PRESUDA SUDA (prvo vijeće)

12. prosinca 2013. ( *1 )

„Žalba — Žig Zajednice — Figurativni žig koji sadrži verbalni element ‚BASKAYA’ — Prigovor — Bilateralna konvencija — Područje države nečlanice — Pojam stvarne uporabe“

U predmetu C‑445/12 P,

povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 2. listopada 2012.,

Rivella International AG, sa sjedištem u Rothristu (Švicarska), koje zastupa C. Spintig, Rechtsanwalt,

žalitelj,

druge stranke u postupku su:

Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa G. Schneider, u svojstvu agenta,

tuženik u prvostupanjskom postupku,

Baskaya di Baskaya Alim e C. Sas, sa sjedištem u Grossetu (Italija),

intervenijent u prvostupanjskom postupku,

SUD (prvo vijeće),

u sastavu: A. Tizzano, predsjednik vijeća, A. Borg Barthet, E. Levits (izvjestitelj), M. Berger i S. Rodin, suci

nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,

tajnik: A. Impellizzeri, administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 16. listopada 2013.,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez njezinog mišljenja,

donosi sljedeću

Presudu

1

Rivella International AG žalbom traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 12. srpnja 2012. Rivella International/OHIM – Baskaya di Baskaya Alim (BASKAYA) (T–170/11, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 10. siječnja 2011. (predmet R 534/2010–4), a koja se odnosila na postupak povodom prigovora između žalitelja i Baskaya di Baskaya Alim e C. Sas (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

Pravni okvir

Pravo Unije

Uredba (EZ) br. 207/2009

2

Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) u članku 8. stavku 2. određuje:

„Za potrebe stavka 1., „raniji žigovi” znači:

a)

žigovi sljedećih vrsta s datumom prijave za registraciju koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga Zajednice, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, prava prvenstva koja su zatražena u odnosu na te žigove:

(i.)

žigovi Zajednice;

(ii.)

žigovi registrirani u državi članici ili, u slučaju Belgije, Luksemburga ili Nizozemske, pri Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo;

(iii.)

žigovi registrirani na temelju međunarodnih sporazuma koji imaju učinak u državi članici;

(iv.)

žigovi registrirani na temelju međunarodnih sporazuma koji vrijede u Zajednici;

[…]”

3

Članak 42. Uredbe br. 207/2009 uređuje postupak prigovora pred OHIM‑om. On određuje kako slijedi:

„[…]

2.   Ako podnositelj prijave to zatraži, nositelj ranijeg žiga Zajednice koji je podnio obavijest o prigovoru, mora dokazati da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu objave prijave žiga Zajednice, raniji žig Zajednice bio u stvarnoj uporabi u Zajednici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje on navodi kao opravdanje za svoj prigovor ili da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig Zajednice na taj datum bio registriran najmanje pet godina. Ako nema dokaza o tomu, prigovor se odbacuje. Ako je raniji žig Zajednice rabljen u odnosu na samo jedan dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora, smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.

3.   Stavak 2. primjenjuje se na ranije nacionalne žigove iz članka 8. stavka 2. točke (a), zamjenjujući uporabu u državi članici u kojoj je raniji nacionalni žig zaštićen, uporabom u Zajednici.

[…]”

4

Članak 160. navedene uredbe koji se odnosi na uporabu žiga koji je predmet međunarodne registracije glasi:

„Za potrebe primjene […] članka 42. stavka 2., […] pri utvrđivanju datuma od kojeg se žig koji je predmet međunarodne registracije u kojoj je designirana Europska zajednica mora stvarno rabiti u Zajednici, datum registracije zamjenjuje se datumom objave u skladu s člankom 152. stavkom 2.”

Direktiva 2008/95/EZ

5

Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.) u članku 10. stavku 1. određuje:

„Ako u neprekinutom razdoblju od pet godina od zaključenog postupka registracije nositelj nije stvarno koristio žig u državi članici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig podliježe sankcijama iz ove Direktive, osim ako ne postoje opravdani razlozi za neuporabu”.

