1. 

Ovom žalbom protiv presude Općeg suda u predmetu T‑242/09 ( 2 ) R. Schräder istu pobija jer je njome odbijena njegova tužba protiv odluke žalbenog vijeća (u daljnjem tekstu: Vijeće) Ureda Zajednice za zaštitu biljnih sorti (u daljnjem tekstu: CPVO ili Ured) od 23. siječnja 2009. koja se odnosi na zahtjev za poništenje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice (u daljnjem tekstu: CPVR) dodijeljenog sorti Osteospermum ecklonis LEMON SYMPHONY. ( 3 )

2. 

Ukratko, okolnosti spora su sljedeće. Jørn Hansson (intervenijent u postupku pred CPVO‑om) podnio je 5. rujna 1996. CPVO‑u zahtjev za dodjeljivanje CPVR‑a sorti LEMON SYMPHONY. CPVO je od Bundessortenamta (Savezni ured za biljne sorte, Njemačka) zatražio da provede potrebno tehničko ispitivanje. U tu je svrhu Bundessortenamt zatražio „20 utrživih sadnica koje nisu obrezane ni tretirane sredstvima za reguliranje rasta biljaka“. J. Hansson poslao je 10. siječnja 1997. zatraženi biljni materijal. Stručnjak zadužen za provođenje tehničkog ispitivanja CPVO‑u je napisao sljedeće: „U skladu s točkom II.(2) tehničkog protokola CPVO‑a za ispitivanje različitosti, ujednačenosti i postojanosti (u daljnjem tekstu: DUS), obavještavamo vas da se sadni materijal sorte navedene u predmetu koji ste nam poslali sastoji od biljaka s pupoljcima namijenjenih prodaji koje su tretirane sredstvima za reguliranje rasta biljaka i obrezane. Stoga je ugrožena nesmetana provedba tehničkog ispitivanja.“ Tehničko ispitivanje je kasnije ipak bilo provedeno (u daljnjem tekstu: tehničko ispitivanje iz 1997.) iako je u pobijanoj presudi Opći sud naveo da Bundessortenamt nije mogao potvrditi je li se to ispitivanje izravno odnosilo na materijal koji je poslao J. Hansson ili na sadnice dobivene iz tog materijala. Bundessortenamt je kasnije pripremio izvješće o ispitivanju kojem je bio priložen službeni opis sorte LEMON SYMPHONY, iz kojeg proizlazi da je svojstvo „vanjski izgled stabljika“određeno kao ,uspravno’. ( 4 )

3. 

CPVR je sorti LEMON SYMPHONY dodijeljen 6. travnja 1999.

4. 

R. Schräder podnio je 26. studenoga 2001. zahtjev za CPVR za sortu Osteospermum ecklonis SUMOST 01. ( 5 ) Tehničko ispitivanje je pokazalo da se sorta SUMOST 01 ne razlikuje od sorte LEMON SYMPHONY. Stoga R. Schräder nije uspio sa svojim zahtjevom. Kako bi ishodio zaštitu sorte SUMOST 1, R. Schräder je nakon toga podnio niz zahtjeva kojima se traži poništenje odluke o dodjeljivanju CPVR‑a sorti LEMON SYMPHONY. R. Schräder je u upravnom postupku i pred Općim sudom zahtijevao da se taj CPVR proglasi ništavim. On u bitnome tvrdi da je tehničko ispitivanje iz 1997. bilo nevaljano jer je materijal upotrijebljen za to ispitivanje bio neispravan. Navodi da sorta LEMON SYMPHONY nikada nije postojala u obliku u kojem je navedena u službenom opisu koji je 1997. upisan u Upisnik oplemenjivačkih prava na biljnu sortu Zajednice.

5. 

R. Schräder smatra da je tehničko ispitivanje iz 1997. bilo manjkavo iz sljedećih razloga. Kao prvo, sadnice su bile dobivene iz biljaka poslanih Bundessortenamtu i te su sadnice upotrijebljene u ispitivanjima umjesto materijala koji je poslao J. Hansson (nositelj CPVR‑a za sortu LEMON SYMPHONY). Kao drugo, ispitani materijal sastojao se od biljaka s pupoljcima koje su tretirane sredstvima za reguliranje rasta biljaka. Kao treće, postojale su razlike u odnosu na opis sorte LEMON SYMPHONY koja je bila proizvedena u Japanu. Kao četvrto, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 ( 6 ) sorta se može kvalificirati kao različita samo ako se razlikuje izražajnošću svojih svojstava koja su posljedica posebnoga genotipa ili kombinacije genotipova; ona ne može biti različita ako utvrđena izražajnost svojstava proizlazi iz mehaničkog tretiranja i tretiranja sredstvima za reguliranje rasta.

6. 

R. Schräder sada navodi šest žalbenih razloga.

7. 

Smatram da samo prvi žalbeni razlog – koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je odlučio da Vijeće nije bilo dužno ispitati činjenice po službenoj dužnosti, čime je povrijedio tužiteljeva temeljna prava – sadrži suštinsko pravno pitanje, a taj je razlog neosnovan zbog dolje navedenog.

8.

Članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) ( 7 ) jamči svakome pravo da institucije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku.

9.

Članak 47. Povelje propisuje pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje.

10.

Osnovnom uredbom uspostavlja se sustav (koji postoji usporedno s nacionalnim sustavima) za dodjelu prava industrijskog vlasništva koje vrijedi diljem Unije. ( 8 ) CPVO je osnovan radi provedbe Uredbe. ( 9 ) Sorte svih botaničkih rodova i vrsta, uključujući, među ostalim, hibride između rodova ili vrsta, mogu biti predmetom CPVR‑a. ( 10 ) Za dodjelu zaštite sorta mora biti različita, ujednačena, postojana i nova. ( 11 ) Nositelj CPVR‑a uživa isključivo pravo obavljanja ili odobravanja radnji navedenih u članku 13. stavku 2. ( 12 ) CPVR se može dodijeliti nakon podnošenja zahtjeva; uvjeti koji uređuju taj postupak utvrđeni su u Poglavlju I. Uredbe. CPVO je odgovoran za formalno, supstancijalno i tehničko ispitivanje zahtjeva. ( 13 )

11.

U članku 7. stavku 1. navodi se: „Sorta se smatra različitom ako se jasno razlikuje izražajnošću svojih svojstava koja su posljedica posebnoga genotipa ili kombinacije genotipova, od bilo koje druge sorte čije je postojanje opće poznato na dan podnošenja zahtjeva određenog sukladno članku 51.“ ( 14 ) U skladu s člankom 7. stavkom 2. postojanje druge sorte smatra se „opće poznatim“ ako je (a) ista bila predmetom oplemenjivačkog prava na biljnu sortu ili je bila upisana u službeni registar biljnih sorti, u Zajednici ili bilo kojoj državi, ili u bilo kojoj međuvladinoj organizaciji s odgovarajućom nadležnosti; ili je (b) u pogledu iste bio podnesen zahtjev za dodjeljivanje CPVR‑a ili za njezin upis u takav službeni registar, pod uvjetom da je taj zahtjev u međuvremenu doveo do dodjele prava ili upisa u registar.

