Spojeni predmeti C‑247/11 P i C‑253/11 P
Areva SA (C‑247/11 P)
i
Alstom SA i dr. (C‑253/11 P)
protiv
Europske komisije
„Žalba — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazum — Tržište projekata plinom izoliranih sklopnih uređaja — Pripisivanje protupravnog ponašanja društava kćeri njihovim društvima majkama — Obveza obrazlaganja — Solidarna odgovornost za plaćanje novčane kazne — Pojam poduzetnika — De facto solidarnost — Načela pravne sigurnosti i individualnog odmjeravanja kazni i sankcija — Načela proporcionalnosti i jednakosti postupanja“
Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 10. travnja 2014.
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oborivost – Uzimanje u obzir u skladu s načelima pretpostavke nedužnosti, individualnog odmjeravanja kazni, pravne sigurnosti i ravnopravnosti stranaka
(čl. 81. UEZ‑a)
Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka kojom se izriču novčane kazne zbog povrede pravila tržišnog natjecanja koja se odnosi na više adresata – Pripisivanje praksi društva kćeri društvu majci – Nužnost dostatnog obrazloženja – Kombinacija pretpostavke o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja društva majke na društvo kćer u njegovom stopostotnom vlasništvu s drugim dokazima
(čl. 81. i 253. UEZ‑a)
Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Izricanje novčane kazne zbog povrede pravila tržišnog natjecanja za čije su plaćanje solidarno odgovorna dva zasebna društva koja, u trenutku izricanja novčane kazne, više ne čine jedinstveni gospodarski subjekt – Zahtjev posebnog obrazloženja za svako od predmetnih društava – Nepostojanje
(čl. 81. i 253. UEZ‑a)
Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Tumačenje obrazloženja upravnog akta – Granice – Zamjena obrazloženja Općeg suda obrazloženjem Komisije prilikom ispitivanja dokaza na koje su se pozvali tužitelji – Dopustivost – Povreda prava na obranu – Nepostojanje
(čl. 263. UFEU‑a)
Žalba – Razlozi – Razlog iznesen prvi put u žalbi – Nedopuštenost – Argumenti koji predstavljaju obično proširenje razloga iznesenog u tužbi – Dopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Žalba – Razlozi – Razlog iznesen prvi put u žalbi – Razlog iznesen protiv dijela obrazloženja pobijane presude – Razlog kojim se osporava osnovanost pobijane presude – Razlog koji proizlazi iz same pobijane presude – Dopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Solidarna odgovornost za plaćanje – Opseg – Pripisivanje društvu majci protupravnog ponašanja njegovog društva kćeri – Solidarna odgovornost sukcesivnih društava majki koja su, tijekom razdoblja povrede, tvorila zasebnog poduzetnika s društvom kćeri koje je počinilo povredu – Utvrđivanje iznosa novčane kazne koju trebaju platiti sukcesivna društva majke – Poštovanje načela individualnog odmjeravanja kazni i sankcija – Poštovanje načela pravne sigurnosti
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2. st. 2. i 3.)
Žalba – Razlozi – Žalba protiv presude kojom se odlučuje o spojenim predmetima – Mogućnost da svaka stranka istakne žalbeni razlog protiv bilo kojeg dijela obrazloženja Općeg suda, neovisno o tužbenim razlozima koje je istaknula pred tim sudom
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Solidarna odgovornost za plaćanje – Utvrđivanje udjela u novčanoj kazni koju snose solidarni sudužnici u svojem unutarnjem odnosu – Nadležnost nacionalnih sudova
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Opseg
(čl. 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
Žalba – Nadležnost Suda – Preispitivanje, zbog razlogâ pravičnosti, ocjene Općeg suda o iznosu novčanih kazni izrečenih poduzetnicima koji su povrijedili pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora – Isključenje – Preispitivanje te ocjene zbog razloga koji se temelje na povredi načela proporcionalnosti – Dopustivost – Nepostojanje povrede načela proporcionalnosti
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 30.‑33., 79.‑81., 91.‑93.)
