EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 5.7.2023.

COM(2023) 432 final

2023/0260(NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o sklapanju, u ime Europske unije, Naprednog okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Politički gledano, Napredni okvirni sporazum s Republikom Čileom (dalje u tekstu: „Čile”) predstavlja važan korak za jačanje uloge Europske unije u Južnoj Americi, utemeljen na zajedničkim univerzalnim vrijednostima kao što su demokracija i ljudska prava. Njime se poboljšavaju uvjeti za jačanje političke, regionalne i globalne suradnje između dvaju partnera koji razmišljaju na sličan način. Provedba Naprednog okvirnog sporazuma imat će praktične koristi za obje strane i služiti kao temelj za promicanje širih političkih interesa Europske unije.

Svijet se znatno promijenio u odnosu na vrijeme kad je Sporazum o pridruživanju potpisan prije 20 godina. Napredni okvirni sporazum odražava te promjene i odgovara na aktualne globalne izazove. Ovo ažuriranje Sporazuma provodi se u doba nepredviđenih globalnih izazova koje je donijela ruska invazija na Ukrajinu, s kojima su sad suočena društva i gospodarstva EU-a i Čilea. Posljedice rata, uključujući globalnu inflaciju, poremećaje u lancima opskrbe i energetsku krizu, pokazale su da hitno treba ojačati uzajamno korisne veze s ključnim saveznicima sličnih stavova kako bi se ubrzala energetska tranzicija, ojačali strateški lanci opskrbe i diversificirali izvori opskrbe.

Europska komisija donijela je 2006. strategiju „Globalna Europa”, kojom je modernizirala program trgovinske politike EU-a i usmjerila se na produbljivanje trgovinskih sporazuma. EU je već sklopio sporazume s drugim zemljama u toj regiji (s Kolumbijom, Ekvadorom i Peruom trgovinske sporazume, sa Srednjom Amerikom Sporazum o pridruživanju), a i šire, među ostalim s Kanadom, Japanom, Novim Zelandom, Singapurom i Vijetnamom.

Čile je potpisao 26 sporazuma o slobodnoj trgovini sa 64 zemlje, uključujući SAD (2004.), Kinu (2006.) i Japan (2007.). Osim toga, pridružio se Pacifičkom savezu i Transpacifičkom partnerstvu (sad Sveobuhvatni i progresivni sporazum za transpacifičko partnerstvo).

Ambicije i područje primjene navedenih međunarodnih sporazuma u većini su područja znatno širi od postojećeg Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea. Zbog toga su obje stranke izrazile interes za modernizaciju Sporazuma kako bi dodatno produbile svoje političke i gospodarske odnose te poboljšale suradnju i trgovinu.

Tijekom sastanka na marginama sastanka na vrhu EU-a i CELAC-a održanog u Santiagu 26. i 27. siječnja 2013. čelnici iz EU-a i Čilea dogovorili su se da bi trebali razmotriti kako modernizirati Sporazum nakon 10 godina njegove provedbe. Vijeće za pridruživanje EU – Čile u travnju 2015. na svojem šestom sastanku podržalo je osnivanje zajedničke radne skupine („Skupina”) za modernizaciju Sporazuma. Zadaća Skupine bila je da u okviru pripremnih radnji procijeni razinu ambicije za očekivano potrebne pregovore o modernizaciji Sporazuma u svim područjima. Osnovane su dvije podskupine, jedna nadležna za politiku i suradnju, a druga za trgovinu. Te su podskupine dovršile svoje zadaće uoči 14. sastanka Vijeća za pridruživanje EU – Čile, održanog 31. siječnja 2017.

Vijeće je 13. studenoga 2017. donijelo Odluku o ovlašćivanju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku za otvaranje pregovora o moderniziranom sporazumu s Čileom, kojim bi se zamijenio Sporazum o pridruživanju 2 .

Pregovori su službeno započeli 16. studenoga 2017. Provedeni su uz savjetovanje s Radnom skupinom Vijeća za Latinsku Ameriku i karipske zemlje. S Odborom za trgovinsku politiku provedeno je savjetovanje o dijelovima Sporazuma povezanima s trgovinom. Europski parlament obaviješten je o ishodu pregovora.

EU i Čile 9. prosinca 2022. u Bruxellesu postigli su politički zaključak pregovora. Modernizacija postojećeg Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea odnosi se na dva pravna instrumenta:

1.Napredni okvirni sporazum koji je priložen ovom prijedlogu i koji uključuje a) stup politike i suradnje i b) stup trgovine i ulaganja (uključujući odredbe o zaštiti ulaganja); i

2.Privremeni sporazum o trgovini između Europske unije i Republike Čilea (dalje u tekstu: „Privremeni sporazum o trgovini”), kojim je obuhvaćena liberalizacija trgovine i ulaganja. Privremeni sporazum o trgovini prestat će se primjenjivati kad na snagu stupi Napredni okvirni sporazum.

Napredni okvirni sporazum obuhvaća standardne klauzule EU-a o ljudskim pravima, Međunarodnom kaznenom sudu, oružju za masovno uništenje, malom i lakom oružju te borbi protiv terorizma. Obuhvaća i suradnju u područjima kao što su zdravstvo, okoliš, klimatske promjene, upravljanje oceanima, energetika, oporezivanje, obrazovanje i kultura, rad, zapošljavanje i socijalna politika, znanost i tehnologija te promet. Naprednim okvirnim sporazumom obuhvaćena su i pitanja pravne suradnje, vladavine prava, pranja novca i financiranja terorizma, organiziranog kriminaliteta i korupcije. Trgovinskim dijelom Naprednog okvirnog sporazuma područje primjene postojećeg bilateralnog trgovinskog okvira proširuje se i prilagođava novim političkim i gospodarskim globalnim izazovima, novim uvjetima partnerstva EU-a i Čilea i razini ambicije nedavno sklopljenih trgovinskih sporazuma i pregovora koje vode EU i Čile.

Naprednim okvirnim sporazumom uspostavlja se institucijski okvir koji se sastoji od Zajedničkog vijeća, Zajedničkog odbora te pododbora i drugih tijela koja pomažu Zajedničkom vijeću. Njime se uspostavlja i mehanizam za slučajeve da jedna od stranaka ne ispuni obveze koje je preuzela na temelju Naprednog okvirnog sporazuma.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Napredni okvirni sporazum potpuno je u skladu s općom vizijom EU-a za partnerstvo s Latinskom Amerikom i karipskim zemljama, kako je navedena u Zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu i Vijeću od 17. travnja 2019. pod naslovom „Europska unija, Latinska Amerika i karipske zemlje: zajedničkim snagama za zajedničku budućnost”. Uklapa se i u Program rada Europske komisije za 2023. („snažnija Europa u svijetu”).

Osim toga, dio Naprednog okvirnog sporazuma koji se odnosi na trgovinu i ulaganja u potpunosti je u skladu sa strategijom „Trgovina za sve” iz listopada 2015.: njime se trgovinska i ulagačka politika oslanja na europske i univerzalne standarde i vrijednosti uz temeljne gospodarske interese te se ističu održivi razvoj, ljudska prava, borba protiv utaje poreza, zaštita potrošača te odgovorna i poštena trgovina.

Napredni okvirni sporazum služit će kao moderniziran i opsežan pravni okvir za odnose EU-a i Čilea i zamijeniti postojeći Sporazum o pridruživanju, uključujući sve naknadne odluke njegovih institucijskih tijela. EU i Čile već su sklapali bilateralne sektorske sporazume, uključujući Sporazum o trgovini vinima i Sporazum o trgovini jakim alkoholnim pićima i aromatiziranim pićima (dalje u tekstu „sporazumi o vinima i jakim alkoholnim pićima”), koji su potpisani u Bruxellesu i kojima se uzajamno priznaju i štite nazivi za vina i jaka alkoholna pića. Sporazumi o vinima i jakim alkoholnim pićima, koji su prethodno bili priloženi Sporazumu o pridruživanju 3 , uključeni su u Napredni okvirni sporazum.

 •Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Osim toga, Naprednom okvirnom sporazumu i Privremenom sporazumu o trgovini priložene su Zajedničke izjave o odredbama o trgovini i održivom razvoju, u kojima se predviđa da stranke nakon stupanja na snagu privremenog sporazuma o trgovini pokrenu službeno preispitivanje njegovih aspekata trgovine i održivog razvoja kako bi razmotrile mogu li se, prema potrebi, uključiti dodatne odredbe koje bi stranke tad smatrale relevantnima, među ostalim s obzirom na svoj politički razvoj i aktualnu međunarodnu ugovornu praksu. Takve dodatne odredbe mogu se konkretnije odnositi na daljnje jačanje provedbenog mehanizma iz poglavlja o trgovini i održivom razvoju, uključujući mogućnost primjene faze usklađivanja i odgovarajuće protumjere kao krajnje mjere. Neovisno o ishodu tog preispitivanja stranke će razmotriti i mogućnost da u buduće sporazume kao jedan od ključnih elemenata uključe Pariški sporazum o klimatskim promjenama.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Materijalna pravna osnova

Materijalna pravna osnova za odluku na temelju članka 218. stavka 6. UFEU-a prije svega ovisi o cilju i sadržaju Sporazuma. U skladu sa sudskom praksom, ako se ispitivanjem mjere EU-a utvrdi da ona ima dva cilja ili elementa i ako se može utvrditi da je jedan od ta dva cilja ili elementa glavni ili prevladavajući, a drugi samo sporedan, ta se mjera mora temeljiti na samo jednoj pravnoj osnovi, naime onoj koju zahtijeva glavni ili prevladavajući cilj odnosno element.

Iznimno, ako se s druge strane utvrdi da mjera istodobno ima više ciljeva ili više elemenata koji su neodvojivo povezani, a nijedan nije sporedan u odnosu na drugi, pa su stoga primjenjive različite odredbe Ugovora, mjera se mora temeljiti na različitim odgovarajućim pravnim osnovama (vidjeti u tom smislu presude od 10. siječnja 2006., Komisija protiv Parlamenta i Vijeća, C-178/03, EU:C:2006:4, t. 42. i 43.; od 11. lipnja 2014., Komisija protiv Vijeća, C-377/12, EU:C:2014:1903, t. 34.; od 14. lipnja 2016., Parlament protiv Vijeća, C-263/14, EU:C:2016:435, t. 44.; i od 4. rujna 2018., Komisija protiv Vijeća (Kazahstan), C-244/17, ECLI:EU:C:2018:662, t. 40.).

U članku 218. stavku 6. točki (a) podtočki iii. UFEU-a propisano je da ako se nekim sporazumom uspostavlja poseban institucionalni okvir utvrđivanjem postupaka suradnje, Vijeće donosi odluku o sklapanju tog sporazuma nakon dobivanja prethodne suglasnosti Europskog parlamenta.

Člankom 218. stavkom 8. UFEU-a propisano je da Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, osim u okolnostima navedenima u članku 218. stavku 8. drugom podstavku UFEU-a, kad Vijeće mora odlučiti jednoglasno. Budući da su glavni elementi Naprednog okvirnog sporazuma trgovinska politika, promet te gospodarska, financijska i tehnička suradnja s trećim zemljama, pravilo glasovanja u ovom je konkretnom slučaju glasovanje kvalificiranom većinom.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Vijeće je 13. studenoga 2017. donijelo Odluku o ovlašćivanju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku za otvaranje pregovora o moderniziranom sporazumu s Čileom, kojim bi se zamijenio Sporazum o pridruživanju.

Dijelovi Naprednog okvirnog sporazuma u podijeljenoj nadležnosti EU-a i država članica obuhvaćaju područja i elemente politike koji su pogodni za vanjsko djelovanje na razini Unije. U područjima politike u kojima se regulatorno djelovanje poduzima na razini Unije neizbježno je vanjsko izvršavanje obuhvaćenih nadležnosti Unije (članak 3. stavak 2. UFEU-a). Osim toga, radi konstruktivnosti suradnje i povoljnijeg pregovaračkog položaja u odnosu na Čile ocijenjeno je da je djelovanje na razini Unije bolje od djelovanja na razini pojedinačnih država članica. Stoga se djelovanje na razini Unije smatralo djelotvornijim od djelovanja na nacionalnoj razini.

•Proporcionalnost

Ovom se inicijativom izravno nastoji ostvariti cilj Unije u okviru vanjskog djelovanja i pridonijeti političkom prioritetu „EU-a kao snažnijeg globalnog dionika”. Inicijativa je u skladu s ambicijama Globalne strategije EU-a, a to su suradnja s drugim zemljama i odgovorno revidiranje naših vanjskih partnerstava radi ostvarenja vanjskih prioriteta EU-a. Njome se pridonosi ciljevima EU-a u pogledu trgovine i gospodarske i tehničke suradnje s trećim zemljama.

Pregovori o Naprednom okvirnom sporazumu s Čileom vođeni su u skladu s pregovaračkim smjernicama koje je utvrdilo Vijeće. Ishod pregovora ne prelazi ono što je potrebno za postizanje ciljeva politike utvrđenih u pregovaračkim smjernicama.

•Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Te su studije pokazale da, iako je postojeći trgovinski stup u vrijeme njihove provedbe bio opsežan, postoji prostor za daljnja poboljšanja pravila i proširenje pristupa tržištu. U njima je zaključeno i da je potrebno ažurirati Sporazum o pridruživanju kako bi se uzela u obzir nova kretanja u svjetskoj trgovini.

Nadalje, Komisija je naručila procjenu učinka na održivost kao potporu pregovorima za modernizaciju trgovinskog dijela Sporazuma o pridruživanju s Čileom, koja je dovršena u svibnju 2019.

•Savjetovanja s dionicima

U kontekstu procjene učinka Glavna uprava za trgovinu savjetovala se o modernizaciji sa zainteresiranim dionicima, uključujući poduzeća, dionike iz civilnog društva, nevladine organizacije, sindikate te trgovinska udruženja, gospodarske komore i druge privatne zainteresirane strane. Ta savjetovanja s dionicima provedena su u obliku različitih aktivnosti savjetovanja, uključujući otvoreno javno internetsko savjetovanje.

