|
1.9.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 292/4 |
Presuda Suda (veliko vijeće) od 1. srpnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Förvaltningsrätten i Linköping – Švedska) – Ålands Vindkraft AB protiv Energimyndigheten
(Predmet C-573/12) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Nacionalni program potpore koji za postrojenja koja proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora energije predviđa dodjelu zelenih certifikata kojima se može trgovati - Obveza dobavljača električne energije i određenih korisnika da svake godine nadležnom tijelu vrate određene kvote zelenih certifikata - Odbijanje dodjele zelenih certifikata za proizvodna postrojenja smještena izvan dotične države članice - Direktiva 2009/28/EZ - Članak 2. drugi stavak točka (k) i članak 3. stavak 3. - Slobodno kretanje robe - Članak 34. UFEU-a))
2014/C 292/04
Jezik postupka: švedski
Sud koji je uputio zahtjev
Förvaltningsrätten i Linköping
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Ålands Vindkraft AB
Tuženik: Energimyndigheten
Izreka
|
1. |
Odredbe članka 2. drugog stavka točke (k) i članka 3. stavka 3. Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ treba tumačiti na način da dopuštaju državi članici uvođenje programa potpora kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji predviđa dodjelu proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora energije certifikata kojima se može trgovati samo u pogledu električne energije proizvedene iz tih izvora na području te države i koji dobavljačima i određenim korisnicima električne energije nameće obvezu da svake godine nadležnom tijelu predaju određenu količinu takvih certifikata koji odgovaraju udjelu u njihovim ukupnim isporukama ili njihovoj ukupnoj potrošnji električne energije. |
|
2. |
Članak 34. UFEU-a treba tumačiti na način da mu nije protivan nacionalni propis kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji predviđa dodjelu proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora certifikata kojima se može trgovati samo u pogledu električne energije proizvedene iz tih izvora na području dotične države članice i koji dobavljačima i određenim korisnicima električne energije nameće obvezu da svake godine nadležnom tijelu predaju određenu količinu takvih certifikata koji odgovaraju udjelu u njihovim ukupnim isporukama ili njihovoj ukupnoj potrošnji električne energije pod prijetnjom obveze plaćanja posebne naknade. |
|
3. |
Na nacionalnom je sudu da provjeri zadovoljava li spomenuti propis, sa stajališta svojeg teritorijalnog područja primjene, zahtjeve koji proizlaze iz načela pravne sigurnosti, vodeći računa o svim relevantnim elementima koji osobito mogu uključivati zakonodavni okvir prava Unije unutar kojeg se nalazi propis o kojemu je riječ u glavnom postupku. |