1

Tužitelj Golden Balls Ltd podnio je 1. listopada 2007. prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994, L 11, str. 1.), kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)].

2

Žig za koji je podnesena prijava za registraciju je verbalni znak GOLDEN BALLS.

3

Proizvodi za koje je zatražena registracija odnose se na razrede 16, 21 i 24 Međunarodne klasifikacije međunarodnih proizvoda i usluga (Nicanska klasifikacija) za registriranje žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenena i dopunjena, i odgovaraju, za svaki od navedenih razreda, sljedećem opisu:

4

Prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 8/2008 od 18. veljače 2008.

5

Intervenijent, Intra‑Presse, podnio je 16. svibnja 2008. na temelju članka 42. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 41. Uredbe br. 207/2009) prigovor na prijavu za registraciju žiga za proizvode predviđene u točki 3. ove presude.

6

Prigovor se prvenstveno temeljio na ranijem verbalnom žigu Zajednice BALLON D’OR, za koji je bila podnesena prijava 24. prosinca 2004. i koji je registriran 7. studenoga 2006. pod brojem 4226148 za proizvode i usluge iz razreda 9, 14, 16, 18, 25, 28, 38 i 41, a koji odgovaraju, za svaki od navedenih razreda, sljedećem opisu:

7

U prilog prigovora bili su navedeni razlozi iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe br. 40/94 [koji su postali članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009].

8

Odjel za prigovore odbio je 19. svibnja 2010. prigovor u cijelosti. Proizvodi i usluge koje suprotstavljeni znakovi obuhvaćaju su, po njegovu mišljenju, djelomično istovjetni i djelomično različiti. Znakovi su dijelu relevantne javnosti vizualno i fonetski različiti, a konceptualno slabo slični. S obzirom na to da su žigovi načelno različiti, ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između znakova u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Što se tiče razloga koji se odnosi na ugled ranijeg žiga, Odjel smatra da, s obzirom na to da su znakovi različiti, članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 nije primjenjiv.

9

Intervenijent je 15. srpnja 2010. podnio žalbu OHIM‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 protiv odluke Odjela za prigovore.

10

Odlukom od 26. svibnja 2011. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće OHIM‑a djelomično je uvažilo žalbu u dijelu u kojem se odnosi na proizvode iz razreda 16, a djelomično odbilo u dijelu u kojem se odnosi na proizvode iz razreda 21 i 24. Žalbeno vijeće osobito je uzelo u obzir sljedeće:

11

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

12

Osim toga, tužitelj u replici podnesenoj u skladu s člankom 135. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda zahtijeva od Općeg suda da „odbije odgovor na tužbu“ intervenijenta koji je podnesen u skladu s člankom 134. stavkom 3. spomenutog Poslovnika.

13

OHIM od Općeg suda zahtijeva da:

14

Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:

15

Tužitelj u prilog tužbi navodi samo jedan tužbeni razlog, koji se tiče povrede članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Osim toga, u prilog zahtjevu za ukidanje podnesenom na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika, intervenijent ističe samo jedan pravni navod koji se tiče povrede članka 8. stavka 5., članka 64. stavka 1. i članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.

16

Tužitelj se u prilog tužbi poziva na povredu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

17

Tužitelj u biti osporava zaključak žalbenog vijeća prema kojem između suprotstavljenih znakova za proizvode iz razreda 16 postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu. Tužitelj osobito osporava konceptualnu i načelnu sličnost suprotstavljenih znakova koju je žalbeno vijeće ustvrdilo pobijanom odlukom.

18

OHIM i intervenijent osporavaju osnovanost tužbenog razloga koji je tužitelj naveo i ističu postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova za istovjetne proizvode iz razreda 16.

19

Opći sud podsjeća da se, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, nakon prigovora nositelja ranijeg žiga odbija prijava za registraciju žiga kada zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga koje ta dva žiga obuhvaćaju postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu javnosti na području na kojem je raniji žig bio zaštićen. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.

20

Kao što je utvrđeno ustaljenom sudskom praksom, vjerojatnost da bi javnost mogla misliti da spomenuti proizvodi ili usluge potječu od istog poduzetnika ili od ekonomski povezanih poduzetnika predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu navedene odredbe. Vjerojatnost dovođenja u zabludu mora se ocjenjivati općenito, u skladu s percepcijom relevantne javnosti o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama te uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju, pogotovo međuovisnost sličnosti znakova i onu obuhvaćenih proizvoda ili usluga [vidjeti presudu Općeg suda od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB protiv OHIM‑a – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, Zb., str. II‑2821., točke 30. do 33. i tamo navedenu sudsku praksu].