Te vanjske studije i savjetovanja provedena za njihovu pripremu Komisiji su pružili vrijedan temelj za pregovore o Naprednom okvirnom sporazumu.

Tijekom pregovora organizirani su i sastanci za informiranje organizacija civilnog društva o napretku pregovora i razmjene mišljenja o modernizaciji.

Pregovori su vođeni uz savjetovanje s Radnom skupinom Vijeća za Latinsku Ameriku i karipske zemlje o političkim aspektima i aspektima suradnje Naprednog okvirnog sporazuma te uz savjetovanje s Odborom za trgovinsku politiku o trgovinskim aspektima kao posebnim odborom koji je Vijeće odredilo u skladu s člankom 218. stavkom 4. UFEU-a. Europski parlament i Europski gospodarski i socijalni odbor dobivali su redovite obavijesti u Odboru za međunarodnu trgovinu (INTA), posebno njegovoj skupini za praćenje Čilea, i Odboru za vanjske poslove. Tijekom cijelog procesa objema institucijama dostavljani su tekstovi proizašli iz faza pregovora.

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

 •Procjena učinka

Nadalje, procjena učinka na održivost provedena tijekom pregovora daje sveobuhvatan pregled mogućih gospodarskih, socijalnih i okolišnih učinaka povećane liberalizacije trgovine u EU-u i Čileu na temelju Naprednog okvirnog sporazuma. U procjeni učinka na održivost analiziraju se i mogući učinci modernizacije na ljudska prava te na sektore proizvodnje, poljoprivrede i usluga.

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

•Temeljna prava

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

•Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Napredni okvirni sporazum uključuje i mehanizam savjetovanja s civilnim društvom, koji je proširen na cijeli Sporazum kako bi se omogućilo da civilno društvo obiju strana može dati svoje mišljenje o svim odredbama Sporazuma.

·politički dijalog, vanjska politika, međunarodni mir i sigurnost, upravljanje i ljudska prava,

·pravda, sloboda i sigurnost,

·održivi razvoj,

·gospodarsko, socijalno i kulturno partnerstvo,

·druga područja (makroekonomske politike, porezna pitanja, politika zaštite potrošača, javno zdravlje, sport i tjelesna aktivnost),

·modernizacija države i javne službe, decentralizacija, regionalne politike i međuinstitucijska suradnja.

Vodi se računa o širokom rasponu ključnih pitanja, uključujući zaštitu okoliša, klimatske promjene, održivu energiju, upravljanje oceanima, vladavinu prava, ljudska prava i prava žena, odgovorno poslovno ponašanje, radnička prava i smanjenje rizika od katastrofa. Odredbama iz dijela II. omogućit će se usklađenije i zajedničko djelovanje u novim područjima kao što su javno zdravstvo, modernizacija države, upravljanje migracijskim tokovima, neširenje oružja za masovno uništenje, pranje novca ili financiranje terorizma i kibernetički kriminalitet.

Time će se ojačati partnerstvo na globalnoj razini, npr. s obzirom na Program održivog razvoja do 2030., mjere protiv klimatskih promjena, upravljanje oceanima i pitanja globalnog demokratskog upravljanja i ljudskih prava, međunarodnih migracija, mira i sigurnosti.

Ciljevi su odredaba tog protokola sprečavanje korupcije u trgovini i ulaganjima različitim mjerama, posebno promicanjem integriteta u privatnom i javnom sektoru, jačanjem unutarnjih kontrola, vanjske revizije i financijskog izvještavanja te jačanjem aktualne borbe protiv korupcije međunarodnim konvencijama, posebno Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv korupcije (UNCAC).

U tom pogledu stranke ponovno naglašavaju svoju predanost tome da se korupcija učini kaznenim djelom za državne službenike, a razmotrit će i mogućnost da se smatra kaznenim djelom i za poduzeća. Obje su se stranke složile s uvođenjem određenih kazni u borbi protiv pranja novca.

Protokolom se promiče i aktivno sudjelovanje civilnog društva u sprečavanju i borbi protiv korupcije. Predviđen je i mehanizam savjetovanja u slučaju neslaganja u pogledu tumačenja ili provedbe antikorupcijskih odredbi.

U skladu s ciljevima utvrđenima pregovaračkim smjernicama dio III. Naprednog okvirnog sporazuma bit će usmjeren na:

·poboljšanje pristupa tržištu za izvoz poljoprivrednih proizvoda i ribarstva te jačanje propisa,

·pojednostavnjenje pravila o podrijetlu,

·moderniziranje i pojednostavnjenje postupaka na granicama,

·jamčenje poštene trgovine i poslovnog okruženja,

·osiguravanje održivosti,

·potrebe malih poduzeća,

·mogućnosti za pružatelje usluga i propise o digitalnoj trgovini,

·poticanje ulaganja,

·pristup čileanskim javnim natječajima,

·jačanje zaštite inovacija i kreativnih djela,

·sigurnost i održivost trgovine poljoprivredno-prehrambenim proizvodima,

·osiguravanje da tehnički propisi, norme i postupci ocjenjivanja sukladnosti ne budu diskriminirajući i da ne stvaraju nepotrebne prepreke trgovini,

·transparentnost i dobru regulatornu praksu,

·modernizaciju postupaka za rješavanje sporova.

Predviđa se mogućnost da se Sporazum privremeno primjenjuje u cijelosti ili djelomično. Sporazum se sklapa na neodređeno vrijeme i zamjenjuje Sporazum o pridruživanju i Privremeni sporazum o trgovini.

2023/0260 (NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o sklapanju, u ime Europske unije, Naprednog okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1., članak 100. stavak 2., članke 207. i 212., u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta 7 ,

budući da:

(1)U skladu s Odlukom Vijeća br. [XX] 8 , Napredni okvirni sporazum između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane (dalje u tekstu: „Sporazum”) potpisan je [XX XXX 2023.], podložno njegovu kasnijem sklapanju. Istog su dana Europska unija i Čile potvrdili i Zajedničku izjavu o odredbama o trgovini i održivom razvoju sadržanima u Naprednom okvirnom sporazumu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane (dalje u tekstu: „Zajednička izjava”),

(2)Sporazum i Zajedničku izjavu trebalo bi odobriti u ime Unije.

(3)U skladu s člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije primjereno je ovlastiti Komisiju da u ime Unije odobri stajalište koje treba zauzeti o određenim izmjenama Sporazuma koje treba donijeti pojednostavnjenim postupkom u skladu s člankom 28.20. i člankom 41.7. stavkom 14. Sporazuma te koje donosi tijelo osnovano Sporazumom na temelju članka 32.34. i članka 8.5. stavka 1. točke (a) podtočke x. Sporazuma.

(4)Sporazumom se, u skladu s njegovim člankom 41.10., unutar Unije osobama ne dodjeljuju prava ili obveze, osim onih koji nastaju između stranaka na temelju međunarodnog javnog prava.

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1. Sporazum se odobrava u ime Unije.

2. Zajednička izjava se odobrava u ime Unije.

3. Tekstovi Sporazuma i Zajedničke izjave priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

Za potrebe članka 28.20. Sporazuma, izmjene ili ispravke u vezi s prilozima 28.-A i 28.-B Sporazumu odobrava Komisija u ime Unije.

Članak 3.

Za potrebe članka 32.34. i članka 8.5. stavka 1. točke (a) podtočke x. Sporazuma, izmjenu Priloga 32.-C Sporazumu odobrava Komisija u ime Unije.

Članak 4.

Za potrebe članka 41.7. stavka 14. Sporazuma, izmjenu dodataka Sporazumu o trgovini vinima u Prilogu V. Sporazumu o pridruživanju koji su potpisale Europske zajednice i njihove države članice, s jedne strane, i Republika Čile, s druge strane, 18. studenoga 2002. („Sporazum o pridruživanju”), kako je ugrađen u Sporazum, odobrava Komisija u ime Unije.

Za potrebe članka 41.7. stavka 14. Sporazuma, izmjenu dodataka Sporazumu o jakim alkoholnim pićima i aromatiziranim pićima u Prilogu VI. Sporazumu o pridruživanju, kako je ugrađen u Sporazum, odobrava Komisija u ime Unije.

Članak 5.

Komisija je ovlaštena da imenuje osobu ovlaštenu da dostavi, u ime Europske unije, obavijest predviđenu člankom 41.5. stavkom 1. iz poglavlja 41. Sporazuma, radi izražavanja suglasnosti Unije da bude obvezana Sporazumom.

Članak 6.

Ova Odluka stupa na snagu […] dana od dana donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    SL L 26, 31.1.2003.

(2)    JOIN(2017) 019 final.

(3)    Ti su sporazumi izmijenjeni 2005., 2006., 2009. i posljednji put 2022. (SL C 287/19 od 28. srpnja 2022.).

(4)    Čile nije primatelj službene razvojne pomoći u skladu s kriterijima koje je utvrdio Odbor za razvojnu pomoć OECD-a za razdoblje 2022. i 2023.

(5)     https://policy.trade.ec.europa.eu/analysis-and-assessment/sustainability-impact-assessments_en#chile .

(6)     https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52017SC0173 .

(7)    SL C , , str. .

(8)    [Umetnuti upućivanje]

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 5.7.2023.

COM(2023) 432 final

PRILOG

Prijedlogu ODLUKE VIJEĆA

o sklapanju, u ime Europske unije, Naprednog okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane

NAPREDNI OKVIRNI SPORAZUM
IZMEĐU EUROPSKE UNIJE I NJEZINIH DRŽAVA ČLANICA,
S JEDNE STRANE,
I REPUBLIKE ČILEA,
S DRUGE STRANE

PREAMBULA

KRALJEVINA BELGIJA,

REPUBLIKA BUGARSKA,

ČEŠKA REPUBLIKA,

KRALJEVINA DANSKA,

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA,

REPUBLIKA ESTONIJA,

IRSKA,

HELENSKA REPUBLIKA,

KRALJEVINA ŠPANJOLSKA,

FRANCUSKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA HRVATSKA,

TALIJANSKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA CIPAR,

REPUBLIKA LATVIJA,

REPUBLIKA LITVA,

VELIKO VOJVODSTVO LUKSEMBURG,

MAĐARSKA,

REPUBLIKA MALTA,

KRALJEVINA NIZOZEMSKA,

REPUBLIKA AUSTRIJA,

REPUBLIKA POLJSKA,

PORTUGALSKA REPUBLIKA,

RUMUNJSKA,

REPUBLIKA SLOVENIJA,

SLOVAČKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA FINSKA,

KRALJEVINA ŠVEDSKA,

ugovorne stranke Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, dalje u tekstu „države članice”,

i

EUROPSKA UNIJA,

   s jedne strane,

i

REPUBLIKA ČILE, dalje u tekstu „Čile”,

   s druge strane,

dalje u tekstu zajednički nazvane „stranke”,

UZIMAJUĆI U OBZIR snažne kulturne, političke i gospodarske veze te odnose suradnje koji ih ujedinjuju,

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju predanost demokratskim načelima, ljudskim pravima i temeljnim slobodama, vladavini prava i dobrom upravljanju te postizanju održivog razvoja i borbi protiv klimatskih promjena, koji čine osnovu za partnerstvo i suradnju,

DIJELEĆI mišljenje da je širenje oružja za masovno uništenje i sredstava njihove isporuke državnim i nedržavnim akterima jedna od najozbiljnijih prijetnji međunarodnom miru i sigurnosti,

IMAJUĆI NA UMU znatan doprinos jačanju tih odnosa koji je ostvaren na temelju Sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane, potpisanog u Bruxellesu 18. studenoga 2002.,

NAGLAŠAVAJUĆI sveobuhvatnu prirodu svojeg odnosa i važnost uspostave dosljednog okvira za promicanje njegova razvoja,

UZIMAJUĆI U OBZIR želju da osuvremene postojeći Sporazum o pridruživanju kako bi se uzele u obzir nove političke i gospodarske okolnosti i napredak njihova partnerstva,

PREPOZNAJUĆI važnost snažnog i učinkovitog multilateralnog sustava koji se temelji na međunarodnom pravu radi očuvanja mira, sprečavanja sukoba, jačanja međunarodne sigurnosti i rješavanja zajedničkih problema,

POTVRĐUJUĆI svoju predanost jačanju suradnje u bilateralnim, regionalnim i globalnim pitanjima od zajedničkog interesa te upotrebi svih dostupnih alata za promicanje aktivnosti osmišljenih za razvoj aktivne i uzajamne međunarodne suradnje,

POZDRAVLJAJUĆI donošenje i poziv na provedbu Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030., donesenog na Trećoj svjetskoj konferenciji UN-a u Sendaiju 18. ožujka 2015., Akcijskog plana iz Addis Abebe s Treće međunarodne konferencije o financiranju razvoja, donesenog u Addis Abebi od 13. do 16. srpnja 2015., Rezolucije 70/1 koju je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda i koja sadrži zaključni dokument „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030. i 17 ciljeva održivog razvoja” („Program do 2030.”), Pariškog sporazuma u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, sastavljenog u Parizu 12. prosinca 2015. („Pariški sporazum”), Novog programa za gradove, donesenog na Konferenciji UN-a o stanovanju i održivom urbanom razvoju (Habitat III) održanoj 20. listopada 2016. u Quitu („Novi program za gradove”) i obveza sa Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu, donesenih na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu u Istanbulu 23. i 24. svibnja 2016.,

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju predanost promicanju održivog razvoja u gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj dimenziji, predanost razvoju međunarodne trgovine na način kojim se doprinosi održivom razvoju u tim trima dimenzijama, koje su prepoznate kao duboko povezane i međusobno se osnažuju te predanost promicanju postizanja ciljeva Programa do 2030.,

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju predanost proširenju i diversifikaciji trgovinskih odnosa u skladu sa Sporazumom iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, sastavljenim u Marakešu 15. travnja 1994., i posebnim ciljevima i odredbama utvrđenima u dijelu III. tog sporazuma,

