Oporezivanje energenata i električne energije u Uniji uređeno je Direktivom Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije 1 (dalje u tekstu „Direktiva o oporezivanju energije” ili „Direktiva”).

U skladu s člankom 19. stavkom 1. te direktive, dodatno odredbama utvrđenima posebno u njezinim člancima 5., 15. i 17., djelujući jednoglasno na prijedlog Komisije, Vijeće može ovlastiti bilo koju državu članicu da uvede daljnja oslobođenja ili sniženja razine oporezivanja radi provođenja pojedinih politika.

Odredbama Provedbene odluke Vijeća (EU) 2019/814 od 17. svibnja 2019 2 Italiji je već bilo odobreno da u određenim područjima u posebno nepovoljnom položaju primijeni snižene stope oporezivanja plinskog ulja i ukapljenog naftnog plina (UNP) korištenih za grijanje kako bi se djelomično kompenzirali visoki troškovi grijanja stanovnika tih geografskih područja.

Cilj je ovog prijedloga produljiti to ovlaštenje u skladu sa zahtjevom Italije s obzirom na to da je postojeće odstupanje isteklo 31. prosinca 2024.

Visoki troškovi grijanja nastaju zbog veoma oštrih klimatskih uvjeta ili zbog oštrih klimatskih uvjeta ili izoliranosti takvih zona u kombinaciji s otežanom opskrbom gorivom. Sniženje poreza može se primijeniti u geografskim područjima koja zadovoljavaju kriterije u nastavku. Na temelju članka 8. stavka 10. talijanskog Zakona br. 448/1998, porezna pogodnost primjenjuje se na zalihe predmetnog goriva (plinskog ulja i UNP-a) koje se koristi u općinama:  razvrstanima u klimatsku zonu F (najoštriji klimatski uvjeti unutar talijanskog državnog područja), kako je navedeno u Predsjedničkoj odluci br. 412 od 26. kolovoza 1993.,  u kojima ne postoji mreža za opskrbu plinom i koje su razvrstane u klimatsku zonu E, kako je navedeno u prethodno spomenutoj Predsjedničkoj odluci 412/1993. U tom slučaju, kako je predviđeno člankom 8. stavkom 10. točkom (c) podtočkom 4. Zakona br. 448/1998., porezna pogodnost povući će se čim se općina poveže s mrežom za opskrbu plinom 3 ,  u regiji Sardiniji i na manjim otocima ako u predmetnoj općini nije uvedena mreža za opskrbu plinom. Ovo se odnosi na sve talijanske otoke osim Sicilije.

U dopisu od 24. travnja 2024. talijanska nadležna tijela obavijestila su Komisiju da namjeravaju produljiti postojeću mjeru do 31. prosinca 2030. Dopisima od 12. rujna i 21. studenog 2024. talijanska tijela dostavila su dodatne informacije.

Isprva je zatraženo da se odstupanje primjenjuje od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2030., što je unutar najduljeg razdoblja dopuštenog člankom 19. Direktive o oporezivanju energije. Nakon rasprava između talijanskih tijela i Komisije, posebno uzimajući u obzir prijedlog revizije Direktive 2003/96/EZ 4 , dogovoreno je da će se odstupanje prestati primjenjivati ranije, odnosno 31. prosinca 2028.

Zatražena smanjenja jednaka su smanjenjima iz prethodne odluke i iznose 122,56 EUR za 1 000 litara plinskog ulja koje se upotrebljava kao gorivo za ogrjev i 151,01 EUR za 1 000 kg UNP-a koji se upotrebljava kao gorivo za ogrjev 5 . Porezna pogodnost ne može se kombinirati s drugim umanjenim trošarinama.

Prema navodima talijanskih tijela, diferencijacija poreznih stopa temelji se na objektivnim kriterijima i njome se želi osigurati geografski kontinuitet s ostatkom talijanskog državnog područja, tj. stanovnicima prihvatljivih područja osigurati uvjete usporedive u odnosu na ostatak talijanskog stanovništva smanjenjem njihovih neproporcionalno visokih troškova grijanja.

Iznos smanjenja poreza jednak je za sve korisnike, a cilj mu je djelomično umanjiti dodatne troškove grijanja za stanovništvo prihvatljivih područja koji su posljedica hladne klime ili poteškoća u opskrbi gorivom.

Osobitost otoka očituje se i u tome da je zbog njihovih geografskih posebnosti opskrba gorivom ograničena pa je zbog dodatnih troškova prijevoza gorivo skuplje nego u kopnenom dijelu Italije. Sniženje poreza ne dovodi do prekomjerne naknade niti obara cijene UNP-a i plinskog ulja ispod razine cijene na kopnu. U pogledu zahtjeva za subvenciju na manjim otocima, logistički je lanac neizbježno skuplji na tim lokacijama nego u kopnenom dijelu Italije. Viši troškovi posljedica su nedostatka primarne logistike, što dovodi do većih troškova distribucije. Viši troškovi nastaju i zbog često otežanog cestovnog pristupa, troškova motornog goriva viših od onih na kopnu, troškova prijevoza za pristup manjim otocima te zbog ograničenih količina pojedinačnih opskrba.

Talijanska tijela istaknula su da je smanjenje poreza od 2019. do 2023. u prosjeku iznosilo 9 % cijene plinskog ulja koje se upotrebljava za grijanje i 13 % cijene UNP-a za istu svrhu.

Kad je riječ o dodatnim troškovima prijevoza u područjima u nepovoljnom položaju obuhvaćenima mjerom (planinska područja, Sardinija i mali otoci), procjenjuje se da su u usporedbi s ostalim dijelovima Italije ti troškovi oko 120 % veći. To je zato što se za udaljenija područja upotrebljavaju dulje (i složenije) rute pa se uz to moraju upotrebljavati prijevozna sredstva manjeg kapaciteta. Prethodno navedeni iznos prosjek je kojim se uzimaju u obzir i mogući dodatni troškovi opskrbe Sardinije i malih otoka brodovima.

U područjima koja ispunjavaju uvjete za smanjenje procjenjuje se da su izdaci za UNP za grijanje približno 90 % veći u klimatskoj zoni E i 170 % veći u klimatskoj zoni F.

Uzimajući u obzir sve te čimbenike, u klimatskim zonama E i F te na Sardiniji i na malim otocima trošak plinskog ulja i UNP-a za grijanje trenutačno je u prosjeku 10 % niži nego što bi bio da nije uvedeno smanjenje.

Kad je riječ o broju korisnika mjere, procjenjuje se da je trenutačno broj potencijalnih korisnika 3 961 546 kućanstava.

Godišnji proračunski izdaci za mjeru iznose otprilike 142,8 milijuna EUR.

Tekst članka 19. stavka 1. prvog podstavka Direktive glasi:

„Dodatno odredbama u prethodnim člancima, posebno člancima 5., 15. i 17., djelujući jednoglasno na prijedlog Komisije, Vijeće može ovlastiti bilo koju državu članicu da uvede daljnja oslobođenja ili sniženja radi provođenja pojedinih politika.”

Mogućnost uvođenja povoljnijeg poreznog tretmana za plinsko ulje i UNP koji se koriste za grijanje u određenim geografskim područjima u nepovoljnom položaju može se predvidjeti u skladu s člankom 19. Direktive jer je cilj tog članka omogućiti državama članicama uvođenje dodatnih oslobođenja ili sniženja radi provedbe pojedinih politika.

Italija je zatražila da se mjera primjenjuje na najdulje razdoblje dopušteno člankom 19. stavkom 2. Direktive, tj. šest godina (od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2030.). Razdoblje primjene odstupanja u načelu bi trebalo biti dovoljno dugo da se za predmetna geografska područja osigura dovoljan stupanj sigurnosti.

Nakon rasprava između talijanskih tijela i Komisije, posebno uzimajući u obzir prijedlog revizije Direktive 2003/96/EZ, dogovoreno je da će se odstupanje prestati primjenjivati ranije, odnosno 31. prosinca 2028. S obzirom na to da postojeći režim nema negativan utjecaj na trgovinu unutar EU-a i opću razinu oporezivanja goriva u Italiji, kako bi se osigurala pravna sigurnost za predmetne geografske regije, Komisija u ovoj fazi predlaže da se odstupanje odobri na četiri godine, tj. od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2028. Međutim, kako se ne bi ugrozio budući razvoj postojećeg pravnog okvira, primjereno je osigurati da, ako Vijeće postupajući na temelju članka 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili neke druge relevantne odredbe Ugovora uvede izmijenjen opći sustav oporezivanja energenata s kojim to odobrenje ne bi bilo uskladivo, ova Odluka prestane važiti na dan početka primjene tih izmijenjenih pravila.

Komisija mora ispitati svaki zahtjev za odstupanje na temelju članka 19. Direktive o oporezivanju energije, uzimajući u obzir ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, potrebu da se osigura pravedno tržišno natjecanje te politike EU-a u području zdravlja, okoliša, energetike i prijevoza.

Diferencijacijom poreznih stopa djelomično se umanjuju dodatni troškovi grijanja koje snose građani u određenim geografskim područjima u Italiji koja su u nepovoljnom položaju u odnosu na ostatak državnog područja i u slučaju kojih bi primjena standardnih poreznih stopa na UNP i plinsko ulje korištenih za grijanje stoga dovela do prekomjernog poreznog opterećenja. Nepovoljan geografski položaj dovodi do dodatnih troškova grijanja zbog oštrih klimatskih uvjeta ili izoliranosti tih zona u kombinaciji s nedostupnošću alternativnih resursa za grijanje, a posebno s nemogućnošću pristupa mreži za opskrbu prirodnim plinom. Snižene stope oporezivanja plinskog ulja i UNP-a i dalje su više od minimalnih razina oporezivanja u EU-u utvrđenih Direktivom o oporezivanju energije te samo djelomično umanjuju dodatni troškove grijanja nastale u predmetnim geografskim područjima.

Stoga se može smatrati da je umanjenje u skladu s ciljem kojim se osiguravaju porezni poticaji radi energetske učinkovitosti.

Nije utvrđeno da je mjera nespojiva s odgovarajućim politikama EU-a u području okoliša i energetike.

Nadalje, mjera je primjerena u odnosu na ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i potrebu osiguranja pravednog tržišnog natjecanja. Njome se samo žele djelomično kompenzirati dodatni troškovi grijanja povezani s objektivnim uvjetima u predmetnim područjima. Sniženje poreza ne može se zbrajati s drugim vrstama umanjenja poreza i ne primjenjuje se na druge oblike uporabe goriva za grijanje, osim za grijanje prostora.

Mjera se može smatrati državnom potporom u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a. Budući da su snižene stope iznad najnižih stopa u EU-u, čini se da je mjera obuhvaćena člankom 44. Uredbe Komisije (EU) 651/2014, kojim se određuju uvjeti pod kojima se potpora u obliku sniženja poreza u skladu s Direktivom 2003/96/EZ može izuzeti od obveze prijave državne potpore. Međutim, u ovoj fazi nije moguće utvrditi jesu li ispunjeni svi uvjeti iz te Uredbe i ne dovodi li se prijedlogom provedbene odluke Vijeća u pitanje obveza države članice da osigura poštovanje pravila o državnim potporama, posebno u slučaju potpore na koju se primjenjuje izuzeće, a koja je obuhvaćena Uredbom Komisije (EU) 651/2014. Prijedlogom provedbene odluke Vijeća ujedno se ne dovodi u pitanje obveza države članice u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a da prijavljuje potporu Komisiji prije nego potpora stupi na snagu, ako nova potpora nije obuhvaćena skupnim izuzećem.

Članak 19. Direktive Vijeća 2003/96/EZ.

Područje neizravnog oporezivanja obuhvaćeno člankom 113. UFEU-a samo po sebi ne pripada isključivoj nadležnosti Europske unije u smislu članka 3. UFEU-a.

Međutim, u skladu s člankom 19. Direktive 2003/96/EZ Vijeću je u okviru sekundarnog prava dana isključiva nadležnost za ovlašćivanje države članice da uvede daljnja oslobođenja ili sniženja u smislu te odredbe. Stoga države članice ne mogu preuzeti ulogu Vijeća. U skladu s tim, načelo supsidijarnosti ne može se primijeniti na ovu provedbenu odluku. U svakom slučaju, s obzirom na to da ovaj akt nije nacrt zakonodavnog akta, nije ga potrebno proslijediti nacionalnim parlamentima u skladu s Protokolom br. 2 uz Ugovore radi preispitivanja usklađenosti s načelom supsidijarnosti.

Prijedlog je u skladu s načelom proporcionalnosti. Sniženje poreza ne prelazi razinu koja je nužna za postizanje predmetnih ciljeva. Sniženja poreza primjenjuju se u određenim geografskim područjima. Odobrene porezne stope nadilaze minimalnu razinu oporezivanja propisanu Direktivom.

Predloženi je instrument provedbena odluka Vijeća. Člankom 19. Direktive 2003/96/EZ predviđena je samo ta vrsta mjere.

Nije potrebna evaluacija postojećeg zakonodavstva zbog ove mjere.

Ovaj se prijedlog temelji na zahtjevu koji je podnijela Italija i odnosi se samo na tu državu članicu. Stoga nije provedeno savjetovanje s dionicima.

Nije bilo potrebno obratiti se vanjskim stručnjacima.

Procjena učinka nije provedena.

Mjerom se ne predviđa pojednostavnjivanje. Ona se temelji na zahtjevu koji je podnijela Italija i odnosi se samo na tu državu članicu.

Mjera ne utječe na temeljna prava.

Mjera ne dovodi do financijskog ili administrativnog opterećenja Unije. Prijedlog stoga ne utječe na proračun Unije.

Nije potreban plan provedbe. Ovaj se prijedlog odnosi na odobrenje sniženja poreza koje se izdaje pojedinačnoj državi članici na njezin zahtjev. Daje se na ograničeno razdoblje do 31. prosinca 2028. Stope poreza koje će se primjenjivati moraju biti u skladu s najnižim razinama oporezivanja utvrđenima u Direktivi o oporezivanju energije. Mjera se može evaluirati u slučaju zahtjeva za produljenje nakon isteka razdoblja valjanosti.

Za ovaj prijedlog nije potrebna objava dokumenata s objašnjenjima o prenošenju.

U članku 1. Italija se ovlašćuje da primijeni snižene stope oporezivanja plinskog ulja i UNP-a koji se koriste za grijanje u određenim geografskim područjima u nepovoljnom položaju. Porezne stope moraju biti u skladu s najnižim razinama oporezivanja utvrđenima u Direktivi.

U članku 2. utvrđuje se da je prihvatljivost nekih od predmetnih geografskih područja uvjetovana nedostupnošću mreže prirodnog plina u predmetnim općinama.

Člankom 3. utvrđuje se da se zatraženo ovlaštenje izdaje s učinkom od 1. siječnja 2025., kao nastavak ovlaštenja na temelju postojeće Provedbene odluke Vijeća 2019/814, do 31. prosinca 2028., a pritom se ne premašuje najdulje razdoblje dopušteno u skladu s Direktivom.