12.

Sorta se smatra „postojanom“ ako, među ostalim, izražajnost svojstava, koja su obuhvaćena ispitivanjem različitosti, ostane nepromijenjena nakon ponovljenog umnažanja. ( 15 )

13.

Članak 20. („Ništavnost oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice“) predviđa:

„1.   Ured proglašava ništavim oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice ako se utvrdi:

2.   Ako je oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice proglašeno ništavnim, smatra se da od početka nije imalo učinke navedene u ovoj Uredbi.“

14.

Uvjeti za ukidanje CPVR‑a sadržani su u članku 21.

15.

Odluke CPVO‑a moraju biti popraćene obrazloženjima na kojima se temelje i moraju se temeljiti samo na onim razlozima ili dokazima na temelju kojih su stranke u postupku imale priliku iznijeti svoje primjedbe usmeno ili pismeno. ( 16 )

16.

U nedostatku postupovnih odredbi u Uredbi, CPVO mora primjenjivati načela postupovnog prava koja su općenito priznata u državama članicama. ( 17 )

17.

Žalba se može uložiti žalbenom vijeću na odluke CPVO‑a koje su donesene, među ostalim, sukladno člancima 20. i 21. ( 18 )

18.

Članak 76. određuje: „U postupku pred njim samim, Ured po službenoj dužnosti ispituje činjenice u mjeri u kojoj se one moraju ispitati na temelju članaka 54. i 55. Ured zanemaruje činjenice ili pojedine dokaze koji nisu podneseni unutar roka koji je odredio Ured.“

19.

CPVO može po službenoj dužnosti i nakon dogovora s nositeljem prilagoditi službeni opis sorte u pogledu broja i vrste svojstava ili u pogledu navedenih iskazivanja takvih svojstva. ( 19 )

20.

U obavljanju svojih funkcija žalbeno vijeće može izvršavati sve ovlasti u nadležnosti CPVO‑a. ( 20 )

21.

Članak 73. stavak 1. daje pravo na podnošenje žalbe Sudu protiv odluka Vijeća. Razlozi za podnošenje takvih žalbi ograničeni su i utvrđeni u članku 73. stavku 2. ( 21 )

22.

Uredba br. 1239/95 ( 22 ) sadržava podrobna pravila za primjenu Osnovne uredbe. U članku 51. navodi se da, osim ako nije drukčije propisano, odredbe koje se odnose na postupak pred Uredom primjenjuju se mutatis mutandis na žalbeni postupak.

23.

Cjeloviti opis upravnog postupka pred relevantnim odborom CPVO‑a i žalbenim vijećem naveden je u točkama 5. do 78. pobijane presude. Situaciju je ukratko moguće prikazati na sljedeći način.

24.

J. Hansson (kao nositelj prava na sortu LEMON SYMPHONY) podnio je 27. listopada 2003. pisani prigovor na zahtjev R. Schrädera (od 26. studenoga 2011.) za dodjeljivanje CPVR‑a sorti SUMOST 1. ( 23 ) Ured je odlukom od 19. veljače 2007. (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju) prihvatio njegove prigovore i odbio zahtjev R. Schrädera, poglavito zato što se sorta SUMOST 1 ne razlikuje jasno od sorte LEMON SYMPHONY i zato što posljedično nisu ispunjeni uvjeti sadržani u članku 7. Uredbe.

25.

Potom je R. Schräder 26. listopada 2004. podnio zahtjev za ukidanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice, koje je prethodno dodijeljeno sorti LEMON SYMPHONY, na temelju članka 21. Uredbe, zato što svojstva korištena za opis sorte, uključujući ona ocijenjena u ispitivanju različitosti, nisu bila postojana i stoga nisu ispunjavala zahtjeve iz članka 9. CPVO je dopisom od 10. svibnja 2007. obavijestio R. Schrädera o tome da je nadležni odbor odlučio da nisu ispunjeni uvjeti za ukidanje na temelju članka 21. Uredbe (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju ukidanja).

26.

CPVO je 7. prosinca 2004. odlučio provesti tehničko ispitivanje u svrhu provjere toga nastavlja li sorta LEMON SYMPHONY postojati kao takva. Bundessortenamt je 14. rujna 2005. sastavio izvješće o ispitivanju kojim je utvrdio da je stanje sorte LEMON SYMPHONY neizmijenjeno. Tom izvješću bio je priložen novi opis sorte LEMON SYMPHONY s istim datumom iz kojeg, među ostalim, proizlazi da je svojstvo „vanjski izgled stabljika“ izraženo kao ,poluuspravno do horizontalno’. CPVO je dopisom J. Hanssonu od 25. kolovoza 2006. predložio da službeni opis sorte LEMON SYMPHONY koji je 1997. upisan u upisnik prilagodi novom opisu sorte od 14. rujna 2005. CPVO je smatrao da je ta prilagodba nužna zbog, s jedne strane, napretka na području selekcije nakon tehničkog ispitivanja iz 1997. i, s druge strane, jer se nakon izmjene smjernica za ispitivanje u 2001. razlika ocjene svojstva „vanjski izgled stabljika“ može objasniti okolnošću da nijedna usporediva sorta nije navedena u „tablici svojstava VI“ koja se upotrebljavala 1997. i da je sorta LEMON SYMPHONY najuspravnija sorta te godine. Osim toga, broj sorti vrste Osteospermum ecklonis znatno se povećao od 1997. i Smjernice za ispitivanje bile su djelomično izmijenjene, zbog čega je bilo potrebno prilagoditi stupnjeve izražajnosti

27.

J. Hansson je dopisom od 22. rujna 2006. prihvatio taj prijedlog. CPVO je dopisom od 18. travnja 2007. obavijestio J. Hanssona o svojoj odluci da će u skladu s člankom 87. stavkom 4. Uredbe po službenoj dužnosti prilagoditi službeni opis sorte LEMON SYMPHONY (u daljnjem tekstu: odluka o prilagodbi). Ured je 21. svibnja 2007. obavijestio R. Schrädera o odluci o prilagodbi opisa i zamjeni službenog opisa sorte LEMON SYMPHONY koji je 1997. bio upisan u Upisnik oplemenjivačkih prava na biljnu sortu Zajednice onim iz 2005.