ŽELEĆI ojačati gospodarske odnose, posebno one trgovinske i ulagačke, jačanjem i poboljšanjem pristupa tržištu te pridonošenjem gospodarskom rastu, istodobno imajući na umu potrebu za informiranjem javnosti o gospodarskom i socijalnom učinku štete nanesene okolišu, neodrživim obrascima proizvodnje i potrošnje i s njima povezanim učincima na dobrobit ljudi,

UVJERENE da će ovaj Sporazum stvoriti pozitivno ozračje za rast održivih gospodarskih odnosa među njima, a posebno u sektorima trgovine i ulaganja koji su ključni za ostvarenje gospodarskog i socijalnog razvoja, tehnološku inovaciju i modernizaciju,

PREPOZNAJUĆI da se odredbama ovog Sporazuma štite ulaganja i ulagatelji te da im je svrha poticati uzajamno korisnu poslovnu aktivnost bez ugrožavanja prava stranaka na reguliranje u javnom interesu na svojim područjima,

PREPOZNAJUĆI blisku vezu između inovacija i trgovine, kao i važnost inovacija za gospodarski rast i društveni razvoj, potvrđujući interes za promicanje viših razina suradnje u području inovacija, istraživanja, znanosti, tehnologije, prometa i drugih srodnih područja te promičući sudjelovanje javnog i privatnog sektora,

POTVRĐUJUĆI svoju predanost jačanju suradnje u području pravosuđa, slobode i sigurnosti,

PREPOZNAJUĆI uzajamne koristi od poboljšane suradnje u području obrazovanja, zaštite okoliša, kulture, istraživanja i inovacija, zapošljavanja i socijalnih pitanja, zdravlja te u drugim područjima od zajedničkog interesa,

IZRAŽAVAJUĆI odlučnost da nastave jačati svoje odnose novim sporazumima o suradnji, kao i odlučnost da se takva suradnja provodi u korist trećih zemalja, kako je navedeno u Memorandumu o razumijevanju o međunarodnoj suradnji koji su stranke potpisale 2015., te stalnim sudjelovanjem Čilea u regionalnim programima Europske unije,

PODSJEĆAJUĆI na važnost različitih sporazuma koje su potpisali Europska unija i Čile, kojima se potiče politički dijalog i suradnja u svim sektorskim područjima odnosa između stranaka te povećavaju trgovina i ulaganja,

NAPOMINJUĆI da, ako stranke u okviru ovog Sporazuma odluče sklopiti posebne sporazume u području slobode, sigurnosti i pravosuđa koje Europska unija može sklapati u skladu s dijelom III. glavom V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”), odredbe takvih budućih posebnih sporazuma ne bi obvezivale Irsku, osim ako Europska unija, istodobno s Irskom u pogledu njihovih prethodnih bilateralnih odnosa, obavijesti Čile da su takvi budući posebni sporazumi postali obvezujući za Irsku kao dio Europske unije u skladu s Protokolom br. 21 o stajalištu Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravosuđa priloženim Ugovoru o Europskoj uniji („UEU”) i UFEU-u. Isto tako, sve naknadne unutarnje mjere Europske unije koje se mogu donijeti u skladu s dijelom III. glavom V. UFEU-a za provedbu ovog Sporazuma ne bi obvezivale Irsku, osim ako je priopćila svoju želju da sudjeluje u takvim mjerama ili da ih prihvati u skladu s Protokolom br. 21. Napominjući i da bi takvi budući posebni sporazumi ili naknadne unutarnje mjere Europske unije bili obuhvaćeni opsegom Protokola br. 22 o stajalištu Danske priloženog UEU-u i UFEU-u,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

DIO I.

OPĆA NAČELA I CILJEVI

POGLAVLJE 1.

OPĆA NAČELA I CILJEVI

ČLANAK 1.1.

Ciljevi ovog Sporazuma

Ciljevi su ovog Sporazuma:

(a)    ponovno potvrditi pridruživanje između stranaka na temelju ojačanog partnerstva, pojačanog političkog dijaloga i pojačane suradnje u pitanjima od zajedničkog interesa, uključujući inovacije u svim primjenjivim područjima;

(b)    poticati povećanu trgovinu i ulaganja između stranaka širenjem i diversifikacijom njihovih trgovinskih odnosa, čime bi se trebalo pridonijeti većem gospodarskom rastu i poboljšanju kvalitete života; i

(c)    ojačati postojeći odnos suradnje između stranaka, uključujući međunarodnu suradnju za održivi razvoj i poticanje zajedničkog rada, u svrhu doprinosa provedbi Programa do 2030.

ČLANAK 1.2.

Opća načela

1.    Stranke potvrđuju svoju snažnu potporu načelima iz Povelje Ujedinjenih naroda.

2.    Poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda kako su utvrđeni u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju je 10. prosinca 1948. donijela Opća skupština UN-a, i u drugim odgovarajućim međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava u kojima predmetne stranke sudjeluju kao stranke te načela vladavine prava i dobrog upravljanja kojima se podupiru unutarnje i međunarodne politike obiju stranaka čine ključan element ovog Sporazuma.

3.    Stranke dijele stajalište da širenje oružja za masovno uništenje i sredstava njihove isporuke državnim i nedržavnim akterima predstavlja veliku prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti.

4.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost tome da nastave promicati održivi razvoj u svim njegovim dimenzijama, čime se doprinosi postizanju međunarodno dogovorenih ciljeva održivog razvoja, što uključuje suradnju radi svladavanja globalnih izazova u području okoliša.

5.    Stranke potvrđuju svoju predanost tome da rodna ravnopravnost te osnaživanje žena i djevojčica budu općeprihvaćene vrijednosti.

6.    Stranke ponovno potvrđuju svoju potporu Deklaraciji Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda donesenoj 13. rujna 2007. i obvezi poštovanja kulturne raznolikosti i zaštite prava autohtonih naroda.

7.    Stranke provode ovaj Sporazum na temelju zajedničkih vrijednosti, koje uključuju načela dijaloga, uzajamnog poštovanja, ravnopravnog partnerstva, multilateralizma, konsenzusa i poštovanja međunarodnog prava.

ČLANAK 1.3.

Definicije

Za potrebe ovog Sporazuma:

(a)    „Sporazum o pridruživanju” znači Sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane, potpisan u Bruxellesu 18. studenoga 2002.;

(b)    „Privremeni sporazum o trgovini” znači Privremeni sporazum o trgovini između Europske unije, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane, koji se mora sklopiti;

(c)    „treća zemlja” znači država ili državno područje izvan teritorijalnog područja primjene ovog Sporazuma; i

(d)    „Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora” znači Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora, sastavljena u Beču 23. svibnja 1969.

DIO II.

POLITIČKI DIJALOG I SURADNJA

POGLAVLJE 2.

POLITIČKI DIJALOG, VANJSKA POLITIKA, MEĐUNARODNI MIR
I SIGURNOST, UPRAVLJANJE I LJUDSKA PRAVA

ČLANAK 2.1.

Politički dijalog

1.    Stranke jačaju svoj politički dijalog i suradnju na svim razinama putem razmjena i savjetovanja o bilateralnim, regionalnim, međunarodnim i multilateralnim pitanjima radi učvršćivanja pojačanog partnerstva.

2.    Političkim dijalogom nastoji se:

(a)    promicati razvoj bilateralnih odnosa i jačati partnerstvo

(b)    jačati suradnja u regionalnim i globalnim izazovima i pitanjima

(c)    jačati institucionalne sposobnosti, što između ostalog uključuje modernizaciju države, decentralizaciju i promicanje međuinstitucijske suradnje.

3.    Politički dijalog stranaka može se odvijati u sljedećim oblicima, prema uzajamnom dogovoru:

(a)    savjetovanja, sastanci i posjeti na vrhu;

(b)    savjetovanja, sastanci i posjeti na ministarskoj razini;

(c)    redoviti sastanci viših dužnosnika, uključujući politički dijalog na visokoj razini;

(d)    sektorski dijalozi, među ostalim razmjenom misija i stručnjaka o pitanjima od zajedničkog interesa;

(e)    razmjene izaslanstava i drugih kontakata između Nacionalnog kongresa Čilea i Europskog parlamenta.

ČLANAK 2.2.

Suzbijanje širenja oružja za masovno uništenje

1.    Stranke smatraju da je širenje oružja za masovno uništenje i sredstava njihove isporuke državnim i nedržavnim akterima jedna od najozbiljnijih prijetnji međunarodnoj stabilnosti i sigurnosti. Stranke su stoga suglasne da će surađivati i pridonositi borbi protiv širenja oružja za masovno uništenje te sredstava njegove isporuke punim poštovanjem svojih postojećih obveza iz međunarodnih ugovora i sporazuma o razoružanju i neširenju oružja, kao i drugih odgovarajućih međunarodnih obveza, i njihovom provedbom na nacionalnoj razini. Stranke su suglasne da ovaj stavak predstavlja ključan element ovog Sporazuma.

2.    Stranke su nadalje suglasne da će surađivati i pridonositi suzbijanju širenja oružja za masovno uništenje i sredstava njegove isporuke:

(a)    poduzimanjem mjera za potpisivanje i ratifikaciju svih ostalih mjerodavnih međunarodnih instrumenata ili pristupanje njima, prema potrebi, te za njihovu potpunu provedbu ;

(b)    uspostavom učinkovitog sustava nacionalne kontrole izvoza, kojim se kontrolira izvoz kao i provoz robe povezane s oružjem za masovno uništenje, što uključuje kontrolu krajnje uporabe tehnologija dvojne namjene i učinkovite kazne za kršenja kontrole izvoza.

ČLANAK 2.3.

Ljudska prava, vladavina prava i dobro upravljanje

1.    Stranke potiču redovit konstruktivan i opsežan dijalog o ljudskim pravima.

2.    Stranke surađuju u promicanju i zaštiti ljudskih prava, među ostalim u pogledu ratifikacije i provedbe međunarodnih instrumenata o ljudskim pravima, te u jačanju demokratskih načela i vladavine prava, promicanju rodne ravnopravnosti i suzbijanju svih oblika diskriminacije po svim osnovama.

3.    Takva suradnja može obuhvaćati:

(a)    potporu izradi i provedbi akcijskih planova u području ljudskih prava;

(b)    promicanje ljudskih prava, među ostalim obrazovanjem i putem medija;

(c)    jačanje nacionalnih i regionalnih institucija povezanih s ljudskim pravima, vladavinom prava i dobrim upravljanjem;

(d)    poboljšanje suradnje s tijelima Ujedinjenih naroda za praćenje provedbe ugovora o ljudskim pravima i posebnih postupaka Vijeća za ljudska prava u skladu s općim načelima međunarodnog prava o ljudskim pravima;

(e)    poboljšanje koordinacije i suradnje unutar institucija Ujedinjenih naroda koje djeluju u području ljudskih prava te relevantnih regionalnih i multilateralnih foruma;

(f)    jačanje nacionalnih, regionalnih i decentraliziranih kapaciteta za primjenu demokratskih načela i prakse, što uključuje promicanje izbornih postupaka u skladu s međunarodnim demokratskim standardima;

(g)    jačanje dobrog, neovisnog i transparentnog upravljanja na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, promicanje odgovornosti i transparentnosti institucija te podupiranje sudjelovanja građana i uključenosti civilnog društva;

(h)    suradnju i koordinaciju, prema potrebi, među ostalim u trećim zemljama, radi jačanja demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava, što uključuje postojanje neovisnog pravosudnog sustava, jednakost pred zakonom, pristup učinkovitoj pravnoj javnoj potpori za ljude te pravo na pošteno suđenje, zakonito postupanje i pristup pravosuđu;

(i)    promicanje univerzalnosti međunarodnih ugovora o ljudskim pravima i poticanje trećih strana da ispune svoje obveze u tom području;

(j)     rad na osiguravanju odgovornosti za kršenja i povrede ljudskih prava te osiguravanje pristupa pravnom lijeku za žrtve takvih kršenja i povreda.

ČLANAK 2.4.

Rodna ravnopravnost te osnaživanje žena i djevojčica

1.    Stranke promiču rodnu ravnopravnost, potpuno ostvarivanje svih ljudskih prava svih žena i djevojčica te njihovo osnaživanje. Priznaju da je nužnost rodne ravnopravnosti i osnaživanja svih žena i djevojčica sama po sebi cilj, ali istodobno ima i ulogu pokretača demokracije, održivog i uključivog razvoja, mira i sigurnosti. Stranke razmjenjuju najbolje primjere iz prakse i istražuju daljnje programe suradnje i potencijalne sinergije između odgovarajućih inicijativa kao što su politike i programi, u skladu s međunarodnim standardima i obvezama kao što su Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), koju je donijela Opća skupština UN-a 18. prosinca 1979., opće preporuke Odbora UN-a za uklanjanje diskriminacije žena, Pekinška deklaracija i Platforma za djelovanje, donesene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji žena održanoj u Pekingu od 4. do 15. rujna 1995., Program djelovanja donesen na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju održanoj u Kairu od 5. do 13. rujna 1994. i ishod njihovih revizijskih konferencija, Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a (RVSUN) 1325 (2000.) o Programu do 2030. i odgovarajuće naknadne rezolucije o ženama, miru i sigurnosti te drugi međunarodni sporazumi o rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima žena i djevojčica kojih su stranke.

