štete

   (čl. 340. st. 2. UFEU‑a; Uredba Komisije br. 530/2008)

4. Ribolov — Očuvanje morskih resursa — Sustav ribolovnih kvota — Komisijino donošenje hitnih mjera koje ograničavaju ribolov u slučaju ozbiljne prijetnje za očuvanje živih vodenih resursa ili morskog ekosustava — Obveza čekanja prekoračenja kvote prije prekidanja mjera — Nepostojanje

   (Uredba Vijeća br. 2371/2002, čl. 7. st. 1.)

5. Ribolov — Očuvanje morskih resursa — Mjere radi uklanjanja opasnosti nestanka stoka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku — Uredba br. 530/2008 — Neproporcionalno ograničenje prava vlasništva i slobodnog obavljanja profesionalne djelatnosti — Nepostojanje — Kršenje načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja — Nepostojanje

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 15. i 17 st. 1. te čl. 52. st. 1.; Uredba Vijeća br. 2371/2002, čl. 7. st. 1., i 26., st. 4.; Uredba Komisije br. 530/2008)

1.  Žalbeni razlog kojim žalitelj poziva Sud da se izjasni o postojanju pogreške koja se tiče prava koju je učinio Opći sud pri kvalifikaciji navedene štete kao stvarne i izvjesne u okviru uspostavljanja izvanugovorne odgovornosti Unije je dopušten.

   (t. 31.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 33.)

3.  U okviru uspostavljanja izvanugovorne odgovornosti Unije u smislu članka 340. drugog stavka UFEU‑a, uvjet koji se tiče stvarnosti štete zahtijeva da šteta čija se naknada traži bude izvjesna i stvarna, a što je na tužitelju da dokaže.

   Kada se radi o navodnoj šteti koja se sastoji u tome da nije ulovio ni prodao dio svoje individualne kvote zbog zabrane ribolova plavoperajne tune počevši od datuma određenog Uredbom br. 530/2008, o utvrđivanju hitnih mjera primjenjivih na plivarice tunolovke koje love plavoperajnu tunu u Atlantskom oceanu istočno od meridijana 45o W i u Mediteranskome moru, ne može se smatrati da je šteta stvarna i izvjesna s obzirom da se ne može isključiti da tužitelj, čak i da je mogao loviti ribu nakon datuma zabrane ne bi dosegnuo kvotu zbog razloga koji ne ovise o njegovoj volji.

   Naime, s jedne strane, postojanje prava koje pravno pravilo dodjeljuje pojedincima nije vezano za stvarnost navedene štete, već predstavlja uvjet kojim je uvjetovano utvrđenje dovoljno jasne povrede od strane institucije Unije, kako bi se uspostavila izvanugovorna odgovornost Unije. S druge strane, to što je Opći sud odbacio tezu tužitelja prema kojoj bi on bio iscrpio svoju kvotu mjerodavno je samo u svrhu procjene dosega navedene štete, ali ne i samog postojanja takve štete, čija izvjesnost nije dovedena u pitanje neizvjesnošću u pogledu njezina točnog dosega.

   (t. 36.‑38., 40.)

4.  Prema tekstu iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 2371/2002, o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru Zajedničke ribarstvene politike, Komisija može zaustaviti takve mjere u trenutku kada postoje dokazi da se „dovodi u ozbiljnu opasnost očuvanje živih vodnih resursa ili morski ekosustav i da je potrebno odmah postupati“ a da ne treba čekati prekoračenje dodijeljene kvote. U tom pogledu, činjenica da je netko nositelj prava na ribolov kao i kvote koju dodjeljuje država članica nadležna za određenu ribolovnu sezonu ne može toj osobi dati pravo da u svim okolnostima iscrpi tu kvotu.

   (t. 46., 48.)

5.  Ne predstavlja ograničenje neproporcionalno pravu na obavljanje i stjecanje koristi od obavljanja djelatnosti kako je zajamčeno člankom 15. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i s njegovim pravom vlasništva kako je zajamčeno člankom 17. stavkom 1. navedene Povelje, Uredbom 530/2008, o utvrđivanju hitnih mjera primjenjivih na plivarice tunolovke koje love plavoperajnu tunu u Atlantskom oceanu istočno od meridijana 45o W i u Mediteranskome moru.

   Naime, uredba br. 530/2008 nesumnjivo odgovara općem interesu Unije, tj. interesu da se, sukladno članku 7. stavku 1. Uredbe br. 2371/2002, o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru Zajedničke ribarstvene politike, izbjegne ozbiljna opasnost za očuvanje i obnovu stoka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Mediteranskome moru. Osim toga, mjere zabrane ribolova sadržane u Uredbi br. 530/2008 nisu očito neprikladne u odnosu na ono što je potrebno kako bi se postigao cilj općeg interesa te se pokazuju sukladnima načelu proporcionalnosti. Slobodno obavljanje profesionalnih aktivnosti nije apsolutna povlastica, već ga treba uzeti u obzir u odnosu na njegovu ulogu u društvu, s obzirom da se mogu uvesti ograničenja ostvarivanja te slobode, sukladno članku 52. stavku 1. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

   Osim toga, s obzirom na mogućnost poduzimanja mjera s ciljem prekida ribolovne sezone prije uobičajenog datuma predviđeno je osobito u članku 7. stavku 1. i članku 26. stavku 4. Uredbe br. 2371/2002 da se gospodarski subjekti Zajednice čija se aktivnost sastoji u ribolovu plavoperajne tune ne mogu pozivati na pravnu sigurnost ili zaštitu legitimnog očekivanja s obzirom na to da su u mogućnosti predvidjeti donošenje takvih mjera.

   (t. 49., 50., 52.)