Madridski sporazum

6

Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova od 14. travnja 1891. kako je izmijenjen i dopunjen (u daljnjem tekstu: Madridski sporazum) u članku 4. stavku 1. određuje:

„Računajući od datuma tako izvršene registracije […], zaštita žiga u svakoj zemlji ugovornici u kojoj je zatražena ista je kao da je prijava žiga izravno podnesena u toj zemlji. […]”

Konvencija iz 1892.

7

Članak 5. stavak 1. Konvencije između Švicarske i Njemačke o recipročnoj zaštiti patenata, dizajna i žigova, potpisane u Berlinu 13. travnja 1892. kako je izmijenjena (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1892.) određuje da štetne pravne posljedice koje prema zakonima ugovornih stranaka proizlaze iz činjenice neuporabe žiga u određenom roku, neće nastati ako je došlo do uporabe na području druge ugovorne stranke. [neslužbeni prijevod]

Činjenice iz kojih proizlazi spor

8

Baskaya di Baskaya Alim e C. Sas podnijelo je 25. listopada 2007. OHIM‑u prijavu za registraciju žiga Zajednice u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str 1.).

9

Žig za koji je zatražena registracija sljedeći je figurativni znak:

Image

10

Proizvodi za koje je zatražena registracija su iz razreda 29., 30. i 32. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957. kako je revidiran i izmijenjen, a koji, za svaki od razreda, odgovaraju sljedećem opisu:

razred 29.: „meso, riba, perad i divljač; mesni ekstrakti; konzervirano, sušeno i kuhano voće i povrće; hladetine (želei), džemovi, kompoti; jaja, mlijeko i mliječni proizvodi; jestiva ulja i masti”;

razred 30.: „kava, čaj, kakao, šećer, riža, tapioka, sago, nadomjesci kave; brašno i proizvodi od žitarica, kruh, kolači, slastice, bomboni, sladoled; med, sirup od melase; kvasac, prašak za dizanje; sol, slačica (senf); ocat, umaci (začini); mirodije; led za hlađenje”;

razred 32.: „pivo; mineralne i gazirane vode te ostala bezalkoholna pića; pića od voća i voćni sokovi; sirupi i ostali preparati za pripremanje napitaka”.

11

Prijava registracije žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 13/2008 od 31. ožujka 2008.

12

Žalitelj je 30. lipnja 2008. na temelju članka 42. Uredbe br. 40/94 (sada članak 41. Uredbe br. 207/2009) podnio prigovor na registraciju prijavljenog znaka pozivajući se na vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 [sada članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009].

13

Prigovor se temeljio na ranijem međunarodnom figurativnom žigu registriranome 30. lipnja 1992. pod brojem 470542, čija je zaštita produžena do 30. lipnja 2012., a koji je proizvodio učinke u Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Austriji i zemljama Beneluksa za sljedeće proizvode iz razreda 32. Nicanske klasifikacije: „pivo, ale i porter; mineralne i gazirane vode te ostala bezalkoholna pića; sirupi i ostali preparati za pripremanje napitaka”. Navedeni žig prikazan je ispod:

Image

14

Žalitelj koji je bio pozvan podnijeti dokaz o uporabi ranijeg žiga 31. ožujka 2009. izjavio je da ostaje pri prigovoru samo u pogledu njemačkog dijela međunarodne registracije i podnio je više dokumenata kao dokaze uporabe u Švicarskoj. U tom pogledu, pozvao se na članak 5. Konvencije iz 1892. U skladu s tom konvencijom uporaba u Švicarskoj smatrala bi se ekvivalentnom uporabi u Njemačkoj.

15

Odlukom od 8. veljače 2010. Odjel za prigovore odbio je prigovor jer nije bilo dokaza o uporabi ranijeg žiga. Utvrdio je da iz podnesenih dokumenata proizlazi da se žig naveden u prigovoru jedino rabio u Švicarskoj te je odbio primjenu Konvencije iz 1892.

16

Žalitelj je 7. travnja 2010. OHIM‑u podnio žalbu protiv odluke Odjela za prigovore.

17

Četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a spornom je odlukom odbilo žalbu na temelju činjenice da se dokaz stvarne uporabe ranijeg žiga koji je naveden u prilog prigovoru odnosio samo na Švicarsku Konfederaciju. Zauzelo je stajalište da jedini relevantni pravni okvir predstavlja Uredba br. 207/2009, preciznije njezin članak 42. stavci 2. i 3., prema kojima je raniji žig trebao biti rabljen u državi članici u kojoj je zaštićen.

Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda

18

Žalitelj je Općem sudu 17. ožujka 2011. podnio tužbu za poništenje sporne odluke.

19

U prilog svojoj tužbi žalitelj ističe jedan tužbeni razlog koji temelji na povredi članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009.

20

Žalitelj je posebno tvrdio da se, u skladu s člankom 5. stavkom 1. Konvencije iz 1892. smatra da je žig korišten u Njemačkoj ako se koristio u Švicarskoj i da stoga nije trebao podnijeti dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga u Njemačkoj.

21

Kao prvo, Opći sud je u točkama 22. do 36. pobijane presude ispitao pitanje područja u odnosu na koje je potrebno dostaviti dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga.

22

U točki 26. pobijane presude Opći sud je naveo da su „pitanja koja se tiču dokaza podnesenih u prilog prigovora na prijavu za registraciju žiga Zajednice i pitanja koja se tiču teritorijalnog aspekta uporabe žigova uređena odredbama Uredbe br. 207/2009”, neovisno o unutarnjem pravu država članica. U tom pogledu u točki 27. navedene presude ističe da nacionalna ili međunarodna priroda ranijeg žiga navedenoga u postupku prigovora na prijavu registracije žiga Zajednice nikako ne podrazumijevaju da će se nacionalno pravo primjenjivo na taj raniji žig primijeniti u tim postupcima.

23

Opći sud stoga je zaključio da iako se postupci registracije žigova uređuju nacionalnim pravom svake države članice, to se ne može reći za utvrđivanje područja na kojem se treba utvrditi stvarna uporaba ranijeg žiga jer je to pitanje regulirano odredbama prava Unije.

24

Osim toga, Opći sud je u točki 36. pobijane presude smatrao da iako se u određenim slučajevima može primijeniti nacionalno pravo, Uredba br. 207/2009 predvidjela je supostojanje nacionalnih sustava i sustava Zajednice za zaštitu žigova.

25

Kao drugo, Opći sud je u točkama 37. do 40. pobijane presude ustvrdio da se čak i u pogledu ranijeg međunarodnog žiga dokaz stvarne uporabe mogao zahtijevati u skladu s člankom 42. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da se takav žig može izjednačiti s nacionalnim žigom.

26

U tim okolnostima Opći sud je odbio tužbu za poništenje koju je podnio žalitelj.

Žalbeni zahtjevi stranaka

27

Svojom žalbom žalitelj od Suda zahtijeva da ukine pobijanu presudu, vrati predmet Općem sudu i naloži OHIM‑u snošenje troškova postupaka pred Sudom i Općim sudom.

28

OHIM od Suda zahtijeva da odbije žalbu i naloži žalitelju snošenje troškova postupka.

O žalbi

29

U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe jedan žalbeni razlog koji temelji na povredi članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009. Navedeni razlog dijeli se na tri dijela.

O prvom dijelu jedinog žalbenog razloga

Argumentacija stranaka

30

Žalitelj smatra da se članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 ne primjenjuju na žigove koji su registrirani u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u nekoj državi članici.

31

Oslanjajući se na tekst navedene odredbe, žalitelj tvrdi da se ona odnosi isključivo na „ranije žigove Zajednice” i „ranije nacionalne žigove”, a ne na druge primjere navedene u članku 8. stavku 2. te uredbe, koji koristi općenitiji izraz „raniji žigovi”. Prema tome, raniji žig koji je u sukobu sa žigom za koji je zatražena registracija obuhvaćen je člankom 8. stavkom 2. točkom (a).

32

S obzirom na to da je raniji žig registriran u skladu s međunarodnim sporazumima, Opći sud je pogriješio kada je od žalitelja tražio da dostavi dokaz stvarne uporabe predmetnog žiga u Njemačkoj.

33

OHIM ističe da je, u skladu s člankom 160. Uredbe br. 207/2009, obveza uporabe koja proizlazi iz njezinog članka 42. izričito predviđena člankom 160. navedene uredbe za međunarodne registracije žigova, u kojima je designirana Europska unija.