2.    Takva suradnja može obuhvaćati:

(a)    suradnju radi postizanja svih ciljeva održivog razvoja, posebno cilja br. 5 i ciljeva koje on obuhvaća;

(b)    promicanje, zaštitu i ostvarivanje svih ljudskih prava svih žena i djevojčica; sprečavanje, suzbijanje i kazneni progon svih oblika nasilja, diskriminacije i uznemiravanja žena i djevojčica u javnoj i privatnoj sferi te aktivno promicanje ljudskih prava žena i djevojčica u skladu s relevantnim međunarodnim okvirom;

(c)    aktivno promicanje sustavnog uključivanja rodne perspektive; jačanje dijaloga i suradnje u promicanju rodne ravnopravnosti i nediskriminacije, socijalnog dijaloga, zaštite i uključenosti, programa za dostojanstven rad i politike zapošljavanja;

(d)    podupiranje razvoja i provedbe nacionalnog akcijskog plana o RVSUN-u 1325 (2000), kao i provedbe Programa o ženama, miru i sigurnosti koji se sastoji od RVSUN-a 1325 (2000) i pripadajućih naknadnih rezolucija;

(e)    promicanje političkog sudjelovanja i vodstva žena, kao i njihova pristupa kvalitetnom obrazovanju, ekonomskom osnaživanju i vodstvu te većeg sudjelovanja u svim područjima života, što uključuje političku, društvenu, gospodarsku i kulturnu sferu;

(f)    jačanje nacionalnih i regionalnih institucija posebnim mjerama za rješavanje pitanja povezanih s nasiljem nad ženama i djevojčicama, uključujući sprečavanje i zaštitu od svih oblika seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i uznemiravanja mehanizmima istrage i utvrđivanja odgovornosti, pružanjem skrbi i potpore žrtvama i promicanjem uvjeta sigurnosti i zaštite za žene i djevojčice;

(g)    učinkovitu brigu o promicanju, poštovanju i zaštiti ljudskih prava žena i djevojčica, suzbijanje svih vrsta diskriminacije i nasilja nad njima, što uključuje i nasilje usmjereno na borce za ljudska prava žena, osiguravanje pristupa pravosuđu i poduzimanje potrebnih koraka za okončanje nekažnjavanja;

(h)    poboljšanje suradnje s relevantnim tijelima Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim organizacijama;

(i)    aktivno promicanje rodne analize i sustavno integriranje rodne perspektive u sva pitanja povezana s mirom i sigurnošću uz osiguranje vodstva žena i njihova konstruktivnog sudjelovanja u mirovnim procesima, posredovanju, rješavanju sukoba i izgradnji mira, kao i u civilnim i vojnim misijama i operacijama.

ČLANAK 2.5.

Međunarodna sigurnost i kibernetički prostor

Stranke će ojačati suradnju i razmjenu mišljenja u području kibernetičke sigurnosti i u pogledu upotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u kontekstu međunarodnog mira i sigurnosti, među ostalim o normama, načelima odgovornog ponašanja država, poštovanju postojećeg međunarodnog prava u kibernetičkom prostoru, razvoju mjera za izgradnju povjerenja i izgradnji kapaciteta.

ČLANAK 2.6.

Borba protiv terorizma

1.    Stranke ponovno potvrđuju važnost borbe protiv terorizma i surađuju u sprečavanju i suzbijanju terorističkih činova u skladu s međunarodnim pravom i svojim zakonodavstvom te vladavinom prava. Stranke posebno surađuju:

(a)    u okviru potpune provedbe svih mjerodavnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Opće skupštine UN-a, međunarodnih konvencija i instrumenata;

(b)    promicanjem suradnje među državama članicama UN-a radi djelotvorne provedbe Globalne antiterorističke strategije UN-a, koju je Opća skupština UN-a donijela 8. rujna 2006.;

(c)    razmjenom najboljih primjera iz prakse u sprečavanju radikalizacije koja vodi k nasilnom ekstremizmu i u borbi protiv terorizma;

(d)    razmjenom informacija o terorističkim skupinama i njihovim mrežama potpore u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom te podupiranjem regionalnih inicijativa za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva u borbi protiv terorizma kada je to izvedivo, uz potpuno poštovanje ljudskih prava, prava na privatnost i vladavine prava.

ČLANAK 2.7.

Sigurnost građana

1.    Stranke surađuju u području sigurnosti građana. Potvrđuju da sigurnost građana nadilazi nacionalne i regionalne granice te zahtijeva širi dijalog i suradnju koja ima i regionalnu i biregionalnu dimenziju.

Stranke prepoznaju važnost borbe protiv organiziranog kriminala i trgovine drogom u jačanju sigurnosti građana. Obvezuju se da će podupirati biregionalne dijaloge i suradnju u području sigurnosti građana.

2.    Stranke mogu razmjenjivati na dokazima utemeljena iskustva i najbolje primjere iz prakse o izradi i provedbi politika povezanih sa sprečavanjem nasilja i kriminala, kao i o sustavima za mjerenje i procjenu nasilja, kriminala i nesigurnosti.

Stranke mogu razmjenjivati na dokazima utemeljene najbolje primjere iz prakse u pogledu zaštite žrtava kaznenih djela u kontekstu sigurnosti građana.

3.    Kad je riječ o prevenciji, stranke mogu poticati javne politike usmjerene na sprečavanje nasilja, s posebnim naglaskom na sprečavanje nasilja protiv mladih i rodno uvjetovanog nasilja.

4.    Stranke mogu razmjenjivati iskustva i najbolje primjere iz prakse u područjima kao što su promicanje kulture koja potiče mir i nenasilje, poštovanje zakona, rehabilitacija, reintegracija u društvo i korektivna pravda. U pravnim propisima stranaka kojima se uređuju odgovarajući zatvorski sustavi trebali bi se odražavati međunarodni standardi i norme.

ČLANAK 2.8.

Malo i lako oružje i drugo konvencionalno oružje

1.    Stranke prepoznaju da nezakonita proizvodnja, prijenos i promet malog i lakog oružja, uključujući streljivo za to oružje, kao i njegovo pretjerano gomilanje, loše upravljanje njime, zalihe osigurane na neodgovarajući način i nekontrolirano širenje i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju miru i međunarodnoj sigurnosti.

2.    Stranke su suglasne provoditi svoje obveze djelovanja protiv nezakonite trgovine malim i lakim oružjem te drugim konvencionalnim oružjem, uključujući streljivo za to oružje, u okviru postojećih međunarodnih sporazuma i Protokola UN-a protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, donesenog Rezolucijom UN-a 55/255 od 31. svibnja 2001., te rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, kao i svojih obveza u okviru drugih međunarodnih instrumenata koji se primjenjuju u ovom području, kao što je Akcijski program UN-a za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonite trgovine malim i lakim oružjem u svim njezinim aspektima, donesen 20. srpnja 2001.

3.    Stranke prepoznaju važnost domaćih sustava kontrole za prijenos konvencionalnog oružja u skladu s postojećim međunarodnim normama i propisima. Stranke prepoznaju važnost odgovorne primjene takvih kontrola kao doprinosa međunarodnom i regionalnom miru, sigurnosti i stabilnosti, smanjenju ljudske patnje te sprečavanju preusmjeravanja konvencionalnog oružja.

4.    Stranke se u tom smislu obvezuju u cijelosti provesti Ugovor o trgovini oružjem, donesen u New Yorku 2. travnja 2013., i surađivati jedna s drugom u okviru Ugovora, među ostalim u promicanju univerzalizacije i potpune provedbe tog Ugovora u svim državama članicama UN-a.

5.    Stranke se stoga obvezuju surađivati i osigurati koordinaciju, komplementarnost i sinergiju u nastojanjima da urede ili poboljšaju uređenje međunarodne trgovine konvencionalnim oružjem te spriječe, suzbiju i iskorijene nezakonitu trgovinu oružjem.

ČLANAK 2.9.

Međunarodni kazneni sud

1.    Stranke prepoznaju da najteža kaznena djela koja se tiču međunarodne zajednice ne smiju ostati nekažnjena te nastoje osigurati djelotvornu istragu i progon takvih kaznenih djela poduzimanjem mjera na nacionalnoj razini i jačanjem međunarodne suradnje, među ostalim s Međunarodnim kaznenim sudom („ICC”).

2.    Stranke promiču univerzalnu ratifikaciju Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda ili pristupanje tom statutu („Statut”) i rade na njegovoj djelotvornoj nacionalnoj provedbi u državama strankama ICC-a. Stranke prema potrebi razmjenjuju najbolje primjere iz prakse povezane s donošenjem nacionalnih zakona i poduzimaju mjere za zaštitu cjelovitosti Statuta.

ČLANAK 2.10.

Suradnja u području međunarodnog upravljanja krizama

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost suradnji u promicanju mira i međunarodne sigurnosti, među ostalim suradnji u cilju razvoja rodne dimenzije u području međunarodnog mira i sigurnosti.

2.    Stranke koordiniraju aktivnosti upravljanja krizama, što uključuje suradnju u operacijama za upravljanje krizama.

3.    Stranke rade na provedbi Sporazuma između Europske unije i Republike Čilea o uspostavi okvira za sudjelovanje Republike Čilea u operacijama Europske unije za upravljanje krizama, potpisanog u Bruxellesu 30. siječnja 2014.

POGLAVLJE 3.

PRAVOSUĐE, SLOBODA I SIGURNOST

ČLANAK 3.1.

Pravosudna suradnja

1.    Stranke jačaju postojeću suradnju u području uzajamne pravne pomoći i izručenja na temelju relevantnih međunarodnih sporazuma. Stranke jačaju postojeće mehanizme i prema potrebi razmatraju razvoj novih mehanizama za olakšavanje međunarodne suradnje u tom području. Takva suradnja, prema potrebi, obuhvaća pristupanje relevantnim međunarodnim instrumentima i njihovu provedbu te bližu suradnju s drugim relevantnim mrežama međunarodne pravne suradnje.

2.    Stranke razvijaju pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima, posebno u pogledu pregovora o multilateralnim konvencijama o pravosudnoj suradnji u građanskim stvarima, uključujući konvencije Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu, u području međunarodne pravne suradnje i parničnih sporova te zaštite djece, kao i u pogledu ratifikacije i provedbe tih konvencija.

3.    Stranke surađuju na promicanju uporabe elektroničkih sredstava za prijenos dokumenata, prema potrebi, kao i visokih standarda zaštite osobnih podataka, u svrhu međunarodne pravosudne suradnje.

ČLANAK 3.2.

Svjetski problem droga

1.    Stranke surađuju kako bi uspostavile jedinstven i uravnotežen pristup pitanju droga utemeljen na dokazima radi:

(a)    provedbe inicijativa za smanjenje potražnje i povezanih mjera, što uključuje prevenciju i liječenje te reintegraciju u društvo, kao i drugih pitanja povezanih sa zdravljem;

(b)    osiguravanja dostupnosti kontroliranih tvari i pristupa tim tvarima isključivo u medicinske i znanstvene svrhe, uz istodobno sprečavanje njihove zlouporabe;

(c)    provedbe inicijativa za smanjenje opskrbe i povezanih mjera, kao što su učinkovita provedba zakona i odgovori na kaznena djela povezana s drogama, borba protiv pranja novca, borba protiv nezakonite trgovine drogom, što uključuje trgovinu drogom olakšanu internetom, te promicanja pravosudne suradnje;

(d)    usmjeravanja na međusektorska pitanja: droge i ljudska prava, mladež, djecu, rodna pitanja, žene i zajednice, među ostalim putem mjera za suradnju i zajedničko djelovanje u cilju poticanja razvoja programa i djelovanja za obrazovanje i reintegraciju, čime se omogućuje smanjenje potražnje za drogama i psihotropnim tvarima;

(e)    razmjene informacija i najboljih primjera iz prakse o promjenjivim okolnostima, trendovima i postojećim okolnostima, novim i trajnim izazovima i prijetnjama, što uključuje nove psihoaktivne tvari; to može uključivati smanjenje potražnje za drogama i forenzičku analizu materijala, kao što su zaplijenjeni prekursori za droge;

(f)    jačanja međunarodne suradnje, što uključuje rješavanje problema zlouporabe prekursora za droge, osnovnih kemikalija i proizvoda ili pripravaka koji ih sadržavaju, a koji se upotrebljavaju za nedopuštenu proizvodnju opojnih droga, psihotropnih tvari i novih psihoaktivnih tvari;

(g)    jačanja alternativnog razvoja, regionalne, međuregionalne i međunarodne suradnje u području uravnotežene politike kontrole droga usmjerene na razvoj.

2.    Stranke surađuju na ostvarivanju tih ciljeva, među ostalim, kad je to moguće, poticanjem trećih zemalja koje to još nisu učinile da ratificiraju i provedu postojeće međunarodne konvencije i protokole o kontroli droga kojih su stranke. Stranke svoje postupanje temelje na svojim mjerodavnim zakonima i propisima, na općeprihvaćenim načelima u skladu s relevantnim konvencijama UN-a o kontroli droga i na preporukama navedenima u zaključnom dokumentu posebnog zasjedanja Opće skupštine UN-a o svjetskom problemu droga iz 2016. naslovljenom „Naša zajednička obveza učinkovitog rješavanja i suzbijanja svjetskog problema droge” kao najnovijem međunarodnom konsenzusu o svjetskoj politici u području droga, kako bi se sagledala provedba obveza preuzetih radi zajedničkog rješavanja i suzbijanja svjetskog problema droga.

ČLANAK 3.3.

Međunarodne migracije i azil

1.    Stranke surađuju i razmjenjuju mišljenja u okviru svojih zakona, propisa i nadležnosti u području migracija, što uključuje zakonite i nezakonite migracije, trgovanje ljudima i krijumčarenje migranata, migracije i razvoj, azil i međunarodnu zaštitu, vraćanje, ponovni prihvat, integraciju, te vize i upravljanje granicama.

2.    Stranke surađuju, među ostalim, putem moguće tehničke suradnje, na razmjeni informacija i dobrih primjera iz prakse povezanih s politikama, propisima, institucijama i civilnim društvom, uz razmjenu statističkih i drugih podataka o migracijama.