28.

R. Schräder podnio je žalbenom vijeću žalbe protiv odluke o odbijanju, odluke o odbijanju ukidanja i odluke o prilagodbi. ( 24 ) Nijedna od te tri žalbe nije bila prihvaćena.

29.

R. Schräder je 11. travnja 2007. podnio zahtjev za poništenje CPVR‑a koji je dodijeljen sorti LEMON SYMPHONY. CPVO je dopisom od 26. rujna 2007. odbio taj zahtjev. Žalba je podnesena Vijeću 19. listopada 2007. ( 25 )

30.

Vijeće je 23. siječnja 2009. žalbu odbilo kao neosnovanu (u daljnjem tekstu: odluka o poništenju). Vijeće je utvrdilo sljedeće. Kao prvo, Bundessortenamt obavijestio je CPVO da, ako se upotrijebi dostavljeni materijal (biljke s pupoljcima koje su tretirane sredstvima za reguliranje rasta biljaka), postoji opasnost da ispitivanje bude nepouzdano, ali mu je savjetovano da nastavi s ispitivanjem i uzgoji sadnice iz tog materijala. Kao drugo, uobičajena je praksa da se sorte razmnožavaju iz sadnica koje se koriste u ispitivanju, pri čemu se sadnice uzgajaju kako bi se osiguralo da sav materijal ima istu fiziološku starost. Kao treće, pitanje kemijskog tretiranja nije bilo tako jednostavno kao što je R. Schräder tvrdio. ( 26 ) Kao četvrto, može se opravdano zaključiti da tretman sredstvima za reguliranje rasta biljaka nije utjecao na ispitivanje. Vrsta sredstava za reguliranje rasta biljaka koja se koristi tijekom razmnožavanja u pravilu nema trajan učinak s obzirom na to da naknadni nadzor rasta biljaka zahtijeva daljnje prskanje sredstvima za reguliranje rasta biljaka (Vijeće se u tom pogledu priklonilo podacima koje je dostavio J. Hansson). Kao peto, tvrdnja R. Schrädera da su sve referentne sorte navedene u smjernicama bile poznate 1997. je irelevantna. Šesto, sorta LEMON SYMPHONY, koja je dobivena generičkim križanjem vrsta Osteospermum i Dimorphotheca, kao takva je jedinstvena, ne samo zbog svojih morfoloških svojstava, nego i zbog svojeg trajnog razdoblja cvjetanja, koje je duže od razdoblja sadašnjih sorti Osteospermum. S obzirom na jedinstvenu narav sorte LEMON SYMPHONY, za ispitivanje koje je 1997. proveo Bundessortenamt nije bilo moguće naći referentne sorte s kojima bi se ona mogla usporediti.

31.

Dopisom od 30. ožujka 2009. R. Schräder je iznio niz kritika i prigovora u odnosu na zapisnik i na vođenje rasprave koja je održana 23. siječnja 2009. R. Schräder je Općem sudu predložio da podnese dokaze u prilog svojim tvrdnjama. ( 27 )

32.

R. Schräder podnio je Općem sudu četiri zasebne tužbe kojima pobija odluke Vijeća. ( 28 ) U svakom je predmetu tražio poništenje relevantne odluke i naknadu troškova od CPVO‑a. Sva četiri predmeta spojena su u svrhu donošenja presude.

33.

Opći sud je istaknuo da su prva tri spojena predmeta (T‑133/08, T‑134/08 i T‑177/08) međusobno usko povezana i da ovise o predmetu T‑242/09 koji se odnosi na postupak za poništenje. Taj je predmet stoga prvi razmotren.

34.

R. Schräder naveo je četiri tužbena razloga. Prva tri tužbena razloga odnose se na povrede Osnovne uredbe: (i) članka 76. (ispitivanje činjenica od strane Ureda po službenoj dužnosti) i članka 81. (primjena postupovnih odredbi koje su priznate u državama članicama); (ii) članka 7. (uvjeti za različitost sorte) i članka 20. (poništenje CPVR‑a); i (iii) članka 75. (obveza obrazlaganja). Četvrti tužbeni razlog odnosio se na povredu članka 63. stavaka 1. i 2. Provedbene uredbe (pravila o zapisnicima s usmenih rasprava i izvođenju dokaza).

35.

Opći sud je odlučio da tužba u predmetu T‑242/09 nije osnovana. Stoga je presudom od 18. rujna 2012. odbio tužbu.

36.

U predmetima T‑133/08, T‑134/08 i T‑177/08 Opći sud je prihvatio tužbe zbog tužbenog razloga koji se temelji na povredi članka 59. stavka 2. Provedbene uredbe u vezi s pozivom na usmeni dio postupka pred CPVO‑om i pravom na saslušanje. Shodno tome, on je poništio odluke Vijeća o odluci o odbijanju, odluci o odbijanju ukidanja i odluci o prilagodbi.

37.

R. Schräder zahtijeva ukidanje pobijane presude u dijelu u kojem se odnosi na odluku u predmetu T‑242/09, prihvaćanje njegova zahtjeva za poništenje CPVR‑a za sortu LEMON SYMPHONY i naknadu troškova koje je imao u četiri postupka pred Općim sudom.

38.

Šest žalbenih razloga R. Schrädera mogu se sažeto iznijeti na sljedeći način. Kao prvo, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava odlučivši da Vijeće nije moglo postupati po službenoj dužnosti u postupku za poništenje. Time je Opći sud prekršio žaliteljeva prava u vezi s teretom dokazivanja i izvođenjem dokaza pred Vijećem, zbog čega nije ispunio svoju obvezu nadzora i povrijedio je žaliteljevo pravo na pošteno suđenje, dobru upravu i djelotvoran pravni lijek. Kao drugo, Opći sud je pogriješio zaključivši da stranka nema pravo na mjere izvođenja dokaza u postupku pred Vijećem osim ako je ona podnijela barem prima facie dokaz u prilog takvom zahtjevu te je time povrijedio pravila u vezi s teretom dokazivanja i izvođenjem dokaza. Nadalje, čak i pod pretpostavkom da teret dokazivanja leži na podnositelju žalbe u postupku za poništenje pred Vijećem, Opći sud mu je uskratio pravo na saslušanje te je iskrivio činjenice i dokaze. Kao treće, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava pretpostavivši da je činjenica (praksa razmnožavanja uzoraka za ispitivanje iz sadnica) „općepoznata“kada je (prema žaliteljevu mišljenju) to netočno. Stoga je on propustio ispuniti svoju obvezu nadzora te je iskrivio činjenice i dokaze. Kao četvrto, Opći sud je pogrešno odlučio da žalitelj nije podnio dokaz u prilog svojoj tvrdnji koja se odnosi na učinke sredstava za reguliranje rasta biljaka. Presuda je stoga proturječna i nedovoljno obrazložena. Nadalje, Opći sud nije obavio nadzor nad zakonitošću odluke Vijeća. Kao peto, utvrđenje da svojstvo „vanjski izgled stabljika“ sorte Osteospermum nije bilo obuhvaćeno ispitivanjem različitosti povrjeđuje članke 7. i 20. Osnovne uredbe. To predstavlja nedopušteno proširenje predmeta spora, čime je Opći sud po službenoj dužnosti razmatrao pitanje koje mu stranke nisu iznijele i koje nije bilo kogentne naravi. Kao šesto, on osporava utvrđenje da se svojstvo „vanjski izgled stabljika“ sorte Osteospermum može utvrditi u odnosu na druge biljke koje su dio predmetnog ispitivanja. Takvo utvrđenje predstavlja iskrivljavanje činjenica, povredu Uredbe, nedopušteno proširenje predmeta spora i povredu obveze provođenja cjelovitog nadzora. Ta je odluka stoga proturječna.

