Predmet C‑40/12 P

Gascogne Sack Deutschland GmbH

protiv

Europske komisije

„Žalba — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište industrijskih plastičnih vreća — Pripisivanje društvu majci protupravnog ponašanja društva kćeri — Prekomjerna duljina postupka pred Općim sudom — Načelo djelotvorne sudske zaštite“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 26. studenoga 2013.

  1. Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Pretpostavke – Tužbeni razlog utemeljen na dokazima otkrivenima tijekom postupka – Stupanje na snagu Ugovora iz Lisabona – Nova činjenica koja opravdava zakašnjelo podnošenje prigovora koji se temelji na povredi načela pretpostavke nedužnosti– Isključenje

    (čl. 6. UEU‑a, Poslovnik Suda, čl. 42. st. 2. podst. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 48. st. 2. podst. 1.)

  2. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Povreda načela pretpostavke nedužnosti – Nepostojanje

    (čl. 81. st. 1. UEZ‑a (koji je postao čl. 101. st. 1. UFEU‑a); Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

  3. Žalba – Razlozi – Nedostatnost obrazloženja – Implicitno obrazloženje Općeg suda – Dopuštenost – Pretpostavke

    (čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 36. i čl. 53. st. 1.)

  4. Žalba – Razlozi – Razlog koji se prvi put iznosi u žalbi – Nedopuštenost

    (čl. 296. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58.)

  5. Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Poštovanje koje osigurava Sud – Pravo svake osobe na pošteno suđenje – Poštovanje razumnog roka – Ugrađeno u Europsku konvenciju o ljudskim pravima – Upućivanje na Povelju Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

  6. Žalba – Razlozi – Postupovna nepravilnost – Povreda načela razumnog roka trajanja postupka – Dopuštenost – Pretpostavke

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

  7. Sudski postupak – Trajanje postupka pred Općim sudom – Razuman rok – Spor o postojanju povrede pravila tržišnog natjecanja – Nepoštovanje razumnog roka – Posljedice

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)

  8. Sudski postupak – Trajanje postupka pred Općim sudom – Razuman rok – Kriteriji za ocjenu

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)

  9. Izvanugovorna odgovornost – Zahtjev koji se temelji na prekomjernom trajanju postupka pred Općim sudom – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kriteriji za ocjenu – Članovi sastava suda

    (čl. 256. UFEU‑a, 269. UFEU‑a i 340. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)

  10. Žalba – Nadležnost Suda – Osporavanje, iz razloga pravičnosti, ocjene Općeg suda o iznosu novčane kazne izrečene poduzetniku – Isključenje – Razlog koji se temelji na financijskom položaju poduzetnika – Nedopuštenost

    (čl. 101. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23.)

  1.  Stupanje na snagu Ugovora iz Lisabona, kojim je Povelja Europske unije o temeljnim pravima postala dio primarnog prava Unije, ne može se smatrati novim pravnim pitanjem u smislu članka 42. stavka 2. podstavka 1. Poslovnika Suda, i stoga ne može opravdati podnošenje novih razloga tijekom postupka. Naime, Sud je i prije stupanja na snagu tog ugovora u više navrata utvrdio da je pravo na pravično suđenje koje proizlazi, među ostalim, iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima temeljno pravo koje Europska unija poštuje kao opće načelo sukladno članku 6. stavku 2. UEU‑a.

    Ovo tumačenje koje je Sud dao u svrhu primjene svojeg Poslovnika vrijedi, mutatis mutandis, za primjenu odgovarajućih odredaba Poslovnika Općeg suda.

    (t. 28., 29.)

  2.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 30.)

  3.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 35., 40., 41.)

  4.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 46., 47., 50.‑52., 62.‑65.)

  5.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 75., 76., 102.)