3.    Stranke surađuju kako bi spriječile nezakonite migracije i suzbile krijumčarenje migranata. U tu svrhu:

(a)    Čile je dužan, na zahtjev države članice i ako nije drukčije predviđeno posebnim sporazumom, bez dodatnih formalnosti ponovno prihvatiti sve svoje građane koji nezakonito borave na državnom području te države članice;

(b)    svaka država članica dužna je, na zahtjev Čilea i ako nije drukčije predviđeno posebnim sporazumom, bez dodatnih formalnosti ponovno prihvatiti sve svoje građane koji nezakonito borave na državnom području Čilea;

(c)    države članice i Čile dužni su svojim državljanima izdati odgovarajuće putne isprave za potrebe iz točaka (a) i (b) ili prihvatiti upotrebu europskih putnih isprava za vraćanje;

(d)    stranke su međusobno suglasne dogovoriti poseban sporazum kojim se utvrđuju obveze u pogledu ponovnog prihvata, što uključuje oblike dokaza za utvrđivanje državljanstva. Sporazum može uključivati i obvezu ponovnog prihvata osoba koje su državljani trećih zemalja, u skladu s mjerodavnim pravom stranaka.

4.    Stranke se obvezuju poboljšati međunarodnu suradnju u području migracija u svim dimenzijama, među ostalim u okviru Ujedinjenih naroda, posebno u rješavanju temeljnih uzroka nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja, poštujući pritom nacionalne nadležnosti.

ČLANAK 3.4.

Konzularna zaštita

Diplomatska i konzularna tijela država članica koje imaju predstavništvo dužna su pružiti zaštitu svakom državljaninu države članice koja nema stalno predstavništvo u Čileu koje je stvarno u mogućnosti pružiti konzularnu zaštitu u tom predmetu pod istim uvjetima kao i svojim državljanima.

ČLANAK 3.5.

Pranje novca i financiranje terorizma

Stranke surađuju radi sprečavanja i djelotvorne borbe protiv upotrebe financijskih institucija i određenih nefinancijskih poduzeća i zanimanja za financiranje terorizma i pranje prihoda od kriminalnih aktivnosti. U tu svrhu razmjenjuju informacije u okviru svojih zakonodavstava i surađuju kako bi se osigurala djelotvorna i potpuna provedba preporuka Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF). Takva suradnja može obuhvaćati, među ostalim, pronalaženje, zapljenu, oduzimanje, praćenje, identifikaciju i povrat imovine ili sredstava povezanih s prihodima od kriminalnih aktivnosti.

ČLANAK 3.6. 6.

Izvršavanje zakonodavstva te borba protiv korupcije i prekograničnog organiziranoga kriminala

1.    Stranke surađuju i razmjenjuju mišljenja o borbi protiv prekograničnog organiziranog, gospodarskog i financijskog kriminala, trgovine drogom i nedopuštenih droga, trgovine ljudima i drugih povezanih oblika iskorištavanja, korupcije, krivotvorenja, krijumčarenja i nezakonitih transakcija poštovanjem međusobnih međunarodnih obveza u tom području, među ostalim u pogledu uzajamne pravne pomoći i učinkovite suradnje u povratu imovine ili sredstava stečenih kaznenim djelima.

2.    Stranke će razmjenjivati iskustva i najbolje primjere iz prakse utemeljene na dokazima pri izradi i provedbi politika povezanih s borbom protiv korupcije i prekograničnog organiziranog kriminala.

3.    Stranke uspostavljaju dijalog i suradnju u području izvršavanja zakonodavstva, među ostalim kontinuiranom strateškom suradnjom s Europolom, kao i stratešku pravosudnu suradnju, među ostalim putem Eurojusta.

4.    Stranke nastoje surađivati u okviru međunarodnih foruma kako bi prema potrebi promicale poštovanje i provedbu Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranoga kriminala, donesene 15. studenoga 2000. Rezolucijom UN-a 55/25, i pripadajućih protokola.

5.    Stranke promiču provedbu Konvencije UN-a protiv korupcije donesene 31. listopada 2003. Rezolucijom UN-a 58/4 i Mehanizma za preispitivanje provedbe Konvencije UN-a protiv korupcije uspostavljenog na Konferenciji država potpisnica Konvencije UN-a protiv korupcije održanoj u Dohi od 9. do 13. studenoga 2009. („Mehanizam za preispitivanje”), među ostalim poštovanjem načela transparentnosti i sudjelovanjem civilnog društva u mehanizmu za preispitivanje.

6.    Stranke prepoznaju važnost suzbijanja korupcije u međunarodnoj trgovini i ulaganjima te u tu svrhu ugovaraju detaljnije odredbe utvrđene Protokolom o sprečavanju i suzbijanju korupcije, koji je priložen ovom Sporazumu.

7.    Kad je riječ o borbi protiv korupcije, stranke su posebno suglasne:

(a)    da će razmjenjivati relevantne informacije i najbolje primjere iz prakse u pitanjima kao što su integritet, javna transparentnost i borba protiv korupcije;

(b)    da će razmjenjivati informacije i najbolje primjere iz prakse, što uključuje kampanje za informiranje i obrazovne metode o borbi protiv korupcije.

ČLANAK 3.7.

Kiberkriminalitet

1.    Stranke prepoznaju da je kiberkriminalitet globalni problem koji zahtijeva odgovor na globalnoj razini.

2.    Stranke će pojačati suradnju u sprečavanju i borbi protiv kibernetičkog kriminala. U tu će svrhu razmjenjivati informacije i najbolje primjere iz prakse u skladu sa svojim zakonima i međunarodnim obvezama, kao što je Konvencija Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu, potpisana u Budimpešti 23. studenoga 2001. („Budimpeštanska konvencija”), na način kojim se u potpunosti poštuju ljudska prava i u granicama svoje odgovornosti.

3.    Stranke će razmjenjivati informacije o obrazovanju i osposobljavanju istražitelja i drugih stručnjaka ili tužitelja specijaliziranih za računalna kaznena djela i digitalnu forenzičku znanost te mogu provoditi zajedničke aktivnosti osposobljavanja na obostranu korist ili na korist trećih strana.

4.    Stranke nastoje surađivati kako bi, prema potrebi, pružile pomoć i potporu drugim državama u izradi odgovarajućih zakona i politika te uspostavi prakse, obrazovanja i osposobljavanja usklađenih s Budimpeštanskom konvencijom, priznajući je kao međunarodni standard u sprečavanju i borbi protiv kibernetičkog kriminala.

ČLANAK 3.8.

Zaštita osobnih podataka

1.    Stranke prepoznaju važnost zaštite temeljnih prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Stranke surađuju kako bi osigurale poštovanje tih temeljnih prava, među ostalim u području izvršavanja zakonodavstva te pri sprečavanju i suzbijanju terorizma i drugih teških prekograničnih kaznenih djela.

2.    Stranke surađuju u promicanju visoke razine zaštite osobnih podataka. Suradnja na bilateralnoj i multilateralnoj razini može uključivati izgradnju kapaciteta, tehničku pomoć, razmjenu informacija i stručnog znanja te suradnju preko regulatornih partnera u međunarodnim tijelima prema uzajamnom dogovoru stranaka.

POGLAVLJE 4.

ODRŽIVI RAZVOJ

ČLANAK 4.1.

Održivi razvoj

1.    Stranke promiču održivi razvoj u njegovim trima dimenzijama – socijalnoj, gospodarskoj i okolišnoj – na uključiv i uravnotežen način putem dijaloga, zajedničkog djelovanja, razmjene najboljih primjera iz prakse, dobrog upravljanja na svim razinama, kohezivnih nacionalnih strategija održivog razvoja i mobilizacije financijskih sredstava, koristeći se na najbolji mogući način postojećim i budućim instrumentima.

2.    Stranke rješavaju probleme povezane s ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja davanjem prednosti potrebama i nacionalnoj odgovornosti svake stranke, uzimajući u obzir regionalni i lokalni kontekst, te stvaranjem sinergija i izgradnjom partnerstava s relevantnim dionicima u tom području, uključujući civilno društvo, lokalne vlasti, privatni sektor, neprofitne organizacije i akademsku zajednicu. Prepoznajući središnju ulogu vlada u promicanju razvoja, stranke će surađivati kako bi poticale i privatni sektor, posebno mala i srednja poduzeća, da u svojoj praksi uzimaju u obzir održivi razvoj.

3.    Stranke prepoznaju važnost sredstava provedbe, koja uključuju financiranje, prijenos tehnologije, tehničku suradnju i izgradnju kapaciteta, u ostvarivanju i praćenju Programa do 2030. putem više izvora, što uključuje državu, civilno društvo, privatni sektor i druge aktere. U tom pogledu obvezuju se da će nastaviti raditi na jačanju međunarodne suradnje, među ostalim promicanjem primjene inovativnih sredstava u cilju postizanja održivog razvoja.

4.    Stranke surađuju kako bi poboljšale održivost u obrascima potrošnje i proizvodnje te nastoje poduzimati mjere usmjerene na odvajanje gospodarskog rasta od uništavanja okoliša, među ostalim putem kružnog gospodarstva, javnih politika i poslovnih strategija.

5.    Stranke bi trebale promicati odgovorno, održivo i učinkovito korištenje prirodnim resursima.

6.    Stranke bi trebale podizati svijest o gospodarskim i društvenim posljedicama štete nanesene okolišu i s njom povezanim učincima na dobrobit ljudi, među ostalim na temelju znanstveno utemeljenih dokaza.

7.    Stranke održavaju redoviti strukturirani politički dijalog o održivom razvoju i postizanju ciljeva održivog razvoja kako bi poboljšale koordinaciju politika u pitanjima od zajedničkog interesa te kvalitetu i učinkovitost te koordinacije.

8.    Stranke surađuju na uključivanju rodnih pitanja u sve politike i instrumente.

9.    Razvojna suradnja provodi se u skladu s relevantnim međunarodno dogovorenim načelima i politikama koje primjenjuju obje stranke.

ČLANAK 4.2.

Međunarodna suradnja

1.    Stranke prepoznaju uzajamnu korisnost međunarodne suradnje i njezinu vrijednost u promicanju procesa održivog razvoja.

2.    Stranke će poticati trostranu suradnju s trećim zemljama u pitanjima od zajedničkog interesa na način kojim se u potpunosti poštuju strategije i prioriteti korisnika. Promiču jačanje regionalne integracije unutar Latinske Amerike i Kariba te prepoznaju stratešku važnost uključive biregionalne suradnje.

ČLANAK 4.3.

Okoliš

1.    Stranke su suglasne da je potrebno zaštititi okoliš te čuvati i obnavljati prirodne resurse i njima upravljati na održiv način.

2.    Stranke će posebno surađivati u pitanjima kao što su prava pristupa u području okoliša, bioraznolikost i zaštićena područja, zemljište i tlo, voda, kvaliteta zraka, praćenje okoliša, procjena utjecaja na okoliš, gospodarenje otpadom, proširena odgovornost proizvođača, recikliranje i upravljanje kemijskim tvarima, procjena učinka prijevoza i upravljanje njime.

3.    Stranke prepoznaju važnost globalnog upravljanja okolišem, uključujući provedbu multilateralnih sporazuma u području okoliša kojih su stranke, a prema potrebi i rezolucija Skupštine Ujedinjenih naroda za okoliš i drugih relevantnih foruma, za rješavanje pitanja od zajedničkog interesa u pogledu okoliša. Svaka stranka ponovno potvrđuje svoju predanost provedbi multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša kojih je stranka.

4.    Stranke jačaju svoju suradnju u području zaštite okoliša i zdravlja ljudi te uključivanja pitanja okoliša u sve sektore suradnje, prema potrebi, posebno u pogledu:

(a)    promicanja dobrog upravljanja okolišem u međusobno dogovorenim prioritetnim područjima;

(b)    poticanja razmjene informacija, tehničkih znanja i najboljih primjera iz prakse u područjima kao što su:

i).    zeleno i kružno gospodarstvo i najbolje raspoložive tehnike;

ii.    očuvanje i održivo korištenje bioraznolikosti, uključujući mapiranje i procjenu ekosustava i njihovih usluga, njihovo vrednovanje i uključivanje tih ciljeva u druga relevantna područja politike;

iii.    zaštita šuma te održivo upravljanje njima;

iv.    borba protiv nezakonite trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama, među ostalim drvetom i drugim biološkim resursima;

v.    dobro gospodarenje kemikalijama i otpadom;

vi.    politika upotrebe vodnih resursa, tla i zemljišta;

vii.    onečišćenje zraka i smanjenje onečišćujućih tvari kratkog vijeka;

viii. očuvanje obalnog i morskog okoliša i upravljanje njime;

ix.    društveni i gospodarski učinci uništavanja okoliša;

x.    utjecaj gospodarskih aktivnosti na okoliš i mogućnosti ekologizacije poduzeća;

xi.    pristup informacijama, sudjelovanju i pravosuđu u pitanjima okoliša;

xii.    zajednička akademska istraživanja u pitanjima okoliša.

ČLANAK 4.4.

Klimatske promjene

1.    Stranke prepoznaju da su kao odgovor na neposrednu opasnost od klimatskih promjena potrebne zajedničke aktivnosti za razvoj s niskim razinama emisija otporan na klimatske promjene.

2.    Stranke prepoznaju važnost međunarodnih pravila i sporazuma u području klimatskih promjena, posebno Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, sastavljene u New Yorku 9. svibnja 1992. (dalje u tekstu „UNFCCC”), Pariškog sporazuma i Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, sastavljenog u Kyotu 11. prosinca 1997.

3.    Stranke surađuju kako bi ojačale suradnju u okviru UNFCCC-a, provele Pariški sporazum i svoje nacionalno utvrđene doprinose.

