Predmet C‑243/12 P
FLS Plast A/S
protiv
Europske komisije
„Žalba — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Sektor industrijskih plastičnih vreća — Odluka koja utvrđuje povredu članka 81. UEZ‑a — Neograničena nadležnost Općeg suda — Obveza obrazlaganja — Pripisivanje društvu majci protupravnog ponašanja društva kćeri — Odgovornost društva majke za plaćanje novčane kazne izrečene društvu kćeri — Proporcionalnost — Postupak pred Općim sudom — Razuman rok za suđenje“
Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. lipnja 2014.
Žalba – Razlozi – Razlog koji se prvi put iznosi u žalbi – Razlog usmjeren protiv dijela obrazloženja pobijane presude – Razlog kojim se želi osporiti osnovanost pobijane presude – Razlog koji proizlazi iz same pobijane presude – Dopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a;, čl. 58. st. 1. Statuta Suda; čl. 48. st. 2. Poslovnika Općeg suda)
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oborivi karakter – Teret dokazivanja – Povreda pretpostavke nevinosti – Nepostojanje
(čl. 101. i 102. UFEU‑a; čl. 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 23. st. 2. Uredbe Vijeća br. 1/2003)
Žalba – Razlozi – Pogrešna ocjena činjenica – Nedopuštenost – Kontrola ocjene činjenica i dokaza od strane Suda – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja
(čl. 256. UFEU‑a; čl. 58. Statuta Suda)
Žalba – Razlozi – Nedostatnost obrazloženja – Opseg obveze obrazlaganja
(čl. 256. UFEU‑a; čl. 56. i 58. Statuta Suda; čl. 81. Poslovnika Općeg suda)
Žalba – Razlozi – Obrazloženje presude koje sadrži povredu prava Unije – Izreka koja je utemeljena zbog drugih pravnih razloga – Odbijanje
(čl. 256. UFEU‑a; čl. 58. Statuta Suda)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Pretpostavke – Društvo majka i društva kćeri – Nužnost postojanja gospodarske jedinice u trenutku suradnje
(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; čl. 23. st. 2. Uredbe Vijeća br. 1/2003; Obavijest Komisije 96/C 207/04, glava D, t. 2.)
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povreda od strane društva kćeri – Pripisivanje društvu majci – Solidarna odgovornost za plaćanje novčane kazne – Opseg – Društvo majka i društvo kći koja su u vrijeme počinjenja povrede tvorila poduzetnika u smislu članka 101. UFEU‑a i koja su prestala postojati u tom obliku na dan donošenja odluke kojom se izriče novčana kazna – Posljedice za određivanje maksimalnog iznosa novčane kazne
(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; čl. 23. st. 2. Uredbe Vijeća br. 1/2003)
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Poštovanje koje osigurava Sud – Pravo svake osobe na pošteno suđenje – Poštovanje razumnog roka – Ugrađeno u Europsku konvenciju o ljudskim pravima – Upućivanje na Povelju Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu
(čl. 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)
Sudski postupak – Trajanje postupka pred Općim sudom – Razuman rok – Spor o postojanju povrede pravila tržišnog natjecanja – Nepoštovanje razumnog roka – Posljedice
(čl. 47. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)
Izvanugovorna odgovornost – Zahtjev koji se temelji na pretjeranom trajanju postupka pred Općim sudom – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kriteriji za ocjenu – Sastav u kojem sud odlučuje
(čl. 256., 268. i 340. UFEU‑a; čl. 47. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 25., 44.‑48.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 27., 30.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 32., 76.‑78.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 49., 51., 79.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 84.)
U području tržišnog natjecanja, samo onaj poduzetnik koji je surađivao s Komisijom na temelju Obavijesti o oslobođenju od kazne može na temelju te obavijesti dobiti smanjene novčane kazne koja bi mu bez te suradnje bila izrečena. Takvo smanjenje ne može se proširiti na drugo društvo koje je tijekom jednog dijela razdoblja protupravnosti bilo dijelom gospodarskog subjekta koje je tvorilo prvo društvo, ali koje u trenutku u kojem je prvo društvo surađivalo s Komisijom više nije njegovim dijelom.