39.

CPVO uz potporu J. Hanssona (nositelja prava na sortu LEMON SYMPHONY, intervenijenta u postupku pred Općim sudom i druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem) zahtijeva od Suda da odbije žalbu i naloži R. Schräderu snošenje troškova postupka.

40.

Opći sud je naveo da se članak 76. Osnovne uredbe (koji se odnosi na ispitivanje činjenica od strane CPVO‑a po službenoj dužnosti) strogo gledano ne može primijeniti na postupak pred žalbenim vijećem. ( 29 ) Isključiva zadaća Vijeća je da povodom žalbe zainteresirane stranke odluči o zakonitosti odluke CPVO‑a donesene na temelju članka 20. stavka 1. točke (a) Uredbe kojom se odbija proglašavanje CPVR‑a ništavim uz obrazloženje da ta stranka nije dokazala da u vrijeme dodjeljivanja CPVR‑a nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 7. ili 10. te uredbe. ( 30 ) Budući da postupak za poništenje CPVO nije pokrenuo po službenoj dužnosti, nego povodom zahtjeva R. Schrädera, potonji je na temelju članaka 76. i 81. u vezi s člankom 20. Uredbe bio dužan dokazati da su uvjeti za to proglašavanje ništavosti bili ispunjeni. ( 31 ) Ta su se pravila o teretu dokazivanja i izvođenju dokaza značajno razlikovala od onih propisanih člankom 76. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice. ( 32 ) Međutim, razlika između sustava pravila o dokazivanju žiga Zajednice i biljnih sorti može se objasniti činjenicom da Osnovna uredba, za razliku od Uredbe o žigu Zajednice, ne razlikuje apsolutne i relativne razloge za odbijanje registracije. Pravila iz Osnovne uredbe u skladu su s onima iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 ( 33 ) o dizajnu te s općim načelima prava i postupovnim pravilima koja se primjenjuju na teret dokazivanja i izvođenje dokaza, među ostalim, s načelom actori incumbit onus probandi. ( 34 ) Posljedično, prvi žalbeni razlog morao je biti odbijen jer se temeljio na netočnoj pretpostavci da je teret dokazivanja u ovom slučaju na CPVO‑u temeljem članaka 76. i 81. Osnovne uredbe. ( 35 )

41.

Opći sud je potom primijetio da iz odredbi Osnovne uredbe nije razvidno da postupak pred CPVO‑om ima isključivo istražnu prirodu. Konkretno, „načelo ispitivanja po službenoj dužnosti“ (navedeno u prvoj rečenici članka 76. u odnosu na tehničko ispitivanje) moralo se uskladiti s pravilom (navedenim u drugoj rečenici tog članka) da je CPVO dužan zanemariti činjenice ili pojedine dokaze koji nisu bili podneseni unutar roka koji je on odredio. Stoga su stranke u postupku pred CPVO‑om morale pravodobno iznijeti činjenice za koje su htjele da ih ured utvrdi i ocijeni tako da podnesu dokaze za koje su željele da budu prihvaćeni u prilog tim činjenicama. ( 36 ) Budući da su te odredbe primjenjive na žalbeni postupak protiv odluke CPVO‑a donesene na temelju članka 20. Uredbe kojom se odbija poništenje CPVR‑a, stranka koja je zahtijevala poništenje morala je stoga iznijeti činjenice i podnijeti dokaze koji prema njezinu mišljenju dokazuju da su ispunjeni uvjeti za poništenje CPVR‑a. Vijeće je potom moralo pažljivo i nepristrano ispitati sve relevantne okolnosti predmeta, pazeći da pri tome postupa u skladu s općim načelima prava i mjerodavnim postupovnim pravilima koja uređuju teret dokazivanja i izvođenje dokaza. ( 37 )

42.

Potom je Opći sud zaključio da je R. Schräder u biti prigovarao tome da je Vijeće utemeljilo svoju odluku isključivo na verziji činjenica koju su iznijeli CPVO i J. Hansson a da pritom nije prikupilo ni ocijenilo dokaze koje je on ponudio, a osobito da nije prihvatilo njegov zahtjev za provođenje mjere izvođenja dokaza u vidu vještačenja kako bi se, među ostalim, utvrdio učinak sredstava za reguliranje rasta biljaka. ( 38 ) Opći sud je zaključio da se zahtjev R. Schrädera ne može prihvatiti jer on nije podnio nikakav dokaz koji bi opravdao određivanje takvih mjera. ( 39 )

43.

Opći sud je utvrdio da tijekom upravnog stadija postupka R. Schräder nije iznio nikakve bitne informacije (kao što su ad hoc znanstvena studija, izvadak iz specijalizirane publikacije, stručno izvješće napravljeno na njegov zahtjev ili barem obična izjava stručnjaka za botaniku ili hortikulturu) koje bi mogle biti dokaz prima facie u prilog njegovoj tvrdnji (ponovljenoj više puta i nikada potkrijepljenoj, a koju su sve druge stranke u postupku osporile) da su mehaničko ili kemijsko tretiranje ili razmnožavanje reznicama, poput onih provedenih u predmetnom slučaju, mogla iskriviti rezultate tehničkog ispitivanja iz 1997. ( 40 ) Osim toga, iako se Vijeće priklonilo argumentima CPVO‑a i J. Hanssona, ono nije došlo do tog zaključka „jednostrano i bez provjere“ (kao što je tvrdio R. Schräder), nego oslanjajući se na vlastito znanje i vještačenje na području botanike, nakon što je ispitalo, među ostalim, je li još moguće opisati sortu LEMON SYMPHONY u 2005. upućivanjem na Smjernice za ispitivanje iz 1997. te obrazlažući zašto umjesto argumenata R. Schrädera namjerava prihvatiti argumente CPVO‑a i J. Hanssona. ( 41 )

44.