Kad se odluka o primjeni pravila Unije o tržišnom natjecanju tiče više adresata i odnosi na pripisivanje odgovornosti za povredu tih pravila, ona mora sadržavati dostatno obrazloženje u pogledu svakog od svojih adresata, osobito onih koji, u skladu s tom odlukom, moraju snositi odgovornost za tu povredu. U skladu s tim, u pogledu društva majke odgovornog za protupravno ponašanje svojeg društva kćeri, takva odluka načelno mora sadržavati obrazloženje kojim se može opravdati pripisivanje odgovornosti za tu povredu tom društvu.
Što se tiče odluke Komisije koja pripisivanje povrede koju je počinilo društvo kći društvu majci temelji na metodi „dvostruke osnove“, kombinirajući pretpostavku o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja toga društva majke na društvo kćer u njegovom stopostotnom vlasništvu s dokazima koji su detaljno izneseni u toj odluci, općenita ocjena argumenata koje je istaknulo društvo majka u svojem odgovoru na obavijest o utvrđenim činjenicama načelno je sukladna stupnju obrazlaganja koji se zahtijeva od Komisije jer se njome omogućuje društvu majci da ocijeni razloge zbog kojih mu je Komisija odlučila pripisati odgovornost za povredu koju je počinilo njegovo društvo kći.
(t. 34., 41., 42.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 47.‑52.)
U okviru ispitivanja zakonitosti iz članka 263. UFEU‑a, sud Unije nikako ne može zamijeniti vlastito obrazlaganje onim tvorca pobijanog akta.
Međutim, Općem sudu ne može se prigovoriti da je zamijenio vlastito obrazloženje, kad je riječ o pripisivanju društvu majci povrede koju je počinilo njegovo društvo kći, onim Komisije, ako se razlozi za presudu o kojoj je riječ odnose na dokaze koje su tužitelji iznijeli pred Općim sudom radi obaranja pretpostavke o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja, a koje Opći sud mora ispitati u okviru nadzora zakonitosti sporne odluke.
Nadalje, prava na obranu jednog od tužitelja nisu povrijeđena kada Opći sud obrazloženje sporne odluke iznese kao odgovor na argumente koje su istaknuli tužitelji koji pripadaju istoj skupini društava.
(t. 56., 57., 78.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 113.‑117.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 118.)
Kod utvrđivanja vanjskog odnosa solidarne odgovornosti za plaćanje novčane kazne izrečene solidarno više pravnih osoba zbog toga što tvore jednog te istog poduzetnika odgovornog za povredu pravila tržišnog Unije Komisija podliježe nekim ograničenjima.
Tako je Komisija dužna poštovati načelo individualnog odmjeravanja kazni i sankcija koje zahtijeva da se, u skladu s člankom 23. stavkom 3. Uredbe br. 1/2003, iznos novčane kazne za čije plaćanje postoji solidarna odgovornost određuje ovisno o težini povrede za koju je predmetni poduzetnik pojedinačno odgovoran i o njezinom trajanju. Posljedično, kada Komisija namjerava učiniti društvo kćer koje je počinilo povredu solidarno odgovornim sa svakim pojedinim od njegovih društava majki s kojima je sukcesivno tvorilo zasebnog poduzetnika tijekom razdoblja povrede, to načelo nalaže da ta institucija odvojeno utvrdi, za svakog od poduzetnika o kojima je riječ, iznos novčane kazne za čije plaćanje su solidarno odgovorna društva koja ga tvore, ovisno o težini povrede za koju je svaki od predmetnih poduzetnika odgovoran i o njezinom trajanju.
U istom kontekstu, Komisija također mora poštovati načelo pravne sigurnosti koje zahtijeva da svaka mjera koju donose institucije Unije bude jasna i precizna kako bi se omogućilo zainteresiranim osobama da točno utvrde koja su njihova prava i obveze koje iz nje proizlaze i da u skladu s tim poduzmu odgovarajuće korake. U tom pogledu, mora se utvrditi povreda načela pravne sigurnosti u mjeri u kojoj metoda koju je Komisija odabrala za utvrđivanje solidarne odgovornosti između društva kćeri koje je počinilo povredu prava tržišnog natjecanja i njegovih sukcesivnih društava majki ne omogućuje tim društvima majkama da točno utvrde iznos novčane kazne koji moraju platiti u pogledu razdoblja za koje je utvrđena njihova solidarna odgovornost za povredu zajedno s njihovim društvom kćeri.
(t. 120., 126.‑128., 133., 139.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 148.)
Ovlast kojom raspolaže Komisija na temelju članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 za izricanje novčane kazne za čije plaćanje je solidarno odgovorno više pravnih osoba koje tvore jednog poduzetnika ograničena je na određivanje iznosa novčane kazne za čije plaćanje su navedene pravne osobe solidarno odgovorne, to jest na vanjski odnos solidarne odgovornosti, ali ne uključuje ovlast određivanja udjela u tom iznosu koji snose solidarni sudužnici u okviru svojeg unutarnjeg odnosa solidarne odgovornosti.
S druge strane, kada ugovorom nisu utvrđeni udjeli sudužnika u novčanoj kazni za čije plaćanje su oni solidarno odgovorni, na nacionalnim sudovima jest da utvrde te udjele primjenom nacionalnog prava, poštujući pravo Unije.
Iz toga slijedi da se od svakog društva ne može zahtijevati da iz odluke kojom mu se izriče novčana kazna za čije plaćanje je solidarno odgovorno s jednim ili više drugih društava razluči svoj udio u novčanoj kazni koji mora snositi u odnosu sa svojim solidarnim sudužnicima jednom kada je novčana kazna u cijelosti isplaćena Komisiji. Činjenica da Komisija nije utvrdila taj udio u odluci kojom je izrekla novčanu kaznu za čije plaćanje postoji solidarna odgovornost ne može, sama po sebi, predstavljati povredu načela pravne sigurnosti.
Osim toga, kako ovlast za unutarnju raspodjelu iznosa novčane kazne za čije plaćanje postoji solidarna odgovornost ima nacionalni sud ili arbitražno vijeće, a ne Komisija, Komisiji se ne može prigovoriti da je nezakonito delegirala takvu ovlast i da u pobijanoj odluci nije utvrdila udjele solidarnih sudužnika u okviru njihovog unutarnjeg odnosa.
(t. 149., 151., 152., 157., 158.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 171.‑176.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 177.‑181.)
Spojeni predmeti C‑247/11 P i C‑253/11 P
Areva SA (C‑247/11 P)
i
Alstom SA i dr. (C‑253/11 P)
protiv
Europske komisije
„Žalba — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazum — Tržište projekata plinom izoliranih sklopnih uređaja — Pripisivanje protupravnog ponašanja društava kćeri njihovim društvima majkama — Obveza obrazlaganja — Solidarna odgovornost za plaćanje novčane kazne — Pojam poduzetnika — De facto solidarnost — Načela pravne sigurnosti i individualnog odmjeravanja kazni i sankcija — Načela proporcionalnosti i jednakosti postupanja“
Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 10. travnja 2014.
Tržišno natjecanje — Pravila Unije — Povrede — Pripisivanje — Društvo majka i društva kćeri — Gospodarska jedinica — Kriteriji procjene — Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu — Oborivost — Uzimanje u obzir u skladu s načelima pretpostavke nedužnosti, individualnog odmjeravanja kazni, pravne sigurnosti i ravnopravnosti stranaka
(čl. 81. UEZ‑a)
Akti institucija — Obrazloženje — Obveza — Opseg — Odluka kojom se izriču novčane kazne zbog povrede pravila tržišnog natjecanja koja se odnosi na više adresata — Pripisivanje praksi društva kćeri društvu majci — Nužnost dostatnog obrazloženja — Kombinacija pretpostavke o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja društva majke na društvo kćer u njegovom stopostotnom vlasništvu s drugim dokazima
(čl. 81. i 253. UEZ‑a)
Akti institucija — Obrazloženje — Obveza — Opseg — Izricanje novčane kazne zbog povrede pravila tržišnog natjecanja za čije su plaćanje solidarno odgovorna dva zasebna društva koja, u trenutku izricanja novčane kazne, više ne čine jedinstveni gospodarski subjekt — Zahtjev posebnog obrazloženja za svako od predmetnih društava — Nepostojanje
(čl. 81. i 253. UEZ‑a)
Tužba za poništenje — Nadležnost suda Unije — Tumačenje obrazloženja upravnog akta — Granice — Zamjena obrazloženja Općeg suda obrazloženjem Komisije prilikom ispitivanja dokaza na koje su se pozvali tužitelji — Dopustivost — Povreda prava na obranu — Nepostojanje
(čl. 263. UFEU‑a)
Žalba — Razlozi — Razlog iznesen prvi put u žalbi — Nedopuštenost — Argumenti koji predstavljaju obično proširenje razloga iznesenog u tužbi — Dopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Žalba — Razlozi — Razlog iznesen prvi put u žalbi — Razlog iznesen protiv dijela obrazloženja pobijane presude — Razlog kojim se osporava osnovanost pobijane presude — Razlog koji proizlazi iz same pobijane presude — Dopuštenost
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Solidarna odgovornost za plaćanje — Opseg — Pripisivanje društvu majci protupravnog ponašanja njegovog društva kćeri — Solidarna odgovornost sukcesivnih društava majki koja su, tijekom razdoblja povrede, tvorila zasebnog poduzetnika s društvom kćeri koje je počinilo povredu — Utvrđivanje iznosa novčane kazne koju trebaju platiti sukcesivna društva majke — Poštovanje načela individualnog odmjeravanja kazni i sankcija — Poštovanje načela pravne sigurnosti
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2. st. 2. i 3.)
Žalba — Razlozi — Žalba protiv presude kojom se odlučuje o spojenim predmetima — Mogućnost da svaka stranka istakne žalbeni razlog protiv bilo kojeg dijela obrazloženja Općeg suda, neovisno o tužbenim razlozima koje je istaknula pred tim sudom
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)
Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Solidarna odgovornost za plaćanje — Utvrđivanje udjela u novčanoj kazni koju snose solidarni sudužnici u svojem unutarnjem odnosu — Nadležnost nacionalnih sudova
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Diskrecijska ovlast Komisije — Sudski nadzor — Neograničena nadležnost suda Unije — Opseg
(čl. 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
Žalba — Nadležnost Suda — Preispitivanje, zbog razlogâ pravičnosti, ocjene Općeg suda o iznosu novčanih kazni izrečenih poduzetnicima koji su povrijedili pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora — Isključenje — Preispitivanje te ocjene zbog razloga koji se temelje na povredi načela proporcionalnosti — Dopustivost — Nepostojanje povrede načela proporcionalnosti
(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 30.‑33., 79.‑81., 91.‑93.)
Kad se odluka o primjeni pravila Unije o tržišnom natjecanju tiče više adresata i odnosi na pripisivanje odgovornosti za povredu tih pravila, ona mora sadržavati dostatno obrazloženje u pogledu svakog od svojih adresata, osobito onih koji, u skladu s tom odlukom, moraju snositi odgovornost za tu povredu. U skladu s tim, u pogledu društva majke odgovornog za protupravno ponašanje svojeg društva kćeri, takva odluka načelno mora sadržavati obrazloženje kojim se može opravdati pripisivanje odgovornosti za tu povredu tom društvu.
Što se tiče odluke Komisije koja pripisivanje povrede koju je počinilo društvo kći društvu majci temelji na metodi „dvostruke osnove“, kombinirajući pretpostavku o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja toga društva majke na društvo kćer u njegovom stopostotnom vlasništvu s dokazima koji su detaljno izneseni u toj odluci, općenita ocjena argumenata koje je istaknulo društvo majka u svojem odgovoru na obavijest o utvrđenim činjenicama načelno je sukladna stupnju obrazlaganja koji se zahtijeva od Komisije jer se njome omogućuje društvu majci da ocijeni razloge zbog kojih mu je Komisija odlučila pripisati odgovornost za povredu koju je počinilo njegovo društvo kći.
(t. 34., 41., 42.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 47.‑52.)
U okviru ispitivanja zakonitosti iz članka 263. UFEU‑a, sud Unije nikako ne može zamijeniti vlastito obrazlaganje onim tvorca pobijanog akta.
Međutim, Općem sudu ne može se prigovoriti da je zamijenio vlastito obrazloženje, kad je riječ o pripisivanju društvu majci povrede koju je počinilo njegovo društvo kći, onim Komisije, ako se razlozi za presudu o kojoj je riječ odnose na dokaze koje su tužitelji iznijeli pred Općim sudom radi obaranja pretpostavke o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja, a koje Opći sud mora ispitati u okviru nadzora zakonitosti sporne odluke.
Nadalje, prava na obranu jednog od tužitelja nisu povrijeđena kada Opći sud obrazloženje sporne odluke iznese kao odgovor na argumente koje su istaknuli tužitelji koji pripadaju istoj skupini društava.
(t. 56., 57., 78.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 113.‑117.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 118.)
Kod utvrđivanja vanjskog odnosa solidarne odgovornosti za plaćanje novčane kazne izrečene solidarno više pravnih osoba zbog toga što tvore jednog te istog poduzetnika odgovornog za povredu pravila tržišnog Unije Komisija podliježe nekim ograničenjima.
Tako je Komisija dužna poštovati načelo individualnog odmjeravanja kazni i sankcija koje zahtijeva da se, u skladu s člankom 23. stavkom 3. Uredbe br. 1/2003, iznos novčane kazne za čije plaćanje postoji solidarna odgovornost određuje ovisno o težini povrede za koju je predmetni poduzetnik pojedinačno odgovoran i o njezinom trajanju. Posljedično, kada Komisija namjerava učiniti društvo kćer koje je počinilo povredu solidarno odgovornim sa svakim pojedinim od njegovih društava majki s kojima je sukcesivno tvorilo zasebnog poduzetnika tijekom razdoblja povrede, to načelo nalaže da ta institucija odvojeno utvrdi, za svakog od poduzetnika o kojima je riječ, iznos novčane kazne za čije plaćanje su solidarno odgovorna društva koja ga tvore, ovisno o težini povrede za koju je svaki od predmetnih poduzetnika odgovoran i o njezinom trajanju.
U istom kontekstu, Komisija također mora poštovati načelo pravne sigurnosti koje zahtijeva da svaka mjera koju donose institucije Unije bude jasna i precizna kako bi se omogućilo zainteresiranim osobama da točno utvrde koja su njihova prava i obveze koje iz nje proizlaze i da u skladu s tim poduzmu odgovarajuće korake. U tom pogledu, mora se utvrditi povreda načela pravne sigurnosti u mjeri u kojoj metoda koju je Komisija odabrala za utvrđivanje solidarne odgovornosti između društva kćeri koje je počinilo povredu prava tržišnog natjecanja i njegovih sukcesivnih društava majki ne omogućuje tim društvima majkama da točno utvrde iznos novčane kazne koji moraju platiti u pogledu razdoblja za koje je utvrđena njihova solidarna odgovornost za povredu zajedno s njihovim društvom kćeri.
(t. 120., 126.‑128., 133., 139.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 148.)
Ovlast kojom raspolaže Komisija na temelju članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 za izricanje novčane kazne za čije plaćanje je solidarno odgovorno više pravnih osoba koje tvore jednog poduzetnika ograničena je na određivanje iznosa novčane kazne za čije plaćanje su navedene pravne osobe solidarno odgovorne, to jest na vanjski odnos solidarne odgovornosti, ali ne uključuje ovlast određivanja udjela u tom iznosu koji snose solidarni sudužnici u okviru svojeg unutarnjeg odnosa solidarne odgovornosti.
S druge strane, kada ugovorom nisu utvrđeni udjeli sudužnika u novčanoj kazni za čije plaćanje su oni solidarno odgovorni, na nacionalnim sudovima jest da utvrde te udjele primjenom nacionalnog prava, poštujući pravo Unije.
Iz toga slijedi da se od svakog društva ne može zahtijevati da iz odluke kojom mu se izriče novčana kazna za čije plaćanje je solidarno odgovorno s jednim ili više drugih društava razluči svoj udio u novčanoj kazni koji mora snositi u odnosu sa svojim solidarnim sudužnicima jednom kada je novčana kazna u cijelosti isplaćena Komisiji. Činjenica da Komisija nije utvrdila taj udio u odluci kojom je izrekla novčanu kaznu za čije plaćanje postoji solidarna odgovornost ne može, sama po sebi, predstavljati povredu načela pravne sigurnosti.
Osim toga, kako ovlast za unutarnju raspodjelu iznosa novčane kazne za čije plaćanje postoji solidarna odgovornost ima nacionalni sud ili arbitražno vijeće, a ne Komisija, Komisiji se ne može prigovoriti da je nezakonito delegirala takvu ovlast i da u pobijanoj odluci nije utvrdila udjele solidarnih sudužnika u okviru njihovog unutarnjeg odnosa.
(t. 149., 151., 152., 157., 158.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 171.‑176.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 177.‑181.)