|
9.11.2013 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 325/5 |
Presuda Suda (treće vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku Tribunale Amministrativo Regionale per la Toscana — Italija) — Daniele Biasci i dr. protiv Ministero dell'Interno, Questura di Livorno
(Spojeni predmeti C-660/11 i C-8/12) (1)
(Sloboda poslovnog nastana - Slobodno pružanje usluga - Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a - Igre na sreću - Prikupljanje oklada - Uvjeti za dobivanje dozvole - Obveza pribavljanja dozvole policije i koncesije - Nacionalni propisi - Obvezna minimalna udaljenost između mjesta na kojima se prikupljaju oklade - Prekogranične aktivnosti usporedive s onima koje su predmet koncesije - Zabrana - Uzajamno priznavanje licencija u području igara na sreću)
2013/C 325/07
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjeve
Tribunale Amministrativo Regionale per la Toscana
Stranke u glavnom postupku
|
|
(Predmet C-660/11) Tužitelji: Daniele Biasci, Alessandro Pasquini, Andrea Milianti, Gabriele Maggini, Elena Secenti, Gabriele Livi Tuženici: Ministero dell'Interno, Questura di Livorno uz sudjelovanje:SNAI — Sindacato Nazionale Agenzie Ippiche SpA |
|
|
(Predmet C-8/12) Tužitelji: Cristian Rainone, Orentino Viviani, Miriam Befani Tuženici: Ministero dell’Interno, Questura di Prato, Questura di Firenze uz sudjelovanje: SNAI — Sindacato Nazionale Agenzie Ippiche SpA, Stanley International Betting Ltd, Stanleybet Malta ltd. |
Predmet
Zahtjevi za prethodnu odluku — Tribunale Amministrativo Regionale per la Toscana — Slobodno kretanje osoba — Slobodno pružanje usluga — Djelatnost prikupljanja oklada — Nacionalno zakonodavstvo koje obavljanje takve djelatnosti uvjetuje pribavljanjem dozvole i licencije javne sigurnosti koje izdaje nacionalna administracija — Nepriznavanje dozvola i licencija koje su izdale strane administracije — Usklađenost s čl. 43. i 49. UEZ-a (koji su postali čl. 49. i 56. UFEU-a)
Izreka
|
1. |
Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a trebaju se tumačiti na način da im nije suprotno nacionalno zakonodavstvo koje društvima koja žele obavljati djelatnosti povezane s igrama na sreću nalaže obvezu pribavljanja dozvole policije i to dodatno uz koncesiju koju država daje za obavljanje takvih djelatnosti, a dodjelu takve dozvole ograničava posebice na podnositelje zahtjeva koji već raspolažu takvom koncesijom. |
|
2. |
Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a, kao i načela jednakog postupanja i učinkovitosti trebaju se tumačiti na način da zabranjuju da država članica, koja je suprotno pravu Unije isključila jednu kategoriju gospodarskih subjekata iz dodjele koncesija za obavljanje gospodarske djelatnosti i tu povredu pokušava otkloniti raspisivanjem natječaja za značajan broj novih koncesija, štiti stečene tržišne položaje postojećih gospodarskih subjekata predviđajući, osobito, najmanje udaljenosti između objekata novih koncesionara i onih postojećih gospodarskih subjekata. Iz članaka 43. UEZ-a i 49. UEZ-a, načela jednakog postupanja, obveze transparentnosti kao i načela pravne sigurnosti proizlazi da uvjeti i načini provođenja postupka javne nabave, poput onih u glavnim postupcima, a osobito odredbe koje predviđaju oduzimanje koncesija dodijeljenih na temelju takvog javnog natječaja, kao što su one iz članka 23. stavka 3. modela ugovora između neovisne uprave za državne monopole i koncesionara za igre na sreću koje se odnose na događaje različite od konjskih utrka, trebaju biti formulirani na jasan, precizan i jednoznačan način, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev. Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a trebaju se tumačiti na način da su im protivni nacionalni propisi koji zapravo zabranjuju svaku prekograničnu djelatnost u sektoru igara na sreću, neovisno o obliku u kojem se ta djelatnost obavlja i osobito, u slučajevima kada postoji neposredan kontakt između potrošača i gospodarskog subjekta i kada posrednici poduzetnika koji su prisutni na nacionalnom teritoriju mogu biti podvrgnuti fizičkoj kontroli za potrebe policije. Sud koji je uputio zahtjev treba provjeriti je li to slučaj u odnosu na članak 23. stavak 3. navedenog modela ugovora. |
|
3. |
Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a trebaju se tumačiti na način da, prema trenutnom stanju prava Unije, okolnost da gospodarski subjekt u državi članici u kojoj ima sjedište raspolaže dozvolom za nuđenje igara na sreću ne čini prepreku tome da druga država članica, poštujući obveze prema pravu Unije, takvom gospodarskom subjektu uvjetuje mogućnost nuđenja takvih usluga potrošačima koji se nalaze na njezinom teritoriju posjedovanjem dozvole izdane od njezinih vlastitih tijela. |