EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 16.7.2025.

COM(2025) 548 final

2025/0223(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu i potpori Unije za pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije te stavljanju izvan snage Odluke br. 1313/2013/EU (Mehanizam Unije za civilnu zaštitu)

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2025) 545 final} - {SWD(2025) 545 final} - {SWD(2025) 546 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Predložena uredba temelji se na pravnom okviru uspostavljenom Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (dalje u tekstu „Mehanizam Unije”) te na Uredbi (EU) 2021/522 o uspostavi Programa djelovanja Unije u području zdravlja (program „EU za zdravlje”) za razdoblje 2021.–2027. U njoj se uvodi okvir za civilnu zaštitu i financiranje pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije kako bi se iskoristile sinergije i pospješila koordinacija među sektorima. Time se nastoji poboljšati ukupna djelotvornost potpore za prevenciju, pripremu i odgovor na prirodne opasnosti i opasnosti uzrokovane ljudskim djelovanjem, uključujući ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, uzimajući u obzir sve složeniju i međusobno povezaniju prirodu rizika i prijetnji kojima je Unija izložena, kako je istaknuto u zaključcima Europskog vijeća iz 2023. 1 i 2024. 2 .

Posljednjih godina rizici i prijetnje kojima je Europa izložena sve su ozbiljnije zbog sve nestabilnije kombinacije problema u području sigurnosti, zdravlja, klimatskih promjena i okoliša. Nagli porast učestalosti pokretanja Mehanizma Unije ukazuje na to da će nacionalni sustavi vjerojatno i dalje tražiti pojačanu potporu u odgovoru na katastrofe i krize. Stoga koordinacijski mehanizam na razini Unije mora biti odgovarajuće opremljen za učinkovitije i djelotvornije pružanje takve potpore, među ostalim jačanjem prevencije i pripravnosti.

Nadalje, zbog višedimenzionalne prirode međusektorskih kriza kao što su pandemija bolesti COVID-19 i agresivni rat Rusije protiv Ukrajine potreban je sveobuhvatniji i integriraniji pristup upravljanju krizama, što iziskuje blisku i učinkovitu suradnju između Unije i njezinih država članica kako bi se djelotvorno nosile s izazovima koji iz njih proizlaze. Zbog trenutačnog geopolitičkog konteksta nužno je ojačati europsku civilnu i vojnu pripravnost i spremnost, na što se poziva u Strategiji za Uniju pripravnosti 3   i Zajedničkoj bijeloj knjizi o europskoj obrambenoj spremnosti 2030. 4 .

Da bi se krizama djelotvorno upravljalo, civilni i vojni akteri morat će blisko surađivati kako bi civilne i vojne operacije bile kvalitetne i učinkovite. Ta je suradnja posebno važna u situacijama s izraženom dimenzijom dvojne namjene, u kojima se civilni i vojni akteri oslanjaju na zajedničku infrastrukturu kao što su prometne mreže i logistička čvorišta. Zajedničkim radom civilni i vojni akteri mogu osigurati dobru koordinaciju i komplementarnost svojih aktivnosti, čime će u konačnici poboljšati ukupni odgovor na krizu. Stoga je važan cilj Prijedloga osigurati da se Uredbom može pružiti učinkovitija i djelotvornija potpora u takvim složenim krizama visokog učinka 5 , a njezin pristup koji obuhvaća sve opasnosti, sve razine vlasti i cijelo društvo trebao bi čvršće povezati civilnu zaštitu, zdravlje, okoliš i sigurnost, uvodeći pojednostavnjene i fleksibilnije aranžmane za djelotvorno i učinkovito rješavanje složenih međusektorskih i dugotrajnih kriza.

Integracija mjera pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije u ovaj Prijedlog omogućuje dodatnu razinu zaštite građana EU-a, čime se u konačnici povećava otpornost i štiti stanovništvo od ozbiljnih prijetnji zdravlju. Hitne zdravstvene situacije mogu imati dalekosežne posljedice izvan zdravstvenog sektora i utjecati na socijalnu stabilnost, ravnotežu u okolišu ili kritičnu infrastrukturu. Mjere pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije i dalje će se koordinirati u okviru postojećih struktura, uključujući Odbor za zdravstvenu sigurnost i Odbor HERA-e.

Nadalje, zajedno s povezanim horizontalnim zahtjevima i drugim programima, Prijedlogom se podupiru i promiču mjere za predviđanje i prevenciju katastrofa, što doprinosi smanjenju njihovih troškova za gospodarstvo Unije i negativnih društvenih, gospodarskih i okolišnih posljedica za najranjivije regije i osobe, uključujući žene, djecu, starije osobe, izbjeglice, osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla i osobe s invaliditetom. To će u konačnici doprinijeti održivijem i uključivijem rastu te međugeneracijskoj pravednosti. Prijedlog također znatno doprinosi pojednostavnjenju jer se u jedinstveni tekst objedinjuju odredbe koje se odnose na funkcioniranje Mehanizma Unije i one koje se odnose na financiranje njegovih aktivnosti, čime se pojednostavnjuju postojeći postupci. Nadalje, time što osigurava da se ulaganjima u okviru Mehanizma Unije jačaju i konkurentnost i otpornost industrijske baze Unije, postavlja temelje za strateški usmjerenije, pouzdanije i autonomnije odgovore, među ostalim, u skladu s pravom Unije i međunarodnim obvezama, što se postiže promicanjem korištenja rješenja razvijenih ili proizvedenih u Uniji.

U Prijedlogu se uzima u obzir da pojedinci mogu doživjeti višestruke i intersekcijske oblike ranjivosti te se stoga promiče intersekcijski pristup upravljanju rizicima od katastrofa kako nitko ne bi bio zapostavljen.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Prijedlog se temelji na pozitivnim rezultatima koji su dosad ostvareni na temelju postojećeg okvira, a njegovi se nedostaci nastoje ispraviti jačanjem odredaba kako bi se omogućilo daljnje podupiranje, koordiniranje i dopunjavanje djelovanja država članica u tom području. Temelji se i na tematskom području pripravnosti i odgovora na krizu u okviru programa „EU za zdravlje” kojim se podupire provedba Uredbe (EU) 2022/2371 o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju 6 i Uredbe (EU) 2022/2372 o okviru mjera za osiguravanje opskrbe medicinskim protumjerama relevantnim za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije 7 te na drugim inicijativama za poboljšanje pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije. Njime bi se trebale osigurati sinergije s kriznim mandatima Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti, Europske agencije za lijekove, kao i relevantnih nacionalnih i međunarodnih organizacija. Cilj je ojačati pripravnost i odgovor Unije na hitne zdravstvene situacije zajedno s mjerama civilne zaštite. Predložena uredba i dalje je usklađena s postojećim politikama te poboljšava sposobnosti država članica za pripravnost, prevenciju i odgovor. Doprinosi povećanju europske solidarnosti i koordiniranih aktivnosti, oslanjajući se na čvrste temelje dosadašnje suradnje i inicijativa.

Nadalje, osim bliske usklađenosti sa Strategijom za Uniju pripravnosti, Strategijom EU-a za stvaranje zaliha 8 i Strategijom za medicinske protumjere kojom se Unija priprema za sljedeću zdravstvenu krizu 9 , Mehanizam Unije djeluje u skladu sa Strategijom unutarnje sigurnosti EU-a 10 , kojom se nastoji osigurati visoka razina sigurnosti za građane Unije, te Zajedničkom bijelom knjigom o europskoj obrambenoj spremnosti 2030. i planom ReArm Europe 11 za snažniju europsku obranu od vanjskih prijetnji. U skladu je i sa strategijama za stvaranje zaliha i medicinske protumjere te doprinosi ispunjenju obveza Unije na temelju Europskog zakona o klimi 12 kako bi se stalno poboljšavala sposobnost prilagodbe, jačala otpornost i smanjivala osjetljivost na klimatske promjene.

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

U skladu s pristupom integrirane pripravnosti, kako je opisan u Strategiji za Uniju pripravnosti, ovaj je Prijedlog osmišljen kako bi se potaknule sinergije s drugim područjima unutarnje i vanjske politike u okviru integriranog pristupa upravljanju rizicima od katastrofa među relevantnim sektorima i dionicima, uključujući agencije EU-a, države članice i međunarodne organizacije, te kako bi se doprinijelo provedbi politika Unije za smanjenje i ublažavanje rizika od katastrofa te Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa.

Posebno kad je riječ o vanjskim politikama, pripravnost i otpornost EU-a i država članica sve se više isprepliću s pripravnošću i otpornošću naših partnera u svijetu, koji se suočavaju sa sličnim globalnim krizama i izazovima. Suradnja s vanjskim partnerima na predviđanju, pripremi, prevenciji i odgovoru na krize uzajamno je korisna i ključna je za smanjenje rizika za EU od kaskadnih učinaka ili učinaka prelijevanja kriza koje nastanu u drugim zemaljama. Radi svladavanja globalnih izazova u sve nestabilnijem geopolitičkom okruženju ovim se Prijedlogom dopunjuju mjere koje treba poduzeti u okviru Globalne Europe, koja će EU-u i državama članicama omogućiti daljnji razvoj i produbljivanje prilagođenih i uzajamno korisnih bilateralnih i plurilateralnih partnerstava.

U Prijedlogu se poseban naglasak stavlja na jačanje povezanosti Mehanizma Unije s mjerama pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije te pružanjem humanitarne pomoći. Istaknuta su područja kao što su izvanredna stanja u području javnog zdravlja; pravosuđe i unutarnji poslovi, uključujući konzularnu pomoć i zaštitu kritične infrastrukture; upravljanje okolišem, s naglaskom na kontroli poplava i sprečavanju velikih industrijskih nesreća; otpornost i pripravnost na klimatske promjene; ublažavanje onečišćenja mora; vanjski odnosi i razvojna suradnja, sigurnost, obrana i svemir. Kako bi se zadržala koherentnost i komplementarnost s drugim Unijinim financijskim instrumentima, Prijedlog sadržava jasne odredbe u kojima se definira područje primjene Mehanizma Unije, čime se sprečavaju preklapanja ili mogućnost dvostrukog financiranja.

Ovim se Prijedlogom dopunjuju aktivnosti u području pripravnosti za zdravstvenu sigurnost koje se financiraju iz drugih Unijinih financijskih instrumenata čiji je cilj jačanje strateške autonomije Unije i poboljšanje pristupa zdravstvenim inovacijama, kako je predviđeno u okviru predložene sastavnice za zdravlje, biotehnologiju, poljoprivredu i biogospodarstvo Europskog fonda za konkurentnost i odgovarajuće sastavnice predloženog Okvirnog programa za istraživanje Obzor Europa.

Prijedlog se odnosi na svemirske sustave Unije koji su ključni za jačanje sposobnosti Unije u području pripravnosti i odgovora na krizu. U Strategiji za Uniju pripravnosti naglašava se da Copernicus, Galileo i buduće usluge sustava IRIS² informiraju o stanju u stvarnom vremenu te omogućuju rano upozoravanje i pouzdanu komunikaciju u slučaju pada zemaljskih mreža. To je neophodno za koordinaciju hitnih operacija i pružanje potpore civilnoj zaštiti, među ostalim zato što omogućuje pravodoban pristup svemirskim informacijama za rano upozoravanje kako bi se poruke uzbunjivanja izravno prenosile stanovništvu, te za ublažavanje učinaka prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Pravnu osnovu ovog Prijedloga čine članak 168. stavak 5., članak 196. i članak 322. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Članak 168. stavak 5. UFEU-a pravna je osnova za poticajne mjere čiji je cilj štititi i poboljšati zdravlje ljudi, posebno suzbijati teške bolesti koje se šire preko granica, i mjere povezane s nadzorom ozbiljne prekogranične ugroženosti zdravlja i ranim izvješćivanjem o toj ugroženosti.

Članak 196. UFEU-a pravna je osnova za inicijative Unije za jačanje suradnje i zajedničke pripravnosti među državama članicama u upravljanju prevencijom, pripravnošću i odgovorom na prirodne katastrofe ili katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

Te pravne osnove kombiniraju se s člankom 322. stavkom 1. UFEU-a kako bi se omogućio prijenos odobrenih sredstava radi veće financijske fleksibilnosti.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

•Proporcionalnost

U skladu s načelom proporcionalnosti ovaj Prijedlog ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva. Načelo proporcionalnosti bilo je Komisiji nit vodilja pri izradi predložene uredbe, u kojoj se nastoje utvrditi i omogućiti sinergije s drugim programima te ojačati suradnja s državama članicama u definiranju prioriteta za tu uredbu.

Prijedlog je proporcionalan i njime se nastoji povećati sudjelovanje država članica u mjerama koje podupire tako da se u najvećoj mogućoj mjeri smanje prepreke sudjelovanju. U njemu se predviđa smanjenje administrativnog opterećenja za Uniju i nacionalna tijela, koje je ograničeno na ono što je potrebno da bi Komisija mogla obavljati svoju zadaću izvršenja proračuna Unije. Prijedlog ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje utvrđenih ciljeva.

•Odabir instrumenta

Kako bi se osigurala opća primjena i financijska fleksibilnost, Prijedlog ima oblik uredbe Europskog parlamenta i Vijeća. Oblik uredbe kao pravnog akta u skladu je sa zahtjevima za prijenos odobrenih sredstava utvrđenima u financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije. Prijedlogom uredbe namjerava se zamijeniti i staviti izvan snage Odluka br. 1313/2013/EU.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Uredbom se provode nalazi i preporuke iz izvješća „Međuevaluacija provedbe Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu za razdoblje 2017. – 2022.” i „Preispitivanje HERA-e: Analiza stanja radi jačanja zdravstvene sigurnosti u EU-u” (2024.), kao i preliminarni zaključci izvješća „Evaluacija programa ‚EU za zdravlje’” i „Evaluacija provedbe Uredbe (EU) 2022/2371” o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju.

•Savjetovanja s dionicima

Komisija je provela posebno otvoreno javno savjetovanje o financijskim sredstvima EU-a za civilnu zaštitu, pripravnost i odgovor na krize. Anketa je bila dostupna svim građanima, poduzećima, udrugama i vladinim tijelima EU-a te je zaprimljeno 1187 odgovora, a uz njih 139 priloženi su dokumenti sa stajalištem.

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Komisija je proteklih godina organizirala nekoliko sastanaka s vanjskim dionicima, odnosno stručnjacima za civilnu zaštitu koji predstavljaju države članice, konkretno voditeljima službi civilne zaštite i visokim dužnosnicima za civilnu zaštitu te tematskim stručnjacima, kako bi raspravljali o posebnim temama povezanima s revizijom pravnog okvira.

•Procjena učinka

Pri pripremi Prijedloga Komisija je provela procjenu učinka kako bi utvrdila probleme, definirala ciljeve Prijedloga te utvrdila više mogućnosti za poboljšanje i procijenila njihov učinak. Mišljenje Odbora za nadzor regulative i sažeto izvješće nalaze se u Registru dokumenata Komisije  pod referentnim brojem 2025/MFF/05. 

U okviru procjene učinka analizirane su tri opcije politike.

U okviru opcije 1 predložen je ojačani sektorski Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, uključujući ciljano jačanje Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (ERCC). Aktivnosti na razini EU-a potrebno je dopuniti opsežnim djelovanjem na nacionalnoj razini, među ostalim u pogledu kapaciteta za odgovor, koji su na razini EU-a ograničeni na „tradicionalni” sektor civilne zaštite (zalihe medicinske opreme, zalihe za kemijske, biološke, radiološke i nuklearne (KBRN) krizne situacije, gašenje šumskih požara iz zraka itd.). Iako intenzivnije nacionalno djelovanje omogućuje uspješno ostvarivanje svih ciljeva, dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a nije u potpunosti iskorištena. Zbog toga se smatralo da ta opcija nije djelotvorna, učinkovita ni usklađena na vanjskoj razini i razini pojednostavnjenja u usporedbi s opcijom 2.

U okviru opcije 2 međusektorski Mehanizam Unije za civilnu zaštitu objedinjuje Mehanizam Unije i relevantne aktivnosti za pripravnost u području sigurnosti javnog zdravlja. U usporedbi s opcijom 1, sinergije i komplementarnosti između aktivnosti civilne zaštite i pripravnosti na hitne zdravstvene situacije postižu se pomoću jedinstvenog instrumenta. Integrirana struktura proračuna omogućuje fleksibilnost i prilagodljivost u upravljanju instrumentom. Opcijom 2 predviđa se uspostava koordinacijskog centra EU-a za krizne situacije, koji bi postao središte EU-a za međusektorsku pripravnost na rizike, uključujući stvaranje zaliha i koordinaciju upravljanja krizama. Kapaciteti za odgovor na razini EU-a prilagođeni su novim uvjetima opasnosti i prijetnji. EU-ova procjena rizika iskorištava sinergije i komplementarnosti sektorskih procjena i stručnog znanja. Obuhvaćene su i daljnje relevantne aktivnosti za hitne zdravstvene situacije radi suzbijanja ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju u skladu s općom međusektorskom prirodom inicijative.

U okviru opcije politike 3 glavni je element stvaranje jedinstvenog instrumenta financiranja (Fond za pripravnost) na razini EU-a koji obuhvaća sve mehanizme i aktivnosti relevantne za pripravnost za cijeli VFO. Taj će fond obuhvaćati sve mehanizme i elemente financiranja trenutačnog VFO-a koji se odnose na pripravnost, uključujući, među ostalim, Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, tematsko područje pripravnosti za krizu u okviru programa „EU za zdravlje” i elemente relevantne za pripravnost u nacionalnim omotnicama, Europskom fondu za konkurentnost i programu Erasmus+. U vidu strukture to bi značilo da se u okviru tog jedinstvenog fonda provode različiti načini upravljanja programima: izravno (koje provodi Komisija), podijeljeno (npr. strukturni fondovi) i neizravno (npr. razne organizacije sustava UN-a kao što su Svjetska zdravstvena organizacija, UNHCR, UNICEF). Ta bi opcija dovela do inherentnih temeljnih problema, među ostalim u upravljanju dodjelom proračunskih sredstava za sve programe i instrumente financiranja. Opcija politike 3 smatra se neodrživom i stoga je odbačena u ranoj fazi.

Najpoželjnija opcija politike i njezini glavni učinci

Opcija 2 smatrala se najpoželjnijom opcijom politike jer se njome u potpunosti iskorištava dodana vrijednost EU-a i sveobuhvatno ostvaruju ciljevi. U kontekstu kriznog okruženja koje je sve češće višedimenzionalno i prekogranično, odabir opcije politike 2 stvara važne društvene (npr. veći zajednički nazivnik u pripravnosti stanovništva), okolišne (npr. uspješnije očuvanje prirodnih prostora i bioraznolikosti) i gospodarske koristi (npr. troškovi povezani sa sveobuhvatnom prevencijom i pripravnošću znatno su niži od troškova za odgovor).

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Prijedlogom se uvode znatna poboljšanja kako bi se racionalizirao i pojednostavnio cjelokupni pravni okvir, što posebno uključuje veću operativnu jasnoću i učinkovitost. Na primjer, postupci izvješćivanja o rizicima centralizirani su u posebnu strukturu, što olakšava zajednički rad država članica i Komisije i tako pridonosi općem razumijevanju rizika.

Osim toga, potpora Unije odgovoru objedinjena je u jednom članku, čime se pojednostavnjuje utvrđivanje mogućih operativnih scenarija i tako poboljšava spremnost i djelotvornost odgovora. Jača se i bolje pojašnjava koordinacijski rad tako što se dodatno jačaju sposobnosti Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (ERCC) i stvara specijalizirani koordinacijski centar za krizne situacije kako bi se državama članicama pružila potpora u predviđanju i ublažavanju posljedica kriza u svim sektorima. Na razini odgovora pojašnjene su primjenjive stope sufinanciranja tako što ih se kohezivno integrira u jednu sveobuhvatnu referentnu točku, čime se uklanja potreba za pregledavanjem više članaka. Kako bi se postigla fleksibilnost prijevoza, Uredbom se omogućuju mjere financiranja u slučaju da komercijalne mogućnosti prijevoza nisu održive, ali su dostupne alternative u državama članicama, čime se nagrađuju inovativna državna rješenja i ističu prilagodljive strategije.

Ta poboljšanja pokazuju predanost unapređenju strukturnih i operativnih okvira Mehanizma Unije, čime se osigurava njihova pouzdanost i prilagodljivost u rješavanju složenih očekivanih i nepredviđenih hitnih situacija. Taj kohezivni pristup u skladu je s općim ciljem stvaranja djelotvornijeg i transparentnijeg okvira civilne zaštite. Potiču se daljnji dijalog i povratne informacije radi usklađivanja tih strategija s praktičnim operativnim potrebama.

•Temeljna prava

Pravne revizije Mehanizma Unije i predložene mjere potpore u području pripravnosti i odgovora u području zdravlja osmišljene su tako da poštuju i budu usklađene s temeljnim pravima navedenima u Povelji EU-a o temeljnim pravima. U ovom je obrazloženju detaljno opisano kako su ključna temeljna prava uključena u te revizije.

Pravo na život (članak 2.) u prvom je planu jer je cilj Prijedloga zaštita i očuvanje ljudskih života tijekom katastrofa i hitnih situacija. Cilj je izmjena pojednostavniti postupke kako bi se poboljšala sposobnost reagiranja Mehanizma Unije, što izravno doprinosi zaštiti života jer povećava učinkovitost upravljanja katastrofama.

Prava na slobodu i sigurnost (članak 6.) također su ključni elementi Prijedloga. Navedena poboljšanja omogućuju pravodoban odgovor na prijetnje, čime se poboljšava pojedinačna i kolektivna sigurnost u cijeloj Uniji. Ta poboljšanja pomažu u zaštiti građana jer jamče brzo raspoređivanje i koordinaciju tijekom kriza.

Naglasak se stavlja i na pravo na zdravstvenu zaštitu (članak 35.), što uključuje pojašnjenje uloge Mehanizma Unije u osiguravanju snažnog odgovora u području javnog zdravlja. Tim se revizijama poboljšava prekogranična suradnja i raspodjela resursa, posebno u hitnim zdravstvenim situacijama, čime se podržava zdravlje kao temeljno pravo.

Temeljno pravo na zaštitu okoliša, kako je utvrđeno u članku 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ima ključnu ulogu u okviru Mehanizma Unije. Taj mehanizam, osmišljen kako bi pružao potporu koordiniranim odgovorima na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem u cijelom EU-u i izvan njega, mora po svojoj prirodi uključivati zaštitu okoliša kao ključnu sastavnicu svojeg djelovanja. Zaštita okoliša posebno je važna u sve tri faze upravljanja katastrofama, među ostalim u pogledu ozbiljnih prijetnji zdravlju, odnosno u prevenciji, kako bi se smanjila vjerojatnost i učinak opasnosti za okoliš; u pripravnosti, kako bi bili uspostavljeni sustavi za ublažavanje štete za ekosustave i bioraznolikost; i u odgovoru, kako bi se brzo otklonila šteta za okoliš uzrokovana katastrofama kao što su šumski požari, izlijevanje kemikalija ili poplave. Priznavanjem zaštite okoliša kao temeljnog prava jača se obveza institucija EU-a i država članica da uključe ekološka pitanja u politike i mjere civilne zaštite.