21

U svrhu primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, vjerojatnost dovođenja u zabludu pretpostavlja u isto vrijeme istovjetnost ili sličnost između suprotstavljenih žigova i istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga koje oni obuhvaćaju. Riječ je o kumulativnim uvjetima [vidjeti presudu Općeg suda od 22. siječnja 2009., Commercy protiv OHIM‑a – easyGroup IP Licensing (easyHotel), T‑316/07, Zb., str. II‑43., točku 42. i tamo navedenu sudsku praksu].

22

Ocjenjivanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu relevantne javnosti ovisi o brojnim čimbenicima i općenito se mora provoditi uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju. Takva opća ocjena mora se, što se tiče vizualne, fonetske ili konceptualne sličnosti žigova u pitanju, temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente (vidjeti presude Suda od 12. lipnja 2007., OHIM protiv Shakera, C‑334/05 P, Zb., str. I‑4529., točke 34. i 35., i od 3. rujna 2009., Aceites del Sur‑Coosur protiv Koipea, C‑498/07 P, Zb., str. I‑7371., točke 59. i 60. i tamo navedenu sudsku praksu). Osim toga, ona podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika uzetih u obzir i to na način da niski stupanj sličnosti obuhvaćenih proizvoda ili usluga može biti nadomješten visokim stupnjem sličnosti žigova i obrnuto (presuda Suda od 17. travnja 2008., Ferrero Deutschland protiv OHIM‑a, C‑108/07 P, još neobjavljena u Zborniku, točke 44. i 45., i presuda easyHotel, točka 21. supra, točka 41.).

23

Kao što je sudska praksa utvrdila, kada se cjelovito ocjenjuje vjerojatnosti dovođenja u zabludu potrebno je uzeti u obzir prosječnog potrošača predmetne kategorije proizvoda ili usluga koji je normalno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Također je potrebno uzeti u obzir činjenicu da se razina pozornosti prosječnog potrošača može razlikovati s obzirom na kategoriju proizvoda ili usluga u pitanju [vidjeti presudu Općeg suda od 13. veljače 2007., Mundipharma protiv OHIM‑a – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, Zb., str. II‑449., točku 42. i tamo navedenu sudsku praksu].

24

U tom smislu tužitelj prigovara žalbenom vijeću da se opredijelilo za nižu razinu pozornosti relevantne publike od normalne, iako je trebalo utvrditi normalnu razinu pozornosti.

25

Stoga bi, kako smatraju OHIM i intervenijent, trebalo utvrditi da se taj prigovor temelji na tužiteljevom pogrešnom tumačenju pobijane odluke.

26

Naime, žalbeno vijeće u točki 12. pobijane odluke tvrdi da se relevantna javnost za proizvode iz razreda 16, 21 i 24 sastoji od prosječnih potrošača koji su normalno obaviješteni i razumno pažljivi i oprezni te da su određeni proizvodi, i to „artikli za umjetnike“ iz razreda 16 kao i „materijali za četkarske proizvode“ i „staklo sirovo ili poluobrađeno“ iz razreda 21 također namijenjeni i profesionalcima. Ono je nadalje utvrdilo da se, u slučaju kada se relevantna javnost sastoji kako od prosječnih potrošača tako i od profesionalaca, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba ocijeniti s obzirom na dio javnosti s nižom razinom pozornosti, to jest s obzirom na prosječne potrošače u Uniji, a ne na profesionalce, kako je i bilo utvrđeno sudskom praksom [presuda Općeg suda od 15. veljače 2011., Yorma’s protiv OHIM‑a – Norma Lebensmittelfilialbetrieb (YORMA’S), T‑213/09, još neobjavljena u Zborniku, točka 25.].

27

Tako je žalbeno vijeće zapravo s punim pravom zaključilo da se relevantna javnost u ovom slučaju sastojala od prosječnih potrošača Unije koji su u razumnoj mjeri obaviješteni, pozorni i oprezni. Ono se dakle usredotočilo, suprotno do onog što tvrdi tužitelj, na javnost koja ima normalnu razinu pozornosti.

28

Prema tome, valja zaključiti da ocjena žalbenog vijeća koja se tiče relevantne javnosti i njene razine pozornosti nije pogrešna.