  6.  Što se tiče dopuštenosti razloga koji se temelji na postupovnoj nepravilnosti koju je prouzrokovao Opći sud, podnesenog prvi puta u okviru žalbe, treba navesti da iako stranka mora moći istaknuti postupovnu nepravilnost u trenutku kada smatra da je došlo do povrede primjenjivih pravila, ona ne može biti dužna to učiniti u stadiju kada puni učinci te povrede nisu još poznati.

    Kada je riječ, konkretnije, o prekoračenju razumnog roka za suđenje od strane Općeg suda, tužitelj koji smatra da to prekoračenje pred Općim sudom šteti njegovim interesima nije dužan odmah istaknuti tu povredu. Po potrebi može sačekati kraj postupka kako bi saznao njegovu ukupnu duljinu i raspolagao na taj način sa svim elementima potrebnim za utvrđivanje povrede koju smatra da je pretrpio. Slijedom navedenog, razlog koji se temelji na takvoj nepravilnosti dopušten je iako ga žalitelj prvi puta ističe u okviru žalbe.

    (t. 78.)

  7.  Povreda obveze suđenja u razumnom roku iz članka 47. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koju je počinio sud Unije, mora pronaći svoju sankciju u tužbi za naknadu štete podnesenoj Općem sudu, jer takva tužba predstavlja djelotvorno pravno sredstvo.

    Stoga se zahtjev za popravljanje štete pretrpljene nepoštovanjem razumnog roka od strane Općeg suda ne može podnijeti izravno Sudu u okviru žalbe, već se mora podnijeti samome Općem sudu.

    Osim toga, u nedostatku bilo kakve indicije o tome da je prekomjerna duljina postupka pred Općim sudom utjecala na rješenje spora, nepoštovanje razumnog roka za suđenje ne može dovesti do ukidanja pobijane presude. Nadalje, vodeći računa o potrebi da se osigura poštovanje pravila tržišnog natjecanja Europske unije, Sud žalitelju ne može dopustiti da jedino na temelju nepoštovanja razumnog roka za suđenje dovede u pitanje osnovanost ili iznos novčane kazne, dok su svi ostali žalbeni razlozi usmjereni protiv utvrđenja Općeg suda o pitanju iznosa te novčane kazne i ponašanja koja su njome sankcionirana bili odbijeni.

    (t. 80., 81., 84., 89., 90.)

  8.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 91.‑93., 97.‑102.)

  9.  U okviru ispitivanja zahtjeva za popravljanje štete pretrpljene nepoštovanjem razumnog roka od strane Općeg suda, taj sud mora ocijeniti pitanje postojanja navodne štete i uzročnu vezu između nje i prekomjerne duljine sudskog postupka razmatrajući dokaze koji su u tu svrhu dostavljeni.

    U tom pogledu, u slučaju tužbe radi naknade štete koja se temelji na tome da je Opći sud povrijedio članak 47. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima time što nije ispunio zahtjeve u vezi s poštovanjem razumnog roka za suđenje, on mora, sukladno članku 340. stavku 2. UFEU‑a, uzeti u obzir opća načela primjenjiva u pravnim sustavima država članica za postupanje po pravnim lijekovima koji se temelje na sličnim povredama. U tom kontekstu Opći sud mora osobito ispitati je li moguće utvrditi, pored postojanja imovinske štete, postojanje neimovinske štete koju je pretrpjela stranka oštećena prekoračenjem roka i koja bi se trebala, ako je to potrebno, popraviti na primjeren način.

    Stoga je na Općem sudu, koji je nadležan na temelju članka 256. stavka 1. UFEU‑a, da odluči o takvim zahtjevima za naknadu štete u sastavu drukčijem od onoga u kojem je odlučivao o sporu u vezi s kojim je vođen postupak čijoj se duljini prigovara i primjenjujući kriterije koje je utvrdio Sud u svrhu ocjenjivanja je li Opći sud poštovao načelo razumnog roka.

    (t. 94.‑96., 109.)

  10.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 106., 107.)