PRESUDA SUDA (peto vijeće)

14. studenoga 2013. ( *1 )

„Žalba — Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Figurativni žig s prikazom vučje glave — Prigovor nositelja međunarodnih i nacionalnih figurativnih žigova koji sadrže verbalne elemente 'WOLF Jardin' i 'Outils WOLF' — Relativni razlozi za odbijanje — Zadiranje u razlikovni karakter ranijeg žiga — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 8. stavak 5. — Promjena u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača — Teret dokazivanja“

U predmetu C‑383/12 P,

povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 8. kolovoza 2012.,

Environmental Manufacturing LLP, sa sjedištem u Stowmarketu (Ujedinjena Kraljevina), koje zastupaju M. Atkins, solicitor, K. Shadbolt, advocate, i S. Malynicz, barrister,

žalitelj,

druge stranke u postupku su:

Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa A. Folliard‑Monguiral, u svojstvu agenta,

tuženik u prvostupanjskom postupku,

Société Elmar Wolf, sa sjedištem u Wissembourgu (Francuska), koje zastupa N. Boespflug, avocat,

intervenijent u prvostupanjskom postupku,

SUD (peto vijeće),

u sastavu: T. von Danwitz, predsjednik vijeća, E. Juhász (izvjestitelj), A. Rosas, D. Šváby i C. Vajda, suci,

nezavisna odvjetnica: J. Kokott,

tajnik: M. Aleksejev, administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 29. svibnja 2013.,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez njezinog mišljenja,

donosi sljedeću

Presudu

Environmental Manufacturing LLP (u daljnjem tekstu: Environmental Manufacturing) žalbom traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 22. svibnja 2012., Environmental Manufacturing/OHIM – Wolf (Prikaz vučje glave) (T‑570/10, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje odluke Drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 6. listopada 2010. (predmet R 425/2010‑2), koja se odnosila na postupak povodom prigovora (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

Pravni okvir

Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), koja je stupila na snagu 13. travnja 2009., kodificirala je i stavila izvan snage Uredbu Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994, L 11, str. 1.).

Pod naslovom „Relativni razlozi za odbijanje”, članak 8. stavak 1. točka (b) i stavak 5. Uredbe br. 207/2009 određuju:

„1. Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:

[...]

(b)

ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.

[...]

5. Nadalje, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga u smislu stavka 2., žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, kad, u slučaju ranijeg žiga Zajednice, žig ima ugled u Zajednici i kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila.”

4	Članak 8. stavak 1. točka (b) i stavak 5. Uredbe br. 40/94 imali su isti sadržaj kao i odgovarajuće odredbe Uredbe br. 207/2009.

Pozadina spora

Pravni prednik Environmental Manufacturing podnio je 9. ožujka 2006. prijavu za registraciju žiga Zajednice OHIM‑u u odnosu na figurativni znak s prikazom vučje glave radi trgovanja proizvodima iz razreda 7 Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957. kako je revidiran i izmijenjen, a koji odgovaraju sljedećem opisu: „strojevi za profesionalnu i industrijsku obradu ostataka drva i biljnog otpada; profesionalni i industrijski strojevi za sjeckanje drva i proizvodnju drvenih strugotina”

6	Nakon što je prijava objavljena u Glasniku žigova Zajednice br. 38/2006 od 18. rujna 2006., Société Elmar Wolf (u daljnjem tekstu: društvo Elmar Wolf) podnijelo je prigovor na registraciju žiga, a koja je zatražena u odnosu na navedene proizvode.

7	Prigovor se temeljio na nekoliko ranijih francuskih i međunarodnih figurativnih žigova. Obrazloženje prigovora pozivalo se na razloge iz članka 8. stavka 1. točke (b) i stavka 5. Uredbe br. 40/94.

Environmental Manufacturing stekao je 24. rujna 2007. prijavu za registraciju ustupom od svog pravnog prednika. Environmental Manufacturing je 2. listopada 2007. zatražio da društvo Elmar Wolf podnese dokaze o uporabi ranijih žigova, u skladu s člankom 43. Uredbe br. 40/94 (sada članak 42. Uredbe br. 207/2009). To društvo je zatim u tu svrhu podnijelo isprave kao dokazno sredstvo.

Odjel za prigovore OHIM‑a odbio je 25. siječnja 2010. prigovor utemeljen na članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 zbog nepostojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu između predmetnih žigova. Odjel za prigovore također je odbio prigovor utemeljen na članku 8. stavku 5. iste uredbe s obrazloženjem da društvo Elmar Wolf nije podnijelo dokaze o postojanju bilo kakve štete koja bi bila nanesena ugledu ranijih žigova ili nepoštene koristi koja bi bila ostvarena korištenjem ranijih žigova.

Društvo Elmar Wolf je 23. ožujka 2010. podnijelo žalbu protiv navedene odluke. Ta je odluka poništena spornom odlukom. Što se tiče članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, Drugo žalbeno vijeće zauzelo je stav da raniji žigovi imaju veliki ugled u trima državama članicama. Nadalje, žalbeno vijeće zauzelo je stav prema kojem između predmetnih žigova postoji određeni stupanj sličnosti pa bi relevantna javnost mogla povezati navedene znakove s obzirom na razlikovni karakter i ugled ranijih žigova, kao i sličnost proizvodâ na koje se odnose predmetni žigovi. Na kraju je žalbeno vijeće zaključilo da bi prijavljeni žig mogao oslabiti jedinstveni vizualni identitet ranijih žigova, a mogao bi ostvariti i nepoštenu korist od njihovog razlikovnog karaktera i ugleda.

Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda

11	Environmental Manufacturing podnio je Općem sudu tužbu za poništenje sporne odluke. U prilog tužbi naveo je dva tužbena razloga: s jedne strane povredu članka 42. stavka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 te s druge strane povredu članka 8. stavka 5. iste Uredbe.

12	Opći sud odbio je u točkama 16. do 24. pobijane presude prvi tužbeni razlog kao neosnovan.

13	U svezi s drugim tužbenim razlogom, Opći sud je u točki 47. pobijane presude zaključio da je žalbeno vijeće ispravno ocijenilo da bi relevantna javnost mogla povezati znakove predstavljene dvama suprotstavljenim žigovima.

Opći sud zatim u točkama 48. i 49. pobijane presude navodi mišljenje Environmental Manufacturing prema kojem, u svezi s opasnošću od slabljenja razlikovnog karaktera, nositelj ranijeg žiga mora istaknuti i dokazati da će uporaba kasnijeg žiga imati učinak na ponašanje potrošačâ s obzirom na proizvode na koje se odnosi raniji žig ili da postoji stvarna opasnost da će do takvog učinka doći u budućnosti. Također je naveo tvrdnje Environmental Manufacturing prema kojima je žalbeno vijeće u konkretnom slučaju propustilo ispitati ovaj učinak, da je društvo Elmar Wolf bilo dužno iznijeti argumente kojima konkretno objašnjava kako bi mu mogla nastati šteta zbog slabljenja razlikovnog karaktera te da puko spominjanje slabljenja nije dovoljno da bi se opravdala primjena članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

Opći sud je u točkama 50. do 54. pobijane presude izrazio sljedeće stavove:

„50

[R]azlog za odbijanje na temelju opasnosti od slabljenja razlikovnog karaktera, predviđen člankom 8. stavkom 5. Uredbe br. 207/2009, zajedno s ostalim relativnim razlozima za odbijanje iz istog članka pridonosi očuvanju primarne uloge žiga, a to je oznaka podrijetla. Kad je riječ o opasnosti od slabljenja razlikovnog karaktera, navedena uloga dovedena je u pitanje ako je sposobnost ranijeg žiga za prepoznavanje činjenice da proizvodi ili usluge za koje je žig registriran i za koje se koristi potječu od nositelja žiga oslabljena zato što uporaba kasnijeg žiga dovodi do disperzije istovjetnosti ranijeg žiga i njegove prepoznatljivosti u javnosti. To je osobito slučaj ako raniji žig, koji je stvarao dojam o neposrednoj povezanosti s proizvodima i uslugama za koje je registriran, to više nije u stanju postići (presuda [od 27. studenog 2008.] Intel Corporation, [C‑252/07, Zb., str. I‑8823] točka 29.).

Iz [gore navedene] presude Intel Corporation proizlazi da je nositelj ranijeg žiga koji se poziva na zaštitu iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 dužan podnijeti dokaze u svezi s tim da bi uporaba kasnijeg žiga nanijela štetu razlikovnom karakteru njegovog ranijeg žiga. U tu svrhu, nositelj ranijeg žiga nije dužan dokazati stvarnu i postojeću štetu njegovom žigu. Naime, ako je moguće predvidjeti da će takva šteta nastati uporabom koju nositelj kasnijeg žiga može odabrati po svom nahođenju, nositelju ranijeg žiga ne može se nametnuti obveza čekanja dok šteta doista ne nastane kako bi imao mogućnost zahtijevati zabranu te uporabe. Nositelj ranijeg žiga mora ipak dokazati elemente iz kojih se može zaključiti da postoji ozbiljna opasnost od nastanka takve štete u budućnosti ([gore navedena] presuda Intel Corporation, točke 37., 38. i 71.).

U tu svrhu nositelj ranijeg žiga mora podnijeti dokaze iz kojih se prima facie može zaključiti da postoji opasnost buduće štete, koja nije samo hipotetska […]. Do takvog zaključka moguće je doći na temelju deduktivnog zaključivanja koje se izvodi iz analize vjerojatnosti te uzimajući u obzir uobičajenu praksu u relevantnom sektoru trgovine, kao i sve druge okolnosti slučaja […].

Međutim, povrh navedenih elemenata od nositelja ranijeg žiga ne može se tražiti da dokaže dodatan učinak kasnijeg žiga na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača proizvodâ ili usluga za koje je raniji žig registriran. Naime, takva pretpostavka ne nalazi se ni u članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009 niti u [gore navedenoj] presudi Intel Corporation.

Kad je riječ o točki 77. [gore navedene] presude Intel Corporation, iz odabira izraza 'odatle proizlazi' i strukture točke 81. iste presude jasno je da je promjena u ekonomskom ponašanju potrošača, na koju se [Environmental Manufacturing] poziva u prilog svoje tužbe, utvrđena ako nositelj ranijeg žiga, u skladu s točkom 76. navedene presude, uspješno dokaže da je oslabljena sposobnost tog žiga za prepoznavanje činjenice da proizvodi ili usluge za koje je žig registriran i za koje se koristi potječu od nositelja žiga zato što uporaba kasnijeg žiga dovodi do disperzije istovjetnosti ranijeg žiga i njegove prepoznatljivosti u javnosti.”

16	U točkama 56. do 65. pobijane presude, Opći sud je razmatrao je li žalbeno vijeće u konkretnom slučaju pravilno primijenilo članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009, kao i gore navedena načela.

Opći sud je u točki 66. pobijane presude s jedne strane zaključio da je žalbeno vijeće pravilno ocijenilo da bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava za registraciju mogla biti štetna za razlikovni karakter ranijih žigova i da, s druge strane, nije moguće prihvatiti argument Environmental Manufacturing prema kojem bi bilo nužno dokazati ekonomske učinke povezivanja suprotstavljenih žigova.

Opći sud je u točki 67. pobijane presude ustvrdio: „[budući da] je žalbeno vijeće na taj način pravilno primijenilo članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 zbog opasnosti slabljenja razlikovnog karaktera koja proizlazi iz prijavljenog žiga, nije potrebno ispitati opasnost [da bi Environmental Manufacturing nepošteno iskoristio razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga (parazitiranje)] na kojoj se [sporna] odluka također temelji.”

19	U tim okolnostima, nakon što je odbio drugi tužbeni razlog kao neosnovan, Opći sud odbio je tužbu u cijelosti.

Žalbeni zahtjevi stranaka

20	Svojom žalbom, Environmental Manufacturing od Suda zahtijeva da ukine pobijanu presudu, sam konačno odluči o sporu te naloži OHIM‑u i društvu Elmar Wolf snošenje troškova postupka.

21	OHIM zahtijeva od Suda da odbije žalbu i naloži Environmental Manufacturing snošenje troškova postupka.

22	Društvo Elmar Wolf od Suda, kao prvo, zahtijeva da odbije žalbu i, podredno, da vrati predmet na odlučivanje Općem sudu, kao i da naloži Environmental Manufacturing snošenje vlastitih troškova postupka te troškova koje je imalo društvo Elmar Wolf.

O žalbi

23	U prilog žalbi, Environmental Manufacturing ističe jedan žalbeni razlog koji temelji na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

Argumentacija stranaka

Environmental Manufacturing tvrdi da utvrđivanje činjenice da uporaba kasnijeg žiga nanosi ili bi mogla nanijeti štetu razlikovnom karakteru ranijeg žiga, nakon gore navedene presude Intel Corporation, podrazumijeva dokazivanje promjene u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača proizvodâ za koje je raniji žig registriran nakon uporabe kasnijeg žiga ili pak dokaz o postojanju ozbiljne opasnosti da bi se takva promjena mogla dogoditi u budućnosti. Stoga je, kako bi se moglo utvrditi slabljenje razlikovnog karaktera ranijeg žiga, potrebno dokazati navedene pretpostavke.

Environmental Manufacturing predbacuje Općem sudu da nije tražio dokazivanje tih pretpostavki, zaključivši da je dovoljno da je sposobnost ranijeg žiga za prepoznavanje činjenice da proizvodi za koje je žig registriran i za koje se koristi potječu od nositelja tog žiga oslabljena zato što uporaba kasnijeg žiga dovodi do disperzije istovjetnosti ranijeg žiga i njegove prepoznatljivosti u javnosti.

Environmental Manufacturing smatra da analiza Općeg suda nije uzela u obzir sudsku praksu Suda prema kojoj utjecaj na ekonomsko ponašanje potrošača podrazumijeva utjecaj na njihovo komercijalno ponašanje. Environmental Manufacturing tvrdi da mogući ili stvarni utjecaj treba ispitati u okviru tužbe na temelju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 te, s obzirom na to da ovo pitanje nije razmatrao niti utvrdio, Opći sud je trebao odbiti argument prema kojem je pretpostavka slabljenja razlikovnog karaktera u smislu te odredbe bila ispunjena.

OHIM priznaje da utvrđivanje štete nanesene razlikovnom karakteru ranijeg žiga, u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, zahtijeva dokazivanje stvarne ili moguće promjene u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača proizvodâ za koje su raniji žigovi registrirani. Ističe, međutim, da su promjena u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača i disperzija istovjetnosti ranijeg žiga pretpostavke koje nisu ni nezavisne niti kumulativne te da su u biti dio jednog te istog uvjeta.

OHIM smatra da je pretpostavka po kojoj uporaba kasnijeg žiga dovodi do disperzije istovjetnosti ranijeg žiga i njegove prepoznatljivosti u javnosti, o kojoj se govori u točkama 29. i 76. gore navedene presude Intel Corporation, samo odraz promjene u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača. Nadalje tvrdi da će do takve promjene doći ako iz točke gledišta potrošača, ekonomska vrijednost uglednog žiga trpi zbog uporabe kasnijeg znaka. Da bi došlo do utjecaja na ekonomsko ponašanje potrošača, dovoljno je da zbog uporabe kasnijeg spornog znaka potrošač počne ugledan žig smatrati manje privlačnim, manje prestižnim ili manje ekskluzivnim.

OHIM tvrdi da se pobijana presuda temelji na ispravnoj premisi prema kojoj „promjena u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača proizvodâ za koje je raniji žig registriran” pretpostavlja dokaz, kao u ovom slučaju, da „uporaba kasnijeg žiga dovodi do disperzije istovjetnosti ranijeg žiga i njegove prepoznatljivosti u javnosti.” Ova je tvrdnja samo objašnjenje premise.

Prema mišljenju OHIM‑a, disperzija istovjetnosti i prepoznatljivosti u javnosti označavaju činjenicu da se ekonomska vrijednost uglednog žiga smanjuje pa zato percepcija javnosti i njeno „ekonomsko ponašanje” predstavljaju dvije strane iste medalje. OHIM dodaje da je zaključak iz točke 62. pobijane presude izraz vjerojatne promjene ekonomskog ponašanja potrošača proizvodâ na koje se odnose raniji žigovi, koja se može očekivati kao rezultat istodobnog korištenja spornog znaka.

Društvo Elmar Wolf podsjeća na to da je žalbeno vijeće u točkama 36. i 38. sporne odluke utvrdilo da uporaba žiga za koji je podnesena prijava za registraciju sa sobom može nositi opasnost od slabljenja razlikovnog karaktera kao i od nepoštenog iskorištavanja ranijeg žiga. Nadalje ističe da Opći sud, nakon što je u točki 66. pobijane presude zaključio da žig za koji je podnesena prijava za registraciju može naštetiti razlikovnom karakteru ranijih žigova, zbog ekonomičnosti postupka nije razmatrao pitanje nepoštenog korištenja razlikovnog karaktera.

Što se tiče poštivanja navodnog dodatnog i posebnog kriterija koji bi proizlazio iz gore navedene presude Intel Corporation, društvo Elmar Wolf smatra da je Opći sud zauzeo pravilan stav o neprihvatljivosti argumenta prema kojem bi bilo nužno dokazati ekonomske učinke povezivanja suprotstavljenih žigova.

Društvo Elmar Wolf smatra da se činjenično stanje na kojem se temelji analiza Suda u gore navedenoj presudi Intel Corporation odnosi na slučaj u kojem proizvodi ili usluge zaštićeni ranijim žigom nisu slični proizvodima ili uslugama koji su obuhvaćeni kasnijim žigom, a u ovom je predmetu riječ o istovjetnim ili barem sličnim proizvodima. Zato kriteriji koje je Sud razvio u gore navedenoj presudi Intel Corporation nisu mjerodavni u ovom predmetu.

Ocjena Suda

U sudskoj praksi Suda, utvrđivanje činjenice da uporaba kasnijeg žiga nanosi ili bi mogla nanijeti štetu razlikovnom karakteru ranijeg žiga podrazumijeva dokazivanje promjene u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača proizvodâ ili usluga za koje je raniji žig registriran nakon uporabe kasnijeg žiga ili pak dokaz o postojanju ozbiljne opasnosti da bi se takva promjena mogla dogoditi u budućnosti (gore navedena presuda Intel Corporation, točke 77. i 81. te točka 6. izreke).

Doduše, točka 77. gore navedene presude Intel Corporation započinje uvodnim riječima „Odatle proizlazi” i slijedi neposredno nakon razmatranja u svezi s pitanjem o slabljenju sposobnosti za prepoznavanje i o disperziji istovjetnosti ranijeg žiga te se tako može uzeti kao objašnjenje prethodne točke. Međutim, isti tekst koji se ponavlja u točki 81. i u izreci presude je samostalan. Činjenica da se nalazi u izreci presude naglašava njegovu važnost.

36	Jezik citirane sudske prakse je jasan. Stoga bez dokazivanja da je ta pretpostavka ispunjena nije moguće utvrditi štetu ili opasnost od štete razlikovnom karakteru ranijeg žiga predviđenu člankom 8. stavkom 5. Uredbe br. 207/2009.

Pojam „promjena ekonomskog ponašanja prosječnog potrošača” predstavlja pretpostavku objektivne naravi. Tu promjenu nije moguće utvrditi samo na temelju subjektivnih elemenata poput percepcije potrošačâ. Sama činjenica da oni primjećuju prisutnost novog znaka sličnog ranijem znaku nije sama po sebi dovoljna za utvrđenje postojanja štete ili opasnosti od nanošenja štete razlikovnom karakteru ranijeg žiga u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, osim ako ta sličnost ne dovodi javnost u zabludu.

38	Unatoč tome, Opći sud je u točki 53. pobijane presude odbio razmatrati pretpostavku postavljenu gore navedenom presudom Intel Corporation te je pogrešno primijenio pravo.

Opći sud je u točki 62. pobijane presude zaključio da „činjenica da konkurenti koriste znakove određene sličnosti za istovjetne ili slične proizvode dovodi u pitanje neposredno povezivanje do kojeg u javnosti dolazi između znakova i proizvoda o kojima je riječ, što može narušiti sposobnost ranijeg žiga za prepoznavanje činjenice da proizvodi za koje je žig registriran potječu od nositelja tog žiga.”

40	Međutim, u gore navedenoj presudi Intel Corporation Sud je jasno izrazio stav o tome da je nužno tražiti viši standard dokaza kako bi se moglo utvrditi štetu ili opasnost od štete razlikovnom karakteru ranijeg žiga, u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

41	Kad bi se prihvatio kriterij koji postavlja Opći sud, to bi, među ostalim, dovelo do situacije u kojoj bi gospodarski subjekti nepošteno prisvojili određene znakove, što bi moglo štetiti tržišnom natjecanju.

42	Uredba br. 207/2009 i sudska praksa Suda doduše ne traže dokaz o postojanju stvarne štete, nego priznaju i ozbiljnu opasnost od nastanka štete, što omogućava korištenje deduktivnog zaključivanja.

Takvo zaključivanje ipak se ne smije izvoditi iz običnih nagađanja nego se, kao što je sam Opći sud istaknuo u točki 52. pobijane presude citirajući raniju presudu Općeg suda, takvo zaključivanje temelji na „analiz[i] vjerojatnosti te uzimajući u obzir uobičajenu praksu u relevantnom sektoru trgovine, kao i sve druge okolnosti slučaja.”

44	Međutim, Opći sud nije kritizirao nedostatak takve analize protivno sudskoj praksi koju je citirao u vlastitoj presudi.

Kad je riječ o argumentu društva Elmar Wolf, prema kojem se kriterij koji je Sud razvio u gore navedenoj presudi Intel Corporation odnosi na proizvode ili usluge koji nisu slični proizvodima i uslugama koji su obuhvaćeni kasnijim žigom te stoga ne bi bio mjerodavan u ovom slučaju, dovoljno je istaknuti da se sudska praksa koja se nalazi u točkama 77. i 81. te u točki 6. izreke navedene presude, s obzirom na to kako je općenito sročena, ne može tumačiti na način da je se ograniči na činjenično stanje koje bi uključivalo proizvode ili usluge koji nisu slični proizvodima ili uslugama koji su obuhvaćeni kasnijim žigom.

46	U tim okolnostima valja zaključiti da je žalba osnovana.

47	Stoga valja ukinuti pobijanu presudu.

48	U skladu s člankom 61. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije, kada Sud ukine odluku Općeg suda, Sud može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.

49	U ovom predmetu nisu se stekli uvjeti za donošenje konačne i samostalne odluke Suda o sporu.

50	Shodno tome, predmet valja vratiti na ponovno suđenje Općem sudu dok će se o troškovima odlučiti naknadno.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje:

1.	Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 22. svibnja 2012., Environmental Manufacturing/OHIM – Wolf (Prikaz vučje glave) (T‑570/10).

2.	Predmet se vraća na ponovno suđenje Općem sudu Europske unije.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Potpisi

( *1 ) Jezik postupka: engleski