Predmet C‑476/12

Österreichischer Gewerkschaftsbund

protiv

Verband Österreichischer Banken und Bankiers

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Oberster Gerichtshof)

„Prethodno pitanje — Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom — Načelo zabrane diskriminacije — Kolektivni ugovor koji predviđa doplatak za uzdržavano dijete — Izračun doplatka koji se isplaćuje radnicima s nepunim radnim vremenom prema načelu prorata temporis“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 5. studenoga 2014.

Socijalna politika – Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC – Direktiva 97/81 – Zabrana diskriminacije radnika s nepunim radnim vremenom – Načelo prorata temporis – Doplatak za uzdržavano dijete koji isplaćuje poslodavac izvršavajući kolektivni ugovor – Izračun doplatka koji se isplaćuje radnicima s nepunim radnim vremenom prema načelu prorata temporis

(Direktiva Vijeća 97/81, kako je izmijenjena Direktivom 98/23, Prilog, čl. 4.)

Članak 4. stavak 1. Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 97/81 o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 98/23, treba tumačiti na način da se načelo prorata temporis primjenjuje na izračun iznosa doplatka za uzdržavano dijete koji radniku s nepunim radnim vremenom isplaćuje poslodavac izvršavajući kolektivni ugovor.

Naime, kako je doplatak za uzdržavano dijete koji isplaćuje poslodavac izvršavajući kolektivni ugovor dio radnikove plaće, on je određen uvjetima radnog odnosa koji su ugovoreni između potonjega i poslodavca.

Iz toga slijedi da, ako je prema uvjetima tog radnog odnosa radnik zaposlen s nepunim radnim vremenom, treba smatrati da je izračun doplatka za uzdržavano dijete na temelju načela prorata temporis objektivno opravdan u smislu članka 4. stavka 1. Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom i prikladan u smislu članka 4. stavka 2. tog Okvirnog sporazuma.

(t. 19., 20., 25. i izreka)

Predmet C‑476/12

Österreichischer Gewerkschaftsbund

protiv

Verband Österreichischer Banken und Bankiers

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Oberster Gerichtshof)

„Prethodno pitanje — Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom — Načelo zabrane diskriminacije — Kolektivni ugovor koji predviđa doplatak za uzdržavano dijete — Izračun doplatka koji se isplaćuje radnicima s nepunim radnim vremenom prema načelu prorata temporis“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 5. studenoga 2014.

Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC — Direktiva 97/81 — Zabrana diskriminacije radnika s nepunim radnim vremenom — Načelo prorata temporis — Doplatak za uzdržavano dijete koji isplaćuje poslodavac izvršavajući kolektivni ugovor — Izračun doplatka koji se isplaćuje radnicima s nepunim radnim vremenom prema načelu prorata temporis

(Direktiva Vijeća 97/81, kako je izmijenjena Direktivom 98/23, Prilog, čl. 4.)

Članak 4. stavak 1. Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 97/81 o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 98/23, treba tumačiti na način da se načelo prorata temporis primjenjuje na izračun iznosa doplatka za uzdržavano dijete koji radniku s nepunim radnim vremenom isplaćuje poslodavac izvršavajući kolektivni ugovor.

Naime, kako je doplatak za uzdržavano dijete koji isplaćuje poslodavac izvršavajući kolektivni ugovor dio radnikove plaće, on je određen uvjetima radnog odnosa koji su ugovoreni između potonjega i poslodavca.

Iz toga slijedi da, ako je prema uvjetima tog radnog odnosa radnik zaposlen s nepunim radnim vremenom, treba smatrati da je izračun doplatka za uzdržavano dijete na temelju načela prorata temporis objektivno opravdan u smislu članka 4. stavka 1. Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom i prikladan u smislu članka 4. stavka 2. tog Okvirnog sporazuma.

(t. 19., 20., 25. i izreka)