29

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pri ocjenjivanju sličnosti između predmetnih proizvoda ili usluga potrebno je uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji karakteriziraju odnos između ovih proizvoda ili usluga. Ovi čimbenici osobito uključuju njihovu prirodu, namjenu, upotrebu kao i njihov konkurentni ili međusobno nadopunjujući karakter. Drugi čimbenici, kao što su kanali distribucije tih proizvoda također mogu biti uzeti u obzir [vidjeti presudu Općeg suda od 11. srpnja 2007., El Corte Inglés protiv OHIM‑a – Bolaños Sabri (PiraÑAM diseño original Juan Bolaños), T‑443/05, Zb., str. II‑2579., točku 37. i tamo navedenu sudsku praksu].

30

U pobijanoj odluci žalbeno je vijeće podržalo mišljenje Odjela za prigovore što se tiče usporedbe proizvoda obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima, koje stranke uostalom nisu ni pobijale. Ono je, dakle, zaključilo da su proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima iz razreda 16 istovjetni, dok su oni iz razreda 21 i 24 različiti (točke 13. do 16. pobijane odluke).

31

U predmetnom slučaju stranke nisu osporavale zaključke žalbenog vijeća koji se tiču usporedbe proizvoda, osobito što se tiče predmetnih proizvoda iz razreda 16. Nadalje, s obzirom da nijedan element spisa ne dovodi u pitanje ovu ocjenu, nju valja prihvatiti.

32

Prema sudskoj praksi, dva žiga su slična kada sa stajališta relevantne javnosti između njih postoji barem djelomična istovjetnost u odnosu na jedan ili više relevantnih aspekata [presuda Općeg suda od 23. listopada 2002., Matratzen Concord protiv OHIM‑a – Hukla Germany (MATRATZEN), T‑6/01, Zb., str. II‑4335., točka 30., potvrđena rješenjem Suda od 28. travnja 2004., Matratzen Concord protiv OHIM‑a, C‑3/03 P, Zb., str. I‑3657.]. Kao što je utvrđeno sudskom praksom, relevantni su vizualni, auditivni i konceptualni aspekti (presude Suda od 11. studenog 1997., SABEL, C‑251/95, Zb., str. I‑6191., točka 23., i od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, Zb., str. I‑3819., točka 25.).

33

Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu mora se, kad su u pitanju vizualna, fonetska i konceptualna sličnost suprotstavljenih znakova, temeljiti na ukupnom dojmu koji ostavljaju, osobito uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju prosječni potrošač ima o navedenim proizvodima ili uslugama igra odlučujuću ulogu u općoj ocjeni spomenute vjerojatnosti. U tom smislu, prosječni potrošač obično doživljava žig kao cjelinu i ne propituje njegove pojedine detalje (vidjeti presudu OHIM protiv Shakera, točku 22. supra, točku 35. i tamo navedenu sudsku praksu).

34

U predmetnom je slučaju žalbeno vijeće smatralo da su suprotstavljeni znakovi vizualno i fonetski različiti, dijeleći mišljenje Odjela za prigovore (točka 18. pobijane odluke). Međutim, suprotstavljeni znakovi navodno su konceptualno istovjetni ili barem vrlo slični (točka 22. pobijane odluke). Riječi „golden“ (zlatan) i „balls“ (lopte) sastavni su dio osnovnog rječnika engleskog jezika poznatog velikom dijelu relevantne javnosti i mogle bi se odnositi na izraz „ballon doré“ (pozlaćena lopta) ili „ballon d’or“ (zlatna lopta) ili „en or“ (od zlata) (točka 21. pobijane odluke).

35

Tužitelj potvrđuje nedostatak vizualne ili fonetske sličnosti između suprotstavljenih znakova, ali osporava njihovu konceptualnu sličnost koju je žalbeno vijeće utvrdilo u pobijanoj odluci. Prema tužitelju, čak i najmanje pozoran ili obaviješten promatrač mogao bi opaziti da je žig za koji je podnesena prijava za registraciju na engleskom jeziku, a raniji žig na francuskom jezik. Tužitelj smatra da ova temeljna razlika jamči da se jedan žig ne bi mogao zamijeniti s drugim ni u kakvim okolnostima. Osim toga, suprotstavljeni znakovi nisu ni transliteracija ni točan prijevod jednog naziva na drugi. Tako je, za početak, engleska riječ „balls“ navedena u množini i prenosi ideju o više lopti, dok je francuska riječ „ballon“ u jednini i sadržava predodžbu o samo jednoj lopti. Nadalje, francuska riječ „ballon“ koja također može značiti i „dirigeable“ (letjelica) nije istoznačnica engleske riječi „ball“ pa stoga znakovi nisu istovjetni. Naposljetku, raniji žig BALLON D’OR može se prevesti na engleski s „balloon of gold“ (balon od zlata) ili s „ball of gold“ (lopta od zlata), ali ne i s „golden ball“ (zlatna lopta).

