|
22.2.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 52/6 |
Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. prosinca 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal de commerce de Verviers — Belgija) — Corman-Collins SA protiv La Maison du Whisky SA
(Predmet C-9/12) (1)
(Sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Članak 2. - Članak 5. stavak 1. podstavci (a) i (b) - Posebna nadležnost u stvarima koje se odnose na ugovore - Pojmovi „kupoprodaja robe” i „pružanje usluga” - Ugovor o distribuciji robe)
2014/C 52/09
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal de commerce de Verviers
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Corman-Collins SA
Tuženik: La Maison du Whisky SA
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunal de commerce de Verviers — Tumačenje članka 2. i članka 5. stavka 1. podstavaka (a) i (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) — Ugovor o isključivoj distribuciji robe sklopljen između principala sa sjedištem u Francuskoj i distributera sa sjedištem u Belgiji — Dopustivost nacionalnog propisa koji predviđa nadležnost sudova distributera neovisno o sjedištu principala.
Izreka
|
1. |
Članak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti u smislu da se, kada tuženik ima domicil u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi sud pred kojim se vodi postupak, on protivi primjeni nacionalnog pravila o nadležnosti kao što je ono koje je predviđeno člankom 4. zakona od 27. srpnja 1961. o jednostranom raskidu ugovora o isključivoj distribuciji na neodređeno vrijeme, kako je izmijenjen i dopunjen zakonom od 13. travnja 1971. o jednostranom raskidu ugovora o isključivoj distribuciji. |
|
2. |
Članak 5. stavak 1. podstavak (b) Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti u smislu da se pravilo o nadležnosti sadržano u drugoj alineji te odredbe, koje se odnosi na postupke glede ugovora o pružanju usluga, može primijeniti na tužbu kojom tužitelj koji ima sjedište u jednoj od država članica ističe prava koja proizlaze iz ugovora o distribuciji protiv tuženika koji ima sjedište u drugoj državi članici, što zahtijeva da ugovor sklopljen između stranaka sadrži posebne klauzule koje se odnose na distributerovu distribuciju robe koju prodaje principal. Na nacionalnom je sucu da provjeri je li to tako u postupku koji se pred njim vodi. |