Utvrđenje Suda

34

Prvim dijelom jedinog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud pogrešno primijenio pravo primijenivši kriterij stvarne uporabe iz članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 na raniji žig čiji je on nositelj, iako se radi o međunarodnom žigu koji nije obuhvaćen tom odredbom.

35

Kao prvo, potrebno je istaknuti da iz teksta članka 42. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da se stavak 2. primjenjuje na ranije žigove Zajednice, dok se stavak 3. odnosi na ranije nacionalne žigove.

36

Također je potrebno utvrditi da dva navedena stavka ne razlikuju nacionalne žigove od međunarodno registriranih žigova.

37

Međutim, „ranije nacionalne žigove” iz članka 42. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 treba razumjeti na način da su to žigovi koji imaju učinak u državi članici, neovisno o tome jesi li registrirani na nacionalnoj ili međunarodnoj razini.

38

Doista, stavak 3. navedenog članka predviđa da se pravila koja su njime propisana primjenjuju na „ranije nacionalne žigove” iz članka 8. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 207/2009, a da se ne razlikuju četiri kategorije „ranijih žigova” navedenih u potonjoj odredbi, među kojima se nalaze i žigovi koji su bili predmet međunarodne registracije s učinkom u državi članici.

39

Prema tome, članak 42. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 za cilj ima primijeniti uvjet uporabe ranijeg žiga Zajednice na području Zajednice, kao što to proizlazi iz članka 42. stavka 2. navedene uredbe, samo u odnosu na ranije nacionalne žigove za koje je propisano da se traži uporaba na području države članice.

40

Kao drugo, žaliteljevo tumačenje s ciljem isključivanja međunarodnih žigova iz područja primjene uvjeta stvarne uporabe zaobilazi sustav zaštite žigova iz članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 te ne priznaje korisni učinak navedenih odredaba. S jedne strane, potrebno je istaknuti da uvodna izjava 10. navedene uredbe, koja govori o načelu prvenstva žiga, ne pravi razliku ovisno o vrsti žiga koji je predmet prigovora. S druge strane, jednako proizlazi iz članka 160. Uredbe br. 207/2009, koji zahtijeva uporabu u slučaju kada se prigovor temelji na međunarodnom žigu u kontekstu utvrđivanja datuma registracije.

41

To je u biti ono što je Opći sud naglasio podsjećajući u točki 38. pobijane presude da članak 4. stavak 1. Madridskog sporazuma kao i članak 4. stavak 1. točka (a) Protokola koji se odnosi na Madridski sporazum propisuju da će zaštita žiga u svakoj od zainteresiranih ugovornih stranaka biti jednaka kao da je žig izravno podnesen uredu te ugovorne stranke.

42

Stoga, u skladu s ovih odredbama, „žigovi registrirani na temelju međunarodnih sporazuma koji imaju učinak u državi članici” u smislu članka 8. stavka 2. točke (a) točke (iii) Uredbe br. 207/2009 podliježu istom sustavu kao i „žigovi registrirani u državi članici” iz članka 8. stavka 2. točke (a) točke (ii).

43

Stoga Opći sud nije pogrešno primijenio pravo primijenivši članak 42. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 na žaliteljev žig.

44

Prema tome, žalitelj ne može tvrditi da je obrazloženje Općeg suda u točkama 33. i 38. pobijane presude proturječno. U točki 33. navedene presude Opći sud u biti ističe da je pojam stvarne uporabe usklađen u smislu postupka za prijavu registracije žiga Zajednice, dok se u točki 38. navedene presude referira na valjanost međunarodnog žiga na području države članice.

45

Stoga valja odbiti prvi dio jedinog žalbenog razloga kao neosnovan.

O drugom dijelu jedinog žalbenog razloga

Argumentacija stranaka

46

Drugim dijelom jedinog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je, suprotno onome što je presudio Opći sud, pitanje „teritorijalnog važenja” nacionalnog žiga uređeno isključivo nacionalnim pravom. To će osobito biti slučaj kod nacionalnih žigova registriranih putem međunarodnih sporazuma koji imaju učinak u državi članici.