Opći sud je presudio da R. Schräder nije u dovoljnoj mjeri dokazao da je Vijeće povrijedilo pravila o teretu dokazivanja i izvođenju dokaza. ( 42 ) R. Schräder je svojom tvrdnjom u stvari nastojao ishoditi novu ocjenu relevantnih činjenica i dokaza. ( 43 )

45.

Opći sud je potom odbio druge argumente R. Schrädera kojima on prigovara Vijeću da nije odgovorilo na njegove argumente u vezi s nepouzdanošću Smjernica za ispitivanje iz 1997. Kao prvo, Opći sud je utvrdio da je tehničko ispitivanje provedeno na prikladnom biljnom materijalu, to jest na izvornim sadnicama biljaka koje je J. Hansson poslao Bundessortenamtu. Kao drugo, R. Schräder nije naveo nijednu drugu biljnu sortu od koje se sorta LEMON SYMPHONY u 1997. nije jasno razlikovala, čak i da je opisana tako da je vanjski izgled njezine stabljike „poluuspravan do vodoravan“. Ta je ocjena bila u skladu s glavnim argumentima CPVO‑a i J. Hanssona. ( 44 ) Stoga, iako je, kao što je tvrdio Schräder, tehničkim ispitivanjem iz 1997. utvrđen netočan stupanj izražajnosti u odnosu na svojstvo „vanjski izgled stabljika“ te je različit stupanj izražajnosti trebao biti određen od 1997. nadalje, to ne bi imalo nikakvog učinka na ocjenu različitosti sorte LEMON SYMPHONY u smislu članka 7. Uredbe jer ta ocjena nije bila isključivo, ako uopće jest, napravljena u odnosu na to svojstvo. ( 45 ) U tom pogledu prilagođeni opis sorte LEMON SYMPHONY iz 2005. razlikovao se od opisa iz 1997. samo u tome što se njime svojstvo „vanjski izgled stabljika“izmijenilo iz „uspravno“ u „poluuspravno“. ( 46 ) Nadalje, R. Schräder nije dokazao da zbog te promjene 1997. nisu bila ispunjena mjerila DUS‑a. ( 47 ) Stoga bi CPVR u svakom slučaju bio dodijeljen sorti LEMON SYMPHONY. ( 48 ) Osim toga, Vijeće je izričito odbilo tvrdnju R. Schrädera da bi se, da se ispitivanje sorte SUMOST 1 provelo upotrebljavajući opis sorte LEMON SYMPHONY iz 1997., za sorte SUMOST 1 i LEMON SYMPHONY utvrdilo da se jasno razlikuju. ( 49 )

46.

Opći sud je presudio da, s obzirom na tehnička razmatranja izražena u pobijanoj odluci koja su bila predmetom ograničenog nadzora i s obzirom na protuargumente CPVO‑a i J. Hanssona, ni na koji način nije moguće prihvatiti argumente R. Schrädera tehničke naravi. ( 50 ) Konkretno, nije odlučujuća činjenica da biljni materijal koji je J. Hansson poslao Bundessortenamtu nije ispunjavao zahtjeve koje je taj ured utvrdio u svojem dopisu od 6. studenoga 1996. ( 51 )

47.

Kada je riječ o sporu u vezi sa svojstvom „vanjski izgled stabljika“, Opći sud je istaknuo da se to pitanje sastojalo u tome treba li to svojstvo utvrditi u odnosu na relativna ili apsolutna mjerila. ( 52 ) On je odbio tvrdnje R. Schrädera i, navodeći pritom objašnjenja Bundessortenamta, zaključio da to svojstvo treba biti predmetom relativne i usporedne ocjene između sorti iste vrste. ( 53 ) Opći sud je utvrdio da je sorta LEMON SYMPHONY ostala u potpunosti ista između 1997. i 2005. Nije bilo sadržajne izmjene opisa koja utječe na identitet sorte, nego samo izmjene izvorno izabranih izraza. Time se nije izmijenio identitet sorte nego se samo omogućilo da se ona točnije opiše, osobito njezinim razgraničavanjem u odnosu na druge sorte te vrste. ( 54 ) Naposljetku, Opći sud je pri donošenju tog zaključka uzeo u obzir fotografije biljaka iz spisa iz postupka pred njemačkim sudovima. ( 55 )

48.

R. Schräder navodi četiri argumenta u prilog svojem prvom žalbenom razlogu. On tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava odlučivši da u postupku za poništenje Vijeće ne ispituje činjenice po službenoj dužnosti. Time je on: (i) povrijedio članak 51. Provedbene uredbe; (ii) pogrešno zaključio da je postupak za poništenje kontradiktoran; ( 56 ) (iii) iskrivio činjenice navevši da je on tvrdio da je teret dokazivanja bio na CPVO‑u; i (iv) povrijedio njegovo temeljno pravo odbivši ispitati dokaze koje je ovaj podnio u postupku pred tim sudom.

49.

CPVO navodi da je opis Općeg suda u odnosu na upravni postupak pred Vijećem netočan jer je Vijeće ovlašteno istražiti činjenice po službenoj dužnosti. On, međutim, tvrdi da je prvi žalbeni razlog neosnovan i/ili bespredmetan; on je i nedopušten jer R. Schräder zahtijeva preispitivanje činjenica.

50.

J. Hansson podupire CPVO.

51.

Kod ispitivanja prvog žalbenog razloga R. Schrädera potrebno je protumačiti članak 76. Osnovne uredbe. Jesu li ti postupci istražni ili kontradiktorni i leži li teret dokazivanja na stranci koja zahtijeva poništenje? Stranke se slažu da je Opći sud pogrešno odlučio da se članak 76. Uredbe ne primjenjuje na postupak pred Vijećem.

52.

I ja se slažem s tim stajalištem.

53.

Prvo ću razmotriti članak 76. u odnosu na postupak pred CPVO‑om, a zatim ću prijeći na postupak pred Vijećem. U skladu s prvim dijelom članka 76. CPVO mora po službenoj dužnosti ispitati činjenice u mjeri u kojoj se one tiču supstancijalnih i tehničkih ispitivanja. ( 57 ) Stoga, kada se u postupku za poništenje tvrdi da uvjeti u članku 7. (u vezi s različitošću biljne sorte) nisu ispunjeni, Ured ima izričitu obvezu ispitati činjenice.

54.

Točno je da drugi dio članka 76. propisuje da stranke također imaju ulogu u podnošenju dokaza s obzirom na to da CPVO može zanemariti činjenice ili pojedine dokaze koji nisu bili podneseni u relevantnom roku. Stranka koja zahtijeva poništenje očito ima ulogu i pravo da podnese dokaze u prilog svojemu zahtjevu. ( 58 )

55.

Međutim, taj tekst znači da CPVO ne smije donijeti odluku isključivo na temelju toga da osoba koja zahtijeva poništenje nije postupila u skladu s pravilima o teretu dokazivanja jer on ima izričitu obvezu po službenoj dužnosti ispitati činjenice u vezi s tehničkim ispitivanjem.

56.

Nadalje, iz relevantnih odredbi Provedbene uredbe ( 59 ) proizlazi da je postupak više istražne nego kontradiktorne naravi jer Ured upravlja postupkom s obzirom na izvođenje dokaza i pribavljanja nalaza i mišljenja stručnjaka. Nasuprot tome, u isključivo kontradiktornom postupku na tužitelju je teret dokazivanja njegovih zahtjeva, dok tuženik mora dokazati da su ispunjeni uvjeti na kojima se obrana temelji.

57.

Odredbe koje uređuju postupak pred CPVO‑om isto tako se primjenjuju i na Vijeće. ( 60 ) Kada Vijeće odlučuje o žalbi protiv odluke CPVO‑a, ono može izvršavati „sve ovlasti u nadležnosti Ureda“. ( 61 ) Stoga, budući da CPVO ima široku diskrecijsku ovlast u izvršavanju svojih funkcija ( 62 ) te jasnu i utvrđenu ulogu na temelju članka 76. Uredbe za ispitivanje činjenica po službenoj dužnosti, osobito u vezi s tehničkim ispitivanjem, iz izričitog teksta članka 72. Uredbe i članka 51. Provedbene uredbe proizlazi da se članak 76. mutatis mutandis primjenjuje na Vijeće.

58.

Ne sugeriram da Vijeće mora zatražiti tehničko ispitivanje u smislu članka 55. stavka 1. svaki put kada se zahtjev za poništenje temelji na tome da nisu ispunjeni zahtjevi iz članka 7. u vezi s različitošću. (To ne sugerira ni R. Schräder. On smatra da je tehničko ispitivanje iz 1997. bilo nevaljano i da bi Vijeće došlo do istog zaključka da je ispitalo dostupne dokaze. Vijeće nije prihvatilo to stajalište, a Opći sud je potvrdio njegova utvrđenja.) Međutim, smatram da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je članak 76. Osnovne uredbe protumačio tako da se on ne primjenjuje na postupak pred Vijećem.

59.

Ipak, slažem se s Općim sudom da u odnosu na CPVR ne postoje apsolutni i relativni razlozi koji bi odgovarali onima za odbijanje registracije žiga. U postupku za poništenje CPVR‑a relevantno je (u ovom slučaju) to jesu li ispunjeni uvjeti koji uređuju različitost sorte u članku 7. Uredbe. To ispitivanje zahtijeva tehničko znanje i vještačenje kojima pri provođenju potrebne ocjene raspolažu (Ured i) Vijeće. Taj postupak nije isti kao i onaj uređen sustavom pravila o žigu Zajednice, kojim se u postupku podnošenja prigovora nastoji utvrditi može li nositelj ranijeg žiga dokazati određene elemente kao što je stvarna uporaba ranijeg žiga. Ta pitanja se ne pojavljuju u postupku za poništenje na temelju sustavu pravila o CPVR‑u, kao što je ovaj u predmetnom slučaju, u kojem se postavlja pitanje je li sorta LEMON SYMPHONY bila različita sorta u vrijeme dodjeljivanja CPVR‑a (1999. na temelju tehničkog ispitivanja iz 1997.). ( 63 ) U tom su pogledu irelevantne tvrdnje R. Schrädera u vezi s odredbama koje uređuju teret dokazivanja i izvođenje dokaza u kontekstu Uredbe o žigu Zajednice.

60.

Opći sud također upućuje na članak 63. stavak 1. Uredbe o dizajnu. Smatram da i ta odredba predviđa različit okvir od CPVR‑a te se stoga na tom temelju ne može osporavati pobijana presuda. Najprije, članak 63. stavak 1. sadržava opće pravilo da u postupcima u vezi s dizajnom OHIM ispituje činjenice po službenoj dužnosti. To je pravilo posebno u odnosu na postupak za proglašavanje ništavosti u kojem je OHIM ograničen na ispitivanje činjenica i dokaza koje su pribavile stranke. To proizlazi iz činjenice da takav postupak OHIM ne može sam pokrenuti na temelju Uredbe o dizajnu. ( 64 ) Takav zahtjev ne postoji u odnosu na postupak za poništenje na temelju članka 20. Osnovne uredbe.

61.

Nadalje, R. Schräder pravilno prigovora da je Opći sud opisao njegov tužbeni razlog tako da se temelji na pretpostavci da je teret dokazivanja na CPVO‑u. Ta tvrdnja nije potkrijepljena opisom argumentacije R. Schrädera od strane Općeg suda u točki 105. njegove presude. Međutim, pogreška Općeg suda ne predstavlja iskrivljavanje činjenica. ( 65 ) To nije činjenično utvrđenje nego netočan opis njegova tužbenog razloga. Ona je stoga irelevantna za valjanost pobijane presude.

62.

Jesu li zbog tih pogrešaka temeljna prava R. Schrädera na dobru upravu i pošteno suđenje povrijeđena?

63.

R. Schräder je pred Općim sudom tvrdio da je Vijeće utemeljilo svoju odluku isključivo na činjenicama koje su iznijeli CPVO i J. Hansson. Isticao je da je Vijeće umjesto toga trebalo prikupiti dokaze po službenoj dužnosti i potom ocijeniti dokaze koje je podnio on, osobito u vezi s njegovom tvrdnjom da je tehničko ispitivanje iz 1997. bilo nepopravljivo pogrešno jer su (i) biljke koje su bile predmet ispitivanja bile dobivene iz sadnica tretiranih sredstvima za reguliranje rasta biljaka; i jer (ii) takvo tretiranje nije „prestalo“ tijekom razdoblja ispitivanja.

64.

R. Schräder je tvrdio da je Vijeće time povrijedilo njegovo temeljno pravo na to da se njegovi predmeti obrađuju nepristrano i pravično (članak 41. Povelje) i njegovo temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje (članak 47. Povelje). On sada tvrdi da Opći sud prilikom donošenja odluke nije ispitao je li Vijeće pažljivo i nepristrano ispitalo sve relevantne okolnosti predmeta. Nadalje, Opći sud nije ocijenio te činjenice koje Vijeće nije u dovoljnoj mjeri ispitalo, nego je samo potvrdio prethodno iskrivljavanje činjenica od strane tog suda. Da Opći sud nije počinio te pogreške, bio bi odlučio da je Vijeće prilikom donošenja svoje odluke povrijedilo temeljna prava R. Schrädera. Sam Opći sud je, počinivši te pogreške, povrijedio njegova prava iz članaka 41. i 47. Povelje.

65.

Ne prihvaćam tvrdnju R. Schrädera.

66.

Kao prvo, Opći sud je utvrdio da R. Schräder ni u jednom stadiju upravnog postupka nije iznio nijedan element koji bi mogao biti prima facie dokaz u prilog njegovoj tvrdnji da je kemijsko i mehaničko tretiranje ili razmnožavanje reznicama (poput onih koja su provedena u predmetnom slučaju) moglo iskriviti rezultate tehničkog ispitivanja sorte LEMON SYMPHONY iz 1997. ( 66 ) Kao drugo, Opći sud je odbio argument R. Schrädera da je Vijeće došlo do tog zaključka isključivo upućivanjem na dokaze koje su podnijeli J. Hansson i CPVO. On je zaključio da se Vijeće, iako se priklonilo tim tvrdnjama, oslonilo na svoje znanje i vještačenje na području botanike. ( 67 ) Kao treće, Opći sud je zaključio da R. Schräder u stvari nastoji ishoditi novu ocjenu relevantnih činjenica i dokaza. ( 68 ) Potom je ispitao utvrđenja Vijeća te je zaključio da su ona u skladu s objektivnim podacima u spisu. Kao četvrto, Opći sud je primijetio da je u praksi Vijeća „općepoznata“ činjenica ( 69 ) da se praksa razmnožavanja reznicama primjenjuje na sve sorte koje se upotrebljavaju u tehničkom ispitivanju. Kao peto, on je smatrao da je R. Schräder samo pobijao utvrđenja Vijeća u tom pogledu. ( 70 )

67.

Smatram da Opći sud prilikom te ocjene nije samo potvrdio odluku Vijeća. Naprotiv, on je proveo cjelovit i potpun nadzor postupka pred Vijećem. Uzeo je u obzir dokaze koje su podnijele sve stranke. Utvrdio je da R. Schräder nije podnio dokaze u prilog svojim tvrdnjama. Opći sud je također utvrdio da se Vijeće kod ocjene činjeničnih i tehničkih elemenata tvrdnji R. Schrädera oslonilo na vlastito vještačenje. ( 71 )

68.

Stoga smatram da nisu povrijeđena temeljna prava R. Schrädera na dobru upravu te na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje.

69.

R. Schräder također tvrdi da Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da Vijeće nije obrazložilo svoju odluku u skladu s člankom 75. Osnovne uredbe.

70.

Smatram da ta odredba nije povrijeđena. Kod utvrđivanja je li tehničko ispitivanje iz 1997. bilo valjano, Opći sud je ispitao razloge na kojima se temeljila odluka Vijeća. On je utvrdio da je Vijeće isključilo činjeničnu pretpostavku R. Schrädera u vezi s pouzdanošću tog ispitivanja. Smatrao je da ne postoji očita pogreška zbog koje bi te ocjene bile nevaljane iz razloga navedenih u točki 67. ovog mišljenja. Nadalje, Opći sud je utvrdio da on nije dokazao 1997. da se biljna sorta LEMON SYMPHONY jasno razlikuje od bilo koje druge biljne sorte. Konačno, Opći sud nije prihvatio tvrdnje R. Schrädera kojima se dovodi u pitanje učinak tehničkog ispitivanja iz 1997. na temelju toga da je utvrđenje u odnosu na stupanj izražajnosti koji je određen za svojstvo „vanjski izgled stabljika“ bilo netočno. On je zaključio da to svojstvo nema učinka na ocjenu različitosti sorte LEMON SYMPHONY u smislu članka 7. Uredbe.

71.

Stoga četvrti argument R. Schrädera smatram neosnovanim.

72.

Iako je točno da je Opći sud pogriješio u svojem tumačenju članka 76. Osnovne uredbe te da je njegov opis utjecaja i značenja tereta dokazivanja u postupku za poništenje netočan, pobijana presuda se ne temelji na tim pogreškama. Bitno je to da je Opći sud točno protumačio članke 7. i 20. Uredbe. On je zaključio da je Vijeće pravilno odlučilo da je, suprotno argumentima R. Schrädera, sorta LEMON SYMPHONY različita jer se razlikuje izražajnošću svojstava koja su posljedica genotipa, a ne mehaničkih ili kemijskih utjecaja. Ustaljena je sudska praksa da Sud nije nadležan za utvrđivanje činjenica i za ispitivanje dokaza za koje Opći sud smatra da dokazuju te činjenice, osim u slučaju iskrivljavanja tih dokaza. To ovdje nije slučaj. ( 72 )

73.

Stoga se prvi žalbeni razlog ne može prihvatiti. Taj razlog je osnova za cijelu žalbu R. Schrädera jer se preostalih pet razloga odnosi na to je li način na koji je Opći sud protumačio članke 7. i 20. pravilan. Stoga ću samo ukratko razmotriti svaki od tih razloga.

74.

R. Schräder prigovara da je Opći sud pogriješio kada je potvrdio odluku Vijeća o odbijanju njegova zahtjeva za mjere izvođenja dokaza. Svrha tog zahtjeva bila je ishoditi vještačenje radi dokazivanja da je kemijsko i mehaničko tretiranje ili razmnožavanje reznicama (poput onih provedenih u predmetnom slučaju) iskrivilo rezultate tehničkog ispitivanja iz 1997. Opći sud odbio je njegov argument zato što nije podnio prima facie dokaze u prilog svojemu zahtjevu. R. Schräder navodi četiri argumenta u prilog svojem drugom žalbenom razlogu. Ukratko, on navodi da je Opći sud: (i) povrijedio pravila o teretu dokazivanja i izvođenju dokaza s obzirom na njegov zahtjev za mjere izvođenja dokaza; (ii) propustio navesti razloge i uskratio mu pošteno suđenje i djelotvoran pravni lijek; (iii) po službenoj dužnosti istaknuo pitanje koje mu stranke nisu iznijele i koje nije bilo kogentne naravi, čime je nezakonito proširio predmet spora; i da je (iv) prilikom donošenja svoje odluke pogrešno primijenio praksu Suda.

75.

Ti argumenti su četiri varijante iste teme te ću ih razmotriti zajedno.

76.

