Presuda Suda (šesto vijeće) od 13. veljače 2014. – Europska komisija protiv Republike Bugarske

(predmet C‑152/12)

„Povreda obveze države članice — Prijevoz — Direktiva 2001/14/EZ — Razvoj željeznica Unije — Ubiranje pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi — Članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 1. — Mogućnost (određivanja) povećanja pristojbi — Trošak koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza“

1. 

Tužba zbog povrede obveze — Predmet spora — Utvrđenje tijekom predsudskog postupka — Preciziranje početnih prigovora u izvornoj tužbi — Dopuštenost (čl. 258. UFEU‑a) (t. 30., 31., 34.)

2. 

Tužba zbog povrede obveze — Ispitivanje osnovanosti od strane Suda — Situacija koju se treba uzeti u obzir — Situacija u vrijeme isteka roka utvrđenog obrazloženim mišljenjem (čl. 258. UFEU‑a) (t. 60.)

3. 

Prijevoz — Željeznički prijevoz — Direktiva 2001/14 — Dodjela kapaciteta željezničke infrastrukture i ubiranje pristojbi — Ubiranje pristojbi za infrastrukturu — Uvođenje pristojbi na temelju izravnih troškova — Trošak koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza — Pojam — Prenošenje i primjena — Diskrecijska ovlast država članica (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/14, čl. 7., 3.‑5. i 8.) (t. 62. i 63.)

4. 

Tužba zbog povrede obveze — Dokaz povrede obveze — Trošak na teret Komisije — Presumpcije — Nedopuštenost (čl. 258. UFEU‑a) (t. 74.)

Predmet

Povreda obveze države članice – Povreda čl. 7. st. 3. i čl. 8. st. 1. Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 75, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 27.) – Sustav ubiranja pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi – Pojam „troška koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza“ – Pristojbe koje premašuju troškove koji su izravno nastali iz pružanja usluge željezničkog prijevoza – Uvjeti primjene čl. 8. st. 1. Direktive 2001/14/EZ.

Izreka

1. 

Omogućivši uključenje troškova, odnosno plaća osoblja i doprinosa za socijalnu sigurnost koji se ne mogu smatrati izravno nastalima iz pružanja usluge željezničkog prometa u izračun pristojbi za minimalni pristupni paket i pristup prugom do uslužnih objekata, Republika Bugarska nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 3. Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti kako je izmijenjena Direktivom 2007/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007.

2. 

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3. 

Europska komisija, Republika Bugarska i Republika Poljska snose vlastite troškove.

Presuda Suda (šesto vijeće) od 13. veljače 2014. – Europska komisija protiv Republike Bugarske

(predmet C‑152/12)

„Povreda obveze države članice — Prijevoz — Direktiva 2001/14/EZ — Razvoj željeznica Unije — Ubiranje pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi — Članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 1. — Mogućnost (određivanja) povećanja pristojbi — Trošak koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza“

1. 

Tužba zbog povrede obveze — Predmet spora — Utvrđenje tijekom predsudskog postupka — Preciziranje početnih prigovora u izvornoj tužbi — Dopuštenost (čl. 258. UFEU‑a) (t. 30., 31., 34.)

2. 

Tužba zbog povrede obveze — Ispitivanje osnovanosti od strane Suda — Situacija koju se treba uzeti u obzir — Situacija u vrijeme isteka roka utvrđenog obrazloženim mišljenjem (čl. 258. UFEU‑a) (t. 60.)

3. 

Prijevoz — Željeznički prijevoz — Direktiva 2001/14 — Dodjela kapaciteta željezničke infrastrukture i ubiranje pristojbi — Ubiranje pristojbi za infrastrukturu — Uvođenje pristojbi na temelju izravnih troškova — Trošak koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza — Pojam — Prenošenje i primjena — Diskrecijska ovlast država članica (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/14, čl. 7., 3.‑5. i 8.) (t. 62. i 63.)

4. 

Tužba zbog povrede obveze — Dokaz povrede obveze — Trošak na teret Komisije — Presumpcije — Nedopuštenost (čl. 258. UFEU‑a) (t. 74.)

Predmet

Povreda obveze države članice – Povreda čl. 7. st. 3. i čl. 8. st. 1. Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 75, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 27.) – Sustav ubiranja pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi – Pojam „troška koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza“ – Pristojbe koje premašuju troškove koji su izravno nastali iz pružanja usluge željezničkog prijevoza – Uvjeti primjene čl. 8. st. 1. Direktive 2001/14/EZ.

Izreka

1. 

Omogućivši uključenje troškova, odnosno plaća osoblja i doprinosa za socijalnu sigurnost koji se ne mogu smatrati izravno nastalima iz pružanja usluge željezničkog prometa u izračun pristojbi za minimalni pristupni paket i pristup prugom do uslužnih objekata, Republika Bugarska nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 3. Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti kako je izmijenjena Direktivom 2007/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007.

2. 

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3. 

Europska komisija, Republika Bugarska i Republika Poljska snose vlastite troškove.