47

OHIM smatra da se pojam uporabe ranijeg žiga treba tumačiti na jednak način u kontekstu Uredbe br. 207/2009, koja iscrpno uređuje vrstu predmetne uporabe i područje za koje je potrebno dostaviti dokaze o uporabi. U tom pogledu, iako Konvencija iz 1892. može utjecati na njemačko pravo žiga, nema utjecaja na sustav žigova Zajednice.

Ocjena Suda

48

Najprije je potrebno istaknuti da je sustav žigova Zajednice autonomni sustav sa svojim nizom pravila i ciljeva te se primjenjuje neovisno o bilo kojem nacionalnom sustavu (vidjeti presudu od 22. ožujka 2012., Génesis, C‑190/10, t. 36. i presudu od 27. lipnja 2013., Malaysia Dairy Industries, C‑320/12, t. 33.).

49

U tom pogledu, žalitelj ne može dovesti u pitanje zaključke koje je Opći sud izveo iz presude Suda od 13. rujna 2007. u predmetu Il Ponte Finanziaria/OHIM (C‑234/06 P, Zb., str. I‑7333.), o pojmu uporabe žiga. U toj presudi, kao što je podsjetio Opći sud u točki 34. pobijane presude, Sud je presudio da nacionalni pojam defenzivnog žiga, u skladu s kojim je raniji žig zaštićen na temelju nacionalnog prava čak i ako se ne može utvrditi njegova uporaba, ne može biti smetnja registraciji žiga Zajednice.

50

Drugačije bi bilo samo u slučaju da pravila o žigu Zajednice nisu uskladila pojam uporabe žiga.

51

Međutim, članak 10. stavak 1. Direktive 2008/95 koji ima za cilj usklađivanje nacionalnih zakonodavstava o žigovima, predviđa da, nakon proteka određenog razdoblja, žig koji njegov nositelj nije stvarno rabio u državi članici podliježe sankcijama predviđenim tom direktivom, uključujući ništavost.

52

Stoga Opći sud nije pogrešno primijenio pravo presudivši da je pojam uporabe žiga Zajednice na području Europske unije iscrpno i isključivo uređen Europskim pravom.

53

Slijedom navedenog, drugi dio jedinog žalbenog razloga valja odbiti kao neosnovan.

O trećem dijelu jedinog žalbenog razloga

Argumentacija stranaka

54

Prema mišljenju žalitelja, činjenica da se u skladu s Konvencijom iz 1892. uporaba žiga čija se registracija zahtijeva može zabraniti u Njemačkoj mogla bi utjecati na jedinstveni karakter žiga Zajednice. Iako žalitelj priznaje da postoje iznimke od načela jedinstvenog karaktera žiga Zajednice, one moraju biti izričito predviđene Uredbom br. 207/2009, kao što je vidljivo iz uvodne izjave 3. navedene uredbe.

55

Pozivajući se na članke 111. i 165. navedene uredbe, OHIM ističe da načelo jedinstvenog karaktera žiga Zajednice nije apsolutno.

Ocjena Suda

56

Valja podsjetiti na to da postoje iznimke od načela jedinstvenog karaktera žiga koje su predviđene Uredbom br. 207/2009.

57

Članak 111. stavak 1. navedene uredbe osobito dopušta nositelju ranijeg prava koje se odnosi samo na određenu lokaciju da se usprotivi uporabi žiga Zajednice na državnom području na kojem je njegovo pravo zaštićeno ako zakonodavstvo odnosne države članice to dopušta.

58

Opći sud je stoga ispravno odlučio u točki 36. pobijane presude da načelo jedinstvenog karaktera žiga nije apsolutno.

59

Iz navedenog proizlazi da treći dio jedinog žalbenog razloga nije osnovan te da stoga žalbu valja odbiti u cijelosti.

Troškovi

60

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbene postupke u skladu s člankom 184. stavkom 1. istog Poslovnika, stranka koja izgubi spor dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da nije uspio u svojim zahtjevima i s obzirom na to da je OHIM zatražio da Rivella International AG snosi troškove, treba mu naložiti da snosi troškove.

 

Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) proglašava i presuđuje:

 

1.

Žalba se odbija.

 

2.

Nalaže se Rivella International AG snošenje troškova.

 

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: njemački