|
7.9.2013 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 260/12 |
Presuda Suda (šesto vijeće) od 18. srpnja 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Administrativen sad Plovdiv — Bugarska) — AES-3C MARITZA EAST 1 EOOD protiv Direktor na Direktsia „Obzhalvane i upravlenie na izpalnenieto” pri Tsentralno upravlenie na Natsionalnata agentsia za prihodite
(Predmet C-124/12) (1)
(Porez na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 168. točka a) i članak 176. - Pravo na odbitak - Troškovi koji se odnose na stjecanje robe i isporuke usluga namijenjenih namještenicima - Namještenici koji su stavljeni na raspolaganje poreznom obvezniku koji traži ostvarenje prava na odbitak, ali koji su zaposleni kod drugog poreznog obveznika)
2013/C 260/21
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je postavio prethodno pitanje
Administrativen sad Plovdiv
Stranke u glavnom postupku
Tužitelj: AES-3C MARITZA EAST 1 EOOD
Tuženik: Direktor na Direktsia „Obzhalvane i upravlenie na izpalnenieto” pri Tsentralno upravlenie na Natsionalnata agentsia za prihodite
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku — Administrativen sad Plovdiv — Tumačenje članka 168. točke a) i članka 176. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) — Područje primjene — Ograničenje prava na odbitak pretporeza — Društvo koje nema vlastite namještenike, međutim koje posuđuje radnike na puno radno vrijeme putem sporazuma o ustupanju radnika zaposlenih u drugom društvu — Odbijanje prava na odbitak PDV-a za isporuku usluga prijevoza, stjecanje radne odjeće i zaštitne opreme radnika kao i za troškove službenih putovanja radnika na temelju toga što su usluge besplatno isporučene fizičkim osobama koje rade za društvo, bez da su u njemu zaposlene
Izreka
|
1. |
Članak 168. točka a) i članak 176. drugi stavak Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti tako da zabranjuju takvo nacionalno zakonodavstvu u skladu s kojim porezni obveznik koji prikaže troškove za usluge prijevoza, radnu odjeću, zaštitnu opremu i službena putovanja osoba koje za njega rade nema pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost koji se odnosi na taj trošak, zato što mu je navedene osobe drugo društvo stavilo na raspolaganje te se one slijedom toga ne mogu smatrati, u smislu takvog zakonodavstva, namještenicima poreznog obveznika, iako se navedeni troškovi mogu smatrati izravno i neposredno povezanim s općim troškovima koji se odnose na ukupne gospodarske djelatnosti navedenog poreznog obveznika. |
|
2. |
Članak 176. drugi stavak Direktive 2006/112 treba tumačiti tako da zabranjuje da država članica u trenutku svog pristupanja Europskoj uniji uvede ograničenje prava na odbitak putem odredbe u nacionalnom zakonodavstvu koja predviđa isključenje prava na odbitak robe i usluga koje su namijenjene besplatnoj isporuci ili djelatnosti koje nisu gospodarska djelatnost poreznog obveznika, ukoliko takva iznimka nije bila predviđena nacionalnim zakonodavstvom koje je bilo na snazi do dana tog pristupanja. Nacionalni sud treba, koliko je to moguće, tumačiti odredbe nacionalnog prava o kojima je riječ u glavnom postupku u skladu s pravom Unije. Ukoliko se pokaže da je takvo tumačenje nemoguće, nacionalni sud mora te odredbe ostaviti neprimijenjenima jer su suprotne članku 176. drugom stavku Direktive 2006/112. |