Predmet C‑622/11

Staatssecretaris van Financiën

protiv

Pactor Vastgoed BV

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden)

„Šesta direktiva o PDV‑u — Članak 13. slovo C i članak 20. — Isporuka nepokretne imovine — Pravo izbora u pogledu oporezivanja — Pravo na odbitak — Ispravci odbitaka — Naplata dugovanih iznosa nakon ispravka odbitka PDV‑a — Porezni obveznik odgovoran za plaćanje — Porezni obveznik različit od onog koji je prvotno proveo taj odbitak i koji nije povezan s transakcijama koje su temelj spomenutog odbitka“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 10. listopada 2013.

  1. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Odbitak pretporeza – Ispravak ranije provedenog odbitka – Naplata dugovanih iznosa nakon ispravka odbitka poreza na dodanu vrijednost – Isporuka nekretnine – Porezni obveznik različit od onog koji je prvotno proveo taj odbitak i koji nije povezan s transakcijama koje su temelj spomenutog odbitka

    (Direktiva Vijeća 77/388, čl. 13. slovo C st. 1. podst. (b) i st. 2., čl. 20. st. 1. podst. (a) i st. 4. te čl. 21. st. 1. podst. (a))

  2. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Odbitak pretporeza – Ispravak ranije provedenog odbitka – Cilj

  1.  Šesta direktiva Vijeća 77/388 o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet, kako je izmijenjena direktivom Vijeća 95/7, mora se tumačiti na način da se protivi tomu da se naplata iznosa dugovanih nakon ispravka odbitka poreza na dodanu vrijednost ostvaruje od poreznog obveznika različitog od onog koji je proveo taj odbitak.

    Naime, određivanje osobe odgovorne za plaćanje iznosa dugovanih nakon ispravka odbitka poreza na dodanu vrijednost ne predstavlja „detaljno pravilo” u smislu članka 13. slova C drugog stavka i članka 20. stavka 1. Šeste direktive, nego, kao što i proizlazi iz članka 21. te direktive, temeljno pravilo zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost uspostavljeno istom direktivom.

    U tom pogledu članak 20. stavak 1. podstavak (a) Šeste direktive treba tumačiti na način da u slučaju ispravka odbitka poreza na dodanu vrijednost koji provede porezni obveznik, dugovane iznose treba na temelju toga namiriti taj porezni obveznik. Suprotno tumačenje ne bi bilo u skladu s ciljevima u području ispravka odbitaka zadanima tom direktivom.

    S obzirom na to, mogućnost da se predvidi da je neka osoba, različita od poreznog obveznika, solidarno odgovorna za plaćanje poreza, koju članak 20. stavak 1. podstavak (a) Šeste direktive priznaje državama članicama, ne smije se tumačiti na način da dopušta nametanje zasebne porezne obveze na teret te osobe.

    Nadalje, u slučaju uzastopnih isporuka neke nepokretne imovine, okolnost da jedan od dotičnih poreznih obveznika prilikom isporuke u kojoj je sudjelovao, nije postupao sukladno detaljnim pravilima o korištenju prava izbora iz članka 13. slova C drugog podstavka Šeste direktive, ne smije imati za posljedicu obvezu tog poreznog obveznika da plati neplaćeni iznos poreznog duga nakon ispravka odbitka poreza na dodanu vrijednost koji je proveo neki drugi porezni obveznik u vezi s nekom od spomenutih isporuka s kojima ovaj prvi porezni obveznik nije povezan. Naime, iako države članice u skladu s tom odredbom imaju mogućnost ograničiti doseg prava izbora i utvrditi detaljna pravila njegova korištenja, one ne mogu pri korištenju te mogućnosti nametnuti poreznom obvezniku obveze koje prelaze ono što je u pravu Unije dopušteno u području poreza na dodanu vrijednost.

    Isto tako, u slučaju kada je, s jedne strane, isporuka nekretnine do koje je došlo između isporučitelja i kupca izuzeta od poreza na dodanu vrijednost s retroaktivnim učinkom, i kada je, s druge strane, porez na dodanu vrijednost koji se odnosi na tu isporuku, koji je taj kupac namirio i odbio, bio poništen, potonji nije stekao „nepravednu prednost” u smislu članka 20. stavka 4. Šeste direktive. Prema tome, navedeni kupac ne može se, na temelju te odredbe, smatrati dužnim platiti porez na dodanu vrijednost dugovan nakon ispravka odbitka koji je proveo isporučitelj prilikom neke druge transakcije koja s tim kupcem nije povezana, odnosno njegova prvotnog stjecanja spomenute nekretnine.

    Cilj Odluke 88/498, u okviru isporuke nekretnine, je da porez na dodanu vrijednost u vezi s potonjom namiri i odbije jedan te isti porezni obveznik, odnosno kupac dotične nekretnine.

    (t. 32., 36., 37., 39., 40., 42., 44., 45., 47. i izreka)

  2.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 34.)