Predmet C‑628/11

Kazneni postupak

protiv

International Jet Management GmbH

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Braunschweig)

„Prethodni postupak — Članak 18. UFEU‑a — Zabrana diskriminacije na temelju državljanstva — Komercijalni letovi iz treće zemlje prema odredištu u državi članici — Propisi države članice koji određuju da zračni prijevoznici Unije koji nemaju operativnu licenciju koju je izdala ta država moraju dobiti dozvolu za svaki let iz treće zemlje“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 18. ožujka 2014.

1. Prijevoz – Zračni prijevoz – Privatni izvanredni letovi s polazištem iz treće zemlje i s odredištem u nekoj državi članici – Zračni prijevoznik koji je imatelj operativne licencije koju je izdala druga država članica – Propisi prve države članice koji od navedenog prijevoznika zahtijevaju pribavljanje dozvole ulaska u njezin zračni prostor – Zahtjev koji ne postoji za zračne prijevoznike koji su imatelji operativne licencije koju je izdala prvonavedena država članica – Primjenjivost načela zabrane diskriminacije na temelju državljanstva

   (čl. 18. UFEU‑a)

2. Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Diskriminacija na temelju državljanstva – Zabrana – Privatni izvanredni letovi s polazištem iz treće zemlje i s odredištem u nekoj državi članici – Zračni prijevoznik koji je imatelj operativne licencije koju je izdala druga država članica – Propisi prve države članice koji od navedenog prijevoznika zahtijevaju pribavljanje dozvole ulaska u njezin zračni prostor – Zahtjev koji ne postoji za zračne prijevoznike koji su imatelji operativne licencije koju je izdala navedena prva država članica – Dodjela navedene dozvole isključivo u slučaju nemogućnosti potonjih da obave letove – Neprihvatljivost

   (čl. 18. UFEU‑a; Uredba br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. t. 26. i 4. t. (a))

1.  Članak 18. UFEU‑a, u kojem je utvrđeno opće načelo zabrane diskriminacije na temelju državljanstva, primjenjiv na situaciju u kojoj država članica od zračnog prijevoznika koji je imatelj operativne licencije koju je u skladu s Uredbom br. 1008/2008 o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici izdala druga država članica, zahtijeva pribavljanje dozvole ulaska u svoj zračni prostor u svrhu obavljanja privatnih izvanrednih letova s polazištem iz treće zemlje i s odredištem u prvoj državi članici, iako se takva dozvola ne zahtijeva od zračnih prijevoznika koji su imatelji operativne licencije koju je izdala prva država članica.

   (t. 62. i t. 1. izreke)

2.  Članak 18. UFEU‑a, u kojem je utvrđeno opće načelo zabrane diskriminacije na temelju državljanstva, treba tumačiti na način da se protivi propisima države članice koji – pod prijetnjom kazne u slučaju njihovog nepoštovanja – zahtijevaju od zračnog prijevoznika koji je imatelj operativne licencije izdane u drugoj državi članici pribavljanje dozvole ulaska u zračni prostor prve države članice, u svrhu obavljanja privatnih izvanrednih letova s polazištem iz treće zemlje i s odredištem u prvoj državi članici, u slučaju kada se takva dozvola ne zahtijeva od zračnih prijevoznika koji su imatelji operativne licencije koju je izdala prva država članica, i koji uvjetuju izdavanje takve dozvole podnošenjem izjave kojom se potvrđuje da zračni prijevoznici koji su imatelji operativne licencije koju je izdala prva država članica ne žele ili nisu u stanju obaviti te letove.

   Naime, takvi propisi uvode razlikovni kriterij koji stvarno dovodi do istog rezultata kao i kriterij koji se temelji na državljanstvu. S obzirom na to da operativnu licenciju izdaje, sukladno članku 4. točki (a) Uredbe br. 1008/2008 o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici, nadležno tijelo države članice u kojoj zračni prijevoznik ima glavno poslovno sjedište u smislu članka 2. točke 26. te uredbe, takvi propisi u praksi u nepovoljniji položaj dovode isključivo zračne prijevoznike koji imaju sjedište u nekoj drugoj državi članici.

   Ista je situacija, pa još i izraženija, s propisima prve države članice, koji jedino zračnim prijevoznicima imateljima operativne licencije koju je izdala druga država članica nameću obvezu – u svrhu dobivanja dozvole ulaska u njezin zračni prostor za letove s polazištem iz treće zemlje – podnošenja izjave o neraspoloživosti kojom se potvrđuje da zračni prijevoznici imatelji operativne licencije koju je izdala prva država članica ne žele ili nisu u stanju obaviti te letove.

   U skladu s navedenim, takvi propisi koje se ne može opravdati ciljevima zaštite nacionalnoga gospodarstva i sigurnosti predstavljaju diskriminaciju na temelju državljanstva, koja je dodatno naglašena kaznom propisanom za slučaj njihovog nepoštovanja.

   (t. 65.‑67., 70.‑77. i t. 2. izreke)