—

za estonsku vladu, M. Linntam, u svojstvu agenta,

—

za grčku vladu, I. Bakopoulos i O. Souropani, u svojstvu agenata,

—

za švedsku vladu, U. Persson, u svojstvu agenta,

—

za Europsku komisiju, J. Hottiaux, u svojstvu agenta, uz asistenciju C. Gintera, advokaat,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 13. stavka 1. točke (h) Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 167.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između A. Karuse AS (u daljnjem tekstu: Karuse) i Politsei- ja Piirivalveamet u vezi s odlukom javnog službenika da podvrgne izvanrednoj tehničkoj kontroli vozilo koje pripada tom društvu i koje ne raspolaže tahografom u skladu sa zakonom.

3

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu (SL L 370, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 7., str. 4.), kako je izmijenjena Uredbom br. 561/2006 (u daljnjem tekstu: Uredba br. 3821/85), u članku 3. stavcima 1. i 2. propisuje:

„1.   Tahograf se ugrađuje i koristi u vozilima registriranim u državama članicama koja se koriste za prijevoz putnika ili tereta u cestovnom prometu, s izuzetkom vozila iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006. […]

2.   Države članice mogu vozila spomenuta u članku 13. stavcima 1. i 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 izuzeti od primjene ove Uredbe.“

4

U uvodnoj izjavi 17. Uredbe br. 561/2006 navodi se:

„Cilj je ove Uredbe poboljšati socijalne uvjete za zaposlenike koji su njome obuhvaćeni, a isto tako i opću cestovnu sigurnost. [...]“

5

Članak 1. Uredbe br. 561/2006 propisuje:

„Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o vremenu vožnje, stankama i razdobljima odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz robe i putnika s ciljem usklađivanja uvjeta tržišnog natjecanja između različitih oblika kopnenog prometa, posebno u odnosu na cestovni sektor te s ciljem poboljšanja radnih uvjeta rada i sigurnosti cestovnog prometa. Cilj ove Uredbe je i promicanje poboljšanih praksi nadzora i provedbe od strane država članica te poboljšanih radnih praksi u djelatnosti cestovnog prometa.“

6

Članci 5. do 9. te uredbe propisuju pravila primjenjiva na posadu transportnog vozila, vrijeme vožnje, stanke i razdoblja odmora.

7

Članak 13. stavak 1. navedene uredbe navodi:

„Pod uvjetom da nisu dovedeni u pitanje ciljevi utvrđeni u članku 1., svaka država članica može odobriti iznimke od članaka od 5. do 9. te zahtijevati da te iznimke podliježu pojedinačnim uvjetima na njezinom vlastitom području ili, u dogovoru s državama na koje se to odnosi, na području druge države članice, koje se primjenjuju na prijevoz koji se obavlja pomoću:

[…]

[…]“

8

Zakon o cestovnom prometu od 14. prosinca 2000. (RT I 2001, 3, 6) u verziji koja je primjenjiva na glavni postupak (u daljnjem tekstu: LS) u članku 203 propisuje:

„Posebni uvjeti u vezi s vremenom rada i odmorom vozača

[…]

[…]

[…]“

9

Članak 204 LS‑a propisuje:

„Korištenje tahografa

[…]

10

U skladu s člankom 71. LS‑a, pod naslovom „Vozila za posebnu namjenu“:

[…]

[…]

11

Članak 10. Zakona o cestama (Teeseadus) od 17. veljače 1999. (RT I 1999, 26, 377, u daljnjem tekstu: TeeS), pod naslovom „Stanje cesta“, propisuje:

12

Članak 14. TeeS‑a, koji se odnosi na poslove povezane s cestama, propisuje:

13

Članak 17. stavak 3. TeeS‑a o planiranju, izgradnji, popravljanju i održavanju cesta propisuje:

14

Službenik Lõuna Politseiprefektuura je 19. kolovoza 2009. tijekom nadzora na javnom putu zaustavio kamion društva Karuse, koji je prevozio šljunak na gradilište na kojem su se obavljali radovi na cesti. Vozilo je bilo zaustavljeno otprilike 42 kilometra od mjesta sjedišta navedenog društva i otprilike 10 kilometara od mjesta radova.

15

Taj je službenik, s jedne strane, vozaču tog kamiona izrekao kaznu od 900 estonskih kruna (EEK) zbog vožnje vozila koje ne raspolaže tahografom koji bi omogućio nadzor poštovanja vremena vožnje i odmora vozačâ u skladu s uvjetima iz LS‑a. S druge strane, iz istog je razloga zahtijevao da se vozilo podvrgne izvanrednoj tehničkoj kontroli.

16

Iz potvrde o registraciji navedenoga kamiona proizlazi da je riječ o motornom kiperu s tri osovine najveće mase 25,5 tona. U dijelu potvrde predviđenome za napomene stoji primjedba „vozilo za održavanje“.

17

Društvo Karuse podnijelo je tužbu Tartu halduskohusu (upravnom sudu u Tartu) radi poništenja odluke službenika u dijelu u kojem se nalaže provedba izvanredne tehničke kontrole. Društvo je u tom pogledu posebice navelo da je vozilo o kojem je riječ vozilo za održavanje, kao što potvrđuje potvrda o njegovoj registraciji, i da se tijekom nadzora kretalo prema gradilištu sa šljunkom namijenjenim za radove na održavanju ceste. Stoga se na to vozilo primjenjivalo izuzeće od obveze korištenja tahografa propisano člankom 203 stavkom 8. točkom (8) LS‑a.

18

Ta je tužba odbijena odlukom od 9. prosinca 2009. s obrazloženjem da obična primjedba „vozilo za održavanje“ u potvrdi o registraciji nije dostatna za automatsko dodjeljivanje tog statusa predmetnom vozilu i samom tom činjenicom, dakle, ne oslobađa od obveze korištenja tahografa. Tartu halduskohus je također smatrao da se predmetni radovi nisu mogli smatrati radovima na održavanju ceste u smislu članka 14. TeeS‑a u okviru kojih su vozila namijenjena za tu svrhu izuzeta od korištenja tahografa.

19

Društvo Karuse je na tu odluku podnijelo žalbu 5. siječnja 2010. Tartu ringkonnakohusu (žalbeni sud u Tartu).

20

Društvo navodi da održavanje cesta podrazumijeva korištenje određenih materijala i potrebne opreme koji se na gradilište dopremaju prijevoznim sredstvima koja se također koriste za izvođenje radova održavanja. U predmetnom slučaju vozilo o kojem je riječ bilo bi upotrijebljeno i za polaganje šljunka na javni put koji je predmet radova održavanja jer je njegov vozač ujedno bio zadužen za izvršenje tog zadatka. Stoga, ono smatra da prijevoz materijala namijenjenoga za radove na cesti treba smatrati dijelom održavanja ceste.

21

Suprotno tome, Lõuna Politseiprefektuur zahtijeva potvrdu odluke Tartu halduskohusa.

22

U odluci kojom je upućen zahtjev Tartu ringkonnakohus posebice podsjeća na to da je Republika Estonija gotovo doslovno prenijela izuzeće iz članka 13. stavka 1. točke (h) Uredbe br. 561/2006 i zato prilikom procjene pojma „vozila koja se koriste za potrebe održavanja cesta“ iz članka 203 stavka 8. točke 8. LS‑a valja u obzir uzeti pravila primjene prava Unije.

23

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev navodi da, osim presuda od 25. lipnja 1992., British Gas (C-116/91, Zb., str. I-4071.), o tumačenju pojma „vozila namijenjena za opskrbu plinom“ i od 21. ožujka 1996., Mrozek i Jäger (C-335/94, Zb., str. I-1573.), o tumačenju pojma „vozila namijenjena za odvoz otpada“, ne postoji sudska praksa Suda koja bi u okolnostima ovog slučaja omogućila nedvosmisleno tumačenje pojma „vozila koja se koriste za potrebe održavanja cesta“ u smislu članka 13. stavka 1. točke (h) Uredbe br. 561/2006.

24

U tim uvjetima Tartu ringkonnakohus odlučio je prekinuti postupak i Sudu postaviti sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li izraz ‚za potrebe održavanja cesta‘, korišten u definiciji dopuštenog izuzeća iz članka 13. stavka 1. točke (h) [Uredbe br. 561/2006], tumačiti na način da obuhvaća motorni kiper najveće mase 25,5 tona koji javnim putem prevozi šljunak iz šljunčare [iz koje je izvađen] do mjesta radova popravljanja i održavanja ceste?“

25

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li pojam „vozila koja se koriste za potrebe održavanja cesta“ iz članka 13. stavka 1. točke (h) Uredbe br. 561/2006, koja mogu biti izuzeta od korištenja tahografa, tumačiti na način da je tim pojmom obuhvaćeno vozilo koje prevozi šljunak od mjesta utovara do mjesta radova na održavanju ceste.

26

Kao prvo, valja podsjetiti na to da su odredbe članka 13. stavka 1. točke (h) Uredbe br. 561/2006 u biti preuzete iz članka 4. točke 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 od 20. prosinca 1985. o usklađivanju određenih odredaba u socijalnom području koje se odnose na cestovni promet (SL L 370, str. 1.) (neslužbeni prijevod).

27

Nadalje, kada je riječ o izuzećima propisanima člankom 4. točkom 6. Uredbe br. 3820/85, potrebno je obratiti pažnju na tumačenje Suda u gore navedenim presudama British Gas te Mrozek i Jäger s obzirom na to da Uredba br. 561/2006 nije donijela značajne izmjene u odnosu na uvjete kojima su bila podvrgnuta izuzeća propisana člankom 4. točkom 6. Uredbe br. 3820/85 te da su ciljevi koje slijede navedene uredbe identični.

28

Sud je u navedenim presudama presudio da se navedena odredba Uredbe br. 3820/85 ne može tumačiti na način da proširuje svoje učinke preko onoga što je nužno za osiguranje zaštite interesa koje ima za cilj osigurati s obzirom na to da ona nabraja određene kategorije vozila koje su isključene iz polja primjene te uredbe i stoga predstavljaju izuzeće od općeg režima. Štoviše, doseg izuzeća koja propisuje treba se utvrditi uzimajući u obzir svrhe predmetnog propisa (vidjeti gore navedene presude British Gas, t. 12. te Mrozek i Jäger, t. 9.; presudu od 21. ožujka 1996., Goupil, C-39/95, Zb., str. I-1601., t. 8.). Sud je isto odlučio o izuzećima propisanima u članku 13. stavku 1. točki (d) i članku 3. točki (h) Uredbe br. 561/2006 (presude od 17. ožujka 2005., Raemdonck i Raemdonck‑Janssens, C-128/04, Zb., str. I-2445., t. 19., od 28. srpnja 2011., Seeger, C-554/09, Zb., str. I-7131., t. 33. kao i od 3. listopada 2013., Lundberg, C‑317/12, t. 20.).

29

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je cilj Uredbe br. 561/2006, kao što posebice proizlazi iz njezine uvodne izjave 17. i članka 1., usklađivanje uvjeta tržišnog natjecanja u odnosu na cestovni sektor te poboljšanje radnih uvjeta rada i sigurnosti cestovnog prometa, a ti se ciljevi posebice očituju kroz obvezu opremanja vozila za cestovni promet s odobrenim tahografom koji omogućuje nadzor poštovanja vremena vožnje i odmora vozačâ (vidjeti gore navedenu presudu Lundberg, t. 31. i navedenu sudsku praksu).

30

Kada je riječ o interesima čiju zaštitu jamči članak 13. stavak 1. točka (h) Uredbe br. 561/2006, valja primijetiti to da se izuzeća propisana tom odredbom temelje na naravi usluga za koje su ta vozila namijenjena. Iz popisa u toj odredbi proizlazi da su njome obuhvaćene usluge koje se odnose na sve opće usluge od javnog interesa (vidjeti u tom smislu, u vezi s člankom 4. stavkom 6. Uredbe br. 3820/85, gore navedene presude British Gas, t. 13., Mrozek i Jäger, t. 10. kao i Goupil, t. 9.).

31

Pozvan na davanje specifičnijeg tumačenja pojma „vozila koja se koriste za potrebe opskrbe plinom“ iz članka 4. stavka 6. Uredbe br. 3820/85, Sud je presudio da su izuzećem propisanim u toj odredbi obuhvaćena samo vozila koja se koriste za prijevoz koji je u cijelosti i isključivo povezan s proizvodnjom, transportom ili distribucijom plina, ili održavanjem instalacija koje je nužno u tu svrhu, na način da se navedeno izuzeće ne primjenjuje na vozila koja se u potpunosti ili djelomično koriste za prijevoz kućanskih uređaja za plin (gore navedena presuda British Gas, t. 21.).

32

Svako drugačije tumačenje tog pojma predstavljalo bi posebice povredu cilja uklanjanja nejednakosti koje mogu narušiti tržišno natjecanje u području cestovnog prometa. Naime, poduzeće koje bi obavljalo svoje aktivnosti u području proizvodnje, prijevoza i distribucije plina te ujedno dostavljalo kućanske uređaje za plin, a da je pritom izuzeto od obveze korištenja tahografa za prijevoz tih uređaja, uživalo bi na taj način prednost u tržišnom natjecanju u odnosu na poduzeća koja samo isporučuju uređaje, s obzirom na to da bi ono ostvarilo uštede u troškovima povezanima s instalacijom i održavanjem navedenih instrumenata u tim vozilima, a koje bi druga poduzeća koja isporučuju kućanske uređaje za plin morala snositi (vidjeti gore navedenu presudu British Gas, t. 19.).

33

Kada je riječ o pojmu „odvoz otpada“ iz članka 4. stavka 6. Uredbe br. 3820/85, Sud je presudio da on obuhvaća samo odvoz otpada s mjesta gdje je on odložen. Sud je ustvrdio da se vozila koja se koriste za tu aktivnost kreću na ograničenoj udaljenosti i tijekom kratkog vremena, čime je prijevoz akcesoran odvozu. Iz toga slijedi da prijevoz otpada koji ne ispunjava te kriterije ne može uživati izuzeće od obveze korištenja tahografa (vidjeti gore navedenu presudu Mrozek i Jäger, t. 12.).

34

Na pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev valja odgovoriti u svjetlu navedene sudske prakse.

35

Kao prvo, s obzirom na isključivost prijevoza o kojemu je riječ u predmetu u glavnom postupku, iz spisa proizlazi da je u glavnom postupku šljunak bio namijenjen samo za radove održavanja ceste. Iz toga proizlazi da je taj prijevoz bio u cijelosti i isključivo povezan s održavanjem ceste u smislu članka 13. stavka 1. točke (h) Uredbe br. 561/2006 (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu British Gas, t. 21.).

36

Kao drugo, kada je riječ o pitanju je li predmetni prijevoz imao akcesoran karakter u odnosu na radove održavanja ceste, valja smatrati da je za tu vrstu slučaja predmetno vozilo trebalo biti izravno korišteno za polaganje šljunka na oštećene dijelove ceste (vidjeti analogijom gore navedenu presudu Mrozek i Jäger, t. 12.). Suprotno tome, ne može se smatrati da je izuzeće propisano u članku 13. stavku 1. točki (h) Uredbe br. 561/2006 primjenjivo na sâm prijevoz šljunka koji je namijenjen za radove održavanja ceste.

37

To je tumačenje u skladu s ciljem uklanjanja nejednakosti koje mogu narušiti tržišno natjecanje u području cestovnog prometa iz članka 1. Uredbe br. 561/2006. Sud je naime presudio da izuzeće propisano u članku 13. stavku 1. točki (h) Uredbe br. 561/2006 mogu koristiti javna tijela i privatna poduzeća koja pod nadzorom javnih tijela pružaju opću uslugu u interesu javnosti (gore navedena presuda Mrozek i Jäger, t. 15.). Stoga prijevoz materijala potrebnoga za radove održavanja može izvršiti, kao u predmetu u glavnom postupku, privatni pružatelj usluga i tako predstavljati gospodarsku djelatnost na koju se kao takvu primjenjuje tržišno natjecanje.

38

U tim uvjetima izuzeće od obveze korištenja tahografa u vozilu pružatelja usluga koji samo izvršava prijevoz šljunka do gradilišta dodijelilo bi mu prednost u tržišnom natjecanju u odnosu na pružatelje usluga u istom sektoru, u mjeri u kojoj bi ostvario uštede u troškovima povezanima s instalacijom i održavanjem navedenih tahografa u tim vozilima (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu British Gas, t. 19.).

39

Nadalje, iako Uredba br. 561/2006 ne propisuje da se vozila koja se koriste za potrebe održavanja i nadzora cesta moraju koristiti samo u blizini mjesta radova održavanja ceste kako bi se na njih moglo primijeniti izuzeće propisano u članku 13. stavku 1. točki (h) navedene uredbe, svejedno je riječ o elementu koji valja uzeti u obzir u cilju ocjene akcesornoga karaktera prijevoza u odnosu na navedene radove (vidjeti analogijom gore navedenu presudu Mrozek i Jäger, t. 12.).

40

Naime, vozila čije je kretanje vremenski i prostorno ograničeno mogu biti lišena obveze opremanja tahografom, a da se time ne povrijede ciljevi uredbe br. 561/2006 koji nastoje poboljšati radne uvjete rada i sigurnosti cestovnog prometa.

41

Suprotno tome, širenje izuzeća propisanoga u članku 13. stavku 1. točki (h) te uredbe na vozila koja se kreću na relativno dalekim udaljenostima imalo bi za posljedicu to da bi vozači takvih vozila mogli biti dovedeni u situaciju da voze mnogo sati bez odmora, što bi bilo takve naravi da bi povrijedilo navedene ciljeve (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Seeger, t. 36.).

42

U tom kontekstu međutim valja podsjetiti na to da, kao što proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 28. ove presude, doseg izuzeća propisanoga u članku 13. stavku 1. točki (h) Uredbe br. 561/2006 treba biti utvrđen s obzirom na ciljeve koji se nastoje postići navedenom uredbom, uključujući cilj sigurnosti cestovnog prometa.

43

U tom okviru u obzir treba uzeti činjenicu da aktivnosti povezane s održavanjem cesta obuhvaćaju mnogo različitih vrsta radova kao što su, posebice, popravljanje oštećenja na cesti, sprečavanje zamrzavanja ili čišćenje snijega. Ti su radovi osobito obilježeni teškoćom planiranja, s obzirom na uzroke oštećenja koja su nastala na javnom putu, i nužnošću brzog izvršavanja. Štoviše, učestalost tih radova uvelike ovisi o meteorološkim uvjetima i udaljenostima koje korištena vozila prelaze između različitih mjesta radova, a ti uvjeti mogu biti drugačiji u različitim regijama Unije. Isto vrijedi i za veće udaljenosti između aglomeracija u državama članicama čije su značajke niska gustoća naseljenosti kao posebice u državama članicama na sjeveru Europske unije, za razliku od određenih regija u državama članicama središnje Europe.

44

U predmetnom slučaju, iz odluke kojom je upućen zahtjev proizlazi da je vozilo o kojem je riječ zaustavljeno otprilike 42 kilometra od sjedišta društva Karuse i otprilike 10 kilometara od mjesta radova. Za razliku od toga nije navedena udaljenost između mjesta tih radova i mjesta gdje je izvršen utovar šljunka na to vozilo.

45

Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni je li kretanje vozila o kojem je riječ u glavnom postupku poštovalo uvjet ograničene udaljenosti i kratkog vremena, a kako predmetni prijevoz ne bi povrijedio ciljeve koje nastoji ostvariti Uredba br. 561/2006, uzimajući u obzir sve elemente spora koji je u tijeku pred njim kao i gore navedena razmatranja u vezi s geografskim i klimatološkim osobitostima koje prevladavaju u dotičnoj regiji.

46

Konačno, valja navesti da članak 13. stavak 1. točka (h) Uredbe br. 561/2006 ne propisuje da vozila koja se koriste za potrebe navedene u tom članku podliježu ograničenju u pogledu svoje najveće mase ili tehničkih specifikacija, a da bi se na njih mogla primijeniti izuzeća iz te odredbe. Stoga u okviru odgovora na postavljeno pitanje nije potrebno uzeti u obzir najveću masu od 25,5 tona vozila koje je korišteno u predmetnom slučaju ni činjenicu da je riječ o motornom kiperu.

47

Nadalje, valja precizirati da je u tim okvirima prometovanje praznih vozila koja se koriste za potrebe održavanja cesta kao i njihovo kretanje u sklopu priprema za navedene prijevoze također obuhvaćeno člankom 13. stavkom 1. točkom (h) Uredbe br. 561/2006 (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Mrozek i Jäger, t. 14.).

48

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da pojam „vozila koja se koriste za potrebe održavanja cesta“ iz članka 13. stavka 1. točke (h) Uredbe br. 561/2006, koja mogu biti izuzeta od korištenja tahografa, treba tumačiti na način da su njime obuhvaćena vozila koja prevoze materijal do mjesta radova održavanja cesta pod uvjetom da je prijevoz u cijelosti i isključivo povezan s ostvarenjem navedenih radova i predstavlja njegovu akcesornu aktivnost. Na nacionalnom je sucu da ocijeni je li to slučaj u predmetu u glavnom postupku uzimajući u obzir sveukupnost bitnih elemenata.

49

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje:

Pojam „vozila koja se koriste za potrebe održavanja cesta“ iz članka 13. stavka 1. točke (h) Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85, koja mogu biti izuzeta od korištenja tahografa, treba tumačiti na način da su njime obuhvaćena vozila koja prevoze materijal do mjesta radova održavanja cesta pod uvjetom da je prijevoz u cijelosti i isključio povezan s ostvarenjem navedenih radova i predstavlja njegovu akcesornu aktivnost. Na nacionalnom je sucu da ocijeni je li to slučaj u predmetu u glavnom postupku uzimajući u obzir sveukupnost bitnih elemenata.