U revizijama Mehanizma Unije primjenjuje se pristup koji obuhvaća cijelo društvo i jača se temeljno pravo na jednakost (glava III.), čime se jamči da se u svim fazama prevencije, pripravnosti i odgovora uzimaju u obzir potrebe žena i skupina koje su u ranjivom položaju i/ili suočene s diskriminacijom i socijalnom isključenošću, kao što su djeca, starije osobe, osobe s invaliditetom i osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla.

Osim toga, pravo na dobru upravu (članak 41.) vidljivo je u naglašavanju postupovne jasnoće i pojednostavnjenja. Te promjene osiguravaju transparentno i učinkovito funkcioniranje mehanizma, što stvara pouzdan okvir za odgovor na hitne situacije.

Cilj je tih revizija unaprijediti Mehanizam Unije u skladu s temeljnim pravima kako bi podupirao zaštitni kapacitet i vrijednosti sadržane u Povelji EU-a. Potiču se daljnje povratne informacije i rasprave radi unapređenja tih strategija kako bi se na najbolji način poštovala i promicala temeljna prava svih pojedinaca.

U ovom se Prijedlogu razmatraju obveze koje proizlaze iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je potpisao EU uz sve države članice. Konkretno, u članku 11. Konvencije, koji se odnosi na rizične situacije i humanitarna krizna stanja, navodi se da države stranke u skladu sa svojim obvezama proisteklim iz međunarodnog prava, uključujući međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo koje obuhvaća ljudska prava, poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje zaštite i sigurnosti osoba s invaliditetom u rizičnim situacijama.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Okvirna financijska omotnica predviđena ovom Uredbom iznosi 10 675 000 000 EUR (u tekućim cijenama).

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Na temelju poglavlja II. Uredbe o procjeni i predviđanju rizika postupak razvoja politike u okviru ove predložene revidirane uredbe obuhvaća više ključnih elemenata i izvješća, koja imaju usklađene cikluse izvješćivanja i raspoređena su kako bi se osigurao ciklički i djelotvoran pristup upravljanju rizicima od katastrofa.

Postupak započinje na nacionalnoj razini, na kojoj su države članice odgovorne za izradu i objavljivanje procjena rizika na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini. Te procjene rizika služe kao temelj za razvoj planiranja upravljanja rizicima od katastrofa, uključujući sigurnosne rizike i hibridne prijetnje, u kojem se uzimaju u obzir prekogranična suradnja i rizici s prekograničnim učincima. Takve procjene i planovi trebali bi biti dosljedni i usklađeni s drugim relevantnim nacionalnim postupcima. Osim toga, od država članica očekuje se da poboljšaju prikupljanje podataka o gubicima nastalima u katastrofama kao preduvjet za informiranu procjenu rizika.

Države članice najmanje svakih pet godina Komisiji dostavljaju sažetke svojih procjena rizika, sposobnosti za odgovor i aktivnosti kojima se podupiru ciljevi Unije u pogledu otpornosti na katastrofe. Komisija razrađuje smjernice za podnošenje tih sažetaka kako bi postupak bio standardiziran i djelotvoran.

Na razini Unije prijenos traženih informacija i drugih dostupnih podataka Komisiji omogućuje da identificira sposobnosti upravljanja rizicima na razini Unije te na nacionalnoj i podnacionalnoj razini kako bi se olakšala razmjena najboljih primjera iz prakse i povezana izgradnja kapaciteta. Na temelju utvrđene procjene rizika Komisija redovito preispituje scenarije katastrofe na razini Unije za prevenciju, pripravnost i odgovor na katastrofe, koji doprinose daljnjem razvoju ciljeva Unije u pogledu otpornosti na katastrofe u skladu s dogovorenim pretpostavkama za planiranje potrebnih sposobnosti upravljanja rizicima od katastrofa. Na temelju tih dogovorenih pokazatelja Komisija izrađuje redovita izvješća o prirodnim rizicima i rizicima uzrokovanima ljudskim djelovanjem kojima je Unija izložena, napretku u provedbi mjera upravljanja rizikom i ciljeva u pogledu otpornosti na katastrofe, kao i o kapacitetima i sposobnostima za odgovor koji su potrebni na razini Unije kako bi se pružila potpora nacionalnim aktivnostima za suočavanje s rizicima i prijetnjama koji se stalno mijenjaju. To izvješćivanje trebalo bi biti dosljedno i usklađeno s drugim relevantnim postupcima na razini EU-a.

Tim se redoslijedom osigurava da se nacionalne procjene rizika i planiranje uključe u postupak procjene i utvrđivanja ciljeva na razini Unije, koji pak služi kao temelj za nacionalna djelovanja i izgradnju kapaciteta, uz mehanizme redovitog preispitivanja i ažuriranja kako bi politike ostale djelotvorne i relevantne.

Komisija može od država članica zatražiti dodatne informacije o posebnim mjerama prevencije i pripravnosti. Komisija može predložiti i raspoređivanje stručnjaka ili dati preporuke za povećanje razine prevencije i pripravnosti.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Glavna novost predložene uredbe uspostava je razine međusektorske pripravnosti i uključivanje financiranja pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije.

Cilj je nove razine pripravnosti otkloniti kvantitativne i kvalitativne nedostatke u postojećem pravnom okviru. Temelji se na iskustvima stečenima tijekom pandemije bolesti COVID-19, nedavnog porasta slučajeva majmunskih boginja i nedavnih operacija u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, posebno u složenim prekograničnim krizama i odgovoru na potrebe povezane s agresivnim ratom Rusije protiv Ukrajine. U njoj se uzimaju u obzir istraživanja i predviđanja o promjenjivim uvjetima rizika i prijetnji u Europi te naglašava sve sustavnija priroda rizika i sve veći utjecaj kaskadnih učinaka u svim sektorima. Nadalje, uzimaju se u obzir rasprave s državama članicama o potrebi za očuvanjem neprekinutog funkcioniranja postojećih sustava civilne zaštite u Europi u sve složenijim kriznim i hitnim scenarijima.

Kad je riječ o kvantitativnim nedostacima, ta nova razina trebala bi omogućiti djelotvornije rješavanje međusektorskih kriza visokog učinka u okviru sveobuhvatnijeg i integriranijeg pristupa kojim se djelotvornije koordiniraju aranžmani za pripravnost i odgovor u svim pogođenim sektorima. Kad je riječ o kvalitativnim nedostacima, omogućuje odgovor na rizike i prijetnje za koje nisu dostupni mehanizmi uklanjanja. Time će se omogućiti smanjenje rascjepkanosti struktura za upravljanje krizama na razini EU-a, pojednostavniti postupci i učinkovitije upotrebljavati resursi za uklanjanje, u prvom redu, novih sigurnosnih rizika povezanih s hibridnim prijetnjama i poremećajima u kritičnoj infrastrukturi s međusektorskim učinkom.

Sastavnica predložene uredbe koja se odnosi na pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije poboljšat će financiranje nadzora, otkrivanja i razumijevanja novih i neposrednih prijetnji zdravlju te će se ti uvidi povezati s medicinskim protumjerama. Poboljšat će pristup proizvodnim kapacitetima tijekom kriza i pomoći u nabavi, stvaranju zaliha i uvođenju medicinskih protumjera u okviru aktivnosti pripravnosti i odgovora, u bliskoj suradnji s državama članicama. Pomoći će i u stjecanju znanja te doprinijeti kapacitetima država članica EU-a za prevenciju, pripremu i odgovor na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju.

Predviđa se da će ERCC imati ključnu ulogu zahvaljujući proširenoj novoj funkciji središnjeg Koordinacijskog centra EU-a za krizne situacije. Njegovo glavno područje djelovanja usmjereno je na bolje razumijevanje kriza, omogućavanje proaktivnijih aranžmana za pripravnost i odgovor, međusektorsku koordinaciju bez preuzimanja ili udvostručavanja sektorskog stručnog znanja i poboljšano praćenje, uz istodobno informiranje država članica i donositelja odluka u skladu s njihovim nadležnostima i odgovornostima.

Zbog pomoćne nadležnosti u tom području politike i povezanih nacionalnih zabrinutosti u pogledu proširenja nadležnosti EU-a za upravljanje krizama, operativna primjena aranžmana za odgovor u okviru te dodatne razine pripravnosti trebala bi biti povezana s mehanizmom za aktivaciju koji treba aktivirati Vijeće i s postojećim postupcima kao što su aktivacija aranžmana za IPCR ili klauzula solidarnosti (u skladu s člankom 222. UFEU-a).

Na temelju stečenih iskustava stope sufinanciranja i operativna pravila utvrđena u Odluci br. 1313/2013 i u okviru programa „EU za zdravlje” pojednostavnit će se kako bi se omogućila djelotvornija i fleksibilnija provedba u krizama koje se brzo razvijaju. Predloženom uredbom stoga se nastoje pojasniti pravila o operacionalizaciji brojnih mjera odgovora, kao što su uspostava logističkih centara i centara za medicinsku evakuaciju, provedba medicinske evakuacije, te prethodno razmještanje kapaciteta za odgovor i interventnih timova. Osim toga, donacije privatnog sektora, koje su uspješno uspostavljene tijekom operacija za ispunjenje potreba u Ukrajini, jasnije će se uključiti u Mehanizam Unije za civilnu zaštitu.

Nadalje, predloženom uredbom bolje će se definirati potpora iz Mehanizma Unije za civilnu zaštitu državama članicama u njihovim nacionalnim ciklusima pripravnosti. To uključuje posebna pravila kojima se potiču stručne provjere i dobrovoljne procjene nacionalnih sustava pripravnosti. Uloga Mreže znanja Unije u području civilne zaštite kao sastavnice izgradnje kapaciteta dodatno će se ojačati kako bi bila platforma za razmjenu stručnog znanja, stečenih iskustava i inovativnih pristupa u upravljanju rizicima od katastrofa, a dodat će se i pravila o pripravnosti stanovništva i suradnji s ključnim dionicima (vojnim i privatnim sektorom) u kontekstu osposobljavanja i vježbi.

Predloženom uredbom nastoji se uspostaviti fleksibilnija i integriranija struktura proračuna na temelju njezina šireg cilja i opsega pripravnosti. Njezina veća fleksibilnost i sposobnost reagiranja na krize visokog učinka i nove prijetnje morat će biti popraćena odgovarajućim aktivnostima povezanima s prevencijom i pripravnošću, kao što su predviđanje i razvoj kapaciteta.

2025/0223 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu i potpori Unije za pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije te stavljanju izvan snage Odluke br. 1313/2013/EU (Mehanizam Unije za civilnu zaštitu)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 168. stavak 5., članak 196. i članak 322. stavak 1. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 13 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 14 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)S obzirom na znatno povećanje broja i ozbiljnosti prirodnih opasnosti i opasnosti uzrokovanih ljudskim djelovanjem posljednjih godina, potrebno je pojačati suradnju u području civilne zaštite na razini Unije kako bi se stvorila otporna Unija sa sposobnostima potrebnima za predviđanje i suzbijanje tih rizika i prijetnji, neovisno o njihovu uzroku, kako bi građani Unije imali odgovarajuću zaštitu. Tu bi ulogu trebao ispuniti Mehanizam Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”) jačanjem suradnje i koordinacije među državama članicama kako bi se poboljšala opća sposobnost prevencije, pripreme i odgovora na katastrofe i krize.

(2)Ovom Uredbom utvrđuje se okvirna financijska omotnica za Mehanizam Unije te financiranje pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije. Za potrebe ove Uredbe tekuće cijene izračunavaju se primjenom fiksnog deflatora od 2 %. Uredba (EU, Euratom) 2024/2509 Europskog parlamenta i Vijeća 15 („Financijska uredba”) primjenjuje se na ovu Uredbu. Njome se utvrđuju pravila o donošenju i izvršenju općeg proračuna Unije, što uključuje pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, nefinancijskim donacijama, nabavi, neizravnom izvršenju, financijskoj pomoći, financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima.

(3)Mjere prevencije i pripravnosti ključne su za jačanje otpornosti Unije u slučaju prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem s obzirom na nepredvidivost pojave, vremena i razmjera katastrofa. Financijska sredstva koja su potrebna za osiguravanje odgovarajućeg odgovora mogu znatno varirati od godine do godine te bi ih trebalo odmah staviti na raspolaganje. Pomiriti proračunsko načelo predvidljivosti s potrebom da se brzo odgovori na nove potrebe stoga znači prilagoditi financijsko izvršenje programa rada. Stoga je primjereno, uz prijenos odobrenih sredstava odobren na temelju članka 12. stavka 4. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509, odobriti prijenos neiskorištenih odobrenih sredstava, ograničenih na sljedeću godinu i isključivo namijenjenih za djelovanja u području odgovora.

(4)U gospodarskom, društvenom i geopolitičkom okruženju koje se brzo mijenja nedavno iskustvo pokazuje da bi višegodišnji financijski okvir i programi potrošnje Unije trebali biti fleksibilniji. Zato bi u financiranju trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir promjenjive potrebe politike i prioritete Unije utvrđene u relevantnim dokumentima koje je objavila Komisija, u zaključcima Vijeća i rezolucijama Europskog parlamenta, pri čemu bi izvršenje proračuna trebalo biti dostatno predvidljivo.

(5)U skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 16 , Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 17 i Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, što uključuje sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i ispitivanje nepravilnosti i prijevara, povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta, kako bi se ustanovilo je li bilo prijevara, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 18 Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) može provoditi istrage i kazneni progon zbog prijevara i drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije, kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća 19 . U skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509 svaka osoba ili subjekt koji prima sredstva Unije u potpunosti treba surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i pristup Komisiji, OLAF-u, EPPO-u i Revizorskom sudu i osigurati da im svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(6)U okviru Mehanizma Unije trebalo bi zaštititi stanovništvo, okoliš i imovinu, uključujući stambene jedinice, kritičnu infrastrukturu, kao što su energetska i prometna ili svemirska infrastruktura, te kulturnu baštinu, od svih vrsta prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Upućivanje na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem trebalo bi se tumačiti kao upućivanje na posljedice svih prirodnih opasnosti i opasnosti uzrokovanih ljudskim djelovanjem. To bi trebalo uključivati terorističko djelovanje, tehnološke, radiološke ili ekološke katastrofe, klimatske promjene, onečišćenje mora i unutarnjih voda, poremećaje u opskrbi vodom i otpornost vodoopskrbe, hidrogeološku nestabilnost, hitne zdravstvene situacije i druge nedefinirane hibridne katastrofe ili hitne situacije do kojih dolazi unutar ili izvan Unije. Te katastrofe iziskuju međusektorsku koordinaciju u situacijama u kojima se primjenjuju i drugi mehanizmi Unije za upravljanje krizama.

(7)Mehanizmom Unije trebala bi se promicati solidarnost između država članica putem praktične suradnje i koordinacije, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost država članica da na svojem državnom području od svih katastrofa zaštite stanovništvo, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu, te da svojim sustavima upravljanja katastrofama osiguraju dostatne kapacitete kako bi im se omogućilo da na primjeren i dosljedan način spriječe i prevladaju katastrofe vrste i razmjera koji se razumno mogu očekivati i za koje se moguće pripremiti.

(8)Kako bi promicala dosljednost u svojem međunarodnom djelovanju u području civilne zaštite, Unija bi trebala prepoznati ključnu ulogu međuvladinih organizacija tako da s njima pojača dijalog o politikama te razmjenu znanja i najboljih primjera iz prakse s obzirom na to da se razmjer i opseg katastrofa i kriza povećavaju na globalnoj razini, a rizici i prijetnje od njih zajednički su za cijelu Uniju.

(9)Kako bi se potaknuo integrirani i sveobuhvatni pristup upravljanju rizicima od katastrofa, djelovanje Unije trebalo bi obuhvatiti sve prioritete za djelovanje na temelju Okvira iz Sendaija. Iako se mjere strukturne otpornosti i pripravnosti razmatraju horizontalno u relevantnim programima Unije, u okviru Mehanizma trebalo bi ih koordiniranim planiranjem i djelovanjem za predviđanje i ublažavanje rizika, poboljšavanje pripravnosti i djelotvoran odgovor prilagoditi različitim fazama ciklusa upravljanja katastrofama, odnosno prevenciji, pripravnosti i odgovoru, dok bi oporavak i obnova i dalje trebali biti obuhvaćeni drugim instrumentima Unije. Unija bi trebala promicati važnost prevencije katastrofa i uključivanja preventivnih mjera u politike upravljanja i sektorske politike radi smanjenja rizika, jačanja otpornosti stanovništva, infrastrukture i osnovnih usluga i smanjenja učinka katastrofa na najmanju moguću mjeru te nastojati razraditi ciljeve Unije u pogledu otpornosti na katastrofe utvrđene Uredbom (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća 20 . Snažniji zajednički operativni odgovor na razini Unije, uz podupiranje pojedinačnih sposobnosti država članica mjerama za izgradnju kapaciteta, ključan je za stjecanje vještina, resursa i znanja potrebnih za upravljanje rizicima, smanjenje ranjivosti i povećanje otpornosti na buduće rizike i prijetnje.

(10)Kako bi se pružio sveobuhvatan i ažurirani pregled i omogućilo razumijevanje uvjeta rizika na nacionalnoj i odgovarajućoj podnacionalnoj razini, države članice trebale bi redovito provoditi i objavljivati procjene rizika, a informacije o njima trebale bi razmjenjivati s Komisijom najmanje jednom svakih pet godina ili kad je procjene potrebno ažurirati zbog znatne promjene u uvjetima rizika. Komisija bi se tim procjenama rizika ili njihovim sažecima trebala služiti za izradu i razradu scenarija katastrofa, planova, procjena rizika i prijetnji na razini Unije te izvješća o mjerama upravljanja rizicima kad je to potrebno za sveobuhvatno razumijevanje rizika koji utječu na Uniju i sposobnosti reagiranja na njih. Takve procjene i planovi trebali bi biti dosljedni i usklađeni s drugim relevantnim nacionalnim postupcima i postupcima na razini Unije.

(11)Države članice odgovorne su za vlastite zdravstvene politike, ali bi se u duhu europske solidarnosti, suradnje i koordinacije trebale pripremiti i zaštititi i od ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. U cilju jačanja sposobnosti Unije u tom pogledu ovom Uredbom trebala bi se posebno podupirati djelovanja na temelju Uredbe (EU) 2022/2371 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenog 2022. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i Uredbe (EU) 2022/2372 o okviru mjera za osiguravanje opskrbe medicinskim protumjerama relevantnim za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije.  Ovom Uredbom trebale bi se osigurati i sinergije s kriznim mandatima Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti, Europske agencije za lijekove, kao i relevantnih nacionalnih i međunarodnih organizacija.

(12)Stanje medicinskih protumjera u Uniji i dalje ukazuje na to da je Unija ovisna o trećim zemljama za osiguravanje opskrbe sirovinama, aktivnim farmaceutskim sastojcima, lijekovima, medicinskim proizvodima i osobnom zaštitnom opremom koji su u Uniji potrebni tijekom zdravstvenih kriza, a posebno pandemije. Uredbom bi se stoga trebala pružati potpora djelovanjima koja potiču nabavu, stvaranje zaliha i raspoređivanje proizvoda potrebnih tijekom krize u Uniji te upravljanje tim proizvodima kako bi se ojačala strateška autonomija Unije i bolje zajamčila sigurnost opskrbe medicinskim protumjerama.

(13)Tijekom izvanrednog stanja u području javnog zdravlja, kako je navedeno u Uredbi (EU, Euratom) 2022/2371, na razini Unije potražnja za medicinskim protumjerama relevantnima za krizne situacije može biti veća od njihove ponude. U takvim je okolnostima ključno pokretanje povećane proizvodnje medicinskih protumjera. Trebala bi se pružiti potpora aktivnostima kojima se rezervira kapacitet proizvodnje za medicinske protumjere relevantne za krizne situacije, uključujući potrebne sirovine te pomoćne proizvode i komponente.

(14)Za razliku od uobičajenih aktivnosti nabave, za aktivnosti nabave povezane sa sprečavanjem eskalacije potencijalnih zdravstvenih kriznih situacija u stvarne krizne situacije potrebna je određena razina fleksibilnosti i reaktivnosti. Stoga bi Uredbom trebalo omogućiti dodavanje novih javnih naručitelja bez dosezanja praga propisanog Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509 kako bi se spriječila potencijalna ozbiljna zdravstvena kriza.

(15)Programi izgradnje kapaciteta te primjena i dijeljenje istraživanja i inovacija ključni su aspekti suradnje u području civilne zaštite. Kako bi se ojačali zajednički kapaciteti za prevenciju, pripremu i odgovor na katastrofe, potaknula razmjena znanja unutar zajednice civilne zaštite i primjena rezultata istraživanja u svim fazama upravljanja rizicima od katastrofa te poboljšala suradnja i razmjena znanja među dionicima u području civilne zaštite i upravljanja rizicima od katastrofa, organizacijama civilnog društva i istraživačkom zajednicom, potrebno je održavati i dodatno ojačati Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite („Mreža znanja”) uspostavljenu Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2021/1956 21 . Mreža znanja trebala bi se temeljiti na radu postojećih struktura i surađivati s njima, uključujući djelatnike civilne zaštite, centre izvrsnosti, sveučilišta, istraživače i druge stručnjake, mlade profesionalce i iskusne volontere u području upravljanja hitnim situacijama, kao i sve druge dionike koji sudjeluju u upravljanju rizicima od katastrofa. Mrežu znanja trebalo bi ojačati i u skladu sa Strategijom za Uniju pripravnosti 22 uključivanjem namjenskih mjera u područja pripravnosti stanovništva i javno-privatne suradnje. Mreža bi trebala moći olakšati razmjenu znanja i suradnju s međunarodnim organizacijama te, u skladu s institucionalnim i pravnim okvirom država članica, suradnju s regionalnim i lokalnim tijelima kako bi se njihove uloge, potrebe i sposobnosti propisno uzele u obzir.

(16)U cilju jačanja sposobnosti Unije za prevenciju, pripremu, odgovor i upravljanje zdravstvenim krizama, ovom Uredbom trebala bi se podupirati djelovanja poduzeta u okviru komplementarnih mehanizama i struktura uspostavljenih relevantnim instrumentima Unije za upravljanje krizama, posebno uzimajući u obzir europski lanac opskrbe. Ta potpora trebala bi obuhvaćati izgradnju kapaciteta za odgovor na zdravstvene krize, uključujući planiranje djelovanja u nepredvidivim situacijama i pripravnost, među ostalim na utjecaj klimatskih promjena na zdravlje, preventivne mjere, kao što su mjere povezane s cijepljenjem i imunizacijom, ojačane programe nadzora i poboljšanu koordinaciju i suradnju.