Naime, suprotno tumačenje općenito bi podrazumijevalo da bi u slučaju sukcesije poduzetnika društvo koje je prvotno sudjelovalo u protupravnom ponašanju, u svojstvu društva majke društvu kćeri koje je izravno u to uključeno, te koje je potom prenijelo to društvo kćer na drugog poduzetnika, ako je primjenjivo, dobilo smanjenje novčane kazne dodijeljeno potonjem poduzetniku na temelju njegove suradnje s Komisijom, iako to društvo nije sâmo doprinijelo otkrivanju protupravnog ponašanja u pitanju niti je u trenutku suradnje izvršavalo odlučujući utjecaj na svoje nekadašnje društvo kćer.
Stoga, s obzirom na cilj Obavijesti o oslobođenju od kazne koji se sastoji u poticanju otkrivanja ponašanja protivnih članku 101. UFEU‑a i s ciljem osiguranja djelotvorne primjene te odredbe, ništa ne opravdava proširenje smanjenja novčane kazne dodijeljenog jednom poduzetniku na temelju njegove suradnje s Komisijom na drugog poduzetnika koji, iako je u prošlosti kontrolirao društvo kćer uključeno u protupravno ponašanje u pitanju, nije sam pridonio njegovom otkrivanju.
(t. 85.‑87.)
U pravu tržišnog natjecanja Unije, što se tiče plaćanja novčane kazne izrečene zbog povrede pravila tržišnog natjecanja, odnos solidarnosti koji postoji između dvaju društava koja tvore jedan gospodarski subjekt ne može se svesti na oblik jamstva koje društvo majka daje radi osiguranja plaćanja novčane kazne izrečene društvu kćeri. Time je argumentacija prema kojoj se tom društvu majci nije moglo naložiti plaćanje novčane kazne u iznosu višem od iznosa novčane kazne koja je izrečena njegovom društvu kćeri stoga bez temelja.
Načelo individualnog odmjeravanja kazni i sankcija zahtijeva da se, u skladu s člankom 23. stavkom 3. Uredbe br. 1/2003, iznos novčane kazne za čije plaćanje postoji solidarna odgovornost određuje ovisno o težini povrede za koju je predmetni poduzetnik pojedinačno odgovoran i o njezinom trajanju.
(t. 107.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 131.‑133.)
Vodeći računa o potrebi da se osigura poštovanje pravila tržišnog natjecanja Europske unije, Sud žalitelju ne može dopustiti da isključivo na osnovi nepoštovanja razumnog roka za suđenje dovede u pitanje iznos novčane kazne koja mu je bila izrečena, dok su svi ostali žalbeni razlozi usmjereni protiv utvrđenja Općeg suda o pitanju iznosa te novčane kazne i ponašanja koja su njome sankcionirana bili odbijeni.
Povreda od strane suda Unije obveze, koja proizlazi iz članka 47. drugog stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima, da u predmetima koji su mu podneseni presudi u razumnom roku treba biti sankcionirana u postupku za naknadu štete pokrenutom pred Općim sudom jer upravo takva tužba predstavlja djelotvorni pravni lijek. Stoga se zahtjev za popravljanje štete pretrpljene nepoštovanjem razumnog roka od strane Općeg suda ne može podnijeti izravno Sudu u okviru žalbe, već se mora podnijeti samome Općem sudu.
(t. 134., 135.)
U okviru ispitivanja zahtjeva za popravljanje štete koju je Opći sud prouzročio nepoštovanjem razumnog roka za suđenje, na Općem je sudu da, odlučujući u sastavu drukčijem od onoga u kojem je postupao u sporu iz kojeg je proizišao postupak čijoj se duljini prigovara, ocijeni kako stvarno postojanje navodne štete tako i uzročnu vezu između nje i prekomjerne duljine sudskog postupka razmatrajući dokaze koji su u tu svrhu dostavljeni.
(t. 136.)
