Predmet T‑47/10

(objavljeno u ulomcima)

Akzo Nobel NV i dr.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Europska tržišta toplinskih stabilizatora — Odluka kojom se utvrđuju dvije povrede članka 81. UEZ‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u — Dogovaranje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Trajanje povredâ — Zastara — Trajanje upravnog postupka — Razumni rok — Pravo na obranu — Pripisivanje povreda — Povrede koje su počinila društva kćeri, partnerstvo bez vlastite pravne osobnosti i društvo kći — Izračun iznosa novčane kazne“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zastara u području novčanih kazni – Nastupanje zastare u odnosu na društvo kćer – Nepostojanje utjecaja na odgovornost društva majke

   (čl. 81. st. 1. UEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 25.)

2. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obveze Komisije – Poštovanje razumnog roka – Povreda – Posljedice – Komisijino smanjenje iznosa novčane kazne izrečene uključenim poduzetnicima – Smanjenje uskraćeno poduzetnicima koji su podnijeli pravne lijekove protiv određenih odluka donesenih u odnosu na njih u okviru upravnog postupka – Povreda načela djelotvorne sudske zaštite – Povreda načela jednakog postupanja

   (čl. 81. UEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003)

1.  Društva kćeri koja su izravno sudjelovala u povredama članka 81. Stavka 1. UEU‑a mogu se opravdano pozvati na to da je u odnosu na njih istekao rok zastare predviđen člankom 25. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1/2003, s obzirom na to da su prve radnje Komisije koje su imale za cilj istragu ili vođenje postupaka u vezi s tim povredama u smislu članka 25. stavka 3. te uredbe poduzete nakon što je za ta društva kćeri istekao navedeni rok.

   Međutim, učinak nastupanja zastare predviđen člankom 25. Uredbe br. 1/2003 ne sastoji od toga da se izbriše postojanje povrede, niti da se Komisija spriječi da u odluci utvrdi odgovornost za takvu povredu, nego samo od toga da oni koji se koriste zastarom izbjegnu vođenje postupaka namijenjenih izricanju kazni. Nadalje, iz tekstualnog, teleološkog i kontekstualnog tumačenja članka 25. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da korist od nastupanja zastare na temelju stavka 1. ima, te se na nju može pozvati, svaka od pravnih osoba zasebno kada su izložene postupcima Komisije. Tako sama činjenica da se društva kćeri društva majke koriste istekom roka zastare ne može dovesti u pitanje odgovornost tog društva majke i spriječiti vođenje postupaka protiv tog društva.

   (t. 124.‑126., 128.)

2.  Odobrivši svim ostalim poduzetnicima koji su sudjelovali u povredama članka 81. UEU‑a smanjenje izrečenih novčanih kazni zbog prekomjernog trajanja upravnog postupka, ali ne i poduzetnicima koji su podnijeli pravne lijekove protiv određenih odluka donesenih u odnosu na njih u tom upravnom postupku, Komisija je u svojoj odluci u kojoj se utvrđuju povrede pravila o tržišnom natjecanju i izriču novčane kazne bez opravdanja nejednako postupila.

   Naime, neovisno o tome jesu li drugi poduzetnici bili odvraćeni od sudskog ostvarivanja svojih prava dok su bili uključeni u istragu Komisije radi povrede pravila o tržišnom natjecanju, argumentacija Komisije, prema kojoj je razlika u postupanju opravdana objektivno usporedivim situacijama jer su, za razliku od drugih poduzetnika, predmetni poduzetnici bili ti koji su dali povoda za sudski postupak, nije u skladu s načelom djelotvorne sudske zaštite.

   (t. 326., 328., 329.)