(17)Trebale bi se donijeti odredbe kako bi se osigurao okvir za kontinuirani razvoj ciljeva Unije u pogledu otpornosti na katastrofe. Ti se ciljevi temelje na scenarijima sadašnjih i budućih događaja, uključujući utjecaje klimatskih promjena na rizik od katastrofa, podatke o prošlim događajima i međusektorsku analizu učinka, s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama i zajednicama koje žive u obalnim područjima, na otocima ili u drugim regijama koje su posebno osjetljive na učinke klimatskih promjena kao što su podizanje razine mora i poplave.

(18)Jačanje međugeneracijske društvene otpornosti zajednička je odgovornost i od ključne je važnosti kako bi se odgovorilo na sve učestalije i ozbiljnije prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem. Za to je potrebno iskoristiti zajedničke resurse organizacija mladih i civilnog društva, medija, ustanova za obrazovanje, osposobljavanje i kulturu, znanstvenih institucija i akademske zajednice, javnih tijela, socijalnih partnera, privatnog sektora, lokalnih mreža i zajednica te građana u predviđanju i prevenciji katastrofa i kriza, upravljanju njima i oporavku od njih. Djelotvornom pripravnošću cjelokupnog stanovništva, uključujući žene i skupine u ranjivom položaju, djecu, starije osobe, izbjeglice, osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla, kao što su Romi, te osobe s invaliditetom, kao i turiste i one koji se privremeno nalaze na državnom području neke države članice i koji mogu biti izloženi prekograničnim rizicima, jača se otpornost društva tako što se jamči da svi, neovisno o svojoj sposobnosti, posjeduju znanje, vještine i resurse potrebne da se zaštite i pomognu drugima kad se suoče s potencijalnim rizicima i prijetnjama.

(19)Kako je navedeno u Strategiji za Uniju pripravnosti, integrirana pripravnost uključuje preventivne mjere, procjenu rizika, prilagodljivo planiranje, uključivanje dionika i sigurnosna pitanja u zakonodavstvo, politike i programe Unije, među ostalim u gospodarske i socijalne politike koordinirane u okviru europskog semestra. Taj pristup nudi proaktivan okvir koji svim relevantnim dionicima, kao što su organizacije, zajednice i tijela, omogućuje predviđanje i prevenciju kriza te upravljanje krizama i oporavak od njih, bez obzira na njihov uzrok. Promicanjem suradnje između javnog i privatnog sektora i znanstvene zajednice te uključivanjem rezultata istraživanja i inovacija integrirana pripravnost povećava kapacitet za sprečavanje poremećaja i upravljanje njima te jamči zaštitu života, imovine, okoliša i cjelovitosti kritične infrastrukture.

(20)Pitanja prevencije rizika od katastrofa i pripravnosti na njih trebala bi se sustavno integrirati u relevantne politike, programe i postupke upravljanja. Mehanizam Unije stoga bi trebao promicati načelo integrirane pripravnosti, kako je utvrđeno u toj strategiji, među ostalim tako što će doprinijeti stjecanju i širenju znanja o rizicima i operativnog iskustva radi lakšeg planiranja i donošenja odluka na temelju rizika kako bi se povećala pripravnost u svim sektorima.

(21)Pandemija bolesti COVID-19 ukazala je na višesektorsku prirodu zdravstvenih kriza i važnost uključivanja zdravstvenih pitanja u okvir za upravljanje krizama koji uključuje ovu Uredbu. Kombiniranjem mjera civilne zaštite te pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije u okviru civilne zaštite osigurava se sveobuhvatan i koordiniran pristup upravljanju katastrofama, čime se u konačnici jača otpornost i štiti stanovništvo od širokog spektra potencijalnih rizika i prijetnji. Hitne zdravstvene situacije, kao što su pandemije, kemijske, biološke, radiološke i nuklearne prijetnje, antimikrobna otpornost ili utjecaji klimatskih pojava na zdravlje povezani s povećanjem bolesti koje se prenose putem vektora u Europi, mogu imati dalekosežne učinke i izvan zdravstvenog sektora te utjecati na socijalnu stabilnost, ravnotežu u okolišu ili pružanje osnovnih usluga koje se oslanjaju na kritičnu infrastrukturu. Predviđeni međusektorski pristup može spriječiti ili ublažiti učinak hitnih zdravstvenih situacija prije nego što eskaliraju u krize. Posebnu pozornost treba posvetiti stanovništvu koje živi u ustanovama, kao što su osobe s invaliditetom ili starije osobe kojima je potrebna dugotrajna skrb, koje su posebno izložene i pogođene hitnim zdravstvenim situacijama, što je vidljivo iz krize uzrokovane bolešću COVID-19.

(22)Države članice odgovorne su za vlastite zdravstvene politike, ali bi javno zdravlje trebale zaštititi i u duhu europske solidarnosti, suradnje i koordinacije. Ta suradnja trebala bi poboljšati pripravnost, prevenciju i kontrolu ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Pripravnost je ključna za poboljšanje otpornosti na buduće prijetnje. Iskustvo stečeno tijekom pandemije bolesti COVID-19 ukazalo je na potrebu za daljnjim djelovanjem na razini Unije kako bi se poduprla suradnja i koordinacija među državama članicama. Ta suradnja trebala bi poboljšati pripravnost za prekogranično širenje ozbiljnih zaraza i bolesti ljudi, sprečavanje i kontrolu tog širenja, s ciljem borbe protiv drugih ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju te zaštite i poboljšanja zdravlja i dobrobiti svih ljudi u Uniji.

(23)Zbog sve većih rizika i nesigurnosti Unija je posvećena jačanju otpornosti u brojnim područjima kako bi omogućila djelotvorno predviđanje, svladavanje i oporavak od raznih izazova i kriza. U tom kontekstu politička predanost radu na europskom mehanizmu civilne obrane podrazumijeva odlučan politički angažman kako bi se na raspolaganje stavili odgovarajući i fleksibilni aranžmani za djelotvorno i učinkovito reagiranje na međusektorske, složene i dugotrajne krize. Ti posebni aranžmani trebali bi se primjenjivati na međusektorske krize i, među ostalim, situacije povezane s integriranim političkim odgovorom na krizu ili aktivacijom klauzule solidarnosti ili koje je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila izvanrednim stanjem u području javnog zdravlja od međunarodne važnosti, kao i na hitne situacije obuhvaćene područjem primjene drugih instrumenata Unije koji se odnose na sektorske hitne situacije, kao što su hitne situacije povezane s unutarnjim tržištem, konzularne, sigurnosne, zdravstvene i klimatske hitne situacije, u kojima kapaciteti Mehanizma Unije mogu pružiti potporu u upravljanju posljedicama tih kriza.

(24)Unija bi se trebala pripremiti na međusektorske incidente i krize velikih razmjera, uključujući mogućnost oružane agresije koja utječe na jednu ili više država članica. U većini kriznih situacija primarnu odgovornost obično snose nacionalna civilna tijela. Međutim, u sve većem broju slučajeva, kao što su hitne zdravstvene situacije, ekstremni vremenski uvjeti i hibridni ili kibernetički napadi, civilna tijela trebaju vojnu potporu. U slučaju oružane agresije vojnim snagama bila bi potrebna civilna pomoć kako bi se osiguralo neprekinuto funkcioniranje države i društva. Stoga je potrebno poboljšati interakciju između civilnih i vojnih aktera i pritom poštovati njihove nadležnosti i u potpunosti surađivati s državama članicama. U okviru daljnjeg postupanja povezanog sa Strategijom za Uniju pripravnosti Komisija i Visoki predstavnik trebali bi razviti aranžmane za civilno-vojnu pripravnost. U tim bi se aranžmanima trebale pojasniti uloge, odgovornosti i prioriteti institucija, tijela, agencija i država članica Unije u pripremi i odgovoru na incidente i krize.

(25)Upotreba vojnih sredstava pod civilnim vodstvom u krajnjoj nuždi može predstavljati važan doprinos odgovoru na katastrofe. Ako se upotreba vojnih kapaciteta za potporu operacijama civilne zaštite smatra opravdanom, suradnja s vojskom trebala bi slijediti modalitete, postupke i kriterije koje su utvrdili Vijeće ili njegova nadležna tijela za stavljanje na raspolaganje Mehanizmu Unije vojnih kapaciteta potrebnih za civilnu zaštitu te biti usklađena s mjerodavnim međunarodnim smjernicama.

(26)Krize su često međusektorske prirode i utječu na više dijelova društva te iziskuju koordiniran i integriran odgovor raznih sektora. Neovisno o tome jesu li posljedica prirodnih opasnosti, sigurnosnih hitnih stanja ili izvanrednih stanja u području javnog zdravlja, te krize obično nadilaze tradicionalne granice i istodobno utječu na više sektora. Trebala bi se utvrditi pravila kako bi se omogućilo da Mehanizam Unije djelotvorno podupire međusektorsko upravljanje krizama komplementarno s mjerama i postupcima u okviru drugih instrumenata Unije.

(27)Zbog višedimenzionalne prirode međusektorskih kriza potreban je sveobuhvatan i integriran pristup upravljanju krizama, što iziskuje blisku i učinkovitu suradnju kako bi se djelotvorno svladali izazovi koji iz njih proizlaze. Nacionalna tijela civilne zaštite trebala bi i dalje biti primarna nadležna tijela koja podupiru Mehanizam Unije. Istodobno je potrebno osigurati koordinaciju, praćenje i potporu međusektorskom djelovanju na razini Unije kao dopunu nacionalnim aktivnostima. Zbog toga bi trebalo uspostaviti Koordinacijski centar za krizne situacije („Centar”). Centar djeluje u sinergiji s Koordinacijskim centrom za odgovor na hitne situacije (ERCC) i dopunjuje njegovu funkciju na temelju postojećih struktura i stručnog znanja ERCC-a. ERCC će nastaviti podupirati Mehanizam Unije i služiti kao središnja točka za operativnu koordinaciju s tijelima država članica, uključujući subjekte koje su ovlastile države članice, institucije i tijela Unije te službe Komisije. Da bi se ostvarili što bolji rezultati, trebala bi se uspostaviti pravila koja omogućuju povećanje potpore Unije djelovanju država članica kako bi se primjereno odgovorilo na zahtjeve i hitnost potreba. Kako bi se vanjsko djelovanje djelotvornije povezalo s unutarnjim odgovorom na krizu i izbjeglo udvostručavanje rada, Centar bi trebao surađivati s Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD), a posebno s Centrom za odgovor na krizne situacije, uz poštovanje uloge i nadležnosti Visokog predstavnika.

(28)Kako bi se osigurala usklađenost s relevantnim postojećim strukturama, Koordinacijski centar za krizne situacije također će blisko surađivati s Komisijinom strukturom za unutarnju sigurnost, što uključuje buduću uspostavu Integriranog centra za sigurnosne operacije (ISOC), kako je najavljeno u Komunikaciji Komisije „ProtectEU: europska strategija unutarnje sigurnosti” 23 . Aktivnosti Centra bit će, prema potrebi, usklađene sa standardnim operativnim postupcima Komisije, komunikacijskim alatima i sigurnosnim postupcima, čime će se osigurati maksimalna interoperabilnost, olakšati razmjena informacija i podržati sigurnosni aspekti u zaštiti imovine Komisije.

(29)Odredbe ove Uredbe koje se odnose na države članice trebale bi se tumačiti kao da se odnose i na pridružene zemlje. Međutim, iako ova Uredba može dopuniti provedbu drugih instrumenata Unije za upravljanje rizicima u slučajevima međusektorskih kriza, zemlje pridružene Mehanizmu Unije ne bi trebale biti uključene ako nisu obuhvaćene područjem primjene instrumenta koji se podupire.

(30)Trebalo bi propisati da zahtjeve za pomoć u okviru Mehanizma Unije može podnijeti pogođena zemlja, bez obzira na to je li riječ o državi članici ili trećoj zemlji, kao i Ujedinjeni narodi i njihove agencije ili međunarodna organizacija posebno određena u tu svrhu. U takvim zahtjevima za pomoć trebale bi se moći navesti vrste civilne zaštite ili pomoći potrebne za rješavanje hitne situacije, među ostalim ako se zahtjev odnosi na imovinu s dvojnom namjenom.

(31)Države članice, uz potporu Komisije i, prema potrebi, delegacija Unije u trećim zemljama, trebale bi osigurati poduzimanje svih odgovarajućih mjera za pravovremeni prijevoz pomoći koju nude, među ostalim u pogledu pripreme prijevoza te dostupnosti i mogućnosti raspoređivanja takve pomoći.

(32)Privremena raspodjela svih kapaciteta za odgovor u okviru Mehanizma Unije trebala bi biti moguća u situacijama povećanog rizika od katastrofa u državi članici ili trećoj zemlji. Trebala bi uključivati privremeno raspoređivanje resursa i timova za odgovor na moguće prirodne opasnosti ili opasnosti uzrokovane ljudskim djelovanjem.

(33)Kako bi se osigurala operativna spremnost, posebno u područjima izloženima riziku od šumskih požara tijekom ljetne sezone i drugim područjima izloženima ponavljajućim sezonskim rizicima, Mehanizam Unije trebao bi omogućiti prethodni razmještaj kapaciteta za odgovor u državama članicama kako bi se ti rizici uklonili. Ta proaktivna mjera trebala bi povećati spremnost Unije na suzbijanje katastrofa koje se ponavljaju i ublažiti njihov razoran učinak na živote, domove i okoliš. Ta bi mjera ujedno trebala olakšati razmjenu tehničkog i operativnog znanja u različitim scenarijima i kontekstima požara, povećati interoperabilnost i poboljšati koncept potpore države domaćina kapacitetima za odgovor. Ako bi ti kapaciteti i interventni timovi bili potrebni za odgovor na katastrofu dok su prethodno razmješteni, trebala bi se primjenjivati pravila o odgovoru, posebno u pogledu troškova njihova rada.

(34)Zbog sve viših temperatura i dugotrajnih razdoblja suše rizik od šumskih požara u Uniji sve je veći, a požari su sve češći i teži. Pritom je ograničena dostupnost specijaliziranih kapaciteta za odgovor, uključujući amfibijske kapacitete za gašenje šumskih požara iz zraka, i dalje velika briga i glavni operativni izazov Unije kad istodobno izbije više šumskih požara. Kako bi se osigurao neometan prelazak na potpunu provedbu sustava rescEU, koji je pričuva kapaciteta na razini Unije uspostavljena Odlukom (EU) 2019/420 Europskog parlamenta i Vijeća 24 , neophodno je produljiti to prijelazno razdoblje kako je utvrđeno u Odluci (EU) 2023/2671 Europskog parlamenta i Vijeća 25 do 2034. kako bi Unija mogla nastaviti financirati nacionalne kapacitete za gašenje požara iz zraka i staviti ih na raspolaganje za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije dok se stalna flota sustava rescEU za gašenje šumskih požara iz zraka postupno uspostavlja. Ti novi kapaciteti za gašenje požara iz zraka, koji se financiraju u okviru sustava rescEU, trenutačno su u fazi pripreme i očekuje se da će od 2028. postupno postati dostupni.

(35)Mehanizam Unije može se koristiti za pružanje potpore civilne zaštite za konzularnu pomoć građanima Unije pogođenima katastrofama u trećim zemljama ako to zatraže države članice čiji su građani pogođeni katastrofom. Dotične države članice trebale bi, kad je god to moguće, nastojati koordinirati takve zahtjeve jedne s drugima i s drugim relevantnim dionicima kako bi se osigurala optimalna uporaba Mehanizma Unije i izbjegle praktične poteškoće na terenu. Potpora civilne zaštite za konzularnu pomoć može obuhvaćati mjere kao što su repatrijacije, potpomognuti povratci i evakuacije, ne dovodeći u pitanje druge moguće mjere. Takva se potpora može zatražiti ako države članice ne mogu osigurati brzu i djelotvornu evakuaciju građana Unije komercijalnim prijevozom zbog iznenadne prirode hitne situacije ili političke ili sigurnosne situacije, zbog čega komercijalni letovi mogu biti nedostatni, nepouzdani ili nedostupni. Nadalje, zahtjevi se mogu podnijeti u situacijama koje uključuju više država članica ili masovne repatrijacije, potpomognute povratke i evakuacije u kojima bi objedinjena prijevozna sredstva bila učinkovitije i isplativije rješenje. Država članica pogođenih građana ili država članica koja koordinira pomoć za sve građane Unije može primiti financijsku pomoć u okviru Mehanizma Unije za pružanje potpore civilne zaštite konzularnoj pomoći. Kako bi se dodatno podržalo načelo europske solidarnosti sadržano u ovoj Uredbi, financijska pomoć trebala bi biti progresivna, podložno tome da se prevoze građani Unije koji su državljani različitih država članica Unije. Država članica koja pruža konzularnu pomoć građanima Unije bez predstavništva u skladu s Direktivom Vijeća (EU) 2015/637 26 može zatražiti da putnici ili države članice čiji su građani obuhvaćeni tim djelovanjem sudjeluju u troškovima povezanima s djelovanjem po tržišnim cijenama. Ako države članice koje pružaju takvu konzularnu pomoć primaju financijsku pomoć u okviru Mehanizma Unije, nadoknade troškova zatražene na temelju te direktive trebalo bi uzeti u obzir pri utvrđivanju doprinosa Mehanizma Unije. Kao dodatna razina pomoći u okviru civilne zaštite, za potporu civilne zaštite konzularnoj pomoći mogu se koristititi i kapaciteti sustava rescEU u području prometa i logistike.

(36)Kako bi se poboljšala čitljivost, a time i pravna sigurnost, trebalo bi pojednostavniti financiranje troškova prilagodbe kapaciteta za odgovor namijenjenih Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu („ECPP”). Osim toga, trebala bi se osigurati veća financijska sredstva za operativne troškove nastale tijekom raspoređivanja kapaciteta ECPP-a registriranih u skladu s Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2025/704 27 u operacijama odgovora u okviru Mehanizma Unije.

(37)Sustav rescEU opetovano dokazuje svoju dodanu vrijednost u operacijama koordiniranog odgovora Unije. Kako bi se osigurala usklađenost sa strategijom, Komisija bi, ovisno o raspoloživosti financijskih sredstava, trebala dodatno ojačati sustav rescEU tako da financira održavanje postojećih kapaciteta i, prema potrebi, njihovo povećanje i stvaranje dodatnih kapaciteta. Razvoj kapaciteta sustava rescEU trebao bi uključivati sve oblike stjecanja, kao što su nabava, ugovaranje, unajmljivanje ili zakup, među ostalim medicinskih protumjera. U tom kontekstu i u skladu s pravom Unije i međunarodnim obvezama trebala bi se promicati rješenja razvijena ili proizvedena u Uniji kako bi se ojačala strateška autonomija Unije i otpornost ključnih lanaca opskrbe. U iznimnim okolnostima, kao kad potrebne medicinske protumjere nisu definirane u okviru sustava rescEU, primjerice za aktivne farmaceutske sastojke ili ispitivane lijekove, zalihe bi se mogle stvarati izvan Mehanizma Unije. Iskustvo stečeno tijekom raspoređivanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19, odgovora Unije na agresivni rat Rusije protiv Ukrajine i opetovanih sezona šumskih požara pokazuje da je potrebno dodatno pojednostavniti pravila za upravljanje i brzo raspoređivanje kapaciteta sustava rescEU kako bi se omogućio brz odgovor.

(38)Kapaciteti sustava rescEU mogu se rasporediti izvan Unije ako prirodna opasnost ili opasnost uzrokovana ljudskim djelovanjem poprimi znatne razmjere i ako je od međunarodnog značaja. Takvo raspoređivanje trebalo bi se razmotriti ako je u interesu Unije da odgovori na hitnu situaciju ili ako kriza može utjecati na Uniju, među ostalim ako kriza prijeti građanima Unije, iziskuje hitnu intervenciju i prijavljena je u okviru drugih instrumenata Unije ili međunarodnih mehanizama za odgovor.

(39)Suradnja privatnog sektora trebala bi se dodatno ojačati usmjeravanjem donacija opreme za pomoć u slučaju katastrofa u postojeće kapacitete u okviru sustava rescEU, čiji su domaćini države članice. Donacije bi se trebale usmjeravati preko država članica koje su domaćini kapaciteta sustava rescEU i proći provjere osiguranja kvalitete prije mogućeg slanja. Trebala bi se utvrditi pravila koja omogućuju uspostavu logističkih centara u svrhu udruživanja pomoći ili skladištenja kapaciteta sustava rescEU koji bi se mogli dobiti iz privatnog sektora.

(40)Olakšavanjem stalnog razvoja i pojačane integracije sustava za prekogranično otkrivanje, rano upozoravanje i uzbunjivanje koji su važni za Uniju, Unija bi trebala pomoći državama članicama u skraćivanju vremena potrebnog za odgovor na katastrofe i u pravodobnom uzbunjivanju građana Unije. Ti bi sustavi trebali koristiti postojeće i nove izvore informacija i informacijsku infrastrukturu i pritom aktivno promicati usvajanje inovativnih tehnologija. S obzirom na to da države članice snose primarnu odgovornost za uzbunjivanje svojeg stanovništva, ključno je ojačati njihove sposobnosti kako bi se osiguralo djelotvorno širenje upozorenja i pripravnost u slučaju katastrofa.

(41)Kako bi se poboljšala pripravnost za međusektorske i prekogranične katastrofe te katastrofe na razini Unije, Unija bi Mehanizmom i postojećim instrumentima Unije trebala pružati potporu državama članicama u razvoju i uvođenju sustava upozoravanja javnosti. Mehanizam Unije trebao bi, prema potrebi, iskoristiti usluge koje pružaju svemirski sustavi Unije, kao što su Galileo, EGNOS, Copernicus i usluga promatranja Zemlje za državne potrebe, IRIS2 i GOVSATCOM, kao i usluge za svijest o situaciji u svemiru. Komponenta ranog upozoravanja u okviru usluge upravljanja kriznim situacijama programa Copernicus, koja se sastoji od Europskog sustava za upozoravanje na opasnost od poplava, Europskog informacijskog sustava za šumske požare i Europskog centra za predviđanje i promatranje sušnih razdoblja, trebala bi dodatno skratiti vrijeme potrebno za odgovor na katastrofe. Ti su instrumenti na razini Unije važni za djelotvornu pripremu i odgovor na katastrofe i krize unutar i izvan granica Unije.

(42)Mehanizam Unije trebao bi konsolidirati i objediniti analitičke i znanstvene kapacitete potrebne za operativnu pripravnost za odgovor koordiniran na razini Unije u okviru Instrumenta za znanstveno i tehničko savjetovanje (STAF). Taj bi instrument trebao služiti kao potpora ERCC-u, Centru i državama članicama. STAF bi trebao pružati stručnu analizu te znanstvene i tehničke spoznaje, što bi doprinijelo boljoj operativnoj pripravnosti, analizi i svijesti o situaciji. U okviru te inicijative trebao bi se primjenjivati međusektorski pristup usmjeren na usluge i sve opasnosti radi predviđanja, pripreme i odgovora na katastrofe i krize, čime bi se dopunio rad unutarnje službe Komisije za znanosti i znanje (Zajednički istraživački centar) u području istraživanja i razvoja.

(43)Posljednjih je godina Mehanizam Unije u više navrata aktiviran kako bi se provele medicinske evakuacije iz trećih zemalja pogođenih katastrofama čiji su zdravstveni sustavi bili preopterećeni, posebno kao odgovor na agresivni rat Rusije protiv Ukrajine i humanitarnu krizu u Gazi te, nakon požara u noćnom klubu u Sjevernoj Makedoniji, radi osiguravanja sigurnog prijevoza i liječenja pacijenata u državama članicama i drugim zemljama pridruženima Mehanizmu Unije koje su dobrovoljno pružile takvu potporu. Stoga bi u operacijama velikih razmjera Unija trebala podupirati niz mjera koje omogućuju koordinaciju prijevoza pacijenata iz zemlje koja upućuje zahtjev u državu članicu u kojoj se liječe. Takve mjere mogu uključivati raspoređivanje tima za procjenu i kratkoročni tranzit u lokalnoj medicinskoj ustanovi ili posebno uspostavljenom centru za medicinsku evakuaciju; stoga bi se u zajedničkim pravilima trebale utvrditi aktivnosti koje se smatraju dijelom operacije medicinske evakuacije te uvjeti i postupci za uspostavu i rad centara namijenjenih olakšavanju medicinske evakuacije.

(44)S obzirom na važnost poticanja međunarodne suradnje u području civilne zaštite i ne dovodeći u pitanje pravila o pridruživanju trećih zemalja Mehanizmu Unije, ključno je da Komisija sudjeluje u koordiniranim aktivnostima s trećim zemljama koje imaju slične ciljeve u upravljanju rizicima od katastrofa i civilnoj zaštiti. To bi Komisiji trebalo omogućiti da uskladi prioritete politika i koordinira operacije s nacionalnim tijelima trećih zemalja koje su određene kao strateške partnerske zemlje.

(45)Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe na temelju relevantnih provedbenih akata, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 28 .

(46)Za donošenje relevantnih provedbenih akata trebao bi se upotrebljavati postupak ispitivanja s obzirom na to da se tim aktima provode opći pravni akti.

(47)Na temelju članka 85. stavka 1. Odluke Vijeća (EU) 2021/1764 29 osobe i subjekti s poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima prihvatljivi su za financiranje u skladu s pravilima i ciljevima Programa i mogućih režima koji se primjenjuju na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili područje povezani.

(48)Mehanizam Unije provodi se u skladu s Uredbom (EU) [XXX]* Europskog parlamenta i Vijeća [Uredba o uspješnosti], kojom se utvrđuju pravila za praćenje rashoda i okvir uspješnosti za proračun, uključujući pravila kojima se osigurava ujednačena primjena načela nenanošenja bitne štete i rodne ravnopravnosti iz članka 33. stavka 2. točaka (d) i (f) Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509, pravila za praćenje i izvješćivanje o uspješnosti Unijinih programa i aktivnosti, pravila za uspostavu Unijina portala za financiranje, pravila za evaluaciju programa te druge horizontalne odredbe koje se primjenjuju na sve programe Unije, primjerice one o informiranju, komunikaciji i vidljivosti.

(49)Kad pomoć u okviru Mehanizma Unije doprinosi humanitarnom odgovoru Unije, posebice u složenim hitnim situacijama, djelovanja koja primaju financijsku pomoć u okviru ove Uredbe trebala bi biti u skladu s humanitarnim načelima i načelima korištenja resursa civilne zaštite i vojnih resursa utvrđenima u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći. U okviru tih djelovanja trebali bi se uzeti u obzir i drugi humanitarni odgovori na hitne situacije koje financira Unija kako bi se osigurala usklađenost s utvrđenim smjernicama i ciljevima. Mehanizam Unije trebao bi zamijeniti Mehanizam Unije za civilnu zaštitu uspostavljen Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća 30 .

(50)Odluku 1313/2013/EU trebalo bi stoga staviti izvan snage.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.
OPĆE ODREDBE

Poglavlje 1.
Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet

1.Ovom Uredbom utvrđuje se Mehanizam Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”) te potpora Unije za pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije. Utvrđuju se ciljevi, proračun za razdoblje 2028. – 2034., oblici financiranja sredstvima Unije i pravila za pružanje tog financiranja.

2.Ovom se Uredbom posebno utvrđuju:

(a)pravila o funkcioniranju Mehanizma Unije, uključujući posebne mjere za prevenciju, pripravnost i odgovor;

(b)pravila o funkcioniranju Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije („ERCC”) kao koordinacijskog tijela Mehanizma Unije;

(c)pravila o uspostavi Koordinacijskog centra za krizne situacije („Centar”) kao cjelokupne strukture koja pomaže u dobivanju uvida u situaciju te pridonosi operativnoj međusektorskoj pripravnosti i koordinaciji;

(d)mjere potpore za pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije.

Članak 2.

Područje primjene

1.Cilj je ove Uredbe osigurati zaštitu ljudi, okoliša i imovine te kulturne baštine od svih vrsta prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, uključujući ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju.

2.Uredba omogućuje međusektorsku koordinaciju u situacijama u kojima se primjenjuju drugi mehanizmi Unije za odgovor na krizu ili upravljanje rizicima. Odredbe Uredbe ne utječu na nadležnosti Visokog predstavnika u vanjskoj dimenziji kriza, uključujući misije i operacije koje se provode u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike.

3.Ova Uredba ne utječe na obveze koje proizlaze iz postojećih pravnih akata Unije ili postojećih međunarodnih sporazuma ni na nadležnosti Komisije u pogledu sigurnosti osoblja, imovine i informacija Komisije. Primjenjuje se ne dovodeći u pitanje i nadopunjujući druge pravne akte Unije kojima se utvrđuju posebna pravila o odgovoru ili upravljanju rizicima u vezi s krizama, uključujući pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije.

4.Glavom II. ove Uredbe utvrđuju se pravila za:

(a)djelovanja u području prevencije i pripravnosti u državama članicama;

(b)djelovanja u trećim zemljama koja se odnose na mobilizaciju i raspoređivanja stručnjaka i timova Europske unije za civilnu zaštitu („timovi EUCP-a”) koji pružaju savjete o mjerama prevencije i pripravnosti, kao i suradnju u osposobljavanju i razmjeni znanja i iskustva u okviru Mreže znanja; i

(c)djelovanja u svrhu pomoći pri odgovoru na neposrednu katastrofu ili izravne nepovoljne posljedice katastrofe u državama članicama ili trećim zemljama, nakon zahtjeva za pomoć u skladu s člankom 28.

5.U glavi III. ove Uredbe utvrđuju se pravila za potporu Unije za pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije, posebno za provedbu Uredbe (EU) 2022/2371 i Uredbe (EU) 2022/2372.

6.Zalihe iz glave III. uspostavljaju se u skladu s člankom 21., osim za medicinske protumjere koje nisu dio sustava rescEU.

7.Pri primjeni mjera prevencije, pripravnosti i odgovora na temelju ove Uredbe uzimaju se u obzir posebne potrebe izoliranih, najudaljenijih i drugih regija ili otoka Unije u pogledu prevencije, pripravnosti i odgovora.

8.U odgovoru na temelju ove Uredbe uzimaju se u obzir posebne potrebe prekomorskih zemalja i područja u pogledu odgovora.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.„katastrofa” znači svaka situacija neovisno o uzroku koja ima ili može imati ozbiljne učinke na ljude, javno zdravlje, okoliš, kritičnu infrastrukturu ili imovinu, uključujući kulturnu baštinu;

2.„kriza” znači svaka aktualna katastrofa ili neposredna opasnost od katastrofe koja utječe ili bi mogla utjecati na više sektora istovremeno, ne dovodeći u pitanje značenje krize iz članka 2. točke 22. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509 koje se primjenjuje u postupcima nabave;

3.„sektor” znači posebno područje međusobno povezanih društvenih, vladinih i gospodarskih aktivnosti, posebno područja zdravlja, okoliša, prometa, energetike, sigurnosti i druga područja djelovanja osjetljiva na katastrofe;

4.„pomoć” znači stručnjaci, moduli i drugi kapaciteti za odgovor ili timovi za tehničku pomoć i potporu, zajedno s njihovom opremom i materijalnom pomoći, uključujući opremu za hitnu pomoć i zalihe, kao i ponude institucija, agencija i tijela Unije i drugi kapaciteti potrebni za ublažavanje neposrednih posljedica katastrofe ili krize;

5.„pripravnost” znači stanje spremnosti i kapaciteta ljudskih i materijalnih sredstava, struktura, sustava, zajednica i organizacija za djelotvoran i brz odgovor postignuto zahvaljujući unaprijed poduzetim mjerama;

6.„prevencija” znači djelovanje usmjereno na smanjenje rizika ili ublažavanje potencijalnih nepovoljnih posljedica katastrofe za ljude, javno zdravlje, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu;

7.„ciljevi Unije u pogledu otpornosti na katastrofe” znači ciljevi koje je Komisija utvrdila u suradnji s državama članicama u području civilne zaštite radi potpore djelovanjima u području prevencije i pripravnosti u svrhu poboljšanja sposobnosti Unije i njezinih država članica da se nose s posljedicama katastrofe koja uzrokuje ili može uzrokovati prekogranične učinke;

8.„Zajednički komunikacijski i informacijski sustav za hitne situacije” („CECIS”) znači internetska platforma koju razvija i održava Komisija i koja olakšava razmjenu informacija u stvarnom vremenu između država članica i ERCC-a;

9.„rano upozoravanje” znači pravovremeno i djelotvorno pružanje informacija koje omogućuju djelovanje za izbjegavanje ili smanjivanje rizika i nepovoljnih učinaka katastrofe te za olakšavanje pripravnosti za djelotvoran odgovor;

10.„modul” znači samodostatna i autonomna, prethodno definirana organizacija sposobnosti država članica vođena zadaćom i potrebama, ili mobilna operativna skupina država članica koja predstavlja kombinaciju ljudskih i materijalnih sredstava koju je moguće opisati u smislu kapaciteta za intervenciju ili prema zadaći/zadaćama koje može izvršiti, a za koju su definirani minimalni tehnički zahtjevi;

11.„tim za tehničku pomoć i potporu” („TAST”) znači ljudski i materijalni resursi koje osigurava jedna ili više država članica radi ispunjenja logističkih zadaća i zadaća potpore;

12.„interventni tim” znači specijalizirana skupina sastavljena od osposobljenog osoblja koja je opremljena resursima za brz i djelotvoran odgovor na posljedice katastrofa koji nisu prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ili kao dio sustava rescEU;

13.„tim Europske unije za civilnu zaštitu” („tim EUCP-a”) znači tim sastavljen od stručnjaka i, prema potrebi, TAST-a, koji ERCC odabire i raspoređuje na temelju opisa zadataka povezanog sa zahtjevom za stručno znanje u području prevencije ili pripravnosti ili odgovorom na hitne situacije u kontekstu zahtjeva za pomoć koji je u tijeku;

14.„dvojna namjena” znači sredstva i kapaciteti koji se raspoređuju u civilnom i vojnom kontekstu;

15.„procjena rizika” znači cjelokupni međusektorski proces utvrđivanja, analize i evaluacije rizika izvršen na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

16.„sposobnost upravljanja rizicima” znači sposobnost države članice ili njezinih regija da rizike (učinke i vjerojatnost katastrofe), utvrđene u njezinim procjenama rizika, smanje, da im se prilagode ili da ih ublaže, na razine koje su prihvatljive u toj državi članici. Sposobnost upravljanja rizicima procjenjuje se s obzirom na tehnički, financijski i administrativni kapacitet za provođenje odgovarajućih procjena rizika, planiranja upravljanja rizicima za prevenciju i pripravnost te mjera prevencije rizika i pripravnosti;

17.„potpora države domaćina” znači svako djelovanje u fazama pripravnosti i odgovora koje poduzima zemlja koja prima ili šalje pomoć, ili Komisija, radi uklanjanja predvidljivih prepreka međunarodnoj pomoći koja se nudi putem Mehanizma Unije. Uključuje potporu država članica za olakšavanje tranzita te pomoći kroz njihovo državno područje;

18.„logistička podrška” znači ključna oprema ili usluge potrebne kapacitetima za odgovor za obavljanje njihovih zadaća, uključujući uspostavu logističkih centara;

19.„medicinska evakuacija” znači niz koordiniranih mjera koje omogućuju organiziran prijevoz osoba kojima je potrebna zdravstvena skrb iz područja pogođenih katastrofom do odgovarajućih zdravstvenih ustanova u državi članici, a u slučaju građana Unije i u trećim zemljama;

20.„centar za medicinsku evakuaciju” znači tranzitni objekt uspostavljen u okviru Mehanizma Unije koji privremeno prima evakuirane pacijente i osobe u njihovoj pratnji, obavlja medicinsku trijažu, stabilizira pacijente i pruža neprestanu skrb (24 sata dnevno, sedam dana u tjednu) te prema potrebi organizira njihov prijevoz u zdravstvene ustanove u nekoj državi članici pod koordinacijom ERCC-a; centar za medicinsku evakuaciju sastoji se od fizičke lokacije, medicinskog i logističkog osoblja, opreme i usluga potpore potrebnih za sigurnu primopredaju pacijenata iz države koja upućuje zahtjev u zemlju koja nudi uslugu liječenja;

21.„operativni troškovi” znači svi troškovi upravljanja kapacitetom ili raspoređivanja stručnjaka ili tima EUCP-a tijekom operacije. Ti troškovi mogu uključivati troškove povezane s osobljem, međunarodnim i lokalnim prijevozom, logistikom, sigurnošću, potrošnom robom i zalihama te održavanjem, kao i druge troškove potrebne za djelotvorno korištenje kapaciteta;

22.„troškovi prijevoza” znači troškovi koji se odnose na kretanje prijevoznih i logističkih resursa do lokacije koju je navela država članica koja upućuje zahtjev, treća zemlja ili organizacija, uključujući troškove svih usluga, naknade, logističke troškove i troškove rukovanja, troškove drugog prijevoza povezanog s odgovorom, troškove goriva i eventualne troškove smještaja, kao i druge neizravne troškove poput poreza i davanja općenito te troškove tranzita;

23.„pridružena zemlja” znači treća zemlja koja je sklopila sporazum s Unijom radi sudjelovanja u djelovanjima na temelju ove Uredbe pod istim uvjetima kao države članice. Upućivanje na države članice tumači se tako da obuhvaća pridružene zemlje, osim ako je drukčije navedeno;

24.„medicinske protumjere” znači medicinske protumjere u smislu članka 3. točke 10. Uredbe (EU) 2022/2371;

25.„ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju” znači prijetnje iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EU) 2022/2371 te radiološke i nuklearne prijetnje.

Poglavlje 2.
Ciljevi i financijske odredbe

Članak 4.

Ciljevi

1.Opći je cilj ove Uredbe jačanje suradnje između Unije i država članica radi prevencije, pripreme i odgovora na sve vrste prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem kako bi se ublažile njihove posljedice te na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju do kojih može doći unutar ili izvan Unije, uključujući situacije u kojima istodobno utječu na više sektora.

2.Opći cilj iz stavka 1. ostvaruje se kroz sljedeće posebne ciljeve:

(a)poboljšanje razumijevanja i predviđanja rizika i prijetnji od katastrofa, uključujući one povezane s klimatskim promjenama i javnim zdravljem, te proaktivni rad na prevenciji ili ublažavanju njihovih mogućih učinaka; poticanje prevencije katastrofa i pripravnosti za katastrofe; te poboljšanje suradnje između tijela civilne zaštite, zdravstva i drugih relevantnih tijela;

(b)olakšavanje, posebno u okviru Mreže znanja, izgradnje kapaciteta na razini Unije i država članica, posebno poticanjem i povećanjem prihvaćanja i upotrebe rezultata istraživanja i inovacija u katastrofama i krizama, pružanjem i provedbom programa izgradnje kapaciteta kao što su osposobljavanje i vježbe, stručne provjere, raspoređivanje stručnjaka i timova EUCP-a koji pružaju savjete o mjerama prevencije i pripravnosti te drugo stručno znanje, kao i tehničkom i financijskom pomoći za strategije, planove i ulaganja, poticanje prevencije, pripravnosti i otpornosti;

(c)poboljšanje pripravnosti na razini država članica i Unije, uključujući sve razine društva, za odgovor na katastrofe, posebno (i) uz potporu ERCC-a i Centra te njihovih komunikacijskih i informacijskih struktura za koordinaciju i svijest o situaciji među tijelima država članica i postojećim strukturama EU-a za upravljanje krizama, (ii) podupiranjem razvoja i održavanja djelotvornih sustava za rano upozoravanje za otkrivanje i priopćavanje neposrednih prijetnji od katastrofa, koji omogućuju pravodobno djelovanje radi prevencije ili ublažavanja učinaka, (iii) razvojem i održavanjem kapaciteta za odgovor, jačanjem njihove interoperabilnosti i razmatranjem njihove potencijalne dvojne namjene u slučaju krize, (iv) promicanjem uključivanja razmatranja o prevenciji rizika od katastrofa i pripravnosti za njih u politike i financijske okvire na nacionalnoj razini i razini Unije, s ciljem jačanja dugoročne otpornosti, (v) olakšavanjem pripravnosti i otpornosti među svim akterima i dionicima, uključujući sve razine vlasti, civilna i vojna tijela, civilno društvo, privatni sektor, te pružanjem vitalnih društvenih funkcija s ciljem jačanja opće pripravnosti stanovništva i društvene otpornosti;

(d)olakšavanje brzog i učinkovitog odgovora u Uniji, među ostalim u zemljama navedenima u članku 9. stavku 1., kao i izvan Unije, nakon zahtjeva za pomoć u skladu s člankom 28.;

(e)poticanje pripravnosti i odgovora država članica i Unije na međusektorske krize, posebno povećanjem pomoći kako bi se odgovorilo na njihov intenzitet i učinak, kao i podupiranjem odgovora na krize pokrenutih u okviru drugih instrumenata Unije za odgovor na krizu ili upravljanje rizicima, prema potrebi, među ostalim putem Centra, te podupiranjem suradnje i koordinacije između relevantnih civilnih i vojnih aktera, posebno poticanjem uspostave sveobuhvatnih aranžmana za civilno-vojnu pripravnost;

(f)jačanje rada država članica i Unije u području pripravnosti i odgovora na hitne zdravstvene situacije:

i. jačanjem sposobnosti za prevenciju, pripravnost i brz odgovor na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, posebno podupiranjem politika i rješenja u području zdravstvene sigurnosti te poboljšanjem prikupljanja podataka i sustava za rano upozoravanje i nadzor;

ii. poboljšanjem opskrbe medicinskim protumjerama povećanjem njihove dostupnosti i pristupačnosti, posebno kapacitetima za rezervaciju, nabavom, stvaranjem zaliha i raspoređivanjem; i

iii. koordinacijskim aktivnostima i jačanjem izgradnje kapaciteta.

Članak 5.

Civilno-vojna pripravnost i suradnja EU-a

Komisija surađuje s Visokim predstavnikom kako bi:

(a)doprinijela razvoju mjera za poboljšanje civilno-vojne pripravnosti i koordinacije odgovora unutar Unije, uz savjetovanje s državama članicama;

(b)izradila aranžmane kojima bi se pojasnile uloge i odgovornosti te utvrdili prioriteti za pripremu i odgovor na katastrofe i krize unutar Unije, kao i scenariji na razini Unije koji bi činili osnovu za osposobljavanje i vježbe na razini Unije, najbolje pristupe, uključujući standardne operativne postupke, te mehanizme za djelotvornu suradnju i komunikaciju u kriznim scenarijima.

Članak 6.

Proračun

1.Okvirna financijska omotnica za provedbu Uredbe za razdoblje 2028. – 2034. određuje se u iznosu od 10 675 000 000 EUR u tekućim cijenama.

2.Proračunske obveze za aktivnosti koje traju dulje od jedne financijske godine mogu se rasporediti na godišnje obroke tijekom nekoliko godina.

3.Odobrena sredstva mogu se unijeti u proračun Unije nakon 2034. da se pokriju potrebni troškovi i omogući upravljanje djelovanjima koja se ne završe do 2034.

4.Financijska omotnica iz stavka 1. ovog članka i iznosi dodatnih sredstava iz članka 7. mogu se upotrijebiti i za tehničku i administrativnu pomoć za provedbu Uredbe, npr. aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije, za institucijske sustave i platforme informacijske tehnologije, aktivnosti informiranja i komunikacije, uključujući institucijsko priopćavanje političkih prioriteta Unije, te svu drugu tehničku i administrativnu pomoć ili troškove osoblja koji nastanu za Komisiju u upravljanju na temelju ove Uredbe.

5.Osim članka 12. stavka 4. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509, odobrena sredstva za preuzete obveze i odobrena sredstva za plaćanje koja nisu iskorištena do kraja financijske godine za koju su unesena u godišnji proračun automatski se prenose te se mogu zasebno preuzeti i isplatiti do 31. prosinca sljedeće godine. Prenesena odobrena sredstva koriste se isključivo za djelovanja u području odgovora. Prenesena odobrena sredstva su prva odobrena sredstva koja se troše u sljedećoj financijskoj godini.

Članak 7.

Dodatna sredstva

6.Države članice, institucije, tijela i agencije Unije, treće zemlje, međunarodne organizacije, međunarodne financijske institucije ili treće strane mogu dati dodatne financijske ili nefinancijske doprinose na temelju ove Uredbe. Dodatni financijski doprinosi čine vanjske namjenske prihode u smislu članka 21. stavka 2. točaka (a), (d) ili (e) ili članka 21. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509.

7.Sredstva dodijeljena državama članicama u okviru podijeljenog upravljanja mogu se na njihov zahtjev staviti na raspolaganje na temelju ove Uredbe. Komisija ta sredstva izvršava izravno ili neizravno u skladu s člankom 62. stavkom 1. točkom (a) ili (c) Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509. Dodaju se iznosu iz članka 6. stavka 1. ove Uredbe. Ta se sredstva upotrebljavaju u korist dotične države članice. Ako Komisija ne preuzme pravnu obvezu u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja za dodatne iznose koji su tako stavljeni na raspolaganje na temelju ove Uredbe, odgovarajući iznosi za koje nisu preuzete obveze mogu se na zahtjev dotične države članice prenijeti natrag na jedan ili više odgovarajućih izvornih programa ili njihovih sljednika.