Budući da Uredba nema zasebnih odredbi za mjere izvođenja dokaza u stadiju upravnog postupka, iz članka 81. proizlazi da se načela postupovnog prava koja su općenito priznata u državama članicama primjenjuju na postupak pred Vijećem (ili CPVO‑om). Smatram da je Opći sud pravilno primijenio načela iz sudske prakse Suda ( 73 ) prema kojima osoba koja zahtijeva mjere izvođenja dokaza mora podnijeti dokaze koji su dovoljni za to da bude potrebno odrediti takve mjere. Svrha je tog pravila osigurati da se ne postupa povodom potpuno neozbiljnih zahtjeva. Čini mi se da je upućivanjem na sudsku praksu Suda Opći sud poštovao odredbe članka 81. Uredbe.

77.

Ustaljena je sudska praksa da obveza Općeg suda da obrazlaže svoje presude (koju on ima na temelju članka 36. i članka 53. stavka 1. Statuta Suda Europske unije) da pruži obrazloženje kojim bi se, iscrpno i točku po točku, odgovorilo na sve argumente koje su iznijele stranke u sporu. Obrazloženje, dakle, može biti implicitno pod uvjetom da se njime omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge na kojima se temelji pobijana presuda, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora u okviru postupka povodom žalbe. ( 74 )

78.

Opći sud je dao cjelovito obrazloženje u točkama 136. do 139. pobijane presude. Prilikom navođenja tih razloga Opći sud je samo primjenjivao pravna načela na činjenice koje su mu bile iznesene. Smatram da se tomu ne može ništa prigovoriti.

79.

Stoga drugi žalbeni razlog smatram neosnovanim.

80.

U okviru trećeg, četvrtog, petog i šestog žalbenog razloga R. Schräder se usredotočio na različite aspekte navodnih pogrešaka u tehničkom ispitivanju iz 1997. Stoga ću ih razmotriti zajedno.

81.

U skladu s člankom 256. UFEU‑a i člankom 58. prvim podstavkom 1. Statuta Suda, žalba je ograničena na pitanja prava. Opći sud je jedini nadležan utvrditi i ocijeniti relevantne činjenice kao i ocijeniti dokaze. Ocjenjivanje tih činjenica i dokaza ne predstavlja, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, pitanje prava koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru postupka povodom žalbe. ( 75 )

82.

R. Schräder u biti prigovara tome da je Opći sud pogriješio kod sljedećih utvrđenja. Kao prvo, glede toga da je praksa razmnožavanja reznicama uzoraka za testiranje „općepoznata“činjenica (treći žalbeni razlog). ( 76 ) Kao drugo, glede toga da upotreba sredstava za reguliranje rasta biljaka na tim uzorcima nije utjecala na valjanost ispitivanja (četvrti žalbeni razlog). ( 77 ) Kao treće, glede toga da opis svojstva „vanjski izgled stabljika“ nije utjecao na ocjenu različitosti sorte LEMON SYMPHONY (peti žalbeni razlog). ( 78 ) Kao četvrto, kada je odlučio da opis tog konkretnog svojstva podliježe usporednoj ocjeni između sorti iste vrste (šesti žalbeni razlog). ( 79 )

83.

Opći sud je odbio prigovore R. Schrädera.

84.

R. Schräder sada nastoji dokazati da Opći sud nije mogao razumno zaključiti da činjenice i okolnosti nisu bile dostatne za utvrđenje da je tehničko ispitivanje iz 1997. nepopravljivo pogrešno. Iako formalno navodi pogreške koje se tiču prava, on zapravo dovodi u pitanje činjeničnu ocjenu Općeg suda i dokaznu vrijednost koju je ovaj pripisao tim činjenicama.

85.

S obzirom na ustaljenu sudsku praksu Suda, treći, četvrti, peti i šesti žalbeni razlog moraju se stoga smatrati nedopuštenima.

86.

Dodala bih da su oni prema mojem mišljenju svakako neosnovani.

87.

Iskrivljavanje činjenica i/ili dokaza postoji kada je bez utjecanja novim dokazima postojeća ocjena dokaza očito pogrešna. ( 80 ) Navodne pogreške koje je naveo R. Schräder sastoje se u tome da je Opći sud naveo: (i) da je autor bilješke u spisu bio stručnjak Bundessortenamta, iako R. Schräder vjeruje da je to bio dužnosnik CPVO‑a; i (ii) da je jedino sporno pitanje treba li svojstvo „vanjski izgled stabljika“ utvrditi u skladu s relativnim ili apsolutnim mjerilima.

88.

Prvo se pitanje odnosi na podrobnost u vezi s autorom bilješke u spisu čiji se sadržaj ne osporava. Drugo se pitanje odnosi na kvalifikaciju koju je Opći sud dao argumentima R. Schrädera, a ne na dokaze. Ni iz jednog od tih pitanja ne proizlazi da je Opći sud počinio očitu pogrešku u ocjeni niti ijedno od njih ne zadire u činjenice i okolnosti iz tehničkog ispitivanja 1997. na način da utječe na ocjenu tog ispitivanja.

89.

Nadalje, podsjećam da su parametri za određivanje nadležnosti Općeg suda glede nadzora utvrđeni člankom 73. stavkom 2. Osnovne uredbe. On stoga nije bio dužan provesti potpunu i podrobnu činjeničnu ocjenu kako bi utvrdio je li sorti LEMON SYMPHONY nedostajala različitost u smislu članka 7. stavka 1. te uredbe (u okviru zahtjeva R. Schrädera za poništenje na temelju članka 20.). Naprotiv, Opći sud imao je pravo, s obzirom na znanstvenu i tehničku složenost tog pitanja, provesti samo nadzor očitih pogrešaka u ocjeni. ( 81 )

90.

Opći sud je stoga mogao zaključiti da su dokazi u spisu dostatni za to da Vijeće donese odluku da tehničko ispitivanje iz 1997. nije nevaljano zato što je upotrijebljeni materijal bio neispravan i da R. Schräder nije dokazao da se sorta LEMON SYMPHONY jasno ne razlikuje od bilo koje druge biljne sorte iz 1997.

91.

Nadalje, iz relevantnih točaka pobijane presude ( 82 ) razvidno je da je Opći sud prilikom zaključivanja proveo temeljit nadzor odluke Vijeća. Time je obrazložio svoja utvrđenja koja se temelje na razlozima i dokazima koje su iznijele stranke u postupku.

92.

Stoga zaključujem da su treći, četvrti, peti i šesti žalbeni razlog, ako su i dopušteni (što nisu), svakako neosnovani.

93.

Ako se Sud slaže s mojom ocjenom da žalbu valja odbiti, tada bi u skladu s člancima 137., 138., 140. i 184. Poslovnika (tumačenima zajedno), R. Schräderu, kao stranci koja nije uspjela u postupku , trebalo naložiti snošenje troškova.

94.

Stoga smatram da bi Sud trebao: