Predmet C‑382/12 P
MasterCard Inc. i dr.
protiv
Europske komisije
„Žalba — Protužalbe — Dopuštenost — Članak 81. UEZ‑a — Otvoreni sustav plaćanja debitnim, charge i kreditnim karticama — Automatske višestrane međubankovne naknade — Udruženje poduzetnika — Ograničenja tržišnog natjecanja posljedicom — Kriterij sudskog nadzora — Pojam ‚akcesornog ograničenja‘ — Objektivna neophodnost i proporcionalnost — Primjereni ‚hipotetski slučajevi‘ — Dvostrani sustavi — Postupanje s prilozima prvostupanjske tužbe“
Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 11. rujna 2014.
Žalba – Protužalba – Dopuštenost – Obveza podnošenja protužalbe u zasebnom aktu – Pravilo uvedeno novim Poslovnikom Suda – Neprimjenjivost tog pravila na žalbu podnesenu prije stupanja na snagu tog Poslovnika – Protužalba podnesena u odgovoru na žalbu prije tog datuma – Dopuštenost
(Poslovnik Suda čl. 57. st. 7. i čl. 176. st. 2.; Poslovnik Suda iz 1991., čl. 37. st. 6.)
Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Žalbeni razlozi koji nisu izneseni u tužbi – Upućivanje na dokaze koji se nalaze u prilozima – Nedopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 21. i 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))
Žalba – Razlozi – Pogrešna ocjena činjenica – Nedopuštenost – Kontrola ocjene činjenica i dokaza od strane Suda – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja – Pravna kvalifikacija činjenica – Dopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Zabranjeni sporazumi – Odluke udruženja poduzetnika – Pojam
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Akcesorno ograničenje – Pojam – Ograničenje neophodno za realizaciju glavnog poduhvata – Objektivnost i proporcionalnost – Ograničenje koje otežava glavni poduhvat ili ga čini manje isplativim – Isključenje pojma – Odvojenost neophodnosti ograničenja koje može uživati izuzeće
(čl. 81. st. 1. i 3. UEZ‑a)
Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Akcesorno ograničenje – Pojam – Ograničenje koje je nužno za realizaciju glavnog poduhvata – Objektivnost i proporcionalnost – Ocjena proporcionalnosti
(čl. 81. st. 1. i 3. UEZ‑a)
Žalba – Razlozi – Nedostatnost obrazloženja – Implicitno obrazloženje Općeg suda – Dopuštenost – Pretpostavke
(čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda čl. 36. i 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 81.)
Žalba – Razlozi – Žalbeni razlog koji se temelji na neodgovaranju Općeg suda na tužbeni razlog – Uvjeti prezentacije
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda iz 1991., čl. 112. st. 1. podst. 1. t. (c))
Žalba – Razlozi – Potreba jasno određene kritike stajališta iz argumentacije Općeg suda – Nejasan žalbeni razlog – Nedopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda iz 1991., čl. 112. st. 1. podst. 1. t. (c))
Tržišno natjecanje – Odluka o primjeni pravila tržišnog natjecanja – Sudski nadzor – Opseg – Kontrola zakonitosti prava i činjenica
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; čl. 261. i 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Ocjena ovisna o ekonomskom i pravnom kontekstu – Neispitivanje nepostojanja utjecaja spornog sporazuma na tržišno natjecanje – Nedopuštenost
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
Žalba – Razlozi – Razlozi presude koji sadrže povredu prava Unije – Izreka koja je utemeljena iz drugih pravnih razloga
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Kriteriji procjene – Protutržišni cilj – Dovoljno utvrđenje
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
Žalba – Razlozi – Puko ponavljanje razloga i argumenata iznesenih pred Općim sudom – Neodređivanje istaknute pogreške koja se tiče prava – Nedopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda iz 1991., čl. 112. st. 1. podst. 1. t. (c))
Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Izuzeće – Pretpostavke – Poboljšanje proizvodnje ili distribucije robe ili promicanje tehničkog ili gospodarskog napretka – Značajne objektivne prednosti koje mogu kompenzirati nepogodnosti koje po tržišno natjecanje uzrokuje sporazum – Primjena tih kriterija na dvostrani sustav – Povoljnost utjecaja na potrošače na odvojenom ali povezanom tržištu – Nedostatnost – Nužnost utvrđivanja koristi na relevantnom tržištu
(čl. 81. st. 3. UEZ‑a)
Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Izuzeće – Pretpostavke – Teret dokazivanja – Opseg
(čl. 81. st. 3. UEZ‑a)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 23., 24.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 36.‑39.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 60., 113., 119.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 62., 63., 68., 71., 72., 76.)
Kada je riječ o utvrđivanju ulazi li neko protutržišno ograničenje pod zabranu iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a iz razloga što je akcesorno glavnom poduhvatu koji pak sam nema takav protutržišni karakter, treba ispitati bi li ostvarenje tog poduhvata bez postojanja predmetnog ograničenja bilo nemoguće. Suprotno tvrdnjama žalitelja, ne može se smatrati da činjenica kojom bi bez predmetnog ograničenja taj poduhvat bilo teže ostvariti, ili bi ga bilo manje profitabilno ostvariti, istog čini „objektivno neophodnim“, što je preduvjet da ga se može kvalificirati akcesornim. Naime, takvo bi tumačenje dovelo do protezanja navedenog pojma na ograničenja koja nisu strogo nužna za ostvarenje glavnog poduhvata. Takav bi rezultat ugrozio korisni učinak zabrane iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a.
Međutim, takvo tumačenje ne uzrokuje miješanje između, s jedne strane, uvjetâ iz sudske prakse da bi se – u svrhu primjene članka 81. stavka 1. UEZ‑a – ograničenje kvalificiralo akcesornim, i s druge strane, kriterija nužnosti iz članka 81. stavka 3. UEZ‑a, koji omogućuje da se to ograničenje tretira kao iznimku. Naime, te dvije odredbe imaju različite svrhe, te se posljednje navedeni kriterij odnosi na pitanje može li se koordinacija između poduzetnika koja je takve naravi da može znatno nepovoljno utjecati na parametre tržišnog natjecanja, kao što su osobito cijene, kvantitete i kvalitete proizvoda ili usluga, što onda potpada pod načelo zabrane iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a, ipak smatrati nužnom za poboljšanje proizvodnje ili distribuciju robe ili promicanje tehničkog ili gospodarskog napretka, omogućujući istodobno potrošačima pravedan udio u koristi koja iz njih proizlazi, sukladno članku 81. stavku 3. UEZ‑a. Suprotno tomu, kriterij objektivne neophodnosti u smislu tih točaka odnosi se na pitanje postoji li rizik – bez određenog ograničenja gospodarske autonomije – da se glavni poduhvat ili djelatnost koji ne potpadaju pod doseg zabrane iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a i prema kojima je to ograničenje sporednog značaja neće realizirati ili da se neće nastaviti. Stoga se teorija akcesornih ograničenja može primjenjivati samo na ograničenja koja su neophodna da bi glavni poduhvat mogao funkcionirati, te okolnost da nepostojanje akcesornih ograničenja može imati negativne posljedice na glavni poduhvat sama po sebi ne znači da se sporedne poduhvate treba smatrati objektivno neophodnima, ako glavni poduhvat može funkcionirati i bez njih.
(t. 91.‑94., 180.)
U okviru ocjene akcesornosti određenog ograničenja gospodarske autonomije u odnosu na glavni poduhvat ili djelatnost, a radi primjene članka 81. stavka 1. UEZ‑a, treba, osim neophodnosti tog ograničenja za realizaciju glavnog poduhvata ili djelatnosti, ispitati i njegovu proporcionalnost u odnosu na ciljeve navedenog poduhvata ili djelatnosti.
Stoga se Komisija, u svrhu osporavanja akcesornosti nekog ograničenja, može pozvati na postojanje realnih alternativa koje manje ograničavaju tržišno natjecanje nego što to čini predmetno ograničenje. U tom pogledu, alternative na koje se može osloniti u okviru ocjene objektivne neophodnosti ograničenja se ne ograničavaju na situaciju njegova nepostojanja, već mogu obuhvaćati i druge utemeljene hipotetske slučajeve, a osobito realne situacije koje bi mogle nastati u slučaju njegova nepostojanja.
(t. 107., 109., 111.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 112., 188., 189.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 148.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 151.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 155., 156.)
Opći sud čini pogrešku koja se tiče prava kada se u okviru svoje analize ograničavajućih učinaka za tržišno natjecanje višestranih međubankovnih naknada u sustavu plaćanja kojim upravlja međunarodna organizacija, a koje se primjenjuju prvenstveno na prekogranična plaćanja bankarskim karticama unutar Europskog gospodarskog prostora ili Euro‑zone, niti na koji način ne osvrće na vjerojatnost, pa čak i uvjerljivost, zabrane utvrđivanja cijena ex post (odnosno određivanja cijena nakon što imatelj kartice koju je izdala banka izdavateljica nešto kupi kod trgovca povezanog s bankom prihvatiteljicom, a transakcija je podnesena na namirenje), u slučaju da navedene naknade ne postoje, već se oslanja isključivo na kriterij gospodarske održivosti sustava koji bi funkcionirao bez navedenih naknada, samo na osnovu zabrane utvrđivanja cijena ex post, a u svrhu opravdavanja uzimanja takve zabrane u obzir.
(t. 161., 165.‑167., 169., 173.‑175., 177.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 170., 174., 175., 190., 198.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 184., 185.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 215., 216., 218.)
Svaka odluka udruženja poduzetnika koja se pokaže suprotnom članku 81. stavku 1. UEZ‑a može temeljem stavka 3. biti izuzeta iz primjene, ali jedino ako udovoljava u njemu navedenim uvjetima, uključujući i uvjet da doprinosi poboljšanju proizvodnje ili distribucije robe ili promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka. Osim toga, kada nije moguće razlučiti odluku udruženja poduzetnika od glavnog poduhvata ili djelatnosti s kojom je ta odluka povezana bez da se ugroze samo njihovo postojanje ili ciljevi, kompatibilnost tog ograničenja s člankom 81. UEZ‑a treba ispitati zajedno s kompatibilnosti glavnog poduhvata ili djelatnosti kojem je ono akcesorno.
Naprotiv, kada se utvrdi da takva odluka nije objektivno neophodna za realizaciju nekog određenog poduhvata ili djelatnosti, u okviru članka 81. stavka 3. UEZ‑a uvažiti se mogu samo objektivne koristi koje proizlaze upravo iz te odluke.
Nadalje, poboljšanje u smislu prvog uvjeta iz članka 81. stavka 3. UEZ‑a ne može se poistovjetiti sa svakom prednosti koju partneri imaju od predmetnog sporazuma u pogledu njihove proizvodnje ili distribucije. Ono mora osobito dovoditi do značajnih objektivnih prednosti, koje mogu kompenzirati probleme do kojih taj sporazum dovodi na planu tržišnog natjecanja.
U tom kontekstu, kod dvostranog sustava kao što je sustav MasterCard, da bi se ocijenilo može li neka mjera - koja u načelu povrjeđuje načelo zabrane iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a time što uzrokuje ograničavajuće učinke u pogledu jedne od dvije skupine potrošača pozvanih s tim sustavom - udovoljiti prvom preduvjetu iz članka 81. stavka 3. UEZ‑a, potrebno je voditi računa o sustavu u kojem ta mjera djeluje, uključujući, u slučaju potrebe, i sve objektivne koristi koje iz nje proizlaze, i to ne samo na tržištu u pogledu kojeg je ograničenje utvrđeno, već i na tržištu koje uključuje drugu skupinu potrošača povezanih s tim sustavom, osobito kada je nesporno, kao u ovom slučaju, da postoji međudjelovanje između dviju strana predmetnog sustava. U tu svrhu treba ocijeniti, u slučaju potrebe, jesu li te koristi po svojoj naravi takve da mogu kompenzirati probleme do kojih taj sporazum dovodi na planu tržišnog natjecanja. Osobito se prilikom ispitivanja prvog uvjeta iz članka 81. stavka 3. UEZ‑a mora, u načelu, uzeti u obzir sve objektivne koristi i to ne samo na relevantnom tržištu, već i na odvojenom ali povezanom tržištu.
Međutim, koristi koje proizlaze iz ograničavajuće mjere na odvojenom ali povezanom tržištu koje je unutar istog dvostranog sustava povezano s drugim tržištem na kojem su utvrđeni ograničavajući učinci - u slučaju nepostojanja dokaza o postojanju značajnih objektivnih koristi koje iz te mjere proizlaze na relevantnom tržištu - same po sebi ne bi mogle kompenzirati probleme koji iz nje proizlaze, osobito u slučaju kada potrošači na tim tržištima nisu u osnovi isti.
(t. 230., 231., 234., 237., 240., 242.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 235., 236.)
Predmet C‑382/12 P
MasterCard Inc. i dr.
protiv
Europske komisije
„Žalba — Protužalbe — Dopuštenost — Članak 81. UEZ‑a — Otvoreni sustav plaćanja debitnim, charge i kreditnim karticama — Automatske višestrane međubankovne naknade — Udruženje poduzetnika — Ograničenja tržišnog natjecanja posljedicom — Kriterij sudskog nadzora — Pojam ‚akcesornog ograničenja‘ — Objektivna neophodnost i proporcionalnost — Primjereni ‚hipotetski slučajevi‘ — Dvostrani sustavi — Postupanje s prilozima prvostupanjske tužbe“
Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 11. rujna 2014.
Žalba — Protužalba — Dopuštenost — Obveza podnošenja protužalbe u zasebnom aktu — Pravilo uvedeno novim Poslovnikom Suda — Neprimjenjivost tog pravila na žalbu podnesenu prije stupanja na snagu tog Poslovnika — Protužalba podnesena u odgovoru na žalbu prije tog datuma — Dopuštenost
(Poslovnik Suda čl. 57. st. 7. i čl. 176. st. 2.; Poslovnik Suda iz 1991., čl. 37. st. 6.)
Sudski postupak — Akt kojim se pokreće postupak — Formalni zahtjevi — Sažeti prikaz iznesenih razloga — Žalbeni razlozi koji nisu izneseni u tužbi — Upućivanje na dokaze koji se nalaze u prilozima — Nedopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 21. i 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))
Žalba — Razlozi — Pogrešna ocjena činjenica — Nedopuštenost — Kontrola ocjene činjenica i dokaza od strane Suda — Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja — Pravna kvalifikacija činjenica — Dopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Zabranjeni sporazumi — Odluke udruženja poduzetnika — Pojam
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
Zabranjeni sporazumi — Narušavanje tržišnog natjecanja — Akcesorno ograničenje — Pojam — Ograničenje neophodno za realizaciju glavnog poduhvata — Objektivnost i proporcionalnost — Ograničenje koje otežava glavni poduhvat ili ga čini manje isplativim — Isključenje pojma — Odvojenost neophodnosti ograničenja koje može uživati izuzeće
(čl. 81. st. 1. i 3. UEZ‑a)
Zabranjeni sporazumi — Narušavanje tržišnog natjecanja — Akcesorno ograničenje — Pojam — Ograničenje koje je nužno za realizaciju glavnog poduhvata — Objektivnost i proporcionalnost — Ocjena proporcionalnosti
(čl. 81. st. 1. i 3. UEZ‑a)
Žalba — Razlozi — Nedostatnost obrazloženja — Implicitno obrazloženje Općeg suda — Dopuštenost — Pretpostavke
(čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda čl. 36. i 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 81.)
Žalba — Razlozi — Žalbeni razlog koji se temelji na neodgovaranju Općeg suda na tužbeni razlog — Uvjeti prezentacije
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda iz 1991., čl. 112. st. 1. podst. 1. t. (c))
Žalba — Razlozi — Potreba jasno određene kritike stajališta iz argumentacije Općeg suda — Nejasan žalbeni razlog — Nedopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda iz 1991., čl. 112. st. 1. podst. 1. t. (c))
Tržišno natjecanje — Odluka o primjeni pravila tržišnog natjecanja — Sudski nadzor — Opseg — Kontrola zakonitosti prava i činjenica
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; čl. 261. i 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
Zabranjeni sporazumi — Narušavanje tržišnog natjecanja — Ocjena ovisna o ekonomskom i pravnom kontekstu — Neispitivanje nepostojanja utjecaja spornog sporazuma na tržišno natjecanje — Nedopuštenost
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
Žalba — Razlozi — Razlozi presude koji sadrže povredu prava Unije — Izreka koja je utemeljena iz drugih pravnih razloga
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Zabranjeni sporazumi — Narušavanje tržišnog natjecanja — Kriteriji procjene — Protutržišni cilj — Dovoljno utvrđenje
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
Žalba — Razlozi — Puko ponavljanje razloga i argumenata iznesenih pred Općim sudom — Neodređivanje istaknute pogreške koja se tiče prava — Nedopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda iz 1991., čl. 112. st. 1. podst. 1. t. (c))
Zabranjeni sporazumi — Zabrana — Izuzeće — Pretpostavke — Poboljšanje proizvodnje ili distribucije robe ili promicanje tehničkog ili gospodarskog napretka — Značajne objektivne prednosti koje mogu kompenzirati nepogodnosti koje po tržišno natjecanje uzrokuje sporazum — Primjena tih kriterija na dvostrani sustav — Povoljnost utjecaja na potrošače na odvojenom ali povezanom tržištu — Nedostatnost — Nužnost utvrđivanja koristi na relevantnom tržištu
(čl. 81. st. 3. UEZ‑a)
Zabranjeni sporazumi — Zabrana — Izuzeće — Pretpostavke — Teret dokazivanja — Opseg
(čl. 81. st. 3. UEZ‑a)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 23., 24.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 36.‑39.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 60., 113., 119.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 62., 63., 68., 71., 72., 76.)
Kada je riječ o utvrđivanju ulazi li neko protutržišno ograničenje pod zabranu iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a iz razloga što je akcesorno glavnom poduhvatu koji pak sam nema takav protutržišni karakter, treba ispitati bi li ostvarenje tog poduhvata bez postojanja predmetnog ograničenja bilo nemoguće. Suprotno tvrdnjama žalitelja, ne može se smatrati da činjenica kojom bi bez predmetnog ograničenja taj poduhvat bilo teže ostvariti, ili bi ga bilo manje profitabilno ostvariti, istog čini „objektivno neophodnim“, što je preduvjet da ga se može kvalificirati akcesornim. Naime, takvo bi tumačenje dovelo do protezanja navedenog pojma na ograničenja koja nisu strogo nužna za ostvarenje glavnog poduhvata. Takav bi rezultat ugrozio korisni učinak zabrane iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a.
Međutim, takvo tumačenje ne uzrokuje miješanje između, s jedne strane, uvjetâ iz sudske prakse da bi se – u svrhu primjene članka 81. stavka 1. UEZ‑a – ograničenje kvalificiralo akcesornim, i s druge strane, kriterija nužnosti iz članka 81. stavka 3. UEZ‑a, koji omogućuje da se to ograničenje tretira kao iznimku. Naime, te dvije odredbe imaju različite svrhe, te se posljednje navedeni kriterij odnosi na pitanje može li se koordinacija između poduzetnika koja je takve naravi da može znatno nepovoljno utjecati na parametre tržišnog natjecanja, kao što su osobito cijene, kvantitete i kvalitete proizvoda ili usluga, što onda potpada pod načelo zabrane iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a, ipak smatrati nužnom za poboljšanje proizvodnje ili distribuciju robe ili promicanje tehničkog ili gospodarskog napretka, omogućujući istodobno potrošačima pravedan udio u koristi koja iz njih proizlazi, sukladno članku 81. stavku 3. UEZ‑a. Suprotno tomu, kriterij objektivne neophodnosti u smislu tih točaka odnosi se na pitanje postoji li rizik – bez određenog ograničenja gospodarske autonomije – da se glavni poduhvat ili djelatnost koji ne potpadaju pod doseg zabrane iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a i prema kojima je to ograničenje sporednog značaja neće realizirati ili da se neće nastaviti. Stoga se teorija akcesornih ograničenja može primjenjivati samo na ograničenja koja su neophodna da bi glavni poduhvat mogao funkcionirati, te okolnost da nepostojanje akcesornih ograničenja može imati negativne posljedice na glavni poduhvat sama po sebi ne znači da se sporedne poduhvate treba smatrati objektivno neophodnima, ako glavni poduhvat može funkcionirati i bez njih.
(t. 91.‑94., 180.)
U okviru ocjene akcesornosti određenog ograničenja gospodarske autonomije u odnosu na glavni poduhvat ili djelatnost, a radi primjene članka 81. stavka 1. UEZ‑a, treba, osim neophodnosti tog ograničenja za realizaciju glavnog poduhvata ili djelatnosti, ispitati i njegovu proporcionalnost u odnosu na ciljeve navedenog poduhvata ili djelatnosti.
Stoga se Komisija, u svrhu osporavanja akcesornosti nekog ograničenja, može pozvati na postojanje realnih alternativa koje manje ograničavaju tržišno natjecanje nego što to čini predmetno ograničenje. U tom pogledu, alternative na koje se može osloniti u okviru ocjene objektivne neophodnosti ograničenja se ne ograničavaju na situaciju njegova nepostojanja, već mogu obuhvaćati i druge utemeljene hipotetske slučajeve, a osobito realne situacije koje bi mogle nastati u slučaju njegova nepostojanja.
(t. 107., 109., 111.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 112., 188., 189.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 148.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 151.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 155., 156.)
Opći sud čini pogrešku koja se tiče prava kada se u okviru svoje analize ograničavajućih učinaka za tržišno natjecanje višestranih međubankovnih naknada u sustavu plaćanja kojim upravlja međunarodna organizacija, a koje se primjenjuju prvenstveno na prekogranična plaćanja bankarskim karticama unutar Europskog gospodarskog prostora ili Euro‑zone, niti na koji način ne osvrće na vjerojatnost, pa čak i uvjerljivost, zabrane utvrđivanja cijena ex post (odnosno određivanja cijena nakon što imatelj kartice koju je izdala banka izdavateljica nešto kupi kod trgovca povezanog s bankom prihvatiteljicom, a transakcija je podnesena na namirenje), u slučaju da navedene naknade ne postoje, već se oslanja isključivo na kriterij gospodarske održivosti sustava koji bi funkcionirao bez navedenih naknada, samo na osnovu zabrane utvrđivanja cijena ex post, a u svrhu opravdavanja uzimanja takve zabrane u obzir.
(t. 161., 165.‑167., 169., 173.‑175., 177.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 170., 174., 175., 190., 198.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 184., 185.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 215., 216., 218.)
Svaka odluka udruženja poduzetnika koja se pokaže suprotnom članku 81. stavku 1. UEZ‑a može temeljem stavka 3. biti izuzeta iz primjene, ali jedino ako udovoljava u njemu navedenim uvjetima, uključujući i uvjet da doprinosi poboljšanju proizvodnje ili distribucije robe ili promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka. Osim toga, kada nije moguće razlučiti odluku udruženja poduzetnika od glavnog poduhvata ili djelatnosti s kojom je ta odluka povezana bez da se ugroze samo njihovo postojanje ili ciljevi, kompatibilnost tog ograničenja s člankom 81. UEZ‑a treba ispitati zajedno s kompatibilnosti glavnog poduhvata ili djelatnosti kojem je ono akcesorno.
Naprotiv, kada se utvrdi da takva odluka nije objektivno neophodna za realizaciju nekog određenog poduhvata ili djelatnosti, u okviru članka 81. stavka 3. UEZ‑a uvažiti se mogu samo objektivne koristi koje proizlaze upravo iz te odluke.
Nadalje, poboljšanje u smislu prvog uvjeta iz članka 81. stavka 3. UEZ‑a ne može se poistovjetiti sa svakom prednosti koju partneri imaju od predmetnog sporazuma u pogledu njihove proizvodnje ili distribucije. Ono mora osobito dovoditi do značajnih objektivnih prednosti, koje mogu kompenzirati probleme do kojih taj sporazum dovodi na planu tržišnog natjecanja.
U tom kontekstu, kod dvostranog sustava kao što je sustav MasterCard, da bi se ocijenilo može li neka mjera - koja u načelu povrjeđuje načelo zabrane iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a time što uzrokuje ograničavajuće učinke u pogledu jedne od dvije skupine potrošača pozvanih s tim sustavom - udovoljiti prvom preduvjetu iz članka 81. stavka 3. UEZ‑a, potrebno je voditi računa o sustavu u kojem ta mjera djeluje, uključujući, u slučaju potrebe, i sve objektivne koristi koje iz nje proizlaze, i to ne samo na tržištu u pogledu kojeg je ograničenje utvrđeno, već i na tržištu koje uključuje drugu skupinu potrošača povezanih s tim sustavom, osobito kada je nesporno, kao u ovom slučaju, da postoji međudjelovanje između dviju strana predmetnog sustava. U tu svrhu treba ocijeniti, u slučaju potrebe, jesu li te koristi po svojoj naravi takve da mogu kompenzirati probleme do kojih taj sporazum dovodi na planu tržišnog natjecanja. Osobito se prilikom ispitivanja prvog uvjeta iz članka 81. stavka 3. UEZ‑a mora, u načelu, uzeti u obzir sve objektivne koristi i to ne samo na relevantnom tržištu, već i na odvojenom ali povezanom tržištu.
Međutim, koristi koje proizlaze iz ograničavajuće mjere na odvojenom ali povezanom tržištu koje je unutar istog dvostranog sustava povezano s drugim tržištem na kojem su utvrđeni ograničavajući učinci - u slučaju nepostojanja dokaza o postojanju značajnih objektivnih koristi koje iz te mjere proizlaze na relevantnom tržištu - same po sebi ne bi mogle kompenzirati probleme koji iz nje proizlaze, osobito u slučaju kada potrošači na tim tržištima nisu u osnovi isti.
(t. 230., 231., 234., 237., 240., 242.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 235., 236.)