Članak 8.

Alternativno, kombinirano i kumulativno financiranje

1.Uredba se provodi u sinergiji s programima Unije. Djelovanje za koje je primljen doprinos Unije iz drugog programa može primiti i doprinos na temelju ove Uredbe. Pravila relevantnog programa Unije primjenjuju se na odgovarajući doprinos ili se na sve doprinose može primijeniti jedinstveni skup pravila i može se preuzeti samo jedna pravna obveza. Ako se svi Unijin doprinosi daju na temelju prihvatljivih troškova, kumulativna potpora iz proračuna Unije ne smije premašiti ukupne prihvatljive troškove djelovanja i može se izračunati na proporcionalnoj osnovi, u skladu s dokumentima o uvjetima za potporu.

2.Postupci dodjele na temelju ove Uredbe mogu se provoditi zajednički u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja s državama članicama, institucijama, tijelima i agencijama Unije, trećim zemljama, međunarodnim organizacijama, međunarodnim financijskim institucijama ili trećim stranama („partneri u postupku zajedničke dodjele”), pod uvjetom da je osigurana zaštita financijskih interesa Unije. Na te se postupke primjenjuje jedinstven skup pravila i oni dovode do preuzimanja jedne pravne obveze. U tu svrhu, partneri u postupku zajedničke dodjele mogu Programu Unije staviti sredstva na raspolaganje u skladu s člankom 7. ove Uredbe, ili se provedba postupka dodjele može povjeriti partnerima, ako je to primjenjivo u skladu s člankom 62. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509. U postupcima zajedničke dodjele predstavnici partnera u postupku zajedničke dodjele mogu ujedno biti članovi odbora za evaluaciju iz članka 153. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509.

Članak 9.

Pridružene treće zemlje

1.Pridruživanje na temelju ove Uredbe može biti omogućeno sljedećim trećim zemljama u obliku potpunog ili djelomičnog pridruživanja, u skladu s ciljevima iz članka 4. i s relevantnim međunarodnim sporazumima ili odlukama donesenim u okviru tih sporazuma koje se primjenjuju na:

(a)članice Europskog udruženja slobodne trgovine koje su i članice Europskog gospodarskog prostora, kao i europske mikrodržave;

(b)države pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje;

(c)zemlje obuhvaćene Europskom politikom susjedstva;

(d)ostale treće zemlje.

2.Sporazumima o pridruživanju sudjelovanju na temelju ove Uredbe:

(a)osigurava se pravedna ravnoteža u smislu doprinosa i koristi treće zemlje pridružene na temelju ove Uredbe;

(b)utvrđuju se uvjeti sudjelovanja na temelju ove Uredbe, uključujući izračun financijskih doprinosa, koji se sastoje od operativnog doprinosa i naknade za sudjelovanje te njezinih administrativnih troškova;

(c)ne dodjeljuje se ovlast za donošenje odluka na temelju ove Uredbe;

(d)jamče se prava Unije da osigura dobro financijsko upravljanje i zaštiti svoje financijske interese;

(e)ako je relevantno, osigurava se zaštita sigurnosti i javnog poretka Unije.

Za potrebe točke (d), treća zemlja daje potrebna prava i pristup u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509 i Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i jamstvo da su odluke o izvršenju kojima se uvodi novčana obveza na temelju članka 299. Ugovora, kao i presude i rješenja Suda Europske unije, izravno izvršive.

Članak 10.

Izvršenje i oblici financiranja sredstvima Unije

1.Uredba se provodi u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509, u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja s tijelima iz članka 62. stavka 1. točke (c) te uredbe.

2.Financiranje sredstvima Unije može biti u svakom obliku u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509, osobito u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, nabave i nefinancijskih donacija.

3.Komisija može dodijeliti izravne potpore državama članicama bez poziva na podnošenje prijedloga za djelovanja u okviru posebnih ciljeva iz članka 4. stavka 2. u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509.

4.Bespovratna sredstva u okviru posebnog cilja iz članka 4. stavka 2. mogu se upotrebljavati u kombinaciji s financiranjem Europske investicijske banke, banaka iz Unije ili pridruženih zemalja ili drugih razvojnih ili javnih financijskih institucija te u kombinaciji s financiranjem koje pružaju financijske institucije iz privatnog sektora i ulagatelji iz javnog ili privatnog sektora, među ostalim u okviru javno-javnih ili javno-privatnih partnerstava.

5.Ako se financiranje sredstvima Unije osigurava u obliku bespovratnih sredstava, pruža se kao financiranje koje nije povezano s troškovima ili, prema potrebi, pojednostavnjenim mogućnostima financiranja troškova, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509. Financiranje se može osigurati u obliku nadoknade stvarnih prihvatljivih troškova samo ako se ciljevi djelovanja ne mogu ostvariti na drugi način.

6.Za potrebe članka 153. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509, odbor za evaluaciju može se u potpunosti ili djelomično sastojati od neovisnih vanjskih stručnjaka.

Članak 11.

Prihvatljivost

1.Utvrđuju se kriteriji prihvatljivosti kako bi se pospješilo postizanje ciljeva iz članka 4. stavka 2., u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509, i primjenjuju se na sve postupke dodjele na temelju ove Uredbe.

2.U postupcima dodjele u okviru izravnog i neizravnog upravljanja, jedan ili više sljedećih pravnih subjekata mogu biti prihvatljivi za financiranje sredstvima Unije:

(a)subjekti s poslovnim nastanom u državi članici;

(b)subjekti s poslovnim nastanom u pridruženoj trećoj zemlji;

(c)međunarodne organizacije;

(d)drugi subjekti s poslovnim nastanom u nepridruženim trećim zemljama, ako je financiranje takvih subjekata ključno za provedbu djelovanja i doprinosi ciljevima iz članka 4. stavka 2.

3.Uz članak 168. stavke 2. i 3. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509, pridružene treće zemlje iz članka 9. stavka 1. ove Uredbe mogu, ako je relevantno, sudjelovati u svim mehanizmima nabave iz članka 168. stavaka 2. i 3. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509 i od njih ostvariti koristi. Nepridružene treće zemlje mogu sudjelovati u postupcima nabave utvrđenima u članku 168. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509 ako je to potrebno za postizanje ciljeva iz članka 4. i ako to odobre sve zemlje sudionice.

4.Postupci dodjele koji utječu na sigurnost ili javni poredak, osobito kad se to odnosi na stratešku imovinu i interese Unije ili njezinih država članica, ograničavaju se u skladu s člankom 136. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509.

5.U postupcima dodjele bespovratnih sredstava djelovanja nisu prihvatljiva za financiranje ako se ta djelovanja ili njihovi dijelovi već u potpunosti financiraju iz drugih javnih ili privatnih izvora, osim ako se financiraju doprinosima Unije u kontekstu sinergijskih djelovanja iz članka 8.

6.U programu rada iz članka 110. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509 ili dokumentima povezanima s postupkom dodjele mogu se detaljnije utvrditi kriteriji prihvatljivosti iz ove Uredbe ili skup dodatnih kriterija prihvatljivosti za specifična djelovanja.

Članak 12.

Program rada

Uredba se provodi programima rada iz članka 110. Uredbe (EU, Euratom) 2024/2509.

GLAVA II.

CIVILNA ZAŠTITA

Poglavlje 1.
Procjena rizika i planiranje upravljanja rizicima

Članak 13.

Ciljevi Unije u pogledu otpornosti na katastrofe

Komisija u suradnji s državama članicama razrađuje ciljeve Unije u pogledu otpornosti na katastrofe u području civilne zaštite i donosi preporuke za njihovo definiranje kao zajedničkog polazišta kako bi se poduprle mjere za prevenciju i pripravnost. Ti se ciljevi temelje na scenarijima sadašnjih i budućih događaja, među ostalim na svemirskim podacima iz programa Copernicus, i scenarijima koji se odnose na utjecaje klimatskih promjena na rizik od katastrofa, podatke o prošlim događajima i međusektorsku analizu učinka, s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama. Pri razradi ciljeva Unije u pogledu otpornosti na katastrofe Komisija uzima u obzir katastrofe koje opetovano pogađaju države članice te predlaže da nacionalna tijela poduzmu posebne mjere, uključujući sve mjere koje će se provesti sredstvima Unije, kako bi se ojačala otpornost na takve katastrofe.

Članak 14.

Nacionalna procjena rizika i planiranje upravljanja rizicima

Kako bi se promicao djelotvoran i koherentan pristup prevenciji i pripravnosti u okviru Mehanizma Unije, države članice dužne su:

(a)razraditi procjene rizika od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini te osigurati usklađenost i dosljednost s drugim relevantnim postupcima procjene rizika, kao i javnu dostupnost neosjetljivih rezultata procjena kako bi se poboljšala informiranost stanovništva o rizicima i pripravnost na njih;

(b)dodatno razvijati procjenu sposobnosti upravljanja rizicima od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

(c)dodatno razvijati i usavršavati planiranje upravljanja rizicima od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini, među ostalim u pogledu prekogranične suradnje i rizika koji mogu uzrokovati prekogranične učinke, uzimajući u obzir ciljeve Unije u pogledu otpornosti na katastrofe, te osigurati usklađenost i dosljednost s drugim relevantnim postupcima planiranja;

(d)u skladu s međunarodnim obvezama, poboljšati prikupljanje i širenje podataka o gubicima nastalima u katastrofama na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini, među ostalim boljim iskorištavanjem svemirskih podataka.

Članak 15.

Dijeljenje informacija o nacionalnom upravljanju rizicima

Kako bi se potaknuo razvoj zajedničkog razumijevanja rizika i prijetnji od katastrofa na razini Unije, utvrdile zajedničke potrebe u izgradnji sposobnosti upravljanja rizicima od katastrofa, poduprla provedba ciljeva Unije u pogledu otpornosti na katastrofe i olakšala razmjena primjera dobre prakse, države članice, ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila i postupke, Komisiji stavljaju na raspolaganje sažetak u skladu sa smjernicama iz članka 16. stavka 2. do 31. prosinca 2028. i najmanje jednom svakih pet godina nakon toga:

(a)procjene rizika na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini, uključujući procjenu rizika ili katastrofa koje mogu uzrokovati prekogranične učinke;

(b)procjenu sposobnosti upravljanja rizicima od katastrofa i kapaciteta za odgovor na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

(c)aktivnosti koje doprinose provedbi ciljeva Unije u pogledu otpornosti na katastrofe;

(d)potrebe za ulaganjima u upravljanje rizicima od katastrofa koje iziskuju potporu u okviru relevantnih instrumenata Unije ili bi mogle imati koristi od nje.

Članak 16.

Djelovanje na razini Unije u području procjena rizika i planiranja upravljanja rizicima

1.Kako bi se bolje razumjelo rizike od katastrofa kojima je Unija izložena i kako bi se doprinijelo koordiniranoj pripravnosti te na temelju sažetaka iz članka 16. i uzimajući u obzir sve druge dostupne međusektorske podatke, uključujući svemirske podatke, o utvrđivanju rizika, među ostalim na razini Unije, kao i rad Mreže znanja, Komisija:

(a)najmanje jednom svakih pet godina izrađuje izvješće s međusektorskim pregledom rizika od prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem kojima je Unija izložena te napretka u provedbi članka 14. i ciljeva Unije u pogledu otpornosti na katastrofe iz članka 13.;

(b)utvrđuje i redovito preispituje scenarije katastrofa na razini Unije za prevenciju, pripravnost i odgovor;

(c)najmanje jednom svakih pet godina izrađuje izvješće o kapacitetima za odgovor i relevantnim sposobnostima na razini Unije te preostalim nedostacima u kapacitetima za odgovor na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini kako je navedeno u članku 15. točki (b), uzimajući pritom u obzir relevantne ciljeve kapaciteta i ciljeve uspješnosti. U izvješću se ujedno pruža pregled proračunskih i troškovnih kretanja povezanih s kapacitetima za odgovor te procjena potrebe za daljnjim razvojem tih kapaciteta.

2.Komisija zajedno s državama članicama izrađuje i ažurira smjernice za podnošenje sažetka iz stavka 15.

3.Komisija može zatražiti da države članice dostave dodatne informacije o posebnim mjerama prevencije i pripravnosti povezanima s rizicima koji uzrokuju redovite katastrofe ili katastrofe s velikim posljedicama te, prema potrebi:

(a)predložiti raspoređivanje stručnjaka u svrhu pružanja savjeta o mjerama prevencije i pripravnosti; ili

(b)dati preporuke za povećanje razine prevencije i pripravnosti u dotičnoj državi članici. Komisija i ta država članica međusobno se obavješćuju o svim mjerama poduzetima na temelju takvih preporuka.

Poglavlje 2.
Izgradnja kapaciteta i pripravnost

Članak 17.

Resursi za razvijanje kapaciteta

Komisija podupire države članice u unapređenju njihovih kapaciteta za suočavanje s rizicima tako što im daje pristup resursima kao što su programi osposobljavanja i vježbi, tehnička i financijska pomoć, stručne provjere, raspoređivanje stručnjaka i timova EUCP-a koji pružaju savjete o mjerama prevencije i pripravnosti te drugim oblicima pružanja stručnog znanja, učenja i razmjene znanja te podupire prihvaćanje rezultata istraživanja i inovacija u upravljanju rizicima od katastrofa.

Članak 18.

Mreža znanja Unije u području civilne zaštite

1.Mreža znanja objedinjuje, obrađuje i širi znanje i informacije relevantne za Mehanizam Unije te podupire suradničke inicijative dionika civilne zaštite i upravljanja rizicima od katastrofa unutar Unije, uključujući organizacije civilnog društva, lokalna i regionalna tijela, privatni sektor i istraživačku zajednicu, na temelju pristupa koji uključuje više opasnosti.

2.Komisija putem Mreže znanja vodi računa o stručnom znanju dostupnom u državama članicama, među ostalim na svim razinama vlasti, na razini Unije, na razini međunarodnih organizacija i subjekata, na razini trećih zemalja i na razini organizacija aktivnih na terenu.

3.Komisija i države članice promiču rodno uravnoteženo i uključivo sudjelovanje u uspostavi i radu Mreže znanja.

4.Komisija putem Mreže znanja podupire usklađenost postupaka planiranja i donošenja odluka olakšavajući kontinuiranu razmjenu znanja i informacija, što uključuje sva područja djelovanja u okviru Mehanizma Unije.

5.Komisija putem Mreže znanja podržava države članice u informiranju stanovništva o rizicima od katastrofa.

6.Komisija putem Mreže posebno:

(a)jača zajednički kapacitet za prevenciju, pripremu i djelotvoran odgovor na katastrofe te poticanje razmjene znanja i učenja, kao i promicanje ulaganja u upravljanje rizicima od katastrofa. To obuhvaća:

i.uspostavu i vođenje programa financijske pomoći kako bi se unaprijedilo upravljanje rizicima i razmjena znanja te potaknuo razvoj ulaganja i planova za prevenciju i pripravnost;

ii. uspostavu i vođenje programa osposobljavanja i vježbi, kao i programa razmjene stručnjaka za civilnu zaštitu te osoblja uključenog u upravljanje katastrofama i krizama koje se bavi prevencijom, pripravnošću i odgovorom. Programi, koji uključuju zajedničke tečajeve, u prvi plan stavljaju i potiču razmjenu najboljih primjera iz prakse u području civilne zaštite te upravljanja katastrofama i krizama. Razmjena stručnog znanja u području upravljanja katastrofama i krizama uključuje razmjenu stručnjaka i iskusnih volontera. Cilj osposobljavanja i vježbi te programa razmjene stručnjaka jest jačanje suradnje i koordinacije između država članica i Komisije u području civilne zaštite te upravljanja katastrofama i krizama, kao i poboljšanje koordinacije, kompatibilnosti i komplementarnosti kapaciteta iz članaka 20. i 21. te povećanje osposobljenosti stručnjaka kako je navedeno u članku 33.;

iii.uspostavu i vođenje programa za pružanje i razmjenu stručnog znanja;

(b)potiče širenje i prihvaćanje rezultata istraživanja i inovacija u svim fazama civilne zaštite i upravljanja rizicima od katastrofa te potiče interakcije između rezultata istraživanja i inovacija, privatnog sektora i tijela država članica;

(c)prikuplja lekcije naučene iz djelovanja u području civilne zaštite koja su se provodila u okviru Mehanizma Unije, uključujući aspekte iz cjelokupnog ciklusa upravljanja katastrofama, kako bi se osigurala široka osnova za procese učenja i stjecanje znanja, te upravlja tim lekcijama. To uključuje:

i.praćenje, analizu i evaluaciju svih relevantnih djelovanja u području civilne zaštite u okviru Mehanizma Unije;

ii.promicanje provedbe naučenih lekcija kako bi se stvorio temelj na osnovi iskustva za oblikovanje djelovanja unutar ciklusa upravljanja katastrofama; i

iii.izradu metoda i alata za prikupljanje, analizu, promicanje i provedbu naučenih lekcija.

To djelovanje uključuje, prema potrebi, lekcije naučene iz intervencija izvan Unije u odnosu na iskorištavanje poveznica i sinergija između pomoći pružene u okviru Mehanizma Unije i humanitarnog odgovora;

(d)održava internetsku platformu koja Mreži znanja služi za podržavanje i olakšavanje provedbe različitih zadaća iz točaka (a), (b) i (c).

7.Prilikom izvršavanja zadaća iz stavka 1., Komisija posebno uzima u obzir potrebe i interese država članica koje su suočene s rizikom od katastrofe slične prirode, kao i potrebu za jačanjem zaštite bioraznolikosti i kulturne baštine.

8.Komisija jača suradnju u izgradnji kapaciteta i prihvaćanju rezultata istraživanja i inovacija te promiče razmjenu znanja i iskustava između Mreže te međunarodnih organizacija i trećih zemalja, posebno kako bi se doprinijelo ispunjenju međunarodnih obveza, poglavito onih iz Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 2015. – 2030.

9.Mreža promiče i operativnu primjenu inovativnih rješenja koja financira Unija te podupire države članice u utvrđivanju i primjeni najsuvremenijih tehnologija i pristupa, među ostalim pomoću javne nabave inovativnih rješenja i javno-privatnih partnerstava.

10.Organizacija Mreže znanja Unije u području civilne zaštite utvrđuje se provedbenim aktom donesenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

Članak 19.

Opća djelovanja u području pripravnosti

1.Države članice dobrovoljno razvijaju kapacitete za odgovor u skladu s člancima 20. i 21.

2.Komisija podržava države članice u informiranju stanovništva o rizicima od katastrofa.

3.Na zahtjev države članice Komisija može podupirati i koordinirati raspodjelu kapaciteta za odgovor i interventnih timova spremnih za raspoređivanje, među ostalim za osposobljavanje, vježbe, razmjenu znanja i poboljšanje interoperabilnosti kapaciteta i interventnih timova.

4.Države članice mogu, podložno odgovarajućim sigurnosnim mjerama, pružiti informacije o relevantnim vojnim kapacitetima za odgovor, kao što su prijevoz i logistička ili medicinska potpora, koji bi se mogli koristiti kao dio pomoći kroz Mehanizam Unije.

5.Države članice Komisiji pružaju relevantne informacije o stručnjacima, modulima i drugim kapacitetima za odgovor koje stavljaju na raspolaganje za pomoć putem Mehanizma Unije te prema potrebi ažuriraju te informacije.

6.Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere pripravnosti za olakšavanje potpore države domaćina.

7.Komisija dodjeljuje medalje kako bi odala priznanje za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose Mehanizmu Unije. Medalje se dodjeljuju u skladu s provedbenim aktima donesenima u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

8.Ne dovodeći u pitanje članak 9., Komisija može koordinirati prioritete politike te, prema potrebi, koordinirati operativne aktivnosti s nacionalnim tijelima treće zemlje koja je određena kao strateška partnerska zemlja koja ima usklađene ciljeve u području civilne zaštite ili s kojom je Unija sklopila sporazum o sigurnosti i obrani.

Članak 20.

Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu

1.Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu (ECPP) sastoje se od prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica te uključuju module, druge kapacitete za odgovor, kategorije stručnjaka i timove za tehničku pomoć i potporu (TAST). Komisija provedbenim aktom donesenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2. utvrđuje pravila za utvrđivanje stručnjaka, modula i drugih kapaciteta za odgovor država članica, kao i operativne zahtjeve za funkcioniranje i interoperabilnost modula i raspoređivanje.

2.Pomoć koju država članica pruža putem ECPP-a nadopunjuje postojeće kapacitete u državi članici koja upućuje zahtjev, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost država članica za prevenciju katastrofa i odgovor na njih na njihovu državnom području.

3.Na temelju utvrđenih rizika te svake postojeće izrade scenarija iz članka 16. stavka 1. točke (b), Komisija provedbenim aktima definira vrste i utvrđuje broj ključnih kapaciteta za odgovor koji su potrebni za ECPP („ciljevi kapaciteta za odgovor”). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

4.Komisija u suradnji s državama članicama prati napredak u ostvarivanju ciljeva kapaciteta za odgovor navedenih u provedbenim aktima iz stavka 3., te utvrđuje potencijalno znatne nedostatke kapaciteta za odgovor u ECPP-u. Ako se utvrde takvi nedostaci, Komisija ispituje jesu li potrebni kapaciteti dostupni državama članicama izvan ECPP-a. Komisija potiče države članice da uklone znatne nedostatke kapaciteta za odgovor u ECPP-u u skladu s izvješćem iz članka 17. stavka 1. točke (c).

5.Komisija provedbenim aktom donesenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2. utvrđuje i upravlja postupkom certifikacije i registracije kapaciteta za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ECPP-u te utvrđuje zahtjeve u pogledu kvalitete i interoperabilnosti kapaciteta za odgovor.

6.Države članice dobrovoljno utvrđuju, namjenjuju i registriraju kapacitete za odgovor koje nude ECPP-u, uključujući relevantne vojne kapacitete koji bi se mogli koristiti kao dio pomoći. Registraciju višenacionalnih modula koje osiguraju dvije ili više država članica zajednički provode sve uključene države članice.

7.Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ECPP-u ostaju dostupni za nacionalne potrebe u svakom trenutku.

8.Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ECPP-u dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a. Konačnu odluku o njihovu raspoređivanju donose države članice koje su registrirale dotični kapacitet za odgovor. Kada domaće hitne situacije, viša sila ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljni razlozi spriječe državu članicu da u slučaju određene situacije katastrofe stavi na raspolaganje te kapacitete za odgovor, ta država članica što je prije moguće o tome obavješćuje Komisiju uz upućivanje na ovaj članak.

9.U slučaju raspoređivanja, kapaciteti za odgovor država članica ostaju pod njihovim zapovjedništvom i kontrolom i mogu biti povučeni, uz savjetovanje s Komisijom, kad domaće hitne situacije, viša sila ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljni razlozi spriječe državu članicu da drži na raspolaganju svoje kapacitete za odgovor. Komisija putem ERCC-a, prema potrebi, omogućuje koordinaciju među različitim kapacitetima za odgovor, u skladu s člankom 25.

Članak 21.

Sustav rescEU

1.rescEU pruža pomoć kako bi se dopunili sveukupni postojeći kapaciteti za odgovor na nacionalnoj razini i kapaciteti koje su države članice namijenile za ECPP ili zadovoljile operativne potrebe za djelotvornim i brzim odgovorom na zahtjeve za pomoć upućene u skladu s člankom 28.

2.Komisija provedbenim aktima utvrđuje kapacitete za odgovor od kojih se sastoje kapaciteti sustava rescEU, među ostalim na temelju Unijinih procjena rizika u skladu s člankom 16. stavkom 1., uzimajući u obzir utvrđene i nove rizike te sveukupne kapacitete i nedostatke na razini Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

3.Države članice kupuju, unajmljuju, zakupljuju, na drugi način ugovaraju ili doniraju kapacitete sustava rescEU.

4.Kapacitete sustava rescEU, kako su definirani provedbenim aktima donesenima u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2., može unajmljivati, zakupljivati ili na drugi način ugovarati Komisija u mjeri u kojoj je to potrebno za uklanjanje nedostataka u području prijevoza i logistike.

5.U propisno opravdanim hitnim slučajevima Komisija može kupiti, unajmiti, zakupiti ili na drugi način ugovoriti kapacitete utvrđene provedbenim aktima donesenima u skladu s hitnim postupkom iz članka 35. stavka 2. Tim se provedbenim aktima:

(a)utvrđuju potrebna vrsta i količina materijalnih sredstava i sve potrebne usluge podrške koje su već definirane kao kapaciteti sustava rescEU; i/ili

(b)definiraju dodatna materijalna sredstva i sve potrebne usluge podrške kao kapaciteti sustava rescEU te se utvrđuju potrebna vrsta i količina tih kapaciteta.

6.Domaćini kapaciteta sustava rescEU su države članice ili Komisija. Komisija i države članice, prema potrebi, osiguravaju odgovarajuću geografsku rasprostranjenost kapaciteta sustava rescEU.

7.Komisija provedbenim aktima, uz savjetovanje s državama članicama, utvrđuje zahtjeve kvalitete za kapacitete za odgovor koji su dio kapaciteta sustava rescEU. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

8.Kapaciteti sustava rescEU, uključujući kapacitete dvojne namjene, mogu se upotrebljavati za nacionalne potrebe samo ako se ne upotrebljavaju odnosno nisu potrebni za operacije odgovora.

9.Kapaciteti sustava rescEU upotrebljavaju se, među ostalim, za raspoređivanje, nacionalnu upotrebu, zajmove ili donacije, te za upravljanje strateškim pričuvama sustava rescEU, u skladu s provedbenim aktima donesenima u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

10.Kapaciteti sustava rescEU dostupni su za odgovor nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a u skladu s člankom 28. Komisija odluke o raspoređivanju i demobilizaciji tih kapaciteta te svaku odluku u slučaju proturječnih zahtjeva donosi putem ERCC-a u bliskoj koordinaciji s državom članicom koja upućuje zahtjev i državom članicom koja je domaćin kapaciteta za odgovor.

11.Ako se kapaciteti sustava rescEU sastoje od opreme ili potrošne robe, Komisija putem ERCC-a može odlučiti donirati ili pozajmiti ponuđene kapacitete sustava rescEU.

12.Država članica na čijem se državnom području raspoređuju kapaciteti sustava rescEU odgovorna je za upravljanje operacijama odgovora. U slučaju raspoređivanja kapaciteta izvan Unije, države članice koje su domaćini kapaciteta sustava odgovorne su za osiguravanje potpune integracije kapaciteta sustava rescEU cjelokupni odgovor.

13.U slučaju raspoređivanja Komisija se putem ERCC-a s državom članicom koja upućuje zahtjev dogovara o operativnom raspoređivanju kapaciteta sustava rescEU. Država članica koja upućuje zahtjev olakšava operativnu koordinaciju svojih kapaciteta i aktivnosti sustava rescEU tijekom operacija.

14.Komisija putem ERCC-a, prema potrebi, omogućuje koordinaciju različitih kapaciteta za odgovor.

15.Države članice obavješćuju se o operativnom statusu kapaciteta sustava rescEU putem CECIS-a.

16.Ovisno o operativnim potrebama u državama članicama, kapaciteti sustava rescEU mogu se rasporediti kao odgovor na katastrofe i krize izvan Unije koje znatno utječu na Uniju ili države članice ili koje su od međunarodne važnosti.

17.Pri raspoređivanju kapaciteta sustava rescEU u trećim zemljama države članice u posebnim slučajevima mogu odbiti raspoređivanje vlastitog osoblja, u skladu s provedbenim aktima donesenima u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

Članak 22.

Prijelazno razdoblje sustava rescEU

1.Do 2034. potporom Unije može se pokriti 75 % troškova potrebnih za osiguravanje brzog pristupa nacionalnim kapacitetima koji odgovaraju kapacitetima utvrđenima u skladu s člankom 21. stavkom 2.

2.Kapaciteti iz stavka 1. određuju se kao kapaciteti sustava rescEU do isteka datuma navedenog u tom stavku.

3.Odstupajući od članka 21., odluku o raspoređivanju kapaciteta iz stavka 1. donosi država članica koja ih je stavila na raspolaganje kao kapacitete sustava rescEU. Kada je zbog domaćih hitnih situacija, više sile ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljnih razloga država članica spriječena da u određenoj situaciji katastrofe stavi na raspolaganje te kapacitete, ta država članica što je prije moguće o tome obavješćuje Komisiju uz upućivanje na ovaj članak.

Članak 23.

Predviđanje i rano upozoravanje

1.Komisija u suradnji s državama članicama poduzima sljedeće mjere za poboljšanje sposobnosti predviđanja i ranog upozoravanja, na temelju svemirskih kapaciteta Unije koje pružaju Copernicus, Galileo i, prema potrebi, druge svemirske usluge:

(a)daljnje poboljšanje sustava za prekogranično otkrivanje i rano upozoravanje koji su od interesa Unije kako bi se ublažili neposredni učinci katastrofa;

(b)integriranje i poboljšanje postojećih sustava za prekogranično otkrivanje i rano upozoravanje na temelju pristupa koji uključuje više opasnosti i radi što većeg skraćivanja vremena potrebnog za odgovor;

(c)održavanje i daljnji razvoj kapaciteta za svijest o situaciji i analizu;

(d)praćenje katastrofa i, prema potrebi, procjena utjecaja klimatskih promjena, te pružanja savjeta na temelju znanstvenog znanja;

(e)pretvorba znanstvenih podataka u upotrebljive operativne informacije;

(f)stvaranje, održavanje i unapređenje europskih znanstvenih partnerstava koja obuhvaćaju sve opasnosti, čime se promiče povezanost nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te povezanost takvih sustava s ERCC-om i relevantnim informacijskim sustavima;

(g)podupiranje nastojanja država članica i međunarodnih organizacija kojima su dodijeljene ovlasti pružanjem znanstvenih spoznaja, inovativnih tehnologija i stručnog znanja za razvoj njihovih sustava za rano upozoravanje, među ostalim i preko Mreže znanja.

2.Znanstveni i tehnički instrument objedinjuje postojeće inicijative, programe, alate i usluge, kao što su usluge programa Copernicus, kako bi se pružila znanstvena i tehnička stručna potpora operativnoj pripravnosti, analizi i svijesti o situaciji Centra, ERCC-a i država članica radi predviđanja, pripreme i odgovora na katastrofe i krize, uz primjenu međusektorskog pristupa usmjerenog na usluge i sve opasnosti.

3.Kad usluge u hitnim situacijama pružaju Galileo, EGNOS, Copernicus, IRIS2 i GOVSATCOM ili komponenta „svijest o situaciji u svemiru”, svaka država članica može odlučiti koristiti se njima.

Članak 24.

Sustavi upozoravanja javnosti

1.Komisija surađuje s državama članicama kako bi podržala integraciju satelitske usluge sustava Galileo za upozoravanje na hitne situacije u nacionalne sustave upozoravanja javnosti.

2.Komisija podržava države članice u poboljšanju pripravnosti stanovništva i informiranju o aktualnim uzbunama u cijeloj Uniji.

3.U slučaju prekogranične katastrofe Centar i ERCC mogu olakšati razmjenu informacija među pogođenim zemljama o upotrebi satelitske usluge sustava Galileo za upozoravanje na hitne situacije. Na temelju zahtjeva države članice, Centar i ERCC mogu u ime te države članice unutar nje širiti poruke upozorenja javnosti putem satelitske usluge sustava Galileo za upozoravanje na hitne situacije.

4.Komisija uspostavlja postupke za korištenje satelitske usluge sustava Galileo za upozoravanje na hitne situacije kako bi pomogla trećim zemljama koje zatraže takvu uslugu.

5.U porukama upozorenja javnosti iz stavka 3. mogu se uzeti u obzir Unijine usluge za svijest o situaciji u svemiru, posebno usluge nadzora i praćenja u svemiru.

Članak 25.

Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije

1.ERCC podiže zajedničku svijest o situaciji za rizike obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, poboljšava operativni kapacitet 24 sata dnevno sedam dana u tjednu te je na raspolaganju državama članicama i Komisiji za ostvarivanje ciljeva ove Uredbe.

2.ERCC djeluje u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima civilne zaštite i nadležnim institucijama i tijelima Unije.

3.Zadaća ERCC-a je ponajprije da u stvarnom vremenu koordinira, nadzire i podupire odgovor na razini Unije.

4.ERCC ima pristup operativnim, analitičkim, nadzornim, upravljačkim informacijama i komunikacijskim sposobnostima, te je opremljen za primanje i obradu klasificiranih podataka EU-a, u svrhu reagiranja na širok spektar katastrofa u Uniji i izvan nje.

5.Države članice određuju kontaktne točke za funkcioniranje ERCC-a te o tome obavješćuju Komisiju. Interakcija ERCC-a s kontaktnim točkama država članica utvrđuje se provedbenim aktom donesenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

Članak 26.

Koordinacijski centar za krizne situacije

1.Ne dovodeći u pitanje članak 25., uspostavlja se Koordinacijski centar za krizne situacije („Centar”). Centar se temelji na strukturi i kapacitetima ERCC-a, uključujući njegove analitičke i znanstvene kapacitete, svijest o situaciji i operativne kapacitete 24 sata dnevno sedam dana u tjednu za međusektorske krize.

2.Centar blisko surađuje s ESVD-ovim Centrom za odgovor na krizne situacije u vanjskoj dimenziji međusektorskih kriza u skladu s njegovom ulogom i nadležnostima.

3.Centar predviđa i prati rizike povezane s međusektorskim krizama, što uključuje redovito sastavljanje informativnih dokumenata o operacijama i predviđanjima kad je riječ o međusektorskim rizicima i rizicima za sve opasnosti.

4.Centar osigurava koordinaciju s relevantnim nacionalnim tijelima imenovanima u skladu sa stavkom 5., službama Komisije te institucijama i tijelima Unije i pruža potporu u situacijama iz članka 29. stavka 1.

5.Države članice određuju kontaktne točke za funkcioniranje Centra te o tome obavješćuju Komisiju.

Poglavlje 3.
Odgovor

Članak 27.

Obavijesti o katastrofama

1.U slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe unutar Unije, koja uzrokuje ili može uzrokovati prekogranične učinke, država članica u kojoj se katastrofa događa ili je vjerojatno da će se dogoditi bez odlaganja obavješćuje potencijalno ugrožene države članice i Komisiju. Obavješćivanje Komisije nije potrebno ako je obveza obavješćivanja već obuhvaćena drugim zakonodavstvom Unije, Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ili postojećim međunarodnim sporazumima.

2.U slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe unutar Unije, koja će vjerojatno rezultirati zahtjevom za pomoć jedne ili više država članica, država članica u kojoj je katastrofa izbila ili je vjerojatno da će izbiti bez odlaganja obavješćuje Komisiju da se može očekivati mogući zahtjev za pomoć kroz ERCC, kako bi se Komisiji omogućilo, ako je potrebno, da obavijesti druge države članice i pokrene svoje nadležne službe.

3.Obavijesti iz stavaka 1. i 2. prema potrebi se upućuju kroz CECIS. Komisija provedbenim aktom donesenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2. utvrđuje komponente CECIS-a, kao i organiziranje razmjene informacija putem CECIS-a.

4.Centar osigurava odgovarajući okvir za primanje obavijesti o krizama koje Komisija prima u okviru drugih instrumenata Unije.

Članak 28.

Zahtjev za pomoć

1.Kada katastrofa izbije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena država članica ili treća zemlja može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Zahtjev mora biti konkretan koliko god je to moguće. Može posebno uključivati zahtjev za module, interventne timove, predmete i opremu za pomoć u slučaju katastrofa, logističke resurse, prijevozne resurse i sve druge resurse. Komisija utvrđuje operativne postupke za odgovor na katastrofe provedbenim aktom donesenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

2.U iznimnim okolnostima i ako treća zemlja pogođena katastrofom ne zatraži pomoć, država članica može zbog humanitarnih razloga zatražiti aktivaciju Mehanizma Unije. Mehanizam Unije provodi se u skladu s primjenjivim pravilima međunarodnog prava (uključujući suglasnost (izričitu ili prešutnu) pogođene zemlje). Cjelokupni odgovor mora se koordinirati s Ujedinjenim narodima i njihovim agencijama te mora biti uspostavljeno djelotvorno prihvaćanje ponuda i dostavljanje pomoći.

3.Ako je pogođena zemlja treća zemlja, pomoć mogu zatražiti i Ujedinjeni narodi i njihove agencije ili relevantna međunarodna organizacija u ime i uz suglasnost pogođene zemlje. Komisija utvrđuje relevantne međunarodne organizacije provedbenim aktom donesenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2. 

4.Zahtjev za pomoć istječe nakon najviše 90 dana, osim ako su ERCC-u dostavljeni novi elementi kojima se opravdava potreba za nastavkom pomoći ili dodatnom pomoći.

5.Instrument za znanstveno i tehničko savjetovanje (STAF) kombinira postojeće analitičke i znanstvene sposobnosti, među ostalim one koje nudi ERCC, potrebne za odgovor. Pogođena zemlja može zatražiti od ERCC-a da aktivira STAF, uključujući usluge koje pružaju svemirski kapaciteti EU-a, i dobiti pristup podacima dobivenima iz svemira.

6.Po primitku zahtjeva za pomoć Komisija putem ERCC-a prema potrebi i bez odlaganja:

(a)prosljeđuje zahtjev kontaktnim točkama država članica;

(b)prikuplja i analizira informacije o situaciji radi stvaranja zajedničke svijesti o situaciji i odgovora na situaciju i prosljeđuje ih izravno državama članicama;

(c)olakšava koordinaciju i dostavljanje pomoći, ako je potrebno, uz prisutnost stručnjaka ili tima EUCP-a na terenu te dodatnim potrebnim popratnim i dopunskim djelovanjem;

(d)savjetuje o vrsti pomoći potrebne za ublažavanje posljedica katastrofe;

(e)daje preporuke, uz savjetovanje s pogođenom državom članicom ili trećom zemljom, za pružanje pomoći putem Mehanizma Unije, te poziva države članice da rasporede kapacitete i olakšava koordinaciju potrebne pomoći. Ako je zemlja koja upućuje zahtjev država članica, poduzima odgovarajuće mjere kako bi se olakšala potpora države domaćina pomoći koja stiže u skladu s preporukom o potpori države domaćina.

7.Ako je pogođena zemlja treća zemlja, Komisija:

(a)uspostavlja vezu s pogođenom zemljom u vezi s tehničkim detaljima, kao što su specifične potrebe za pomoći, prihvaćanje ponuda i praktični dogovori za lokalni prihvat i raspodjelu pomoći;

(b)uspostavlja vezu s Ujedinjenim narodima i njihovim agencijama ili im pruža potporu te surađuje s drugim relevantnim dionicima koji doprinose cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći kako bi se postigao maksimalan učinak sinergija, pronašle komplementarnosti i izbjeglo udvostručavanje i nedostaci;

(c)uspostavlja vezu sa svim relevantnim dionicima, osobito u završnoj fazi pomoći, kako bi se olakšala nesmetana primopredaja.

8.Svaka država članica kojoj je putem Mehanizma Unije upućen zahtjev za pomoć žurno utvrđuje je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć te obavješćuje ERCC putem CECIS-a o svojoj odluci da ponudi pomoć, navodeći opseg i uvjete pomoći. ERCC obavješćuje države članice.

9.Intervencije izvan Unije na temelju ovog članka mogu se provesti ili kao autonomna intervencija pružanja pomoći ili kao doprinos intervenciji koju vodi neka međunarodna organizacija. Koordinacija Unije treba biti u potpunosti integrirana u cjelokupni sustav koordinacije koji osiguravaju Ujedinjeni narodi i njihove agencije pri čemu se treba poštovati njihova vodeća uloga. U slučaju katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem ili složenih hitnih situacija Komisija osigurava usklađenost s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći i poštovanje humanitarnih načela.

10.Komisija i države članice utvrđuju i promiču sinergije između pomoći civilne zaštite i humanitarne pomoći koju pružaju Unija i države članice tijekom planiranja operacija odgovora na humanitarne krize izvan Unije.

11.Koordinacija pomoći trećim zemljama putem Mehanizma Unije ne utječe na bilateralne kontakte i pomoć između država članica i pogođene zemlje niti na suradnju između država članica i Ujedinjenih naroda ili drugih relevantnih međunarodnih organizacija. Takvi bilateralni kontakti i pomoć također mogu doprinijeti koordinaciji putem Mehanizma Unije i prijenosu informacija ERCC-u o svim bilateralnim kontaktima i pomoći pruženoj pogođenoj zemlji.

12.Pomoć mogu ponuditi druge institucije, agencije i tijela Unije te se ona može koordinirati kao dio odgovora na temelju ovog članka.

Članak 29.

Potpora u međusektorskim krizama

1.Centar se može koristiti za pružanje potpore u međusektorskim krizama u sljedećim slučajevima:

(a) odgovor je pokrenut u okviru drugih instrumenata Unije za upravljanje rizicima;

(b)u slučajevima iz članka 2. stavka 1. točke (b) Provedbene odluke Vijeća (EU) 2018/1993 31 ;

(c)u slučajevima iz članka 4. Odluke Vijeća 2014/415/EU 32 ;

(d)Vijeće je zatražilo potporu;

(e)u slučajevima izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije u skladu s Uredbom (EU) 2022/2371 ili ako je SZO proglasio izvanredno stanje u području javnog zdravlja od međunarodne važnosti.

2.U slučajevima iz stavka 1. Unijina potpora odgovoru može pokriti do 100 % troškova kako bi se uvažili razmjer i učinak krize.

3.U slučajevima iz stavka 1. Komisija može nabaviti ili dodijeliti bespovratna sredstva državama članicama za nabavu materijalnih sredstava i svih usluga podrške potrebnih za dopunu pomoći u okviru Mehanizma Unije.

4.Ako se Mehanizmom Unije pruža potpora odgovoru ili ako Centar olakšava odgovor pokrenut u okviru drugih instrumenata Unije za upravljanje rizicima, područje primjene tih instrumenata uzima se u obzir pri utvrđivanju hoće li se pridružene zemlje uključiti u djelovanja iz ovog poglavlja.

Članak 30.

Konzularna pomoć

1.U iznimnim okolnostima Mehanizam Unije može se koristiti za pružanje potpore civilne zaštite za konzularnu pomoć građanima Unije pogođenima katastrofama u trećim zemljama ako to zatraže dotične države članice.

2.Potpora civilne zaštite za konzularnu pomoć uvažava solidarnost među državama članicama i posebno uključuje repatrijaciju, evakuaciju i potpomognute povratke, kao i druge mjere pomoći.

3.Potpora Unije može se povećati uzimajući u obzir broj državljanstava građana Unije obuhvaćenih dotičnim djelovanjem.

4.Država članica koja pruža konzularnu pomoć može zatražiti da putnici ili države članice čiji su građani obuhvaćeni tim djelovanjem sudjeluju u troškovima povezanima s djelovanjem. Ako se pomoć pruža građaninu Unije koji ima državljanstvo države članice koja nema predstavništvo u trećoj zemlji kako je navedeno u članku 6. Direktive (EU) 2015/637, primjenjuju se članci 14. i 15. te direktive.

Poglavlje 4.
Unijina potpora odgovoru

Članak 31.

Unijina potpora odgovoru

1.Komisija pruža potporu odgovoru iz članka 32.:

(a)pružanjem i razmjenom informacija o opremi i o prijevoznim i logističkim resursima koje države članice odluče staviti na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih i logističkih resursa;

(b)pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju prijevoznih i logističkih resursa i opreme koji mogu biti raspoloživi iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište, te u omogućavanju njihova pristupa tim resursima;

(c)financiranjem prijevoznih i logističkih resursa, uključujući vojne resurse, kao i operativnih troškova potrebnih za osiguravanje brzog odgovora, među ostalim ako pogođena zemlja zatraži prijevozne i logističke resurse.

2.Djelovanja iz članka 32. prihvatljiva su za Unijinu potporu odgovoru samo ako su ispunjeni sljedeći kriteriji:

(a)zahtjev za pomoć upućen je u skladu s člankom 28.;

(b)dodatni prijevozni i logistički resursi potrebni su za osiguravanje djelotvornosti odgovora;

(c)pomoć odgovara potrebama koje je utvrdio ERCC te se dostavlja u skladu s preporukama o tehničkim specifikacijama, kvaliteti, rokovima i modalitetima dostave koje izdaje ERCC;

(d)pomoć je prihvatila zemlja koja je uputila zahtjev, neposredno ili preko Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, ili relevantnih međunarodnih organizacija, u okviru Mehanizma Unije; i

(e)u slučaju katastrofa u trećim zemljama, pomoć nadopunjuje bilo koji cjelokupni humanitarni odgovor Unije.

3.Kada država članica zatraži od Komisije ugovaranje prijevoznih usluga, Komisija traži djelomičnu nadoknadu troškova, u skladu sa stopama financiranja utvrđenima u Prilogu I.

Članak 32.

Odgovor

1.Kako bi se potaknuo djelotvoran odgovor, Komisija pomaže državama članicama koje nude pomoć:

(a)utvrđivanjem i pristupanjem opremi, prijevoznim i logističkim resursima i uslugama u obliku pristupa komercijalnom tržištu ili drugim izvorima putem Komisije, kao što su usluge prijevoza nabavljene od privatnih ili drugih subjekata, te olakšavanjem njihovog pristupa takvim resursima;

(b)pružanjem i razmjenom informacija o opremi, prijevoznim i logističkim resursima i uslugama u obliku udruživanja s drugim državama članicama, te olakšavanjem uspostave i održavanja logističkih centara koji održavaju udruživanje;

(c)sudjelovanjem u prijevozu spontano ponuđene pomoći koja nije prethodno namijenjena ECPP-u;

(d)pomaganjem u aktivnostima koje omogućuju uspostavu centara za medicinsku evakuaciju i provedbom medicinskih evakuacija;

(e)pripremom za mobilizaciju i raspoređivanje stručnjaka i timova EUCP-a;

(f)pripremom za mobilizaciju i raspoređivanje interventnih timova;

(g)razvojem i održavanjem kapaciteta brzog razmještaja kroz mreže osposobljenih stručnjaka iz država članica;

(h)privremenim prethodnim razmještajem i koordinacijom kapaciteta za odgovor u situacijama povećanog rizika i na zahtjev države članice ili treće zemlje te uzimajući u obzir procjenu Komisije;

(i)raspodjelom kapaciteta za odgovor spremnih za raspoređivanje u razdobljima i područjima izloženima povećanim ili ponavljajućim sezonskim rizicima te na zahtjev države članice;

(j)prijevozom pomoći potrebne u slučaju ekoloških katastrofa na koje se primjenjuje načelo „onečišćivač plaća”, na koji se primjenjuju sljedeći uvjeti:

i.pogođena država članica ili država članica koja pruža pomoć traži financijsku potporu Unije za prijevoz pomoći na temelju valjano obrazložene ocjene potreba;

ii.pogođena država članica ili država članica koja pruža pomoć, ovisno o slučaju, poduzima sve potrebne korake da zatraži i dobije naknadu od onečišćivača, u skladu sa svim primjenjivim međunarodnim zakonskim odredbama, propisima Unije ili nacionalnim propisima;

iii.nakon što primi naknadu od onečišćivača, pogođena država članica ili država članica koja pruža pomoć, ovisno o slučaju, odmah nadoknađuje iznos Uniji.

(k)poduzimanjem dodatnog potpornog i komplementarnog djelovanja potrebnog kako bi se na najdjelotvorniji način olakšala koordinacija odgovora.

2.U slučaju prijevoza država članica od točke udruživanja do konačnog odredišta, država članica preuzima vodstvo u traženju potpore Unije u obliku bespovratnih sredstava ili olakšavanja pristupa potrebnim resursima i uslugama za cijelu operaciju.

3.Troškovi povezani sa stavkom 1. točkama (h) i (i) nisu prihvatljivi ako su obuhvaćeni potporom države domaćina.

4.U slučaju ekološke katastrofe iz stavka 1. točke (j) koja ne pogađa neku od država članica aktivnosti iz točke (j) provodi država članica koja pruža pomoć.

5.Komisija može dopuniti prijevozne i logističke resurse koje osiguravaju države članice pružanjem dodatnih resursa potrebnih za brz odgovor.

6.Komisija može olakšati odgovor izradom kartografskih materijala za brzo raspoređivanje i mobilizaciju resursa, imajući na umu osobito posebnosti prekograničnih regija u pogledu prekograničnih rizika u više zemalja.

7.Komisija utvrđuje pravila o raspoređivanju stručnjaka i timova EUCP-a provedbenim aktom donesenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 35. stavka 2.

8.Kada država članica zatraži od Komisije ugovaranje prijevoznih usluga, Komisija traži djelomičnu nadoknadu troškova, u skladu sa stopama financiranja utvrđenima u Prilogu I.

Članak 33.

Raspoređivanje stručnjaka i tima EUCP-a

1.Na zahtjev države članice, treće zemlje, Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija ili relevantne međunarodne organizacije utvrđene u skladu s člankom 28. stavkom 3. Komisija može odabrati, imenovati i pružiti potporu pri raspoređivanju pojedinačnih stručnjaka ili timova EUCP-a sastavljenih od stručnjaka koje su imenovale države članice za pružanje savjeta o mjerama prevencije ili pripravnosti ili za potporu zajedničkoj procjeni situacije i potreba, olakšavanje koordinacije pomoći ili pružanje tehničkih savjeta.

2.Mehanizam Unije i kapaciteti Centra mogu se upotrebljavati za pružanje potpore raspoređivanju stručnjaka ili timova EUCP-a kad se u okviru Mehanizma Unije pruža potporu u slučajevima iz članka 29. Stručnjaci iz Komisije te drugih institucija i agencija Unije, uključujući radnu skupinu EU-a za zdravlje uspostavljenu u skladu člankom 11. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 851/2004 33 , i tijela Unije mogu se pridružiti timu s ciljem pružanja podrške timu EUCP-a i olakšavanja uspostave veze s Centrom. Stručnjaci koje su uputile agencije UN-a ili druge međunarodne organizacije mogu se integrirati u tim s ciljem jačanja suradnje i olakšavanja zajedničkih ocjena.

3.Ako je to potrebno radi operativne djelotvornosti, Komisija u bliskoj suradnji s državama članicama može omogućiti uključivanje dodatnih stručnjaka njihovim raspoređivanjem i tehničku i znanstvenu potporu te posegnuti za specijaliziranim znanstvenim stručnim znanjem, stručnim medicinskim znanjem u hitnim situacijama te stručnim sektorskim znanjem.

4.Postupak za odabir i imenovanje stručnjaka je sljedeći:

(a)države članice imenuju stručnjake za koje su nadležne, a koje je moguće rasporediti kao članove timova EUCP-a;

(b)Komisija odabire stručnjake i voditelja tih timova na temelju njihove stručnosti i iskustva, uključujući razinu osposobljavanja u okviru Mehanizma Unije, prethodno iskustvo sudjelovanja u misijama u okviru Mehanizma Unije te u drugim vrstama međunarodnog humanitarnog rada; odabir se također mora temeljiti na drugim kriterijima, uključujući jezične vještine, kako bi se osiguralo da tim kao cjelina posjeduje vještine potrebne u određenoj situaciji;

(c)Komisija odabire stručnjake i voditelje tima za misiju u dogovoru s državom članicom koja ih imenuje;

(d)Komisija obavješćuje države članice o dodatnoj stručnoj potpori pruženoj u skladu sa stavkom 3.

5.Kada se upućuju, stručnjaci ili timovi EUCP-a olakšavaju koordinaciju između kapaciteta za odgovor država članica i uspostavljaju vezu s nadležnim tijelima zemlje koja upućuje zahtjev. ERCC održava blizak kontakt s timovima stručnjaka te im osigurava vodstvo i logističku potporu.

6.Komisija putem ERCC-a pomaže stručnjacima i timovima EUCP-a koji su odabrani, imenovani ili raspoređeni u skladu s ovim člankom u pripremi plana sigurnosti i zaštite, dijeleći vlastitu sigurnosnu procjenu i dajući informacije o sigurnosti kao dio informativnog sastanka za misiju. Komisija pomaže stručnjacima i timovima EUCP-a u pripremi dodatnih mjera ublažavanja i drugih potrebnih mjera prije ili tijekom raspoređivanja.

GLAVA III.
PRIPRAVNOST I ODGOVOR NA HITNE ZDRAVSTVENE SITUACIJE

Članak 34.

Pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije

Komisija pruža podršku državama članicama u jačanju sposobnosti za prevenciju, pripravnost i odgovor na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, posebno: 

(a)doprinošenjem prikupljanju podataka, razmjeni informacija i sustavima ranog upozoravanja i nadzora;

(b)poboljšanjem dostupnosti i pristupačnosti medicinskih protumjera, među ostalim nabavom, rezervacijom, stvaranjem zaliha i raspoređivanjem kapaciteta;

(c)izgradnjom kapaciteta;

(d)podupiranjem mjera za razvoj, provedbu i praćenje, među ostalim u okviru suradnje između nacionalnih tijela i s dionicima, te razvoj i uvođenje potrebnih alata i infrastrukture, uključujući informatičku infrastrukturu.

GLAVA IV.
ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 35.

Postupak odbora

1.Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, navedeni postupak završava bez rezultata kada u roku za davanje mišljenja to odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

4.U skladu s međunarodnim sporazumima koje je sklopila Unija, predstavnici trećih zemalja ili međunarodnih organizacija mogu biti pozvani kao promatrači na sastanke odbora pod uvjetima utvrđenima u njegovu poslovniku i vodeći računa o sigurnosti i javnom poretku Unije ili njezinih država članica. Predstavnici trećih zemalja ili međunarodnih organizacija ne sudjeluju u raspravama o pitanjima koja se odnose na prihvatljivost subjekata iz trećih zemalja ili međunarodnih organizacija.

Članak 36.

Stavljanje izvan snage

Odluka br. 1313/2013/EU stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2028.

Članak 37.

Prijelazne odredbe

1.Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu predmetnih djelovanja, do njihova zaključenja, na temelju Odluke br. 1313/2013/EU ili Uredbe (EU) 2021/522, koje se nastavljaju primjenjivati na predmetna djelovanja do njihova zaključenja.

2.Financijskom omotnicom na temelju ove Uredbe mogu se pokriti i troškovi tehničke i administrativne pomoći potrebne radi osiguravanja prijelaza između Mehanizma Unije i mjera donesenih na temelju Odluke br. 1313/2013/EU ili Uredbe (EU) 2021/522.

Članak 38.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2028.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKIM I DIGITALNIM ASPEKTIMA ZAKONODAVNOG PRIJEDLOGA

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE3

1.1.Naslov prijedloga/inicijative3

1.2.Predmetna područja politike3

1.3.Ciljevi3

1.3.1.Opći ciljevi3

1.3.2.Specifični ciljevi3

1.3.3.Očekivani rezultati i učinak3

1.3.4.Pokazatelji uspješnosti3

1.4.Prijedlog/inicijativa odnosi se na:4

1.5.Obrazloženje prijedloga/inicijative4

1.5.1.Potrebe koje treba zadovoljiti kratkoročno ili dugoročno, uključujući detaljan vremenski okvir provedbe inicijative4

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja EU-a (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ovog odjeljka „dodana vrijednost sudjelovanja EU-a” je vrijednost koja proizlazi iz djelovanja EU-a i dodatna je u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.4

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava4

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima5

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele5

1.6.Trajanje prijedloga/inicijative i njegova/njezina financijskog učinka6

1.7.Planirani načini izvršenja proračuna6

2.MJERE UPRAVLJANJA8

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja8

2.2.Sustavi upravljanja i kontrole8

2.2.1.Obrazloženje načina izvršenja proračuna, mehanizama provedbe financiranja, načina plaćanja i predložene strategije kontrole8

2.2.2.Informacije o utvrđenim rizicima i sustavima unutarnje kontrole uspostavljenima za njihovo smanjenje8

2.2.3.Procjena i obrazloženje troškovne učinkovitosti kontrola (omjer troškova kontrola i vrijednosti sredstava kojima se upravlja) i procjena očekivane razine rizika od pogreške (pri plaćanju i pri zaključenju)8

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti9

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE10

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak10

3.2.Procijenjeni financijski učinak prijedloga na odobrena sredstva12

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na odobrena sredstva za poslovanje12

3.2.1.1.Odobrena sredstva iz izglasanog proračuna12

3.2.1.2.Odobrena sredstva iz vanjskih namjenskih prihoda17

3.2.2.Procijenjena ostvarenja financirana odobrenim sredstvima za poslovanje22

3.2.3.Sažetak procijenjenog učinka na administrativna odobrena sredstva24

3.2.3.1. Odobrena sredstva iz izglasanog proračuna24

3.2.3.2.Odobrena sredstva iz vanjskih namjenskih prihoda24

3.2.3.3.Ukupna odobrena sredstva24

3.2.4.Procijenjene potrebe za ljudskim resursima25

3.2.4.1.Financirano iz izglasanog proračuna25

3.2.4.2.Financirano iz vanjskih namjenskih prihoda26

3.2.4.3.Ukupne potrebe za ljudskim resursima26

3.2.5.Pregled procijenjenog učinka na ulaganja povezana s digitalnom tehnologijom28

3.2.6.Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom28

3.2.7.Doprinos trećih strana28

3.3.Procijenjeni učinak na prihode29

4.Digitalni aspekti29

4.1.Zahtjevi relevantni za digitalizaciju30

4.2.Podaci30

4.3.Digitalna rješenja31

4.4.Procjena interoperabilnosti31

4.5.Mjere za potporu digitalnoj provedbi32

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike 

1.3.Ciljevi

1.3.1.Opći ciljevi

1.3.2.Specifični ciljevi

1.3.3.Očekivani rezultati i učinak

Navesti očekivane učinke prijedloga/inicijative na ciljane korisnike/skupine.

1.3.4.Pokazatelji uspješnosti

Navesti pokazatelje za praćenje napretka i postignuća.

1.4.Prijedlog/inicijativa odnosi se na: 

 novo djelovanje 

 novo djelovanje nakon pilot-projekta / pripremnog djelovanja 34  

 produljenje postojećeg djelovanja 

 spajanje ili preusmjeravanje jednog ili više djelovanja u drugo/novo djelovanje

1.5.Obrazloženje prijedloga/inicijative 

1.5.1.Potrebe koje treba zadovoljiti kratkoročno ili dugoročno, uključujući detaljan vremenski okvir provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja EU-a (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ovog odjeljka „dodana vrijednost sudjelovanja EU-a” je vrijednost koja proizlazi iz djelovanja EU-a i dodatna je u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

1.6.Trajanje prijedloga/inicijative i njegova/njezina financijskog učinka

 ograničeno trajanje

–    na snazi od 1. 1. 2018. do 31. 12. 2034.

–    financijski učinak od GGGG. do GGGG. za odobrena sredstva za preuzimanje obveza i od GGGG. do GGGG. za odobrena sredstva za plaćanje

 neograničeno trajanje

–početna provedba od GGGG. do GGGG.

–redovna provedba.

1.7.Planirani načini izvršenja proračuna 

 Izravno upravljanje Komisije

– preko njezinih službi, uključujući osoblje u delegacijama Unije

–    preko izvršnih agencija

 Podijeljeno upravljanje s državama članicama

 Neizravno upravljanje povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

– trećim zemljama ili tijelima koja su one imenovale

– međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti)

– Europskoj investicijskoj banci i Europskom investicijskom fondu

– tijelima iz članaka 70. i 71. Financijske uredbe

– tijelima javnog prava

– tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge, u mjeri u kojoj su im dana odgovarajuća financijska jamstva

– tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i kojima su dana odgovarajuća financijska jamstva

– tijelima ili osobama kojima je povjerena provedba posebnih djelovanja u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike u skladu s glavom V. Ugovora o Europskoj uniji i koji su navedeni u relevantnom temeljnom aktu

–tijelima osnovanima u državi članici koja su uređena privatnim pravom države članice ili pravom Unije i ispunjavaju uvjete da im se u skladu sa sektorskim pravilima povjeri izvršavanje sredstava Unije ili proračunskih jamstava, ako su ta tijela pod nadzorom tijela javnog prava ili tijela uređenih privatnim pravom koja pružaju javne usluge i ta su im nadzorna tijela dala odgovarajuća financijska jamstva u obliku solidarne odgovornosti ili jednakovrijedna financijska jamstva, koja za svako djelovanje mogu biti ograničena na najviši iznos potpore Unije.

Napomene

2.MJERE UPRAVLJANJA 

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja 

2.2.Sustavi upravljanja i kontrole 

2.2.1.Obrazloženje načina izvršenja proračuna, mehanizama provedbe financiranja, načina plaćanja i predložene strategije kontrole

2.2.2.Informacije o utvrđenim rizicima i sustavima unutarnje kontrole uspostavljenima za njihovo smanjenje

2.2.3.Procjena i obrazloženje troškovne učinkovitosti kontrola (omjer troškova kontrola i vrijednosti sredstava kojima se upravlja) i procjena očekivane razine rizika od pogreške (pri plaćanju i pri zaključenju) 

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti 

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak 

·Zatražene nove proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

3.2.Procijenjeni financijski učinak prijedloga na odobrena sredstva 

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na odobrena sredstva za poslovanje 

–    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena sredstva za poslovanje.

–    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena sredstva za poslovanje:

3.2.1.1.Odobrena sredstva iz izglasanog proračuna

U milijunima EUR (na tri decimale)

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira

4.

„Administrativni rashodi” 36

Mehanizam Unije za civilnu zaštitu

Godina

Godina

Godina

Godina

Godina

Godina

Godina

UKUPNO VFO 2028. – 2034.

2028.

2029.

2030.

2031.

2032.

2033.

2034.

 Ljudski resursi

xx

xx

xx

xx

xx

xx

xx

xx

 Ostali administrativni rashodi

xx

xx

xx

xx

xx

xx

xx

xx

UKUPNO ZA MEHANIZAM UNIJE ZA CIVILNU ZAŠTITU

Odobrena sredstva

xx

xx

xx

xx

xx

xx

xx

xx

UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 4. višegodišnjeg financijskog okvira

(Ukupne obveze = ukupna plaćanja)

xx

xx

xx

xx

xx

xx

xx

xx

U milijunima EUR (na tri decimale)

3.2.1.2.Odobrena sredstva iz vanjskih namjenskih prihoda

U milijunima EUR (na tri decimale)

				2028.	2029.	2030.	2031.	2032.	2033.	2034.
• UKUPNA odobrena sredstva za poslovanje (svi naslovi za poslovanje)	Obveze	(4)		xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx
	Plaćanja	(5)		xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx
• UKUPNA administrativna odobrena sredstva koja se financiraju iz omotnice za posebne programe (svi naslovi za poslovanje)		(6)		xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx
UKUPNA odobrena sredstva iz naslova 1. – 3.	Obveze	=4+6		xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx
višegodišnjeg financijskog okvira (referentni iznos)	Plaćanja	=5+6		xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx	xx

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira

4.

„Administrativni rashodi”

U milijunima EUR (na tri decimale)

		Godina	Godina	Godina	Godina	Godina	Godina	Godina	UKUPNO VFO 2028. – 2034.
		2028.	2029.	2030.	2031.	2032.	2033.	2034.
UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 1. – 4.	Obveze	0	0	0	0	0	0	0	0
višegodišnjeg financijskog okvira	Plaćanja	0	0	0	0	0	0	0	0

3.2.2.Procijenjena ostvarenja financirana odobrenim sredstvima za poslovanje (ne ispunjava se za decentralizirane agencije)

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza u milijunima EUR (na tri decimale)

3.2.3.Sažetak procijenjenog učinka na administrativna odobrena sredstva 

–    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna administrativna odobrena sredstva.

–    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća administrativna odobrena sredstva:

3.2.3.1. Odobrena sredstva iz izglasanog proračuna

3.2.3.2.Odobrena sredstva iz vanjskih namjenskih prihoda

Nije primjenjivo.

3.2.3.3.Ukupna odobrena sredstva

3.2.4.Procijenjene potrebe za ljudskim resursima 

–    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

–    Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

3.2.4.1.Financirano iz izglasanog proračuna

Procjenu navesti u ekvivalentima punog radnog vremena (EPRV)

IZGLASANA ODOBRENA SREDSTVA		Godina	Godina	Godina	Godina	Godina	Godina	Godina
		2028.	2029.	2030.	2031.	2032.	2033.	2034.
 Radna mjesta prema planu radnih mjesta (dužnosnici i privremeno osoblje)
20 01 02 01 (Sjedište i predstavništva Komisije)		213	213	213	213	213	213	213
• Vanjsko osoblje (EPRV)
20 02 01(UO, UNS iz „globalne omotnice”)		85	85	85	85	85	85	85
Linija za administrativnu potporu (xx)	– u sjedištu	30	30	30	30	30	30	30
UKUPNO		328	328	328	328	328	328	328

3.2.4.2.Financirano iz vanjskih namjenskih prihoda

Nije primjenjivo.

3.2.4.3.Ukupne potrebe za ljudskim resursima

Broj osoblja koje provodi Mehanizam Unije za civilnu zaštitu te komponentu pripravnosti i odgovora u području zdravlja u okviru programa „EU za zdravlje” trenutačno iznosi 285 jedinica ekvivalenta punog radnog vremena (205 u GU-u ECHO i 80 u GU-u HERA).

Postojeće osoblje podijeljeno je na sljedeći način:

170 dužnosnika i članova privremenog osoblja iz naslova 4. (20 01 02 01 – Sjedište i predstavništva),

85 vanjskih djelatnika iz naslova 4. (20 02 01 i 20 02 02 – Vanjsko osoblje – Sjedište i predstavništva),

30 članova osoblja u okviru vanjskih namjenskih prihoda koje treba unijeti u proračun u liniji BA u novom VFO-u.

Međutim, taj broj osoblja morat će se prilagoditi ukupnoj ambiciji i proračunu dodijeljenom instrumentu Mehanizam Unije za civilnu zaštitu plus i novim mjerama koje proizlaze iz Strategije za Uniju pripravnosti kako bi se taj ambiciozan program ostvario.

Procjenjuje se da će biti potrebno povećati broj osoblja za 15 %, čime će se ukupan broj radnih mjesta povećati na 328, kako bi se mogle obavljati nove aktivnosti i zadaće u okviru novog instrumenta, kao što su:

povećane aktivnosti zbog povećanog broja i intenziteta katastrofa 41 ,

provedba integrirane pripravnosti, praćenje uključivanja pripravnosti u relevantne politike,

provedba druge razine, koja nadilazi postojeći Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, povezana je sa slojem međusektorske pripravnosti i odgovora.

Dvije ključne inicijative koje bi GU ECHO trebao ostvariti iziskivale bi znatne ljudske resurse:

1. Koordinacijski centar EU-a za krizne situacije

Jedan je od važnih rezultata uspostava koordinacijskog centra EU-a za krizne situacije, koji se temelji na strukturama i stručnom znanju ERCC-a. Cilj je Centra nastaviti i dodatno povećati potporu državama članicama u ublažavanju međusektorskih posljedica kriza na temelju pojačanog planiranja te sveobuhvatnije analize i svijesti o situaciji. Uz potpuno poštovanje supsidijarnosti, nacionalnih nadležnosti i posebnosti država članica, Centar će:

raditi na postizanju općenitog zajedničkog razumijevanja kriza i njihovih posljedica za različite sektore i cjelokupno stanovništvo,

olakšati rad u svim sektorima pružanjem potpore vodećim službama pri upravljanju krizom bez preuzimanja sektorskih odgovornosti, i

pratiti opći odgovor na krize i osiguravati stalne povratne informacije Vijeću, među ostalim putem mehanizma za integrirani politički odgovor na krizu (IPCR).

Osnivanje Centra bit će popraćeno radom na poboljšanju civilno-vojne suradnje u velikim međusektorskim incidentima i krizama, kao što je oružana agresija, i tijekom pripreme za njih. Pridonijet će i radu na uspostavi europskog mehanizma civilne obrane 42 .

Centar će osigurati međusektorsku koordinaciju u području pripravnosti i odgovora među raznim dionicima, uključujući službe Komisije, države članice, Vijeće, ESVD / Centar za odgovor na krizne situacije u okviru njegove nadležnosti i međunarodne partnere, prvenstveno NATO.

2. Integrirana pripravnost

Strategijom za Uniju pripravnosti uvodi se novo vodeće načelo za oblikovanje politika EU-a: integrirana pripravnost. To podrazumijeva procjenu načina na koji inicijative utječu na pripravnost od samog početka. Važnost tog pristupa potvrđuje njegova dvostruka uloga u strategiji kao temeljnog načela i namjenske ključne mjere. Za to je potrebno proaktivno i kontinuirano raditi na provedbi.

Kako bi integrirana pripravnost imala stvarni učinak, potrebno je u planiranje i donošenje odluka uključiti namjerno i rano razmatranje čimbenika pripravnosti umjesto da se isključivo oslanja na post hoc procjene. Djelotvorna provedba ovisit će i o pouzdanom praćenju razvoja inicijative i aktivnoj potpori njezinu širenju na nacionalnoj i regionalnoj razini.

Uključivanje pripravnosti u naš okvir politike ne samo da smanjuje buduće rizike, već je i pametno ulaganje. U nedavnoj studiji u kojoj je ispitano više od 70 inicijativa pripravnosti u cijelom EU-u utvrđeno je da je za svaki uloženi euro povrat iznosio od dva do deset eura. Uloži li se u pripravnost sada, to će dugoročno dovesti do manje poremećaja, nižih troškova oporavka te veće otpornosti i konkurentnosti. Današnja dodjela odgovarajućih proračuna i resursa omogućit će spašavanje života i uštedu novca u budućnosti.

Uz te dvije inicijative bit će potrebni dodatni ljudski resursi kako bi se provela druga nova djelovanja koje proizlaze iz strategije za Uniju pripravnosti, uključujući:    

povećano predviđanje i planiranje: uspostava „popisa pokazatelja krize” za oblikovatelje politika; jačanje analitičkih kapaciteta i sustava za rano upozoravanje ERCC-a te sastavljanje redovitih informativnih dokumenata o operacijama i predviđanjima kad je riječ o međusektorskim rizicima i rizicima za sve opasnosti te analiza njihovih kaskadnih učinaka (ključno djelovanje),

pripravnost stanovništva: informiranje stanovništva o rizicima, među ostalim starijih osoba, mladih i osoba s invaliditetom,

odgovor na krizu: jačanje sustava rescEU – pričuve kapaciteta za odgovor na razini EU-a; provedba strategije za stvaranje zaliha i donošenje smjernica za „testiranje otpornosti na stres” centara za odgovor na hitne situacije i kriznih centara u cijelom EU-u.

Zbog znatnog povećanja operativnih aktivnosti bit će potrebno povećati i potporne funkcije (pravna podrška, provedba financijskih i kontrolnih aktivnosti, IT itd.).

Glavna uprava HERA bit će zadužena za provedbu dijela o pripravnosti i odgovoru na hitne zdravstvene situacije. S proširenim mandatom opisanim u Strategiji za medicinske protumjere COM(2025)xxx od 16. srpnja 2025. bit će potrebna povećati broj osoblja.

3.2.5.Pregled procijenjenog učinka na ulaganja povezana s digitalnom tehnologijom

UKUPNA odobrena sredstva za IT i digitalnu tehnologiju	Godina	Godina	Godina	Godina	Godina	Godina	Godina	UKUPNO VFO 2028. – 2034.
	2028.	2029.	2030.	2031.	2032.	2033.	2034.
NASLOV 4.
Rashodi za IT (institucijski)	2,69	2,69	2,69	2,69	2,69	2,69	2,69	18,83
Međuzbroj za NASLOV 4.	2,69	2,69	2,69	2,69	2,69	2,69	2,69	18,83
Izvan NASLOVA 47.
Rashodi za IT za operativne programe u okviru određene politike	12,00	12,00	12,00	12,00	12,00	12,00	12,00	84,00
Međuzbroj izvan NASLOVA 4.	12,00	12,00	12,00	12,00	12,00	12,00	12,00	84,00
UKUPNO	14,69	14,69	14,69	14,69	14,69	14,69	14,69	102,83

3.2.6.Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom 

Inicijativa je u skladu s prijedlogom za VFO za razdoblje 2028. – 2034.

3.2.7.Doprinos trećih strana 

Prijedlog/inicijativa:

–    ne predviđa sudjelovanje trećih strana u financiranju

–    predviđa sudjelovanje trećih strana u financiranju prema sljedećoj procjeni:

Odobrena sredstva u milijunima EUR (na tri decimale)

3.3.    Procijenjeni učinak na prihode 

–    Prijedlog/inicijativa nema financijski učinak na prihode.

–    Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski učinak:

–    na vlastita sredstva

–    na ostale prihode

–    navesti jesu li prihodi namijenjeni proračunskim linijama rashoda

U milijunima EUR (na tri decimale)

4.Digitalni aspekti

4.1.Zahtjevi relevantni za digitalizaciju

4.2.Podaci

Tokovi podataka

4.3.Digitalna rješenja

Za svako digitalno rješenje objasnite njegovu usklađenost sa zahtjevima i obvezama iz okvira EU-a za kibernetičku sigurnost i drugih primjenjivih digitalnih politika i zakonodavnih akata (kao što su eIDAS, jedinstveni digitalni pristupnik itd.).

Digitalno rješenje br. 1

4.4.Procjena interoperabilnosti

4.5.Mjere za potporu digitalnoj provedbi

(1)    EUCO/2023/7 final.

(2)    EUCO/2023/24 final.

(3)    JOIN(2025) 130 final.

(4)    JOIN(2025) 120 final.

(5)    JOIN(2025) 130 final.

(6)    SL L 314, 6.12.2022., str. 26.

(7)    SL L 314, 6.12.2022., str. 64.

(8)    COM(2025) 528 final.

(9)    COM(2025) 529 final.

(10)    COM(2025) 148 final.

(11)    JOIN(2025) 120 final.

(12)    Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”), SL L 243, 9.7.2021., str. 1.

(13)    *SL L..., str.

(14)    *SL L..., str.

(15)    Uredba (EU, Euratom) 2024/2509 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2024. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L, 2024/2509, 26.9.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/2509/oj).

(16)    SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

(17)    SL L 292, 15.11.1996., str. 2.

(18)    SL L 283, 31.10.2017., str. 1.

(19)    SL L 198, 28.7.2017., str. 29.

(20)     Uredba (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 185, 26.5.2021., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2021/836/oj).

(21)     Uredba (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 185, 26.5.2021., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2021/836/oj).

(22)    JOIN(2025) 130 final.

(23)    COM(2025) 148 final.

(24)    Odluka (EU) 2019/420 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2019. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 77I, 20.3.2019., str. 1., ELI:  http://data.europa.eu/eli/dec/2019/420/oj ).

(25)    Odluka (EU) 2023/2671 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenog 2023. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU radi produljenja prijelaznog razdoblja rescEU-a (SL L, 2023/2671, 28.11.2023., ELI:  http://data.europa.eu/eli/dec/2023/2671/oj ).

(26)    Direktiva Vijeća (EU) 2015/637 o mjerama koordinacije i suradnje za olakšavanje pružanja konzularne zaštite građanima Unije bez predstavništva u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Odluke 95/553/EZ (SL L 106, 24.4.2015., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2015/637/oj ).

(27)    Provedbena odluka Komisije (EU) 2025/704 o utvrđivanju pravila za provedbu Odluke br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu i stavljanju izvan snage provedbenih odluka Komisije 2014/762/EU i (EU) 2019/1310 (SL L, 2025/704, 15.4.2025., ELI:  http://data.europa.eu/eli/dec_impl/2025/704/oj ).

(28)    Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13., ELI:  http://data.europa.eu/eli/reg/2011/182/oj ).

(29)    Odluka Vijeća (EU) 2021/1764 od 5. listopada 2021. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji, uključujući odnose između Europske unije, s jedne strane, te Grenlanda i Kraljevine Danske, s druge strane (Odluka o prekomorskom pridruživanju, uključujući Grenland) (SL L 355, 7.10.2021., str. 6., ELI:  http://data.europa.eu/eli/dec/2021/1764/oj ).

(30)    Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924., ELI:  http://data.europa.eu/eli/dec/2013/1313/oj ).

(31)    Provedbena odluka Vijeća (EU) 2018/1993 od 11. prosinca 2018. o aranžmanima EU-a za integrirani politički odgovor na krizu (SL L 320, 17.12.2018., str. 28., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_impl/2018/1993/oj).

(32)    2014/415/EU: Odluka Vijeća od 24. lipnja 2014. o aranžmanima Unije za provedbu klauzule solidarnosti (SL L 192, 1.7.2014., str. 53., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2014/415/oj).

(33)    Uredba (EZ) br. 851/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o osnivanju Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti, SL L 142, 30.4.2004., str. 1.

(34)    U smislu članka 58. stavka 2. točke (a) ili (b) Financijske uredbe.

(35)    Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi za potporu provedbi programa i/ili djelovanja EU-a (prijašnje linije „BA”), neizravno istraživanje, izravno istraživanje.

(36)    Potrebna odobrena sredstva trebaju se odrediti na temelju podataka o godišnjim prosječnim troškovima dostupnih na odgovarajućoj stranici BUDGpedije.

(37)    Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi za potporu provedbi programa i/ili djelovanja EU-a (prijašnje linije „BA”), neizravno istraživanje, izravno istraživanje.

(38)    Ostvarenja se odnose na proizvode i usluge koji se isporučuju (broj financiranih studentskih razmjena, kilometri izgrađenih prometnica itd.).

(39)    Kako je opisan u odjeljku 1.3.2. „Specifični ciljevi”.

(40)    Izvješće JRC-a „ Analiza postojećih rizika i novih rizika ”.

(41)    Pojmom mehanizma civilne obrane ne dovodi se u pitanje terminologija koju države članice upotrebljavaju za instrumente ili mehanizme čiji je sadržaj usporediv sa sadržajem koji se u strategiji naziva mehanizmom civilne obrane.

(42)    Kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima (carine, pristojbe na šećer), moraju se navesti neto iznosi, to jest bruto iznosi nakon odbitka od 20 % za troškove prikupljanja.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 16.7.2025.

COM(2025) 548 final

PRILOG

UREDBI EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu i potpori Unije za pripravnost i odgovor na hitne zdravstvene situacije te stavljanju izvan snage Odluke br. 1313/2013/EU (Mehanizam Unije za civilnu zaštitu)

{SEC(2025) 545 final} - {SWD(2025) 545 final} - {SWD(2025) 546 final}

Prilog

Odjeljak 1.
Moguće prihvatljive preventivne mjere (nepotpun popis)

Mjere kojima se ispunjava cilj utvrđen u članku 4. stavku 2. točki (a):

(a)sufinanciranje projekata, studija, radionica, anketa, istorazinskih ocjenjivanja i sličnih mjera i aktivnosti;

(b)podupiranje država članica u izradi procjena rizika, procjena sposobnosti upravljanja rizicima te planiranju upravljanja rizicima na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini, i njihovom stavljanju na raspolaganje javnosti;

(c)olakšavanje pristupa, razmjena informacija i unapređenja baze znanja o rizicima od katastrofa, uključujući primjenu rezultata znanstvenih istraživanja i inovacija, uspješne prakse i informacija, zajedničkih interesa s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, procjene rizika, aktivnosti mapiranja i aktivnosti upravljanja rizicima država članica;

(d)podupiranje država članica u poboljšanju prikupljanja podataka o gubicima uslijed katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini, u skladu s međunarodnim obvezama;

(e)podupiranje država članica u poboljšanju međusektorskog planiranja upravljanja rizikom od katastrofa na razini Unije;

(f)podupiranje država članica u informiranju i obrazovanju javnosti i u njihovim aktivnostima pružanja javnih informacija o sustavima uzbunjivanja, među ostalim na prekograničnoj razini;

(g)podupiranje država članica u razvoju ciljeva otpornosti Unije na katastrofe u području civilne zaštite;

(h)poduzimanje dodatnih potpornih i dopunskih preventivnih mjera potrebnih za postizanje cilja navedenog u članku 4. stavku 2. točki (a).

Odjeljak 2.
Moguće prihvatljive mjere za izgradnju kapaciteta (nepotpun popis)

Mjere kojima se ispunjava cilj utvrđen u članku 4. stavku 2. točki (b):

(a)mjere koje olakšavaju obradu i širenje znanja, naučenih lekcija i informacija relevantnih za Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, među ostalim putem namjenskih internetskih alata;

(b)programi tehničke i financijske pomoći, uključujući bespovratna sredstva;

(c)uspostava i upravljanje programima osposobljavanja i vježbi za civilnu zaštitu, prevenciju, pripravnost i planiranje odgovora na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, uključujući upravljanje medicinskim protumjerama, civilno-vojnu suradnju i program razmjene stručnjaka za civilnu zaštitu i upravljanje katastrofama;

(d)uspostava i upravljanje programom primjene rezultata istraživanja i inovacija i poticanje uvođenja i korištenja relevantnih novih pristupa ili tehnologija, ili oboje, za potrebe Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, uključujući njihovo stjecanje;

(e)poduzimanje dodatnih potpornih i dopunskih preventivnih mjera potrebnih za postizanje cilja navedenog u članku 4. stavku 2. točki (b).

Odjeljak 3.
Moguće prihvatljive mjere pripravnosti (nepotpun popis)

Mjere kojima se ispunjava cilj utvrđen u članku 4. stavku 2. točki (c):

(a)upravljanje Koordinacijskim centrom za odgovor na hitne situacije (ERCC) i njegovim instrumentima, uključujući Zajednički komunikacijski i informacijski sustav za hitne situacije (CECIS);

(b)suradnja s državama članicama na razvoju i integraciji transnacionalnih sustava za otkrivanje i rano upozoravanje koji su od interesa Unije radi ublažavanja neposrednih učinaka katastrofa;

(c)suradnja s državama članicama na razvoju alata za informiranje javnosti o aktualnim upozorenjima u Europi;

(d)suradnja s državama članicama na održavanju i daljnjem razvoju kapaciteta za informiranje i analizu, uključujući znanstvenu i tehničku savjetodavnu podršku, te na prenošenju znanstvenih informacija u praksu;

(e)suradnja s državama članicama na praćenju katastrofa i, prema potrebi, utjecaju klimatskih promjena, te pružanju savjeta na temelju znanstvenih spoznaja;

(f)suradnja s državama članicama na stvaranju, održavanju i razvijanju europskih znanstvenih partnerstava radi obuhvaćanja prirodnih opasnosti i opasnosti uzrokovanih ljudskim djelovanjem, promicanju povezanosti nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te povezanosti takvih sustava s ERCC-om i drugim relevantnim IT sustavima;

(g)podupiranje država članica i ovlaštenih međunarodnih organizacija pružanjem znanstvenih spoznaja, primjenom inovativnih tehnologija i stručnog znanja;

(h)olakšavanje koordinacije prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije;

(i)pozicioniranje i koordinacija kapaciteta za odgovor na zahtjev države članice, među ostalim za potrebe osposobljavanja, vježbi, razmjene znanja i poboljšanja interoperabilnosti kapaciteta i interventnih timova;

(j)podupiranje rada na poboljšanju interoperabilnosti modula i ostalih kapaciteta za odgovor, uzimajući u obzir primjere dobre prakse u državama članicama i na međunarodnoj razini;

(k)poduzimanje potrebnih mjera za olakšavanje potpore države domaćina, uključujući izradu i ažuriranje, zajedno s državama članicama, smjernica o potpori države domaćina, na temelju operativnog iskustva, u okviru svojih nadležnosti;

(l)podupiranje država članica na njihov zahtjev u slučaju katastrofa na njihovu državnom području omogućavanjem pribjegavanja europskim znanstvenim partnerstvima za ciljane znanstvene analize. Rezultati tih analiza mogu se razmjenjivati putem CECIS-a, uz suglasnost pogođenih država članica;

(m)poduzimanje mjera vezanih uz razvoj i raspoloživost Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu (ECPP), koje se mogu financirati po stopi do 100 %, uključujući pokrivanje:

(i)troškova osposobljavanja i vježbi, uključujući troškove vojnog osoblja;

(ii)troškova registracije i certifikacije;

(iii)troškova prilagodbe za nadogradnju ili popravak kapaciteta za odgovor ECPP-a, što uključuje troškove koji se odnose na operabilnost, interoperabilnost modula i drugih kapaciteta za odgovor, autonomiju, samodostatnost, prevozivost, troškove pakiranja, sigurnosti i druge nužne troškove, pod uvjetom da se ti troškovi posebno odnose na sudjelovanje u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu;

(n)poduzimanje mjera povezanih s razvojem, održavanjem i mogućnošću raspoređivanja zaliha u sustavu rescEU, koje se mogu financirati po stopi do 100 %, uključujući pokrivanje troškova:

(i)opreme;

(ii)održavanja, uključujući popravak;

(iii)osiguranja;

(iv)osposobljavanja;

(v)skladištenja;

(vi)registracije i certifikacije;

(vii)potrošnog materijala;

(viii)osoblja potrebnog za osiguravanje raspoloživosti i mogućnosti raspoređivanja zaliha u sustavu rescEU;

(o)poduzimanje dodatnih potpornih i dopunskih preventivnih mjera potrebnih za postizanje cilja navedenog u članku 4. stavku 2. točki (c).

Odjeljak 4.
Moguće prihvatljive mjere odgovora (nepotpun popis)

(1)Mjere kojima se ispunjava cilj utvrđen u članku 4. stavku 2. točki (d), koje se mogu financirati po stopi do 75 %:

(a)prijevoz spontano ponuđene pomoći koja nije registrirana u ECPP-u ili sustavu rescEU, a potrebna je za odgovor na katastrofu;

(b)pristup opremi, prijevoznim i logističkim resursima i uslugama u obliku pristupa komercijalnom tržištu ili drugim izvorima posredovanjem Komisije, kao što su usluge prijevoza nabavljene od privatnih ili drugih subjekata;

(c)potpora tijela civilne zaštite u pružanju konzularne pomoći građanima Unije u katastrofama u trećim zemljama, pri čemu je konačna stopa sufinanciranja progresivna i ovisi o broju uključenih građana EU-a.

(2)Mjere kojima se ispunjava cilj utvrđen u članku 4. stavku 2. točki (d), koje se mogu financirati po stopi do 100 %:

(a)pristup opremi, prijevoznim i logističkim resursima i uslugama u obliku pristupa komercijalnom tržištu ili drugim izvorima koje nude države članice, kao što su usluge prijevoza nabavljene od privatnih ili drugih subjekata;

(b)pristup prijevoznim i logističkim resursima kad je to potrebno kako bi udruživanje pomoći država članica ili sustava rescEU bilo operativno učinkovito, a kad se troškovi odnose na jedno ili više od sljedećeg:

(i)kratkoročno skladištenje ili dugoročni logistički kapacitet radi privremene pohrane i upravljanja pomoći iz država članica s ciljem olakšavanja njezinoga koordiniranog prijevoza;

(ii)prijevoz i logistika iz države članice koja pruža pomoć do mjesta na kojem se odvija koordinirani prijevoz;

(iii)koordinacija, rukovanje i prepakiranje pomoći država članica kako bi se maksimalno iskoristili raspoloživi prijevozni kapaciteti ili ispunili određeni operativni zahtjevi;

(iv)lokalni prijevoz i provoz udružene pomoći s ciljem osiguravanja koordinirane isporuke na konačno odredište u pogođenoj zemlji;

(v)prijevoz udružene pomoći od mjesta udruživanja do konačnog odredišta u pogođenoj zemlji;

(c)prijevoz spontano ponuđene pomoći koja nije registrirana u ECPP-u, a potrebna je za odgovor na krizu, kako je navedeno u članku 29. stavku 3.;

(d)prijevoz koji nude države članice, među ostalim putem vojnih resursa, sve pomoći potrebne za odgovor na katastrofu ili krizu u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, ako nisu dostupne ponude komercijalnog prijevoza;

(e)aktivnosti potrebne za organizaciju prijevoza radi provođenja medicinske evakuacije, pri čemu se troškovi odnose na jedno od sljedećeg:

(i)prijevoz pacijenta, uključujući pratitelje, pružatelje skrbi ili zakonske skrbnike iz pogođene zemlje u tranzitnu medicinsku ustanovu ili centar za medicinsku evakuaciju, uključujući lokalni prijevoz i tranzit;

(ii)korištenje ili uspostava i upravljanje objektima za prijem i stabilizaciju pacijenata, uključujući operativne troškove povezane s medicinskom opremom i osobljem potrebnima za naknadni prijevoz pacijenata;

(iii)operativni troškovi kritičnog osoblja koje prati medicinsku evakuaciju, uključujući razmještanje medicinskih timova za procjenu;

(iv)nabava sanitetnog i potrošnog materijala, pristup opremi za upotrebu u centrima ili tijekom medicinske evakuacije;

(f)olakšavanje prijevoza u svrhu privremenog prethodnog razmještanja i koordinacije kapaciteta za odgovor;

(g)olakšavanje prijevoza i drugih troškova povezanih s dodjelom pričuvnih kapaciteta za odgovor i njihovom koordinacijom tijekom razdoblja povećanog sezonskog rizika;

(h)poduzimanje dodatnih potpornih i dopunskih mjera potrebnih kako bi se na najdjelotvorniji način olakšala koordinacija odgovora;

(i)poduzimanje dodatnih potpornih i dopunskih preventivnih mjera potrebnih za postizanje cilja navedenog u članku 4. stavku 2. točki (d).

(3)Mjere kojima se ispunjava cilj utvrđen u članku 4. stavku 2. točki (d), koje se mogu financirati po stopi do 100 %:

(a)olakšavanje prijevoza i podupiranje rada registriranih kapaciteta ECPP-a;

(b)olakšavanje prijevoza i podupiranje rada registriranih kapaciteta sustava rescEU;

(c)priprema za mobilizaciju i raspoređivanje timova stručnjaka iz članka 33. stavka 1. te razvoj i održavanje kapaciteta brzog razmještaja kroz mrežu osposobljenih stručnjaka država članica;

(d)osiguravanje dostupnosti tehničke i logističke potpore, uključujući raspoređivanje TAST-a, za stručnjake i timove stručnjaka iz članka 33. stavka 1.

Odjeljak 5.
Moguće prihvatljive međusektorske mjere za odgovor na krizu (nepotpun popis)

Mjere kojima se ispunjava cilj utvrđen u članku 4. stavku 2. točki (e):

sve mjere za odgovor ili dodatne potporne i dopunske mjere potrebne za odgovor na krizu.