Predmet C‑243/12 P
FLS Plast A/S
protiv
Europske komisije
„Žalba — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Sektor industrijskih plastičnih vreća — Odluka koja utvrđuje povredu članka 81. UEZ‑a — Neograničena nadležnost Općeg suda — Obveza obrazlaganja — Pripisivanje društvu majci protupravnog ponašanja društva kćeri — Odgovornost društva majke za plaćanje novčane kazne izrečene društvu kćeri — Proporcionalnost — Postupak pred Općim sudom — Razuman rok za suđenje“
Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. lipnja 2014.
Žalba — Razlozi — Razlog koji se prvi put iznosi u žalbi — Razlog usmjeren protiv dijela obrazloženja pobijane presude — Razlog kojim se želi osporiti osnovanost pobijane presude — Razlog koji proizlazi iz same pobijane presude — Dopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a;, čl. 58. st. 1. Statuta Suda; čl. 48. st. 2. Poslovnika Općeg suda)
Tržišno natjecanje — Pravila Unije — Povrede — Pripisivanje — Društvo majka i društva kćeri — Gospodarska jedinica — Kriteriji za ocjenu — Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu — Oborivi karakter — Teret dokazivanja — Povreda pretpostavke nevinosti — Nepostojanje
(čl. 101. i 102. UFEU‑a; čl. 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 23. st. 2. Uredbe Vijeća br. 1/2003)
Žalba — Razlozi — Pogrešna ocjena činjenica — Nedopuštenost — Kontrola ocjene činjenica i dokaza od strane Suda — Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja
(čl. 256. UFEU‑a; čl. 58. Statuta Suda)
Žalba — Razlozi — Nedostatnost obrazloženja — Opseg obveze obrazlaganja
(čl. 256. UFEU‑a; čl. 56. i 58. Statuta Suda; čl. 81. Poslovnika Općeg suda)
Žalba — Razlozi — Obrazloženje presude koje sadrži povredu prava Unije — Izreka koja je utemeljena zbog drugih pravnih razloga — Odbijanje
(čl. 256. UFEU‑a; čl. 58. Statuta Suda)
Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika — Pretpostavke — Društvo majka i društva kćeri — Nužnost postojanja gospodarske jedinice u trenutku suradnje
(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; čl. 23. st. 2. Uredbe Vijeća br. 1/2003; Obavijest Komisije 96/C 207/04, glava D, t. 2.)
Tržišno natjecanje — Pravila Unije — Povreda od strane društva kćeri — Pripisivanje društvu majci — Solidarna odgovornost za plaćanje novčane kazne — Opseg — Društvo majka i društvo kći koja su u vrijeme počinjenja povrede tvorila poduzetnika u smislu članka 101. UFEU‑a i koja su prestala postojati u tom obliku na dan donošenja odluke kojom se izriče novčana kazna — Posljedice za određivanje maksimalnog iznosa novčane kazne
(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; čl. 23. st. 2. Uredbe Vijeća br. 1/2003)
Pravo Europske unije — Načela — Temeljna prava — Poštovanje koje osigurava Sud — Pravo svake osobe na pošteno suđenje — Poštovanje razumnog roka — Ugrađeno u Europsku konvenciju o ljudskim pravima — Upućivanje na Povelju Europske unije o temeljnim pravima — Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu
(čl. 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)
Sudski postupak — Trajanje postupka pred Općim sudom — Razuman rok — Spor o postojanju povrede pravila tržišnog natjecanja — Nepoštovanje razumnog roka — Posljedice
(čl. 47. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)
Izvanugovorna odgovornost — Zahtjev koji se temelji na pretjeranom trajanju postupka pred Općim sudom — Pretpostavke — Nezakonitost — Šteta — Uzročna veza — Kriteriji za ocjenu — Sastav u kojem sud odlučuje
(čl. 256., 268. i 340. UFEU‑a; čl. 47. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 25., 44.‑48.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 27., 30.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 32., 76.‑78.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 49., 51., 79.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 84.)
U području tržišnog natjecanja, samo onaj poduzetnik koji je surađivao s Komisijom na temelju Obavijesti o oslobođenju od kazne može na temelju te obavijesti dobiti smanjene novčane kazne koja bi mu bez te suradnje bila izrečena. Takvo smanjenje ne može se proširiti na drugo društvo koje je tijekom jednog dijela razdoblja protupravnosti bilo dijelom gospodarskog subjekta koje je tvorilo prvo društvo, ali koje u trenutku u kojem je prvo društvo surađivalo s Komisijom više nije njegovim dijelom.
Naime, suprotno tumačenje općenito bi podrazumijevalo da bi u slučaju sukcesije poduzetnika društvo koje je prvotno sudjelovalo u protupravnom ponašanju, u svojstvu društva majke društvu kćeri koje je izravno u to uključeno, te koje je potom prenijelo to društvo kćer na drugog poduzetnika, ako je primjenjivo, dobilo smanjenje novčane kazne dodijeljeno potonjem poduzetniku na temelju njegove suradnje s Komisijom, iako to društvo nije sâmo doprinijelo otkrivanju protupravnog ponašanja u pitanju niti je u trenutku suradnje izvršavalo odlučujući utjecaj na svoje nekadašnje društvo kćer.
Stoga, s obzirom na cilj Obavijesti o oslobođenju od kazne koji se sastoji u poticanju otkrivanja ponašanja protivnih članku 101. UFEU‑a i s ciljem osiguranja djelotvorne primjene te odredbe, ništa ne opravdava proširenje smanjenja novčane kazne dodijeljenog jednom poduzetniku na temelju njegove suradnje s Komisijom na drugog poduzetnika koji, iako je u prošlosti kontrolirao društvo kćer uključeno u protupravno ponašanje u pitanju, nije sam pridonio njegovom otkrivanju.
(t. 85.‑87.)
U pravu tržišnog natjecanja Unije, što se tiče plaćanja novčane kazne izrečene zbog povrede pravila tržišnog natjecanja, odnos solidarnosti koji postoji između dvaju društava koja tvore jedan gospodarski subjekt ne može se svesti na oblik jamstva koje društvo majka daje radi osiguranja plaćanja novčane kazne izrečene društvu kćeri. Time je argumentacija prema kojoj se tom društvu majci nije moglo naložiti plaćanje novčane kazne u iznosu višem od iznosa novčane kazne koja je izrečena njegovom društvu kćeri stoga bez temelja.
Načelo individualnog odmjeravanja kazni i sankcija zahtijeva da se, u skladu s člankom 23. stavkom 3. Uredbe br. 1/2003, iznos novčane kazne za čije plaćanje postoji solidarna odgovornost određuje ovisno o težini povrede za koju je predmetni poduzetnik pojedinačno odgovoran i o njezinom trajanju.
(t. 107.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 131.‑133.)
Vodeći računa o potrebi da se osigura poštovanje pravila tržišnog natjecanja Europske unije, Sud žalitelju ne može dopustiti da isključivo na osnovi nepoštovanja razumnog roka za suđenje dovede u pitanje iznos novčane kazne koja mu je bila izrečena, dok su svi ostali žalbeni razlozi usmjereni protiv utvrđenja Općeg suda o pitanju iznosa te novčane kazne i ponašanja koja su njome sankcionirana bili odbijeni.
Povreda od strane suda Unije obveze, koja proizlazi iz članka 47. drugog stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima, da u predmetima koji su mu podneseni presudi u razumnom roku treba biti sankcionirana u postupku za naknadu štete pokrenutom pred Općim sudom jer upravo takva tužba predstavlja djelotvorni pravni lijek. Stoga se zahtjev za popravljanje štete pretrpljene nepoštovanjem razumnog roka od strane Općeg suda ne može podnijeti izravno Sudu u okviru žalbe, već se mora podnijeti samome Općem sudu.
(t. 134., 135.)
U okviru ispitivanja zahtjeva za popravljanje štete koju je Opći sud prouzročio nepoštovanjem razumnog roka za suđenje, na Općem je sudu da, odlučujući u sastavu drukčijem od onoga u kojem je postupao u sporu iz kojeg je proizišao postupak čijoj se duljini prigovara, ocijeni kako stvarno postojanje navodne štete tako i uzročnu vezu između nje i prekomjerne duljine sudskog postupka razmatrajući dokaze koji su u tu svrhu dostavljeni.
(t. 136.)