36

OHIM i intervenijent ne osporavaju vizualne i fonetske razlike između suprotstavljenih znakova, ali se, suprotno navodima, tužitelja pozivaju na konceptualnu istovjetnost ili gotovo istovjetnost suprotstavljenih znakova i načelnu sličnost između ovih znakova.

37

Što se tiče vizualne i fonetske usporedbe suprotstavljenih znakova, koju stranke uostalom i ne osporavaju, Opći sud utvrđuje da je ocjena žalbenog vijeća ispravna.

38

Suprotstavljeni znakovi u biti vizualno dijele samo grupu slova „ball“, koja kod ranijeg žiga stoji na početku znaka, a kod žiga za koji je podnesena prijava za registraciju na kraju znaka. Navedeni znakovi se u ostalome vizualno razlikuju. Zapravo, uz grupu slova „ball“ raniji žig sadrži i grupu slova „on“ i element „d’or“ na kraju znaka, dok žig za koji je podnesena prijava počinje s elementom „golden“ i završava sa slovom „s“. Slijedom navedenog, suprotstavljeni znakovi su načelno vizualno različiti.

39

Fonetski se suprotstavljeni znakovi izgovaraju na potpuno različit način, na različitim jezicima, i stoga su različiti.

40

Slijedom navedenog, valja potvrditi ocjenu žalbenog vijeća prema kojoj su suprotstavljeni znakovi vizualno i fonetski različiti.

41

Nadalje, što se tiče ocjene žalbenog vijeća prema kojoj su suprotstavljeni znakovi konceptualno istovjetni ili barem vrlo slični, Opći sud smatra ponajprije da spomenuti znakovi doista, s objektivnog stajališta te osim određenih razlika u detaljima (vidjeti dolje točku 47.), načelno imaju isti semantički sadržaj ili prenose jednu te istu ideju, to jest ideju zlatnog balona ili pozlaćene lopte ili od zlata. U tim okolnostima, valja istaknuti da tužitelj u odgovoru na pitanje Općeg suda tijekom saslušanja nije mogao za izraz „ballon d’or“ navesti nijedan drugi primjer prijevoda u engleskim novinama osim „golden ball“.

42

Međutim, u svrhu ocjene konceptualne sličnosti u očima relevantne javnosti, a osobito one prosječne anglofone i frankofone, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da je raniji žig bio na francuskom jeziku, dok je žig za koji je podnesena prijava za registraciju na engleskom jeziku, čime se suprotstavljeni znakovi razlikuju u pogledu jezika koji omogućuje pristup njihovom odgovarajućem konceptualnom razumijevanju.

43

U tom smislu jezična razlika između znakova, suprotno onome što se čini da tužitelj navodi, nije dovoljna da bi se sa stajališta relevantnih potrošača automatski isključilo postojanje konceptualne sličnosti. Međutim, točno je da ta razlika može ‐ s obzirom na to da zahtijeva prijevod u duhu potrošača – ovisno o stupnju poznavanja jezika relevantne publike, stupnju srodnosti spomenutih jezika pa i o samim izrazima koji se koriste u predmetnim znakovima, barem u određenoj mjeri biti preprekom za trenutno konceptualno uspoređivanje relevantnoj publici [vidjeti, u tom smislu, presude Općeg suda od 28. lipnja 2011., Oetker Nahrungsmittel protiv OHIM‑a – Bonfait (Buonfatti), T‑471/09, neobjavljena u Zborniku, točka 82., i od 26. rujna 2012., Serrano Aranda protiv OHIM‑a – Burg Groep (LE LANCIER), T‑265/09, neobjavljena u Zborniku, točka 66.].

44

U tim okolnostima, valja zaključiti da u ovom slučaju nije utvrđeno da će relevantna javnost, to jest široka javnost Unije, a osobito frankofona koja razumije francuski izraz „ballon d’or“, koji čini raniji žig, odmah shvatiti značenje žiga za koji je podnesena prijava za registraciju, a koji se sastoji od riječi „golden“ i „balls“.

45

Naime, čak i ako se prihvati, kao što je to učinilo žalbeno vijeće, da su riječi „golden“ i „ball“ sastavni dio osnovnog rječnika engleskog jezika i da su stoga kao takve razumljive prosječnom potrošaču, uključujući i prosječnog frankofonog potrošača, to ne znači da će taj potrošač koji općenito ima, a s čime se slažu i stranke, slabo znanje engleskog jezika, spontano razumjeti te riječi u njihovoj jedinstvenoj kombinaciji „golden balls“ kao engleski prijevod francuskog izraza „ballon d’or“, koji čini raniji žig.

46

U tom smislu valja istaknuti razlike između suprotstavljenih znakova koji govore protiv takve trenutne konceptualne usporedbe.

47

Na prvom mjestu, zato što tužitelj smatra da znak GOLDEN BALLS nije doslovan prijevod znaka BALLON D’OR s obzirom na to da francuska riječ „ballon“ nije istoznačnica engleske riječi „ball“ i da je točniji prijevod franucuskog izraza „ballon d’or“ engleski izraz „gold ball“ ili „ball of gold“, a ne „golden ball“, pa valja zaključiti, kao što tvrde i OHIM i intervenijent, da te nepreciznosti u prijevodu, čak i pod pretpostavkom da postoje, nisu relevantne, s obzirom na to da bi takve jezične suptilnosti promakle opažanju relevantne javnosti, osobito frankofonom potrošaču s ograničenim znanjem engleskog. Međutim, Opći sud je mišljenja da je, suprotno ocjeni žalbenog vijeća, potrebno zauzeti drukčiji stav što se tiče činjenice da se znak GOLDEN BALLS razlikuje od znaka BALLON D’OR upotrebom množine. Ovdje je riječ o prilično osnovnom gramatičkom elementu, koji bi mogla prepoznati i raspoznati i frankofona javnost, s obzirom na to da se, kako je tužitelj s pravom naveo, množina riječi tvori na isti način u engleskom i u francuskom. Tako će prosječan potrošač, osobito onaj frankofoni, koji, kako tvrde OHIM i intervenijent, ima ograničeno znanje engleskog, ali koje je dovoljno da razumije riječi „golden“ i „balls“, također uočiti i upotrebu množine.

48

Na drugom mjestu, valja primijetiti različit položaj elemenata „golden“ i „d’or“, na početku znaka u prvom slučaju, a na kraju znaka u drugom, kao i očito različito podrijetlo engleske riječi „gold“, na koju upućuje prvi element, i francuske riječi „or“, na koju upućuje drugi element. Iako te razlike tek neznatno otežavaju prijevod spomenute engleske riječi na francuski i spomenute francuske riječi na engleski, one svejedno mogu otežati, kako frankofonom tako i anglofonom prosječno pozornom potrošaču, spontano otkrivanje sličnog skrivenog smisla suprotstavljenih znakova.

49

Dakle, čak i kad bi prosječni frankofoni potrošači načelno imali dovoljno poznavanje engleskog jezika da bi mogli razumjeti značenje izraza „golden balls“ i kad bi, unatoč činjenici da je riječ o jednostavnoj kupnji robe za svakodnevnu potrošnju, počeli prevoditi spomenuti znak kako bi ga približili prenesenom smislu žiga BALLON D’OR, čini se nevjerojatnim da bi jednome takvom prosječnom potrošaču rezultat te analize spontano pao na um (vidjeti, u tom smislu presudu Buonfatti, točka 43. supra, točka 82.).

50

U skladu s time valja zaključiti da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da su suprotstavljeni znakovi konceptualno vrlo slični ili istovjetni. Spomenuti znakovi zapravo se u najboljem slučaju mogu smatrati slabo, ili čak vrlo slabo, konceptualno sličnima prosječno obaviještenoj i pozornoj relevantnoj javnosti, osobito onoj frankofonoj.

51

S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da u ovom slučaju ne postoji nikakva vizualna ili fonetska sličnost između znakova u pitanju i da postoji, eventualno, vrlo slaba konceptualna sličnost koja zahtijeva prethodni prijevod.

52

Prema tome, valja općenito ocijeniti je li u predmetnom slučaju ova konceptualna sličnost dovoljna da se stvori vjerojatnost dovođenja u zabludu, kakvu je utvrdilo žalbeno vijeće [vidjeti, u tom smislu, presude Općeg suda od 9. ožujka 2005., Osotspa protiv OHIM‑a – Distribution & Marketing (Hai), T‑33/03, Zb., str. II‑763., točka 62., i od 13. lipnja 2012., Organismos Kypriakis Galaktokomikis Viomichanias protiv OHIM‑a – Garmo (HELLIM), T‑534/10, još neobjavljena u Zborniku, točka 43.].

53

Potrebno je podsjetiti da je, s jedne strane, kako je ustanovljeno ustaljenom sudskom praksom, vjerojatnost dovođenja u zabludu to veća što je razlikovni karakter ranijeg žiga veći. Prema tome, nije moguće isključiti da bi konceptualna sličnost, koja proizlazi iz činjenice da dva žiga koriste znakove podudarnog semantičkog sadržaja, mogla uzrokovati vjerojatnost dovođenja u zabludu u slučaju kada raniji žig ima poseban razlikovni karakter, bilo sam po sebi bilo na temelju njegove prepoznatljivosti na tržištu [presuda SABEL, točka 32. supra, točka 24., i presuda Općeg suda od 18. veljače 2004., Koubi protiv OHIM‑a – Flabesa (CONFORFLEX), T‑10/03, Zb., str. II‑719., točka 50.; vidjeti presudu Hai, točku 52. supra, točku 56. i tamo navedenu sudsku praksu].

54

S druge strane, u skladu s tom istom sudskom praksom, obična konceptualna sličnost između žigova nije međutim dovoljna da se stvori vjerojatnost dovođenja u zabludu u okolnostima u kojima raniji žig nije osobito javno poznat i sastoji se od znaka s malo imaginativnih elemenata (presude SABEL, točka 32. supra, točka 25., i Hai, točka 52. supra, točka 55.).

55

Žalbeno vijeće je u točkama 31. i 32. pobijane odluke zaključilo da je istovjetnost predmetnih proizvoda, u spoju s konceptualnom istovjetnošću ili vrlo snažnom sličnošću, u stanju nadoknaditi vizualne i fonetske različitosti i da zbog toga postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu ili dovođenja u svezu između suprotstavljenih znakova u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 koji se odnose na istovjetne proizvode iz razreda 16, obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju. U tom smislu, uz zabilježbu da je intervenijent iznio u najmanju ruku impresivnu količinu dokumenata u svrhu dokazivanja ugleda žiga BALLON D’OR u vezi sa „sportskim natjecanjima“, žalbeno vijeće ustanovilo je da se u okviru analize vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu spomenute odredbe, ugled, a time i razlikovni karakter žiga, trebaju uzeti u obzir tek kada se dokaže spomenuti ugled u odnosu na predmetne proizvode (točke 27. i 28. pobijane odluke).

56

Tužitelj osporava postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova. Tužitelj se osobito poziva na normalan razlikovni karakter ranijeg žiga za proizvode iz razreda 16 i osporava konceptualnu istovjetnost ili snažnu sličnost suprotstavljenih znakova.

57

OHIM i intervenijent osporavaju tužiteljeve navode. Osim toga, intervenijent ističe snažan razlikovni karakter i ugled ranijeg žiga.

58

Što se tiče opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, Opći sud prvenstveno smatra, kako je utvrđeno u točkama 50. i 51. ove presude, da predmetni znakovi nisu konceptualno istovjetni ni vrlo slični, nego da su u najboljem slučaju slabo slični. Tako, suprotno onome što je žalbeno vijeće zaključilo u točki 31. pobijane odluke, valja utvrditi da, iako su predmetni proizvodi istovjetni, slaba, ili čak vrlo slaba konceptualna sličnost koja zahtijeva prethodan prijevod, nije dovoljna da se nadoknade postojeće vizualne i fonetske različitosti.

59

U tom smislu, točno je da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, kao što je spomenuto u točkama 53. i 54. ove presude, nije moguće isključiti mogućnost da zbog obične konceptualne sličnosti dvaju žigova nastane vjerojatnost dovođenja u zabludu u slučaju sličnosti proizvoda, ali pod uvjetom da raniji žig ima znatan razlikovni karakter. Međutim, dovoljno je zaključiti da takav osobit razlikovni karakter žiga BALLON D’OR nije utvrđen u predmetnom slučaju što se tiče predmetnih proizvoda. Štoviše, čak i pod pretpostavkom da ovaj žig ima znatan razlikovni karakter i uzimajući u obzir istovjetan karakter predmetnih proizvoda, vrlo slaba konceptualna sličnost koja zahtijeva prethodni prijevod nije, u okolnostima ovog slučaja, dovoljna da sama po sebi uzrokuje vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti (presuda Hai, točka 52. supra, točke 61., 64. i 65.).

60

Prema tome, valja utvrditi da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti za istovjetne proizvode iz razreda 16 koji su obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima. Naime, zbog činjenice da je riječ o suprotstavljenim znakovima koji su na različitim jezicima, između njih je došlo do očiglednog razlikovanja na način da prosječni potrošač, kako je istaknuto u točki 44. do 48. ove presude, navedene znakove ne dovodi odmah u svezu bez započinjanja prethodnog misaonog postupka prevođenja (vidjeti, u tom smislu, presudu Buonfatti, točka 43. supra, točka 87.).

61

Stoga valja zaključiti da se pobijana odluka mora ukinuti što se tiče prve točke njene izreke, u dijelu u kojem je ukinula odluku Odjela za prigovore i uvažila prigovor u vezi s proizvodima iz razreda 16 koji su obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, zbog povrede članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

62

Intervenijent je podnio zahtjev na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika.

63

U biti, intervenijent ističe samostalni pravni navod u prilog zahtjevu za ukidanje pobijane odluke, koji se odnosi na povredu članka 8. stavka 5., članka 64. stavka 1. i članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 u dijelu u kojem ta odluka odbija prigovor u vezi s proizvodima iz razreda 21 i 24 obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, odnosno u drugoj točki izreke pobijane odluke. Prema intervenijentu, žalbeno vijeće je trebalo prihvatiti pravni navod koji se odnosi na povredu članka 8. stavka 5. spomenute Uredbe, u vezi s proizvodima iz razreda 21 i 24. Intervenijent smatra da je tu riječ o bitnoj povredi odredaba postupka kao i o pogrešnoj primjeni prava.

64

Tužitelj osporava argumente intervenijenta. Žalbeno vijeće je, prema tužitelju, s pravom smatralo da nije potrebno odlučivati o argumentu na koji se poziva intervenijent na temelju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da navedeni argument očito nije osnovan.

65

OHIM, koji nije iskoristio mogućnost podnošenja podneska kako bi odgovorio na zahtjeve i pravne navode iznesene po prvi puta u odgovoru intervenijenta na tužbu na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika, tijekom rasprave je u biti priznao da činjenica da je žalbeno vijeće propustilo odlučiti o pravnom navodu koji se odnosi na povredu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 predstavlja bitnu povredu odredaba postupka.

66

Opći sud smatra da je intervenijent, svojim zahtjevom za odbijanje tužbe tužitelja i za ukidanje pobijane odluke u dijelu u kojem ona odbija prigovor intervenijenta usmjeren protiv registracije žiga za koji je podnesena prijava za proizvode iz razreda 21 i 24, iskoristio mogućnost koja mu je dana člankom 134. stavkom 3. Poslovnika da u svom odgovoru na tužbu postavi zahtjev za ukidanje pobijane odluke na temelju točke koja nije bila istaknuta u tužbi [vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 21. veljače 2006., Royal County of Berkshire Polo Club protiv OHIM‑a – Polo protiv Laurena (ROYAL COUNTY OF BERKSHIRE POLO CLUB), T‑214/04, Zb., str. II‑239., točka 50.].

67

Budući da intervenijent u okviru ovog pravnog navoda smatra da se radi o povredi članka 8. stavka 5., članka 64. stavka 1. i članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, on dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke jer žalbeno vijeće nije ispitalo razlog za prigovor u vezi s povredom članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

68

U ovom slučaju žalbeno vijeće je, za razliku od Odjela za prigovore, smatralo da su suprotstavljeni znakovi načelno slični i zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu za istovjetne proizvode iz razreda 16 primjenom članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. S obzirom na ovaj zaključak, žalbeno vijeće je procijenilo kako nije nužno ispitivati navode koje je intervenijent istaknuo na osnovi članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (točka 33. pobijane odluke), usprkos činjenici da se predmet spora ticao također i različitih proizvoda iz razreda 21 i 24 obuhvaćenih žigom za koji je podnosena prijava za registraciju, a koji nisu bili obuhvaćeni ocjenom vjerojatnosti dovođenja u zabludu što se tiče proizvoda iz razreda 16 koji su ocijenjeni istovjetnima.

69

U tom pogledu treba podsjetiti da, u smislu članka 64. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 207/2009, „ [n]akon ispitivanja osnovanosti žalbe, žalbeno vijeće odlučuje o žalbi“. Žalbeno vijeće dužno je provesti novo cjelovito ispitivanje osnovanosti prigovora, kako činjenično tako i pravno [presuda Suda od 13. ožujka 2007., OHIM protiv Kaula, C‑29/05 P, Zb., str. I‑2213., točka 57., i presuda Općeg suda od 22. ožujka 2007., Sigla protiv OHIM‑a – Elleni Holding (VIPS), T‑215/03, Zb., str. II‑711., točka 96.]. Sudska praksa ustanovila je da se ova dužnost ispitivanja osnovanosti žalbe mora shvatiti na način da je žalbeno vijeće obvezno izjasniti se u cijelosti o svakom zahtjevu koji je pred njega iznesen, bilo da ga usvoji, odbaci kao nedopušten ili odbije kao neosnovan. Budući da nepoštivanje ove obveze može utjecati na sadržaj odluke žalbenog vijeća, ono predstavlja bitnu povredu odredaba postupka [vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 9. rujna 2011., Ergo Versicherungsgruppe protiv OHIM‑a – DeguDent (ERGO), T‑382/09, neobjavljena u Zborniku, točku 15. i tamo navedenu sudsku praksu].

70

Međutim, u ovom slučaju potrebno je naglasiti da iz sadržaja članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih znakova čini jedan od triju kumulativnih uvjeta za primjenu spomenutog članka [vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 25. svibnja 2005., Spa Monopole protiv OHIM‑a – Spa‑Finders Travel Arrangements (SPA‑FINDERS), T‑67/04, Zb., str. II‑1825., točku 30.].

71

Također treba podsjetiti da iz sudske prake proizlazi da su povrede predviđene člankom 8. stavkom 5. Uredbe br. 207/2009, nakon što do njih dođe, posljedica određenog stupnja sličnosti žigova zbog kojeg relevantna javnost dovodi u svezu ove žigove i time stvara između njih poveznicu (vidjeti, u tom smislu, presudu Suda od 27. studenog 2008., Intel Corporation, C‑252/07, Zb., str. I‑8823., točku 30. i tamo navedenu sudsku praksu).

72

Međutim, imajući u vidu mišljenja iznijeta u točkama 41. do 51. ove presude, valja zaključiti da suprotstavljeni znakovi nemaju sličnost koja je pretpostavka primjene članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Žalbeno vijeće je stoga bilo dužno, u svakom slučaju, čak i da je ispitalo navode intervenijenta koji se odnose na povredu ove odredbe, odbiti prigovor u vezi s proizvodima iz razreda 21 i 24.

73

Slijedom toga, prigovor je u svakom slučaju trebalo odbiti u cijelosti zbog nedostatka kako vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) tako i zbog vjerojatnosti povezivanja u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

74

U ovim okolnostima, čak i ako se uzme u obzir da se žalbeno vijeće pogrešno propustilo izjasniti o pravnom navodu koji se odnosi na povredu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 u vezi s proizvodima iz razreda 21 i 24 obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, ne treba ukinuti drugu točku izreke pobijane odluke jer ta pogreška u osobitim okolnostima predmetnog slučaja nije mogla utjecati na spomenuti dio izreke pobijane odluke (vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 9. srpnja 2008., Alitalia protiv Komisije, T‑301/01, Recueil, str. II‑1753., točku 307. i tamo navedenu sudsku praksu).

75

Zbog toga valja odbiti kao bespredmetan pravni navod intervenijenta koji se odnosi na povredu članka 8. stavka 5., članka 64. stavka 1. i članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 istaknut u prilog zahtjevu za djelomično ukidanje pobijane odluke u dijelu koji se odnosi na proizvode iz razreda 21 i 24 obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju. Zahtjev za ukidanje koji je podnio intervenijent stoga valja odbiti.

76

Iz svega prethodnog slijedi da treba ukinuti samo prvu točku izreke pobijane odluke.

77

U skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika, na zahtjev protivne stranke, svakoj stranci koja izgubi spor nalaže se snošenje troškova.

78

S jedne strane, s obzirom na to da je OHIM izgubio spor, valja mu naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove tužitelja sukladno zahtjevima ovog potonjeg. S druge strane, valja odlučiti da će intervenijent, strana koja nije uspjela u svom zahtjevu za ukidanje na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika, snositi vlastite troškove kao i troškove tužitelja vezane uz spomenuti zahtjev, sukladno zahtjevima ovog potonjeg.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (prvo vijeće)

proglašava i presuđuje: