Predmeti T‑56/09 i T‑73/09
Saint‑Gobain Glass France SA i dr.
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Europsko tržište automobilskog stakla — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ‑a — Sporazumi o podjeli tržišta i razmjeni tržišno osjetljivih informacija — Uredba (EZ) br. 1/2003 — Prigovor nezakonitosti — Novčane kazne — Retroaktivna primjena Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Vrijednost prodaje — Ponavljanje povrede — Dodatni iznos — Pripisivanje protupravnog ponašanja — Gornja granica novčane kazne — Konsolidirani prihod grupe“
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 27. ožujka 2014.
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Poštovanje koje osigurava sudac Unije – Pravo svake osobe na pošteno suđenje – Priznanje Europskom konvencijom o ljudskim pravima – Priznanje Poveljom Europske unije o temeljnim pravima – Upravni i sudski postupci iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Opseg
(čl. 81., 82. i 230. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 5.)
Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Priznanje Poveljom Europske unije o temeljnim pravima – Sudski nadzor odluka Komisije iz područja tržišnog natjecanja – Nadzor zakonitosti i neograničena nadležnost u pogledu činjenica i prava – Povrede – Nepostojanje
(čl. 81., 82. i 230. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Opseg – Izvršenje kazni koje nisu postale konačne – Dopuštenost
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; čl. 6. st. 2. UEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.; Uredba Komisije br. 773/2004)
Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Nužan sadržaj – Poštovanje prava na obranu – Navođenje kriterija za izračun predviđene novčane kazne – Prerano navođenje – Nepostojanje obveze da se naznači eventualna promjena politike koja se odnosi na razinu iznosa novčanih kazni
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Odluka kojom se određuju novčane kazne – Obveza obrazlaganja – Opseg – Navođenje elemenata ocjene koji su Komisiji omogućili da utvrdi težinu i trajanje povrede – Dovoljno informacija – Obveza Komisije da navede brojčane podatke koji se odnose na način izračunavanja novčanih kazni – Nepostojanje
(čl. 81., 82. i 253. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oborivost – Elementi na temelju kojih se može oboriti ta pretpostavka – Društvo kći u vlasništvu holding društva – Okolnost koja nije dovoljna za obaranje spomenute pretpostavke
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oborivost – Uzimanje u obzir u skladu s načelima pretpostavke nedužnosti, individualizacije kazni, pravne sigurnosti i ravnopravnosti stranaka
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Obveze društva koje želi oboriti tu pretpostavku u pogledu dokazivanja – Oborivost
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Pravo Europske unije – Načela – Zabrana retroaktivnosti kaznenih odredaba – Područje primjene – Novčane kazne izrečene zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju – Uključenost – Povreda zbog primjene Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni na povredu koja je prethodila njihovom stupanju na snagu – Nepostojanje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijesti Komisije 98/C 9/03 i 2006/C 210/02)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Primjena Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni – Povreda načela zabrane retroaktivnosti – Nepostojanje – Povreda načela legitimnih očekivanja – Nepostojanje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijesti Komisije 98/C 9/03 i 2006/C 210/02)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Otegotne okolnosti – Ponavljanje povrede – Slične povrede koje su uzastopno počinili poduzetnici koji pripadaju istoj gospodarskoj cjelini – Uključenost – Pretpostavke – Teret dokazivanja koji snosi Komisija
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 28., prva alineja)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Otegotne okolnosti – Ponavljanje povrede – Pojam – Poduzetnik koji nije bio kažnjen ranijom odlukom Komisije niti je bio adresat obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama – Isključenje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 28., prva alineja)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Otegotne okolnosti – Ponavljanje povrede – Pojam – Nepostojanje zastarnog roka – Diskrecijska ovlast Komisije – Načelo proporcionalnosti – Uzimanje u obzir vremena koje je proteklo od prethodne povrede
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 28., prva alineja)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Određivanje kazne proporcionalno elementima ocjene težine povrede – Novčana kazna koja prelazi visinu koristi stečene od zabranjenog sporazuma – Nepostojanje utjecaja
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Diskrecijska ovlast Komisije – Ocjena prema naravi povrede – Vrlo teške povrede – Zahtjev da se utvrdi njihov učinak i zemljopisni opseg – Nepostojanje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 21. i 23.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Preventivni učinak – Opći zahtjev kojim se Komisija mora voditi tijekom cijele faze izračunavanja novčanih kazni – Posebna neobvezna faza opće ocjene svih bitnih okolnosti
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 19. do 26.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Obveza uzimanja u obzir financijske situacije poduzetnika u pitanju – Nepostojanje – Obveza uzimanja u obzir izvanredne gospodarske krize – Nepostojanje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 35.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Pretpostavke – Podnošenje zahtjeva za oslobođenje odnosno smanjenje kazne – Diskrecijska ovlast Komisije – Uzimanje u obzir činjenice da predmetni poduzetnik nije osporio činjenično stanje – Granice
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 20. do 25.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Olakotne okolnosti – Suradnja predmetnog poduzetnika izvan područja primjene Obavijesti o oslobađanju od kazni – Kriteriji procjene – Uzimanje u obzir činjenice da predmetni poduzetnik nije osporio činjenično stanje – Granice
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 29.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Najviši iznos – Izračun – Prihod koji treba uzeti u obzir – Zajednički prihod svih društava koja tvore gospodarski subjekt koji djeluje kao poduzetnik – Skupina poduzetnika koja djeluje u nekoliko grana industrije – Odluka Komisije koja se odnosi samo na jednu od tih grana – Nepostojanje utjecaja
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Izvršavanje neograničene nadležnosti od strane Općeg suda – Povećanje novčane kazne zbog ponavljanja povrede – Pogreška koja se tiče prava glede počinitelja ponovljene povrede – Smanjenje povećanja
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i čl. 31.)
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pravo na pošteno suđenje – Poštovanje razumnog roka – Upravni i sudski postupci iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st 1. i čl. 47. st. 2.)
Sudski postupak – Trajanje postupka pred Općim sudom – Razuman rok – Spor o postojanju povrede pravila tržišnog natjecanja – Nepoštovanje razumnog roka – Posljedice – Tužba za naknadu štete – Samostalnost u odnosu na tužbu za poništenje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Poštovanje koje osigurava sudac Unije – Uzimanje u obzir Europske konvencije o ljudskim pravima – Pravo svake osobe na pošteno suđenje – Sastav Općeg suda koji je pozvan odlučiti o neopravdanom zakašnjenju koje je sam prouzročio – Nepostojanje nepristranosti – Nedopuštenost razloga
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)
Pravo na pošteno suđenje, zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije EKLJP‑a, opće je načelo prava Unije, koje je sada sadržano u članku 47. drugom stavku Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Nadalje, u području prava tržišnog natjecanja Unije, Komisija nije „sud“ u smislu članka 6. EKLJP‑a ni u smislu članka 47. drugog stavka Povelje o temeljnim pravima. Osim toga, članak 23. stavak 5. Uredbe br. 1/2003 izričito određuje da odluke Komisije kojima se izriču novčane kazne za povredu prava tržišnog natjecanja nemaju kaznenopravni karakter.
Međutim, s obzirom na prirodu povreda u pitanju te prirodu i težinu s njima povezanih kazni, pravo na pošteno suđenje primjenjuje se na postupke povodom povreda pravila tržišnog natjecanja primjenjivih na poduzetnike, u kojima se mogu odrediti novčane kazne ili periodični penali.
Europski sud za ljudska prava imao je priliku pojasniti da poštovanje članka 6. stavka 1. EKLJP‑a ne isključuje određivanje „kazne“ od strane upravnog tijela koje ima ovlast izricanja kazne u području tržišnog natjecanja ako sudsko tijelo neograničene nadležnosti naknadno može obavljati nadzor nad njegovom odlukom. Jedna od karakteristika takvog sudskog tijela je ovlast da u svim aspektima, kako činjeničnim tako i pravnim, preinači odluku koju je donijelo niže tijelo. Nadzor koji u takvim slučajevima obavlja sudac ne može se ograničiti na provjeru formalne zakonitosti odluke podvrgnute nadzoru jer sudac mora biti u mogućnosti ocijeniti proporcionalnost odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje i provjeriti njegove procjene tehničke prirode.
Sudski nadzor koji Opći sud obavlja nad odlukama kojima Komisija izriče kazne u slučaju povreda prava tržišnog natjecanja Unije u skladu je s tim zahtjevima.
(t. 76.‑80.)
Sudski nadzor koji Opći sud obavlja nad odlukama kojima Komisija izriče kazne u slučaju povreda prava tržišnog natjecanja Unije ispunjava zahtjev djelotvornog sudskog nadzora u smislu članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) i u smislu članka 47. drugog stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Najprije, pravo Unije dodjeljuje Komisiji nadzornu ulogu koja uključuje zadaću pokretanja postupaka zbog povrede članka 81. stavka 1. UEZ‑a i članka 82. UEZ‑a, pri čemu ona u okviru tog upravnog postupka mora poštovati postupovna jamstva predviđena pravom Unije. Nadalje, Uredbom br. 1/2003 dana joj je ovlast da putem odluka izriče novčane kazne poduzetnicima i udruženjima poduzetnika koji su namjerno ili nepažnjom povrijedili te odredbe.
Osim toga, zahtjev djelotvornog sudskog nadzora nad svim odlukama Komisije kojima se utvrđuje i kažnjava povreda pravila tržišnog natjecanja opće je načelo prava Unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama. To načelo sada je sadržano u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Sudski nadzor odluka Komisije donesenih u svrhu kažnjavanja povreda prava tržišnog natjecanja, uspostavljen Ugovorima i upotpunjen Uredbom br. 1/2003, u skladu je s tim načelom.
Kao prvo, Opći sud je neovisan i nepristran sud, koji je osnovan osobito kako bi se poboljšala sudska zaštita interesa pojedinaca u postupcima koji zahtijevaju detaljno ispitivanje složenih činjenica.
Kao drugo, nadzor zakonitosti odluke Komisije kojom se utvrđuje povreda pravila tržišnog natjecanja i na osnovi toga izriče novčana kazna u okviru postupaka utemeljenih na članku 230. UEZ‑a treba smatrati djelotvornim sudskim nadzorom predmetnog akta. Naime, razlozi na koje se predmetna fizička ili pravna osoba može pozivati u potporu svojem zahtjevu za poništenje takve su naravi da Općem sudu omogućavaju da ocijeni pravnu i činjeničnu osnovanost svih optužbi koje je Komisija iznijela u području tržišnog natjecanja.
Kao treće, u skladu s člankom 31. Uredbe br. 1/2003, nadzor zakonitosti predviđen člankom 230. UEZ‑a upotpunjen je neograničenim sudskim nadzorom, u okviru kojeg je sudac ovlašten, uz obavljanje nadzora zakonitosti kazne, ocjenu Komisije zamijeniti svojom ocjenom i slijedom toga ukinuti, smanjiti ili povećati novčanu kaznu ili periodični penal.
(t. 80.‑86.)
Načelo pretpostavke nedužnosti, koje je sada sadržano u članku 48. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, primjenjuje se osobito na sudske i upravne postupke povodom povreda pravila tržišnog natjecanja primjenjivih na poduzetnike, u kojima se mogu odrediti novčane kazne ili periodični penali.
Iz obveze Komisije da pruži precizne i dosljedne dokaze kako bi potkrijepila uvjerenje da je počinjena povreda kao i činjenice da, kada je sudac Unije pozvan provesti nadzor nad odlukama Komisije o utvrđenju povrede članka 81. UEZ‑a, postojanje sumnje prilikom njegova razmatranja mora biti u korist poduzetnika kojem je upućena odluka kojom se utvrđuje povreda, proizlazi da načelo pretpostavke nedužnosti ne sprečava da se odgovornost osobe optužene za određenu povredu prava tržišnog natjecanja Unije utvrdi na kraju postupka koji je u cijelosti proveden na način propisan u odredbama članka 81. UEZ‑a, Uredbe br. 1/2003 kao i Uredbe Komisije br. 773/2004 o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka 81. i 82. UEZ‑a, a u okviru kojeg je bilo moguće u potpunosti ostvariti pravo na obranu.
U svakom slučaju, pravo na pretpostavku nedužnosti u načelu nije protivno tome da se kazne kaznenopravne prirode koje je izreklo upravno tijelo izvršavaju prije nego što postanu konačne završetkom žalbenog postupka pred sudom, pod uvjetom da se takvo izvršenje provodi u okviru razumnih granica kojima je uspostavljena valjana ravnoteža između obuhvaćenih interesa i da je u odnosu na adresata kazne moguć povrat u prijašnje stanje ako on bude uspješan u žalbenom postupku.
(t. 97., 100.‑102. i 104.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 116.‑120. i 124.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 144.‑151.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 206.‑212., 232. i 240.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 213., 215.‑218. i 243.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 213.‑218. i 243.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 266.‑277.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 280.‑282.)
U području prava tržišnog natjecanja Unije, kad su dva društva kćeri izravno ili neizravno u 100%-tnom ili gotovo 100%-tnom vlasništvu društva majke, prijašnja povreda koju je počinilo jedno od društava kćeri grupe može se uzeti u obzir radi utvrđivanja otegotne okolnosti ponavljanja povrede u odnosu na neko drugo društvo kćer te grupe.
Međutim, protupravno ponašanje takvog društva kćeri, koje je u 100%-tnom ili gotovo 100%-tnom vlasništvu društva majke, može se pripisati društvu majci i to društvo može se smatrati solidarno odgovornim za plaćanje novčane kazne izrečene društvu kćeri samo ako društvo majka ne obori pretpostavku izvršavanja odlučujućeg utjecaja na poslovnu politiku tog društva kćeri.
Slijedi da Komisija u postupku primjene članka 81. UEZ‑a ne može samo utvrditi da je poduzetnik „mogao“ izvršavati odlučujući utjecaj na poslovnu politiku drugog poduzetnika bez provjeravanja je li doista došlo do izvršavanja tog utjecaja. Upravo suprotno, načelno je na Komisiji da na temelju svih činjeničnih okolnosti dokaže takav odlučujući utjecaj, uključujući osobito postojanje eventualnih upravljačkih ovlasti jednog od tih poduzetnika u odnosu na drugog.
Nadalje, za primjenu i izvršenje odluka donesenih u skladu s člankom 81. stavkom 1. UEZ‑a potrebno je identificirati subjekt s pravnom osobnošću kojem će akt biti upućen. Stoga je, kada se utvrdi postojanje povrede pravila tržišnog natjecanja Unije, potrebno utvrditi fizičku ili pravnu osobu odgovornu za upravljanje poduzetnikom u vrijeme kada je povreda počinjena, kako bi odgovarala za tu povredu. Kada Komisija donosi odluku u skladu s tom odredbom, ona mora utvrditi pravnu ili fizičku osobu ili osobe koje se mogu smatrati odgovornima za ponašanje poduzetnika u pitanju i koje se na tom temelju mogu kazniti te mora njima uputiti odluku.
Osim toga, činjenica da je temeljni kapital dvaju različitih trgovačkih društava u vlasništvu iste osobe ili iste obitelji sama po sebi nije dovoljna kako bi se utvrdilo postojanje gospodarske cjeline, što u skladu s pravom tržišnog natjecanja Unije ima za posljedicu da se postupci jednog društva mogu pripisati drugom i da se jedno društvo može obvezati na plaćanje novčane kazne za drugo.
Slijedom navedenoga, ne može se prihvatiti da Komisija prilikom utvrđivanja otegotne okolnosti ponavljanja povrede u odnosu na društvo kćer i njegovo društvo majku može zaključiti da se ta društva mogu smatrati odgovornima za prijašnju povredu, za koju ona nisu bila kažnjena odlukom Komisije i kojima u okviru postupka njezinog donošenja nije bila upućena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama, što znači da nisu bila u mogućnosti iznijeti svoju obranu kako bi osporila tvrdnju da su činila gospodarsku cjelinu s nekim od društava adresata prijašnje odluke.
(t. 309.‑314.)
Ne može se prihvatiti da Komisija prilikom utvrđivanja otegotne okolnosti ponavljanja povrede može s pravom zaključiti da se poduzetnik treba smatrati odgovornim za prijašnju povredu, za koju nije bio kažnjen odlukom Komisije, te mu u okviru donošenja te odluke nije upućena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama, što znači da takav poduzetnik tijekom postupka u kojem je donesena pobijana odluka kojom je utvrđena prijašnja povreda nije bio u mogućnosti iznijeti svoju obranu kako bi osporio da je tvorio gospodarsku cjelinu s jednim od društava adresata prijašnje odluke.
Takav zaključak tim više je valjan što, iako je točno da načelo proporcionalnosti zahtijeva da se vrijeme koje je proteklo između povrede u pitanju i prijašnjeg kršenja pravila tržišnog natjecanja uzme u obzir kako bi se ocijenila sklonost poduzetnika prema kršenju tih pravila, Komisija ne može biti vezana eventualnim zastarnim rokom za utvrđivanja ponavljanja povrede.
Isto tako, iako bi bilo razumno pretpostaviti da društvo majka zna za prijašnju odluku Komisije upućenu društvu kćeri čiji je temeljni kapital gotovo u cijelosti u njezinom vlasništvu, takvo saznanje ne može otkloniti činjenicu da u prijašnjoj odluci, u svrhu pripisivanja takvom društvu majci odgovornosti za prijašnju povredu i povećanja iznosa izrečenih joj novčanih kazni zbog ponavljanja povrede, nije utvrđeno postojanje gospodarske cjeline između tog društva majke i društva kćeri.
(t. 318.‑320. i 328.)
U okviru upravnog postupka iz područja prava tržišnog natjecanja Unije, utvrđenje i ocjena posebnih karakteristika ponavljanja povrede čine dio Komisijine diskrecijske ovlasti u odabiru elemenata koje će uzeti u obzir prilikom određivanja iznosa novčane kazne, te Komisija nije vezana bilo kakvim zastarnim rokom za takvo utvrđenje.
Ponavljanje povrede važan je element koji Komisija mora razmotriti s obzirom na to da je svrha njegovog uzimanja u obzir ta da poduzetnike koji su pokazali sklonost povređivanju pravila tržišnog natjecanja potakne da promijene svoje ponašanje. Komisija stoga može u svakom pojedinom slučaju u obzir uzeti pokazatelje koji potvrđuju takvu sklonost, uključujući, na primjer, vrijeme koje je proteklo između povreda u pitanju.
Načelo proporcionalnosti zahtijeva da se vrijeme koje je proteklo između povrede u pitanju i prijašnjeg kršenja pravila tržišnog natjecanja uzme u obzir kako bi se ocijenila sklonost poduzetnika prema kršenju tih pravila. To znači da sudac Unije u okviru sudskog nadzora akata Komisije može biti pozvan ispitati je li Komisija, povećavajući novčanu kaznu na temelju ponavljanja povrede, poštovala navedeno načelo i, osobito, je li takvo povećanje bilo nužno s obzirom na vrijeme koje je proteklo između povrede u pitanju i prijašnjeg kršenja pravila tržišnog natjecanja.
U tom kontekstu, istek razdoblja od oko trinaest godina i osam mjeseci od trenutka donošenja odluke kojom se utvrđuje da je grupa društava povrijedila pravila tržišnog natjecanja i izriče novčana kazna društvima te grupe do trenutka kada je započela povreda koju su počinila društva te grupe i za koju su kažnjena u okviru novog postupka, ne sprečava Komisiju da utvrdi, bez kršenja načela proporcionalnosti, da poduzetnik kojeg tvore adresati njezine odluke ima sklonost prema povrjeđivanju pravila tržišnog natjecanja, s obzirom na to da je riječ o istom sektoru djelatnosti kojem pripadaju društva kćeri grupe društava kojima je upućena odluka Komisije i da je, k tome, zabranjeni sporazum koji je bio predmet ranije odluke imao obilježja vrlo slična zabranjenom sporazumu sankcioniranom u novoj odluci.
(t. 326.‑328., 330., 332.‑334. i 485.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 353., 354., 357., 358. i 390.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 368.‑372.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 378., 380. i 381.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 385.‑387.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 402.‑410.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 415.‑417., 420., 421. i 424.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 449.‑454.)
U slučaju povrede pravila tržišnog natjecanja i određivanja novčane kazne, prilikom kojeg je povećanje osnovnog iznosa novčane kazne za 60% zbog ponavljanja povrede bilo opravdano na temelju dviju ranijih odluka Komisije kojima se utvrđuje povreda pravila tržišnog natjecanja, premda se samo jedna od tih odluka mogla uzeti u obzir u svrhu utvrđenja ponavljanja povrede, koja je osim toga bila vremenski udaljenija od početka povrede iz odluke kojom se utvrđuje ponavljanje povrede, recidivno ponašanje predmetnih poduzetnika manjeg je stupnja težine od onog koje je prvotno utvrđeno. Stoga je opravdano za pola smanjiti postotak tog povećanja.
(t. 461., 485. i 486.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 491. i 492.)
Povreda obveze suđenja u razumnom roku iz članka 47. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koju je počinio sud Unije, mora pronaći svoju sankciju u tužbi za naknadu štete podnesenoj Općem sudu jer je takva tužba učinkovito i opće primjenjivo pravno sredstvo kojim se utvrđuje i sankcionira takva povreda.
Tužba usmjerena isključivo na poništenje odluke Komisije iz područja tržišnog natjecanja ili, podredno, na smanjenje iznosa novčane kazne ni u kojem se slučaju ne može izjednačiti s tužbom za naknadu štete i stoga nije prikladna podloga za to da sud Unije sankcionira eventualnu povredu svoje obveze odlučivanja u razumnom roku.
(t. 495. i 496.)
U skladu s člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima, svatko ima pravo na to da neovisan i nepristran sud ispita njegov slučaj. To jamstvo, koje je dio zajedničkih ustavnih tradicija država članica, također je sadržano u članku 6. stavku 1. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Jamstvo nepristranosti obuhvaća dva aspekta. Kao prvo, sud pred kojim je pokrenut postupak mora biti subjektivno nepristran, to jest nijedan od njegovih članova ne smije pokazati pristranost ili osobne predrasude, pri čemu se osobna nepristranost pretpostavlja sve do predočenja dokaza o suprotnom. Kao drugo, navedeni sud mora biti objektivno nepristran, što znači da mora pružiti dovoljno jamstava da se u vezi s tim isključi svaka opravdana sumnja.
U slučaju u kojem tužitelj, isticanjem prigovora koji se temelji na prekomjernoj duljini sudskog postupka u određenom predmetu, poziva vijeće Općeg suda kojem je dodijeljen taj predmet da ocijeni je li ono samo počinilo postupovnu pogrešku time što je postupajući u tom predmetu prouzrokovalo neopravdano kašnjenje, taj sastav suda u svakom slučaju ne može tom tužitelju pružiti dovoljna jamstva kojima bi se isključila svaka opravdana sumnja o tome je li prigovor o prekomjernoj duljini sudskog postupka nepristrano ispitan.
(t. 497.‑500.)
Predmeti T‑56/09 i T‑73/09
Saint‑Gobain Glass France SA i dr.
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Europsko tržište automobilskog stakla — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ‑a — Sporazumi o podjeli tržišta i razmjeni tržišno osjetljivih informacija — Uredba (EZ) br. 1/2003 — Prigovor nezakonitosti — Novčane kazne — Retroaktivna primjena Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Vrijednost prodaje — Ponavljanje povrede — Dodatni iznos — Pripisivanje protupravnog ponašanja — Gornja granica novčane kazne — Konsolidirani prihod grupe“
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 27. ožujka 2014.
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Poštovanje koje osigurava sudac Unije – Pravo svake osobe na pošteno suđenje – Priznanje Europskom konvencijom o ljudskim pravima – Priznanje Poveljom Europske unije o temeljnim pravima – Upravni i sudski postupci iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Opseg
(čl. 81., 82. i 230. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 5.)
Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Priznanje Poveljom Europske unije o temeljnim pravima – Sudski nadzor odluka Komisije iz područja tržišnog natjecanja – Nadzor zakonitosti i neograničena nadležnost u pogledu činjenica i prava – Povrede – Nepostojanje
(čl. 81., 82. i 230. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Opseg – Izvršenje kazni koje nisu postale konačne – Dopuštenost
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; čl. 6. st. 2. UEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.; Uredba Komisije br. 773/2004)
Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Nužan sadržaj – Poštovanje prava na obranu – Navođenje kriterija za izračun predviđene novčane kazne – Prerano navođenje – Nepostojanje obveze da se naznači eventualna promjena politike koja se odnosi na razinu iznosa novčanih kazni
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Odluka kojom se određuju novčane kazne – Obveza obrazlaganja – Opseg – Navođenje elemenata ocjene koji su Komisiji omogućili da utvrdi težinu i trajanje povrede – Dovoljno informacija – Obveza Komisije da navede brojčane podatke koji se odnose na način izračunavanja novčanih kazni – Nepostojanje
(čl. 81., 82. i 253. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oborivost – Elementi na temelju kojih se može oboriti ta pretpostavka – Društvo kći u vlasništvu holding društva – Okolnost koja nije dovoljna za obaranje spomenute pretpostavke
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oborivost – Uzimanje u obzir u skladu s načelima pretpostavke nedužnosti, individualizacije kazni, pravne sigurnosti i ravnopravnosti stranaka
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Obveze društva koje želi oboriti tu pretpostavku u pogledu dokazivanja – Oborivost
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Pravo Europske unije – Načela – Zabrana retroaktivnosti kaznenih odredaba – Područje primjene – Novčane kazne izrečene zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju – Uključenost – Povreda zbog primjene Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni na povredu koja je prethodila njihovom stupanju na snagu – Nepostojanje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijesti Komisije 98/C 9/03 i 2006/C 210/02)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Primjena Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni – Povreda načela zabrane retroaktivnosti – Nepostojanje – Povreda načela legitimnih očekivanja – Nepostojanje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijesti Komisije 98/C 9/03 i 2006/C 210/02)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Otegotne okolnosti – Ponavljanje povrede – Slične povrede koje su uzastopno počinili poduzetnici koji pripadaju istoj gospodarskoj cjelini – Uključenost – Pretpostavke – Teret dokazivanja koji snosi Komisija
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 28., prva alineja)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Otegotne okolnosti – Ponavljanje povrede – Pojam – Poduzetnik koji nije bio kažnjen ranijom odlukom Komisije niti je bio adresat obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama – Isključenje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 28., prva alineja)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Otegotne okolnosti – Ponavljanje povrede – Pojam – Nepostojanje zastarnog roka – Diskrecijska ovlast Komisije – Načelo proporcionalnosti – Uzimanje u obzir vremena koje je proteklo od prethodne povrede
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 28., prva alineja)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Određivanje kazne proporcionalno elementima ocjene težine povrede – Novčana kazna koja prelazi visinu koristi stečene od zabranjenog sporazuma – Nepostojanje utjecaja
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Diskrecijska ovlast Komisije – Ocjena prema naravi povrede – Vrlo teške povrede – Zahtjev da se utvrdi njihov učinak i zemljopisni opseg – Nepostojanje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 21. i 23.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Preventivni učinak – Opći zahtjev kojim se Komisija mora voditi tijekom cijele faze izračunavanja novčanih kazni – Posebna neobvezna faza opće ocjene svih bitnih okolnosti
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 19. do 26.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Obveza uzimanja u obzir financijske situacije poduzetnika u pitanju – Nepostojanje – Obveza uzimanja u obzir izvanredne gospodarske krize – Nepostojanje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 35.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Pretpostavke – Podnošenje zahtjeva za oslobođenje odnosno smanjenje kazne – Diskrecijska ovlast Komisije – Uzimanje u obzir činjenice da predmetni poduzetnik nije osporio činjenično stanje – Granice
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 20. do 25.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Olakotne okolnosti – Suradnja predmetnog poduzetnika izvan područja primjene Obavijesti o oslobađanju od kazni – Kriteriji procjene – Uzimanje u obzir činjenice da predmetni poduzetnik nije osporio činjenično stanje – Granice
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 29.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Najviši iznos – Izračun – Prihod koji treba uzeti u obzir – Zajednički prihod svih društava koja tvore gospodarski subjekt koji djeluje kao poduzetnik – Skupina poduzetnika koja djeluje u nekoliko grana industrije – Odluka Komisije koja se odnosi samo na jednu od tih grana – Nepostojanje utjecaja
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Izvršavanje neograničene nadležnosti od strane Općeg suda – Povećanje novčane kazne zbog ponavljanja povrede – Pogreška koja se tiče prava glede počinitelja ponovljene povrede – Smanjenje povećanja
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i čl. 31.)
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pravo na pošteno suđenje – Poštovanje razumnog roka – Upravni i sudski postupci iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st 1. i čl. 47. st. 2.)
Sudski postupak – Trajanje postupka pred Općim sudom – Razuman rok – Spor o postojanju povrede pravila tržišnog natjecanja – Nepoštovanje razumnog roka – Posljedice – Tužba za naknadu štete – Samostalnost u odnosu na tužbu za poništenje
(čl. 81. i 82. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)
Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Poštovanje koje osigurava sudac Unije – Uzimanje u obzir Europske konvencije o ljudskim pravima – Pravo svake osobe na pošteno suđenje – Sastav Općeg suda koji je pozvan odlučiti o neopravdanom zakašnjenju koje je sam prouzročio – Nepostojanje nepristranosti – Nedopuštenost razloga
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)
Pravo na pošteno suđenje, zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije EKLJP‑a, opće je načelo prava Unije, koje je sada sadržano u članku 47. drugom stavku Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Nadalje, u području prava tržišnog natjecanja Unije, Komisija nije „sud“ u smislu članka 6. EKLJP‑a ni u smislu članka 47. drugog stavka Povelje o temeljnim pravima. Osim toga, članak 23. stavak 5. Uredbe br. 1/2003 izričito određuje da odluke Komisije kojima se izriču novčane kazne za povredu prava tržišnog natjecanja nemaju kaznenopravni karakter.
Međutim, s obzirom na prirodu povreda u pitanju te prirodu i težinu s njima povezanih kazni, pravo na pošteno suđenje primjenjuje se na postupke povodom povreda pravila tržišnog natjecanja primjenjivih na poduzetnike, u kojima se mogu odrediti novčane kazne ili periodični penali.
Europski sud za ljudska prava imao je priliku pojasniti da poštovanje članka 6. stavka 1. EKLJP‑a ne isključuje određivanje „kazne“ od strane upravnog tijela koje ima ovlast izricanja kazne u području tržišnog natjecanja ako sudsko tijelo neograničene nadležnosti naknadno može obavljati nadzor nad njegovom odlukom. Jedna od karakteristika takvog sudskog tijela je ovlast da u svim aspektima, kako činjeničnim tako i pravnim, preinači odluku koju je donijelo niže tijelo. Nadzor koji u takvim slučajevima obavlja sudac ne može se ograničiti na provjeru formalne zakonitosti odluke podvrgnute nadzoru jer sudac mora biti u mogućnosti ocijeniti proporcionalnost odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje i provjeriti njegove procjene tehničke prirode.
Sudski nadzor koji Opći sud obavlja nad odlukama kojima Komisija izriče kazne u slučaju povreda prava tržišnog natjecanja Unije u skladu je s tim zahtjevima.
(t. 76.‑80.)
Sudski nadzor koji Opći sud obavlja nad odlukama kojima Komisija izriče kazne u slučaju povreda prava tržišnog natjecanja Unije ispunjava zahtjev djelotvornog sudskog nadzora u smislu članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) i u smislu članka 47. drugog stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Najprije, pravo Unije dodjeljuje Komisiji nadzornu ulogu koja uključuje zadaću pokretanja postupaka zbog povrede članka 81. stavka 1. UEZ‑a i članka 82. UEZ‑a, pri čemu ona u okviru tog upravnog postupka mora poštovati postupovna jamstva predviđena pravom Unije. Nadalje, Uredbom br. 1/2003 dana joj je ovlast da putem odluka izriče novčane kazne poduzetnicima i udruženjima poduzetnika koji su namjerno ili nepažnjom povrijedili te odredbe.
Osim toga, zahtjev djelotvornog sudskog nadzora nad svim odlukama Komisije kojima se utvrđuje i kažnjava povreda pravila tržišnog natjecanja opće je načelo prava Unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama. To načelo sada je sadržano u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Sudski nadzor odluka Komisije donesenih u svrhu kažnjavanja povreda prava tržišnog natjecanja, uspostavljen Ugovorima i upotpunjen Uredbom br. 1/2003, u skladu je s tim načelom.
Kao prvo, Opći sud je neovisan i nepristran sud, koji je osnovan osobito kako bi se poboljšala sudska zaštita interesa pojedinaca u postupcima koji zahtijevaju detaljno ispitivanje složenih činjenica.
Kao drugo, nadzor zakonitosti odluke Komisije kojom se utvrđuje povreda pravila tržišnog natjecanja i na osnovi toga izriče novčana kazna u okviru postupaka utemeljenih na članku 230. UEZ‑a treba smatrati djelotvornim sudskim nadzorom predmetnog akta. Naime, razlozi na koje se predmetna fizička ili pravna osoba može pozivati u potporu svojem zahtjevu za poništenje takve su naravi da Općem sudu omogućavaju da ocijeni pravnu i činjeničnu osnovanost svih optužbi koje je Komisija iznijela u području tržišnog natjecanja.
Kao treće, u skladu s člankom 31. Uredbe br. 1/2003, nadzor zakonitosti predviđen člankom 230. UEZ‑a upotpunjen je neograničenim sudskim nadzorom, u okviru kojeg je sudac ovlašten, uz obavljanje nadzora zakonitosti kazne, ocjenu Komisije zamijeniti svojom ocjenom i slijedom toga ukinuti, smanjiti ili povećati novčanu kaznu ili periodični penal.
(t. 80.‑86.)
Načelo pretpostavke nedužnosti, koje je sada sadržano u članku 48. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, primjenjuje se osobito na sudske i upravne postupke povodom povreda pravila tržišnog natjecanja primjenjivih na poduzetnike, u kojima se mogu odrediti novčane kazne ili periodični penali.
Iz obveze Komisije da pruži precizne i dosljedne dokaze kako bi potkrijepila uvjerenje da je počinjena povreda kao i činjenice da, kada je sudac Unije pozvan provesti nadzor nad odlukama Komisije o utvrđenju povrede članka 81. UEZ‑a, postojanje sumnje prilikom njegova razmatranja mora biti u korist poduzetnika kojem je upućena odluka kojom se utvrđuje povreda, proizlazi da načelo pretpostavke nedužnosti ne sprečava da se odgovornost osobe optužene za određenu povredu prava tržišnog natjecanja Unije utvrdi na kraju postupka koji je u cijelosti proveden na način propisan u odredbama članka 81. UEZ‑a, Uredbe br. 1/2003 kao i Uredbe Komisije br. 773/2004 o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka 81. i 82. UEZ‑a, a u okviru kojeg je bilo moguće u potpunosti ostvariti pravo na obranu.
U svakom slučaju, pravo na pretpostavku nedužnosti u načelu nije protivno tome da se kazne kaznenopravne prirode koje je izreklo upravno tijelo izvršavaju prije nego što postanu konačne završetkom žalbenog postupka pred sudom, pod uvjetom da se takvo izvršenje provodi u okviru razumnih granica kojima je uspostavljena valjana ravnoteža između obuhvaćenih interesa i da je u odnosu na adresata kazne moguć povrat u prijašnje stanje ako on bude uspješan u žalbenom postupku.
(t. 97., 100.‑102. i 104.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 116.‑120. i 124.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 144.‑151.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 206.‑212., 232. i 240.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 213., 215.‑218. i 243.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 213.‑218. i 243.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 266.‑277.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 280.‑282.)
U području prava tržišnog natjecanja Unije, kad su dva društva kćeri izravno ili neizravno u 100%-tnom ili gotovo 100%-tnom vlasništvu društva majke, prijašnja povreda koju je počinilo jedno od društava kćeri grupe može se uzeti u obzir radi utvrđivanja otegotne okolnosti ponavljanja povrede u odnosu na neko drugo društvo kćer te grupe.
Međutim, protupravno ponašanje takvog društva kćeri, koje je u 100%-tnom ili gotovo 100%-tnom vlasništvu društva majke, može se pripisati društvu majci i to društvo može se smatrati solidarno odgovornim za plaćanje novčane kazne izrečene društvu kćeri samo ako društvo majka ne obori pretpostavku izvršavanja odlučujućeg utjecaja na poslovnu politiku tog društva kćeri.
Slijedi da Komisija u postupku primjene članka 81. UEZ‑a ne može samo utvrditi da je poduzetnik „mogao“ izvršavati odlučujući utjecaj na poslovnu politiku drugog poduzetnika bez provjeravanja je li doista došlo do izvršavanja tog utjecaja. Upravo suprotno, načelno je na Komisiji da na temelju svih činjeničnih okolnosti dokaže takav odlučujući utjecaj, uključujući osobito postojanje eventualnih upravljačkih ovlasti jednog od tih poduzetnika u odnosu na drugog.
Nadalje, za primjenu i izvršenje odluka donesenih u skladu s člankom 81. stavkom 1. UEZ‑a potrebno je identificirati subjekt s pravnom osobnošću kojem će akt biti upućen. Stoga je, kada se utvrdi postojanje povrede pravila tržišnog natjecanja Unije, potrebno utvrditi fizičku ili pravnu osobu odgovornu za upravljanje poduzetnikom u vrijeme kada je povreda počinjena, kako bi odgovarala za tu povredu. Kada Komisija donosi odluku u skladu s tom odredbom, ona mora utvrditi pravnu ili fizičku osobu ili osobe koje se mogu smatrati odgovornima za ponašanje poduzetnika u pitanju i koje se na tom temelju mogu kazniti te mora njima uputiti odluku.
Osim toga, činjenica da je temeljni kapital dvaju različitih trgovačkih društava u vlasništvu iste osobe ili iste obitelji sama po sebi nije dovoljna kako bi se utvrdilo postojanje gospodarske cjeline, što u skladu s pravom tržišnog natjecanja Unije ima za posljedicu da se postupci jednog društva mogu pripisati drugom i da se jedno društvo može obvezati na plaćanje novčane kazne za drugo.
Slijedom navedenoga, ne može se prihvatiti da Komisija prilikom utvrđivanja otegotne okolnosti ponavljanja povrede u odnosu na društvo kćer i njegovo društvo majku može zaključiti da se ta društva mogu smatrati odgovornima za prijašnju povredu, za koju ona nisu bila kažnjena odlukom Komisije i kojima u okviru postupka njezinog donošenja nije bila upućena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama, što znači da nisu bila u mogućnosti iznijeti svoju obranu kako bi osporila tvrdnju da su činila gospodarsku cjelinu s nekim od društava adresata prijašnje odluke.
(t. 309.‑314.)
Ne može se prihvatiti da Komisija prilikom utvrđivanja otegotne okolnosti ponavljanja povrede može s pravom zaključiti da se poduzetnik treba smatrati odgovornim za prijašnju povredu, za koju nije bio kažnjen odlukom Komisije, te mu u okviru donošenja te odluke nije upućena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama, što znači da takav poduzetnik tijekom postupka u kojem je donesena pobijana odluka kojom je utvrđena prijašnja povreda nije bio u mogućnosti iznijeti svoju obranu kako bi osporio da je tvorio gospodarsku cjelinu s jednim od društava adresata prijašnje odluke.
Takav zaključak tim više je valjan što, iako je točno da načelo proporcionalnosti zahtijeva da se vrijeme koje je proteklo između povrede u pitanju i prijašnjeg kršenja pravila tržišnog natjecanja uzme u obzir kako bi se ocijenila sklonost poduzetnika prema kršenju tih pravila, Komisija ne može biti vezana eventualnim zastarnim rokom za utvrđivanja ponavljanja povrede.
Isto tako, iako bi bilo razumno pretpostaviti da društvo majka zna za prijašnju odluku Komisije upućenu društvu kćeri čiji je temeljni kapital gotovo u cijelosti u njezinom vlasništvu, takvo saznanje ne može otkloniti činjenicu da u prijašnjoj odluci, u svrhu pripisivanja takvom društvu majci odgovornosti za prijašnju povredu i povećanja iznosa izrečenih joj novčanih kazni zbog ponavljanja povrede, nije utvrđeno postojanje gospodarske cjeline između tog društva majke i društva kćeri.
(t. 318.‑320. i 328.)
U okviru upravnog postupka iz područja prava tržišnog natjecanja Unije, utvrđenje i ocjena posebnih karakteristika ponavljanja povrede čine dio Komisijine diskrecijske ovlasti u odabiru elemenata koje će uzeti u obzir prilikom određivanja iznosa novčane kazne, te Komisija nije vezana bilo kakvim zastarnim rokom za takvo utvrđenje.
Ponavljanje povrede važan je element koji Komisija mora razmotriti s obzirom na to da je svrha njegovog uzimanja u obzir ta da poduzetnike koji su pokazali sklonost povređivanju pravila tržišnog natjecanja potakne da promijene svoje ponašanje. Komisija stoga može u svakom pojedinom slučaju u obzir uzeti pokazatelje koji potvrđuju takvu sklonost, uključujući, na primjer, vrijeme koje je proteklo između povreda u pitanju.
Načelo proporcionalnosti zahtijeva da se vrijeme koje je proteklo između povrede u pitanju i prijašnjeg kršenja pravila tržišnog natjecanja uzme u obzir kako bi se ocijenila sklonost poduzetnika prema kršenju tih pravila. To znači da sudac Unije u okviru sudskog nadzora akata Komisije može biti pozvan ispitati je li Komisija, povećavajući novčanu kaznu na temelju ponavljanja povrede, poštovala navedeno načelo i, osobito, je li takvo povećanje bilo nužno s obzirom na vrijeme koje je proteklo između povrede u pitanju i prijašnjeg kršenja pravila tržišnog natjecanja.
U tom kontekstu, istek razdoblja od oko trinaest godina i osam mjeseci od trenutka donošenja odluke kojom se utvrđuje da je grupa društava povrijedila pravila tržišnog natjecanja i izriče novčana kazna društvima te grupe do trenutka kada je započela povreda koju su počinila društva te grupe i za koju su kažnjena u okviru novog postupka, ne sprečava Komisiju da utvrdi, bez kršenja načela proporcionalnosti, da poduzetnik kojeg tvore adresati njezine odluke ima sklonost prema povrjeđivanju pravila tržišnog natjecanja, s obzirom na to da je riječ o istom sektoru djelatnosti kojem pripadaju društva kćeri grupe društava kojima je upućena odluka Komisije i da je, k tome, zabranjeni sporazum koji je bio predmet ranije odluke imao obilježja vrlo slična zabranjenom sporazumu sankcioniranom u novoj odluci.
(t. 326.‑328., 330., 332.‑334. i 485.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 353., 354., 357., 358. i 390.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 368.‑372.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 378., 380. i 381.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 385.‑387.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 402.‑410.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 415.‑417., 420., 421. i 424.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 449.‑454.)
U slučaju povrede pravila tržišnog natjecanja i određivanja novčane kazne, prilikom kojeg je povećanje osnovnog iznosa novčane kazne za 60% zbog ponavljanja povrede bilo opravdano na temelju dviju ranijih odluka Komisije kojima se utvrđuje povreda pravila tržišnog natjecanja, premda se samo jedna od tih odluka mogla uzeti u obzir u svrhu utvrđenja ponavljanja povrede, koja je osim toga bila vremenski udaljenija od početka povrede iz odluke kojom se utvrđuje ponavljanje povrede, recidivno ponašanje predmetnih poduzetnika manjeg je stupnja težine od onog koje je prvotno utvrđeno. Stoga je opravdano za pola smanjiti postotak tog povećanja.
(t. 461., 485. i 486.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 491. i 492.)
Povreda obveze suđenja u razumnom roku iz članka 47. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koju je počinio sud Unije, mora pronaći svoju sankciju u tužbi za naknadu štete podnesenoj Općem sudu jer je takva tužba učinkovito i opće primjenjivo pravno sredstvo kojim se utvrđuje i sankcionira takva povreda.
Tužba usmjerena isključivo na poništenje odluke Komisije iz područja tržišnog natjecanja ili, podredno, na smanjenje iznosa novčane kazne ni u kojem se slučaju ne može izjednačiti s tužbom za naknadu štete i stoga nije prikladna podloga za to da sud Unije sankcionira eventualnu povredu svoje obveze odlučivanja u razumnom roku.
(t. 495. i 496.)
U skladu s člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima, svatko ima pravo na to da neovisan i nepristran sud ispita njegov slučaj. To jamstvo, koje je dio zajedničkih ustavnih tradicija država članica, također je sadržano u članku 6. stavku 1. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Jamstvo nepristranosti obuhvaća dva aspekta. Kao prvo, sud pred kojim je pokrenut postupak mora biti subjektivno nepristran, to jest nijedan od njegovih članova ne smije pokazati pristranost ili osobne predrasude, pri čemu se osobna nepristranost pretpostavlja sve do predočenja dokaza o suprotnom. Kao drugo, navedeni sud mora biti objektivno nepristran, što znači da mora pružiti dovoljno jamstava da se u vezi s tim isključi svaka opravdana sumnja.
U slučaju u kojem tužitelj, isticanjem prigovora koji se temelji na prekomjernoj duljini sudskog postupka u određenom predmetu, poziva vijeće Općeg suda kojem je dodijeljen taj predmet da ocijeni je li ono samo počinilo postupovnu pogrešku time što je postupajući u tom predmetu prouzrokovalo neopravdano kašnjenje, taj sastav suda u svakom slučaju ne može tom tužitelju pružiti dovoljna jamstva kojima bi se isključila svaka opravdana sumnja o tome je li prigovor o prekomjernoj duljini sudskog postupka nepristrano ispitan.
(t. 497.‑500.)