4.    Takva suradnja može obuhvaćati:

(a)    suradnju na provedbi obveza i djelovanja iz razdoblja prije 2020. radi izgradnje uzajamnog povjerenja između stranaka;

(b)    olakšavanje daljnjeg djelovanja stranaka koje se temelji na njihovim nacionalnim raspravama i analizi politika;

(c)    podupiranje gospodarskog razvoja s niskim emisijama stakleničkih plinova u skladu s Pariškim sporazumom;

(d)    podupiranje svih konstruktivnih dijaloga i angažmana u okviru UNFCCC-a, posebno onih koji su uspostavljeni radi procjene zajedničkog napretka u postizanju ciljeva Pariškog sporazuma, kao što je globalni pregled stanja;

(e)    razvoj političkog dijaloga i suradnje u provedbi okvira pojačane transparentnosti uspostavljenog Pariškim sporazumom u zajednički dogovorenim prioritetnim područjima koja uključuju jačanje nacionalnih kapaciteta radi postizanja više razine transparentnosti;

(f)    promicanje bilateralnog dijaloga i suradnje od zajedničkog interesa u cilju podupiranja multilateralnih procesa, prema potrebi, koji mogu znatno utjecati na smanjenje emisija stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog i zračnog prometa, posebno u Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva i Međunarodnoj pomorskoj organizaciji;

(g)    promicanje domaćih klimatskih politika i programa kojima se podupiru ciljevi Pariškog sporazuma za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu na njih i usklađivanje financijskih tokova, među ostalim s pomoću ciljeva i djelovanja sadržanih u nacionalno utvrđenim doprinosima stranaka;

(h)    podupiranje mjera za usklađivanje financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene, s naglaskom na uključivom financiranju borbe protiv klimatskih promjena koje je usmjereno na najsiromašnije i skupine koje su posebno osjetljive na negativne učinke klimatskih promjena, kao što su žene i djevojčice;

(i)    promicanje dijaloga o jačanju politika i mjera prilagodbe, među ostalim u pitanjima povezanima s financiranjem prilagodbe, evaluacijom rezultata i povećanjem otpornosti;

(j)    promicanje sinergija djelovanja u području klime na svim razinama između javne uprave, organizacija civilnog društva i privatnih poduzeća te poticanje sudjelovanja privatnog sektora u postizanju gospodarstva s niskim emisijama stakleničkih plinova koje je otporno na klimatske promjene;

(k)    promicanje instrumenata gospodarske politike za djelovanje u području klimatskih promjena, kao što su cijena ugljika, tržišni instrumenti i porezi na emisije ugljika, prema potrebi;

(l)    unapređenje razvoja i uvođenja tehnologija s niskim razinama emisija i drugih klimatski prihvatljivih tehnologija koje su komercijalno održive;

(m)    promicanje globalnih napora za racionalizaciju i postupno ukidanje neučinkovitih subvencija za fosilna goriva kojima se potiče rasipna potrošnja, u potpunosti uzimajući u obzir posebne potrebe i uvjete zemalja u razvoju i minimizirajući mogući negativan učinak na njihov razvoj na način kojim se štite siromašni i pogođene zajednice;

(n)    jačanje bilateralnog dijaloga o drugim područjima klimatske politike koja se mogu pojaviti i poticanje razmatranja međusektorskih pristupa u okviru Pariškog sporazuma i Programa do 2030.

ČLANAK 4.5.

Održiva energija

1.    Stranke prepoznaju važnost energetskog sektora za gospodarsko blagostanje i međunarodni mir i stabilnost te ističu da je transformacija energetskog sektora ključna za ostvarenje ciljeva utvrđenih u Programu do 2030. i Pariškom sporazumu. Slažu se da je potrebno poboljšati i diversificirati opskrbu energijom, promicati inovacije i povećati energetsku učinkovitost kako bi se osigurao pristup sigurnoj, održivoj, okolišno prihvatljivoj i cjenovno pristupačnoj energiji. Stranke prepoznaju da energetska tranzicija neće biti bez troškova u regijama te će podupirati pravednu tranziciju. Stranke su dužne raditi na ostvarenju tih ciljeva.

2.    Stranke razmjenjuju informacije o energiji te bilateralno, regionalno i multilateralno surađuju kako bi podupirale otvorena i konkurentna tržišta, dijelile najbolje primjere iz prakse, promicale transparentnu regulaciju koja se temelji na znanstvenim spoznajama te raspravljale o područjima suradnje u energetskim pitanjima.

3.    Suradnja između stranaka u skladu s ovim člankom provodi se uzimajući u obzir članke 15.14. dijela III. kako bi se osigurale sinergije.

ČLANAK 4.6.

Upravljanje oceanima

1.    Stranke prepoznaju važnost održivog upravljanja oceanima i morima, među ostalim zaštite i očuvanja morskog okoliša, povezanosti između oceana i klime, očuvanja ribarstva, akvakulture i drugih pomorskih aktivnosti te održivog korištenja i odgovornog upravljanja njima, kao i njihova doprinosa osiguravanju okolišnih, gospodarskih i društvenih prilika za sadašnje i buduće generacije.

2.    U tu svrhu, na način koji je u skladu s obvezama na temelju međunarodnog prava, posebno Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, sastavljene u Montego Bayu 10. prosinca 1982., stranke se obvezuju da će:

(a)    promicati aktivno sudjelovanje svih država u pravodobnom dovršetku aktualnih pregovora te sklapanju i provedbi ambicioznog međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora za očuvanje i održivo korištenje morske bioraznolikosti na područjima izvan nacionalne jurisdikcije;

(b)    surađivati na postizanju cilja održivog razvoja br. 14 i drugih povezanih ciljeva, među ostalim u relevantnim regionalnim i multilateralnim tijelima i procesima;

(c)    pridonositi jačanju međunarodnog upravljanja oceanima, među ostalim ispravljanjem regulatornih i provedbenih nedostataka;

(d)    promicati bolju suradnju i savjetovanje unutar i između nadležnih međunarodnih organizacija, instrumenata i tijela u cilju jačanja upravljanja oceanima i promicanja učinkovite provedbe;

(e)    promicati i učinkovito provoditi mjere praćenja, kontrole i nadzora, kao što su sustavi promatrača, sustavi praćenja plovila, kontrola prekrcaja, inspekcije na moru, nadzor države luke i povezane sankcije u skladu sa svojim zakonima i propisima, radi očuvanja ribljih stokova i sprečavanja prelova;

(f)    zadržati ili donositi mjere i surađivati u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (NNN), uključujući, prema potrebi, razmjenu informacija o aktivnostima NNN-a u svojim vodama i provedbu politika i mjera za isključivanje proizvoda NNN-a iz trgovinskih tokova i djelatnosti uzgoja ribe;

(g)    surađivati, a prema potrebi i djelovati u regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom u kojima su obje stranke članice, promatrači ili neugovorne stranke koje surađuju, u cilju postizanja dobrog upravljanja;

(h)    smanjiti pritisak na oceane borbom protiv onečišćenja mora i morskog otpada, među ostalim iz kopnenih izvora, plastike i mikroplastike;

(i)    surađivati na razvoju ekosustava i mjera očuvanja te upravljačkih alata za pojedina područja, uključujući zaštićena morska područja, u skladu s pravnim propisima svake stranke i međunarodnim pravom te na temelju najboljih dostupnih znanstvenih informacija radi zaštite i obnove obalnih i morskih područja i resursa;

(j)    poticati jačanje sigurnosti i zaštite oceana razmjenom najboljih primjera iz prakse u pogledu funkcija obalne straže i pomorskog nadzora, među ostalim pojačanom suradnjom relevantnih tijela;

(k)    promicati alate osmišljene po područjima, kao što su prostorno planiranje morskog područja koje se temelji na ekosustavima i integrirano upravljanje obalnim zonama, kako bi se na održiv način razvijale pomorske aktivnosti i upravljalo njima;

(l)    surađivati kako bi se ojačalo istraživanje oceana i prikupljanje podataka;

(m)    podupirati istraživanje mora i znanstveno utemeljene odluke za upravljanje ribarstvom i druge aktivnosti iskorištavanja morskih resursa;

(n)    surađivati kako bi se negativni učinci klimatskih promjena u oceanima, na obalama i u ekosustavima sveli na najmanju moguću mjeru, među ostalim ublažavanjem emisija stakleničkih plinova, posebno ugljikova dioksida, učinkovitim mjerama prilagodbe i potporom provedbi relevantnih međunarodnih sporazuma i međunarodnih djelovanja;

(o)    promicati razvoj održive i odgovorne akvakulture, među ostalim u pogledu provedbe ciljeva i načela sadržanih u Kodeksu odgovornog ribarstva koji je donijela Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda 31. listopada 1995. u Rimu u Italiji;

(p)    razmjenjivati najbolje primjere iz prakse o održivom razvoju odabranih pomorskih gospodarskih djelatnosti od interesa za stranke.

ČLANAK 4.7.

Smanjenje rizika od katastrofa

1.    Stranke prepoznaju potrebu za upravljanjem domaćim i globalnim rizicima od prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

2.    Stranke surađuju na poboljšanju mjera prevencije, ublažavanja, pripravnosti, odgovora i oporavka kako bi smanjile rizik od katastrofa, poticale kulturu prevencije i povećale otpornost svojih društava, ekosustava i infrastrukture, a prema potrebi djeluju na bilateralnoj, regionalnoj i multilateralnoj političkoj razini u cilju učinkovitijeg globalnog smanjenja rizika od katastrofa.

3.    Stranke se obvezuju promicati razmjenu informacija i dobrih primjera iz prakse u pogledu provedbe i praćenja Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030., donesenog na Trećoj svjetskoj konferenciji UN-a u Sendaiju u Japanu 18. ožujka 2015., putem platformi za regionalnu i globalnu suradnju, a posebno u pogledu procjene rizika, provedbe planova za smanjenje rizika od katastrofa na svim razinama, prikupljanja i upotrebe statističkih podataka o katastrofama i podataka o gubicima, uključujući podatke o procjeni gospodarskog učinka katastrofa.

ČLANAK 4.8.

Razvoj urbane politike

1.    Stranke prepoznaju važnost politika za promicanje održivog urbanog razvoja kao sredstva za učinkovit doprinos provedbi ciljeva iz Programa do 2030. i Novog programa za gradove.

2.    Stranke promiču suradnju i partnerstvo sa svim ključnim akterima u području održivog urbanog razvoja, posebno u pogledu načina rješavanja urbanih problema na cjelovit i sveobuhvatan način.

3.    Kad god je to moguće, stranke razvijaju konkretne prilike za međugradsku suradnju kako bi se pronašla održiva rješenja za urbane probleme radi poboljšanja izgradnje kapaciteta razmjenom iskustava i primjera iz prakse te uzajamnim učenjem.

ČLANAK 4.9.

Suradnja u području poljoprivrede i ruralnog razvoja 1

1.    Stranke surađuju u području poljoprivrede i ruralnog razvoja sa zajedničkim ciljem jačanja otpornosti i održivosti proizvodnje hrane, održive poljoprivrede i upravljanja prirodnim resursima kao što su djelovanje u području vode i klime, kružni prehrambeni sustavi, među ostalim sprečavanje i smanjenje gubitka i rasipanja hrane, promicanje organizacija proizvođača, oznake zemljopisnog podrijetla, istraživanje i inovacije, politike ruralnog razvoja i izgledi na poljoprivrednom tržištu.

2.    Stranke potvrđuju napore poduzete u okviru međunarodnih foruma za poboljšanje globalne sigurnosti opskrbe hranom i prehrane te održive poljoprivrede i obvezuju se aktivno sudjelovati u suradnji u tim forumima kako bi se do 2030. doprinijelo iskorjenjivanju gladi i svih oblika pothranjenosti.

3.    Stranke surađuju kako bi doprinijele ostvarenju Programa do 2030. u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, posebno ciljeva održivog razvoja br. 1, 2, 12, 15 i 17 te drugih relevantnih ciljeva održivog razvoja.

4.    Stranke potiču i promiču učinkovita javna, javno-privatna i partnerstva civilnog društva na temelju iskustva i strategija financiranja partnerstava predviđenih u cilju održivog razvoja br. 17. U tu svrhu stranke nastoje poboljšati bilateralnu suradnju i koordinaciju povezanu s poljoprivredom i ruralnim razvojem na temelju načela svojih dugoročnih ciljeva održivosti iz zelenog plana Europske unije, strategije Europske unije „od polja do stola” i strategije Europske unije za bioraznolikost te čileanskih poljoprivredno-prehrambenih inicijativa za održivost.

POGLAVLJE 5.

GOSPODARSKO, SOCIJALNO I KULTURNO PARTNERSTVO

ČLANAK 5.1.

Poduzetništvo i industrija

1.    Stranke surađuju na promicanju povoljnog okruženja za razvoj i poboljšanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), a prema potrebi i suradnje u području industrijske politike. Takva se suradnja sastoji od:

(a)    promicanja kontakata između gospodarskih subjekata, poticanja zajedničkih ulaganja i uspostave zajedničkih pothvata te informacijskih mreža putem postojećih horizontalnih programa;

(b)    razmjene informacija i iskustava o stvaranju okvirnih uvjeta za MSP-ove radi poboljšanja njihove konkurentnosti te o postupcima povezanima s osnivanjem MSP-ova;

(c)    olakšavanja aktivnosti MSP-ova stranaka;

(d)    promicanjem društveno odgovornog poslovanja i poticanjem odgovorne poslovne prakse, uključujući održivu potrošnju i proizvodnju.

2.    Stranke surađuju na olakšavanju relevantnih aktivnosti suradnje koje je uspostavio privatni sektor.

ČLANAK 5.2.

Sirovine

1.    Stranke prepoznaju da je transparentan pristup utemeljen na tržištu najbolji način za stvaranje okruženja pogodnog za ulaganja u sektor sirovina.

2.    Na temelju obostranog interesa, stranke promiču suradnju u pitanjima koja se odnose na sirovine u relevantnom regionalnom ili multilateralnom okruženju ili putem bilateralnog dijaloga na zahtjev bilo koje od stranaka. Cilj je te suradnje promicanje transparentnosti na globalnim tržištima sirovina i doprinos održivom razvoju.

3.    Suradnja između stranaka u skladu s ovim člankom provodi se uzimajući u obzir članke 15.14. dijela III. kako bi se osigurale sinergije.

ČLANAK 5.3.

Odgovorno poslovno ponašanje te poslovanje i ljudska prava

1.    Stranke podupiru razvoj i provedbu nacionalnih akcijskih planova o poslovanju i ljudskim pravima kojima se osigurava da se u planovima spominju i potiču učinkovite odredbe o dužnoj pažnji u pogledu ljudskih prava.

2.    Uzimajući u obzir da su države dužne štititi ljudska prava u vezi s poslovnim aktivnostima na svojem državnom području, stranke promiču odgovorno poslovno ponašanje prema međunarodnim standardima koje su stranke potvrdile i podržale u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Smjernicama za multinacionalna poduzeća Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i Općim smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorno poslovno ponašanje, Tripartitnom deklaracijom Međunarodne organizacije rada (ILO) o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku i Programom do 2030.

ČLANAK 5.4.

Zapošljavanje i socijalna pitanja

1.    U skladu s Programom do 2030., stranke prepoznaju da je iskorjenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima i dimenzijama, uključujući ekstremno siromaštvo, najveći izazov s kojim se svijet suočava i predstavlja nužan zahtjev za održivi razvoj. U tom pogledu suglasne su razmjenjivati informacije o metodama mjerenja siromaštva kako bi podupirale politike utemeljene na dokazima.

2.    Stranke prepoznaju da bi poboljšanje životnog standarda, stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i promicanje socijalne zaštite i dostojanstvenog rada za sve – žene i muškarce – trebali biti okosnica politika zapošljavanja i socijalnih politika.

3.    Stranke poštuju, promiču i ostvaruju temeljna načela i prava na radu utvrđena u Deklaraciji ILO-a o temeljnim načelima i pravima na radu i popratnim dokumentima, usvojenoj u Ženevi 18. lipnja 1998., Deklaraciji ILO-a o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju, donesenoj 10. lipnja 2008. i odgovarajućim temeljnim konvencijama ILO-a.

4.    Stranke jačaju suradnju, među ostalim između socijalnih partnera u području zapošljavanja i socijalnih pitanja, te promiču razmjenu najboljih primjera iz prakse u pogledu zapošljavanja, zdravlja i sigurnosti na radu, inspekcija rada, neprijavljenog rada, socijalnog dijaloga te socijalne zaštite i zaštite na radu, uključujući procjenu učinaka neformalne ekonomije, kao i upravljanje promjenama radnog mjesta.

5.    Stranke su suglasne uspostaviti redoviti dijalog kako bi pratile i preispitivale napredak rada u tim područjima od zajedničkog interesa te oblikovanje i učinkovitost svojih politika u tim područjima.

ČLANAK 5.5.

Starije osobe i osobe s invaliditetom

1.    Stranke se obvezuju raditi na povećanju dobrobiti, dostojanstva i učinkovitog uključivanja ranjivih skupina u svoja društva, kao i onih koji nailaze na prepreke sudjelovanju u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, posebno starijih osoba i osoba s invaliditetom.

2.    Stranke prepoznaju važnost promicanja pozitivnog starenja i pristupačnosti na svim razinama tijekom cijelog životnog vijeka. Stranke isto tako prepoznaju važnost poštovanja obveza pristupačnosti na temelju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, donesene 13 prosinca 2006.

3.    Stranke su suglasne surađivati kako bi:

(a)    promicale i razvijale mjere za potporu ili povećanje mogućnosti na tržištu rada za starije osobe i osobe s invaliditetom i njihove socijalne uključenosti;

(b)    osigurale uključivo obrazovanje i cjeloživotno učenje za osobe s invaliditetom, posebno djecu i mlade, kao i za starije osobe;

(c)    promicale ciljane mjere usmjerene na uključivanje osoba s mentalnim i intelektualnim poteškoćama i problemima s mentalnim zdravljem, kao i na njihovu habilitaciju i rehabilitaciju;

(d)    utvrđivale i razmjenjivale dobre primjere iz prakse o uređajima za pomoć, uključujući one koji se upotrebljavaju za pružanje skrbi radi poticanja samostalnog života i koji su korisni i starijim osobama i osobama s invaliditetom, među ostalim u situacijama ovisnosti;

(e)    poboljšale pristupačnost proizvoda i usluga na dosljedan način radi osiguravanja ravnopravnog i nediskriminirajućeg pristupa osobama s invaliditetom ili starijim osobama.

ČLANAK 5.6.

Mladi

1.    Stranke prepoznaju važnost mladih kao pokretača rasta i blagostanja. U tom pogledu stranke će naglašavati važnost otvaranja radnih mjesta i prilika za dostojan rad za mlade, kao i razvoja projekata usmjerenih na povećanje njihova građanskog sudjelovanja.

2.    Stranke surađuju u cilju:

(a)    olakšavanja aktivnog sudjelovanja mladih osoba u civilnom društvu;

(b)    jačanja razmjene u području politike za mlade i neformalnog obrazovanja mladih osoba i osoba koje rade s mladima;

(c)    promicanja održivog i uključivog razvoja sudjelovanjem u dijalogu u cilju podupiranja kampanja za podizanje svijesti u pogledu ljudskih prava i nediskriminacije usmjerenih na mlade.

3.    U tom će okviru zajednički raditi na borbi protiv vršnjačkog i drugog nasilja u obrazovnim ustanovama.

ČLANAK 5.7.

Kultura

1.    Stranke surađuju u okviru relevantnih međunarodnih foruma, posebno u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva i promicanja kulturne raznolikosti, među ostalim provedbom Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, donesene 20. listopada 2005.

2.    Stranke promiču bliskiji dijalog i suradnju u kulturnom i kreativnom sektoru, među ostalim u pogledu novih i tehnologija u nastajanju te audiovizualnih medija, imajući na umu bilateralne sporazume koji postoje s državama članicama, kako bi se, među ostalim, poboljšalo uzajamno razumijevanje i poznavanje njihovih kultura te razmjena u tom području.

3.    Stranke nastoje poduzimati odgovarajuće mjere za promicanje kulturne razmjene i provedbu zajedničkih inicijativa u različitim kulturnim područjima, uključujući koprodukciju u područjima medija, filma i televizije, koristeći se dostupnim instrumentima i okvirima suradnje.

4.    Stranke potiču međukulturni dijalog među organizacijama civilnog društva te pojedincima iz svih stranaka.

ČLANAK 5.8.

Istraživanje i inovacije

1.    Stranke surađuju u području znanstvenih istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija na temelju zajedničkog interesa i uzajamne koristi te u skladu sa svojim internim pravilima i odredbama. Ta je suradnja usmjerena na promicanje društvenog i gospodarskog razvoja, rješavanje globalnih društvenih pitanja, postizanje znanstvene izvrsnosti, poboljšanje regionalne konkurentnosti te jačanje odnosa između stranaka radi stvaranja dugotrajnih partnerstava. Stranke potiču politički dijalog i koriste se različitim instrumentima, kao što je Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske zajednice i Republike Čilea, sastavljen u Bruxellesu 23. rujna 2002., na komplementarne načine.

2.    Stranke nastoje:

(a)    poboljšati uvjete za mobilnost istraživača, znanstvenika, stručnjaka, studenata i poduzetnika te za prenošenje materijala i opreme preko granica;

(b)    olakšati uzajamni pristup znanstvenim, tehnološkim i inovacijskim programima, istraživačkim infrastrukturama i objektima, publikacijama i znanstvenim podacima;

(c)    povećati suradnju u prednormativnim istraživanjima i normizaciji;

(d)    promicati zajednička načela za pošteno i pravedno postupanje s pravima intelektualnog vlasništva u istraživačkim i inovacijskim projektima;

(e)    poticati politički dijalog o inovacijama, posebno usmjeren na mala i srednja poduzeća, u cilju stvaranja novih dobara i usluga te poticanja tehnoloških inovacija i poduzetništva;

(f)    povećati broj zajedničkih poslovnih projekata u području primijenjenog istraživanja i razvoja kojima se nastoje stvoriti inovativna rješenja za zajedničke probleme i izazove;

(g)    poticati mreže i veze između istraživačkih i inovacijskih institucija, kao što su sveučilišta i istraživački centri te poduzeća u regijama stranaka, radi razvoja aktivnosti bliskih tržištu;

(h)    podupirati socijalne i javne inovacijske programe usmjerene na poboljšanje društvenog razvoja regija, a posebno kvalitete života građana;

(i)    promicati suradnju i razmjenu najboljih primjera iz prakse, politika i strategija, uključujući globalne izazove, među tvorcima politika, inovacijskim agencijama i drugim relevantnim dionicima.

3.    Stranke promiču sljedeće aktivnosti koje uključuju vladine organizacije, javne i privatne istraživačke centre, visoka učilišta, agencije i mreže za inovacije te druge dionike, među ostalima MSP-ove:

(a)    zajedničke inicijative za informiranje o znanstvenim, tehnološkim i inovacijskim programima i programima izgradnje kapaciteta te o prilikama za međusobno sudjelovanje u tim programima;

(b)    zajedničke sastanke i radionice za razmjenu informacija i najboljih primjera iz prakse te utvrđivanje područja za zajedničko istraživanje;

(c)    zajednička i sufinancirana djelovanja u području istraživanja i inovacija, uključujući tematske mreže, u područjima od zajedničkog interesa;

(d)    uzajamno priznato ocjenjivanje i vrednovanje znanstvene suradnje i suradnje u području inovacija te diseminaciju odgovarajućih rezultata.

ČLANAK 5.9.

Suradnja u polarnim pitanjima

Stranke prepoznaju važnost dijaloga te bilateralne i multilateralne suradnje u polarnim pitanjima. Takva se suradnja usmjerava putem stručnog dijaloga i razmjene najboljih primjera iz prakse, među ostalim u okviru Komisije za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa.

ČLANAK 5.10.

Digitalna politika

1.    Stranke prepoznaju da informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) jačaju gospodarski, obrazovni i društveni razvoj. Stranke razmjenjuju stajališta o svojim politikama u tom području.

2.    Stranke stoga surađuju u području politike IKT-a. Takva suradnja može obuhvaćati:

(a)    razmjenu mišljenja o različitim aspektima strategije digitalnog jedinstvenog tržišta Europske unije, posebno o politikama i propisima o elektroničkoj komunikaciji, uključujući pristup širokopojasnim uslugama, zaštitu privatnosti i osobnih podataka, tokove podataka, zahtjeve u pogledu lokalizacije podataka, e-upravu, otvorenu upravu, otvorene podatke, internetsku sigurnost, e-zdravstvo i neovisnost regulatornih tijela;

(b)    razmjenu stajališta o neutralnosti mreže kao načelu za promicanje slobodnog i otvorenog interneta te o stvaranju internetskih usluga i aplikacija i pristupu tim uslugama i aplikacijama u korist svih građana;

(c)    promicanje IKT-a kao sredstva društvenog, kulturnog i gospodarskog razvoja, socijalne i digitalne uključenosti i kulturne raznolikosti, ključnog za poticanje povezivosti škola i razvijanje istraživačkih i akademskih mreža;

(d)    razvijanje međusobne povezanosti i interoperabilnosti istraživačkih mreža, infrastruktura i usluga u području računalstva i znanstvenih podataka te promicanje tog razvoja u regionalnom kontekstu;

(e)    suradnju u području e-uprave i usluga povjerenja kao što su elektronički potpisi i elektronička identifikacija, koja je usmjerena na razmjenu načela politike, informacija i dobrih primjera iz prakse o upotrebi IKT-a radi modernizacije javne uprave te promicanja visokokvalitetnih javnih usluga i transparentnog upravljanja javnim sredstvima;

(f)    razmjenu informacija o normama, ocjeni sukladnosti i homologaciji, među ostalim radi olakšavanja trgovine;

(g)    promicanje razmjene i osposobljavanja specijalista, posebno mladih stručnjaka i žena;

(h)    promicanje digitalnih vještina.

ČLANAK 5.11.

Obrazovanje i visoko obrazovanje

1.    Stranke surađuju u području obrazovanja u cilju podupiranja razvoja ljudskog kapitala, posebno na razini visokog obrazovanja.

2.    Kako bi poduprle kvalitetu i modernizaciju sustavâ visokog obrazovanja, stranke:

(a)    promiču mobilnost studenata, sveučilišnih nastavnika i administrativnog osoblja putem postojećih ili novih programa;

(b)    jačaju kapacitete u ustanovama visokog obrazovanja;

(c)    poboljšavaju mehanizme za priznavanje kvalifikacija i razdoblja studiranja u inozemstvu, u skladu sa zakonima svake stranke.

ČLANAK 5.12.

Civilna satelitska navigacija, promatranje Zemlje i druge svemirske aktivnosti

1.    Stranke prepoznaju da svemirske aktivnosti imaju pozitivan učinak na gospodarski, društveni i održivi razvoj okoliša i industrijsku konkurentnost.

2.    Stranke surađuju, u skladu s međunarodnim konvencijama i svojim zakonima, u pitanjima od zajedničkog interesa u području civilnih svemirskih aktivnosti, kao što su:

(a)    istraživanja svemira, uključujući satelitsku navigaciju i promatranje Zemlje sudjelovanjem u programu Obzor Europa;

(b)    suradnja u području aplikacija i usluga globalnih navigacijskih satelitskih sustava, uključujući ponajprije znanstvena istraživanja, industrijsku suradnju, trgovinu i razvoj tržišta, standarde primjene, certifikaciju i regulatorne mjere;

(c)    razvoj satelitskih sustava proširivanja, posebno za sustave zračnog prijevoza ili proširivanja, uzajamna zaštita infrastrukture satelitskih navigacijskih sustava, suradnja u području interoperabilnosti, kompatibilnosti i uporabe spektra;

(d)    promatranje Zemlje i znanost o Zemlji, uključujući suradnju u multilateralnim forumima, a posebno u Skupini za promatranje Zemlje („GEO”) i Odboru za satelitsko promatranje Zemlje („CEOS”) za rješavanje društvenih izazova i olakšavanje poslovnih i inovacijskih partnerstava u promatranju Zemlje u okviru komponente Copernicus svemirskog programa Unije utvrđivanjem područja od zajedničkog interesa;

(e)    satelitska komunikacija.

ČLANAK 5.13.

Turizam

1.    Stranke surađuju u području turizma u cilju poboljšanja razmjene informacija i uspostave najbolje prakse kako bi osigurale uravnotežen i održiv razvoj turizma te poduprle stvaranje radnih mjesta, gospodarski razvoj i poboljšanje kvalitete života.

2.    Stranke se osobito usredotočuju na:

(a)    očuvanje i povećanje potencijala prirodne i kulturne baštine;

(b)    poštovanje cjelovitosti i interesa lokalnih zajednica;

(c)    promicanje suradnje između svojih regija te regija i općina susjednih zemalja;

(d)    promicanje razmjene informacija i suradnje u kreativnoj industriji te inovacijama u sektoru turizma.

ČLANAK 5.14.

Statistika

1.    Stranke surađuju u području statistike.

2.    Takva suradnja može obuhvaćati:

(a)    promicanje usklađivanja statističke metodologije kako bi se poboljšala usporedivost podataka;

(b)    izradu i diseminaciju službene statistike te izradu pokazatelja;

(c)    razmjenu znanja i dobrih primjera iz prakse između službenih institucija Čilea zaduženih za statistička pitanja i postupke i odgovarajućih institucija u Europskoj uniji.

ČLANAK 5.15.

Promet

1.    Stranke surađuju u relevantnim područjima prometne politike, među ostalim integrirane prometne politike, u cilju razvoja i podupiranja učinkovitog, održivog, sigurnog, pouzdanog i okolišno prihvatljivog prometnog sustava za putnike i robu.

2.    Cilj je takve suradnje promicanje:

(a)    razmjene informacija o prometnim politikama, standardima i najboljim primjerima iz prakse te drugim temama od zajedničkog interesa;

(b)    međusobnog povezivanja i interoperabilnosti mreža;

(c)    pristupa multimodalnom prometnom sustavu;

(d)    okruženja pogodnog za ulaganja;

(e)    sigurnosti i zaštite prometnih sustava;

(f)    prometnih pitanja povezanih s okolišem;

(g)    niskougljičnih ili bezugljičnih prometnih rješenja, istraživanja i inovacija, pametnih i digitalnih rješenja;

(h)    stručnog dijaloga i suradnje u okviru međunarodnih foruma o prometu;

(i)    održivih prometnih rješenja, među ostalim u vezi s gradskom mobilnošću; i

(j)    olakšavanja trgovine, veće učinkovitosti i optimizacije operacija prijevoza i logistike digitalizacijom i pojednostavnjenjem zahtjeva za izvješćivanje za sve vrste prijevoza.

POGLAVLJE 6.

DRUGA PODRUČJA

ČLANAK 6.1.

Makroekonomske politike

Stranke surađuju na području razmjene informacija i stajališta o makroekonomskim politikama i trendovima i promiču je.

ČLANAK 6.2.

Porezna pitanja

Stranke priznaju i obvezuju se provoditi načela dobrog upravljanja u području poreza, među ostalim globalne standarde o transparentnosti i razmjeni informacija te minimalne standarde protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, kao i uklanjati štetnu poreznu praksu. Stranke će promicati jednake uvjete i raditi na poboljšanju međunarodne suradnje u području poreza kako bi se spriječila utaja i izbjegavanje plaćanja poreza.

ČLANAK 6.3.

Politika zaštite potrošača

Stranke prepoznaju važnost osiguravanja visoke razine zaštite potrošača i u tu svrhu nastoje surađivati u području politike zaštite potrošača. Stranke su suglasne da takva suradnja, u mjeri u kojoj je to moguće, može uključivati:

(a)    razmjenu informacija o njihovim okvirima za zaštitu potrošača, među ostalim o zakonima o zaštiti potrošača, sigurnosti potrošačkih proizvoda, pravnoj zaštiti potrošača i izvršavanju zakonodavstva o zaštiti potrošača; i

(b)    poticanje razvoja neovisnih udruga potrošača i kontakata među predstavnicima potrošača.

ČLANAK 6.4.

Javno zdravstvo

Stranke su suglasne surađivati u pitanjima javnog zdravlja, posebno u pogledu sprečavanja i kontrole zaraznih bolesti, pripravnosti za borbu protiv izbijanja visokopatogenih bolesti, provedbe Međunarodnih zdravstvenih propisa iz 2005. koje je donijela Svjetska zdravstvena skupština 23. svibnja 2005. i borbe protiv antimikrobne otpornosti.

ČLANAK 6.5.

Suradnja u području sporta i tjelesne aktivnosti

Stranke će surađivati u području sporta i tjelesne aktivnosti kao načinu doprinosa razvoju aktivnog i zdravog načina života, uključujući promicanje tjelesne aktivnosti za poboljšanje zdravlja u svim dobnim skupinama, promicanje društvenih uloga i obrazovnih vrijednosti sporta te borbu protiv prijetnji sportu, kao što su doping, namještanje utakmica, rasizam i nasilje.

POGLAVLJE 7.

MODERNIZACIJA DRŽAVE I JAVNE UPRAVE, DECENTRALIZACIJA,  
REGIONALNA POLITIKA I MEĐUINSTITUCIJSKA SURADNJA

ČLANAK 7.1.

Modernizacija države

U kontekstu političkog dijaloga i suradnje stranke će raditi na razmjeni iskustava u pitanjima povezanima s modernizacijom i decentralizacijom države i javne uprave, izvlačeći pouke iz najboljih primjera iz prakse stranaka u pogledu globalne organizacijske učinkovitosti te postojećeg zakonodavnog i institucionalnog okvira u cilju postizanja dobrog upravljanja, uključujući sljedeće:

(a)    priznavanje autonomije i uloge vrhovnih revizijskih institucija u promicanju dobrog upravljanja na svim razinama osiguravanjem učinkovitosti, odgovornosti, djelotvornosti i transparentnosti;

(b)    promicanje transparentnosti i odgovornosti prema građanima u javnim politikama i donošenju odluka te jačanje uloge civilnog društva u tom području;

(c)    promicanje kulture poštenja i čestitosti u javnoj službi koja obuhvaća društvo u cjelini, u suradnji s privatnim sektorom i civilnim društvom;

(d)    promicanje, podupiranje i poticanje inovacija u javnom sektoru, pružajući rješenja za probleme i izazove na različitim razinama i područjima rada kako bi se stvorila javna vrijednost u inovacijskom ekosustavu i društvu.

ČLANAK 7.2.

Regionalna politika i decentralizacija

1.    Stranke prepoznaju važnost politika za promicanje uravnoteženog i održivog regionalnog i teritorijalnog razvoja. Stranke prepoznaju važnost regija i suradnje s podnacionalnim vlastima te kako one mogu donijeti važna saznanja o javnim politikama u skladu sa zahtjevima buduće decentralizacije Čilea.

2.    Stranke će, kad god je to moguće, surađivati u cilju poboljšanja sustava upravljanja na različitim razinama, izgradnje kapaciteta putem razmjene iskustava i primjera iz prakse te uzajamnog učenja, na održivim rješenjima za teritorijalne i regionalne razvojne izazove, politikama usmjerenima na promicanje socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije, uključujući prekograničnu suradnju, na uspostavi i provedbi regionalne politike i organizaciji strategija teritorijalnog razvoja te na pitanjima partnerstva, postupcima i metodama planiranja i evaluacije, regionalnim inovacijama i politikama pametne specijalizacije.

3.    Stranke se obvezuju, kad god je to moguće, povećati dinamiku i proširiti mogućnosti suradnje između regija Europske unije i regija Čilea osmišljavanjem i provedbom zajedničkih programa i projekata usmjerenih, među ostalim, na regionalni i teritorijalni razvoj.

4.    Stranke će nastojati razmjenjivati iskustva i dobre primjere iz prakse o međuodnosima decentralizacije i provedbe regionalne politike.

ČLANAK 7.3.

Međuinstitucijska suradnja

1.    Stranke se obvezuju poticati i olakšavati bliskiji dijalog i suradnju među predmetnim ustanovama u bilo kojem od područja obuhvaćenih ovim Sporazumom. U tu svrhu stranke će poticati kontakte između institucija Vlade Čilea i javnog sektora te drugih relevantnih institucija Čilea s odgovarajućim institucijama u Europskoj uniji kako bi se riješilo pitanje najšire moguće sektorske suradnje koja može obuhvaćati:

(a)    sprječavanje i borbu protiv korupcije;

(b)    organizacijsko osposobljavanje i potporu;

(c)    pružanje tehničke pomoći čileanskim institucijama odgovornima za izradu, provedbu i ocjenjivanje javnih politika te za pružanje informacija o tim politikama, što uključuje sastanke osoblja institucija Europske unije s kolegama iz Čilea;

(d)    redovitu razmjenu informacija koje se smatra potrebnima, među ostalim uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, te razvoj informacijskih mreža, vodeći pritom računa o zaštiti osobnih podataka u svim područjima u kojima je potrebna razmjena podataka;

(e)    razmjenu informacija i dobrih primjera iz prakse u pogledu digitalizacije državnih postupaka povezanih s pružanjem usluga građanima;

(f)    prijenos specijaliziranog znanja;

(g)    preliminarne studije i zajedničku provedbu projekata koji uključuju razmjeran financijski doprinos;

(h)    razvoj akcijskih planova, uključujući kontaktne točke, rokove i mehanizme procjene;

(i)    doprinos stvaranju sposobnosti, kompetencija i vještina u području javnih inovacija.

2.    Stranke sporazumno mogu dodati druga područja djelovanja onima iz stavka 1.

(1)    U mjeri u kojoj su pitanja obuhvaćena ovim člankom obuhvaćena i poglavljem 14. suradnja o kojoj je riječ u ovom članku provodit će se u skladu s tim poglavljem.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 5.7.2023.

COM(2023) 432 final

PRILOG

Prijedlogu ODLUKE VIJEĆA

o sklapanju, u ime Europske unije, Naprednog okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Čilea, s druge strane

DIO III.

TRGOVINA I PITANJA POVEZANA S TRGOVINOM

POGLAVLJE 8.

OPĆE I INSTITUCIONALNE ODREDBE

ODJELJAK A

OPĆE ODREDBE

ČLANAK 8.1.

Uspostava područja slobodne trgovine

Stranke uspostavljaju područje slobodne trgovine u skladu s člankom XXIV. GATT-a iz 1994. i člankom V. GATS-a.

ČLANAK 8.2.

Ciljevi

Ciljevi su ovog dijela Sporazuma:

(a)    širenje i diversifikacija trgovine robom, u skladu s člankom XXIV. GATT-a iz 1994., između stranaka snižavanjem ili ukidanjem carinskih i necarinskih prepreka trgovini;

(b)    olakšavanje trgovine robom, posebno odredbama o carini i olakšavanju trgovine, normama, tehničkim propisima, postupcima ocjenjivanja sukladnosti te sanitarnim i fitosanitarnim mjerama, uz očuvanje prava svake stranke da donosi propise kako bi ostvarila ciljeve javne politike;

(c)    liberalizacija trgovine uslugama u skladu s člankom V. GATS-a;

(d)    razvoj gospodarske klime koja pogoduje povećanim tokovima ulaganja, poboljšanje uvjeta za osnivanje poduzeća na temelju načela nediskriminacije uz istodobno očuvanje prava svake stranke da donosi i provodi mjere potrebne za ostvarivanje legitimnih ciljeva politike;

(e)    olakšavanje trgovine i ulaganja između stranaka, među ostalim slobodnim prijenosom tekućih plaćanja i kretanja kapitala;

(f)    razvoj okruženja pogodnog za ulaganja osiguravanjem transparentnih, stabilnih i predvidivih pravila kojima se jamči pravedno postupanje prema ulagačima i uspostava sudskog sustava za učinkovito, pravedno i predvidivo rješavanje sporova između ulagača i države;

(g)    djelotvorno i uzajamno otvaranje tržišta javne nabave stranaka;

(h)    poticanje inovacija i kreativnosti osiguravanjem odgovarajuće i učinkovite zaštite prava intelektualnog vlasništva u skladu s međunarodnim obvezama koje se primjenjuju između stranaka;

(i)    promicanje uvjeta kojima se potiče nenarušeno tržišno natjecanje, posebno u odnosu na trgovinu i ulaganja između stranaka;

(j)    razvoj međunarodne trgovine na način koji doprinosi održivom razvoju u njegovoj gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj dimenziji; i

(k)    uspostava djelotvornog, pravednog i predvidivog mehanizma za rješavanje sporova povezanih s tumačenjem i primjenom ovog dijela Sporazuma.

ČLANAK 8.3.

Definicije opće primjene

Za potrebe ovog dijela Sporazuma, priloga 9., od 10.-A do 10.-E, od 13.-A do 13.-H, 15.-A, 15.B, od 16.-A, 16.-B, 16.-C, od 17.-A do 17.-I, od 19.-A, 19.-B, 19.-C, 21.-A, 21.-B, 25., 28.-A, 28.-B, 29., 32.-A, 32.-B, 32.-C, 38.-A i 38.-B te protokola uz ovaj Sporazum:

(a)    „Sporazum o poljoprivredi” znači Sporazum o poljoprivredi iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(b)    „Sporazum o antidampingu” znači Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(c)    „carina” znači sve carine ili davanja bilo koje vrste koji se naplaćuju na uvoz ili u vezi s uvozom robe, ne uključujući:

i.    davanje istovjetno unutarnjem porezu uvedeno u skladu s člankom 9.4. ovog Sporazuma;

ii.    antidampinške, posebne zaštitne, kompenzacijske ili zaštitne pristojbe koje se primjenjuju u skladu s GATT-om iz 1994., Sporazumom o antidampingu, Sporazumom o poljoprivredi, Sporazumom o SCM-u i Sporazumom o zaštitnim mjerama, ovisno o slučaju; i

iii.    naknade i druga davanja koji se naplaćuju na uvoz ili u vezi s uvozom i koje su iznosom ograničene na približni trošak pruženih usluga;

(d)    „CPC” znači privremena Središnja klasifikacija proizvoda (Statistički dokumenti, serija M, br. 77, Odjel za međunarodna gospodarska i socijalna pitanja, Statistički ured Ujedinjenih naroda, New York, 1991.);

(e)    „dani” znači kalendarski dani, uključujući vikende i praznike;

(f)    „postojeći” znači na snazi na datum stupanja na snagu ovog Sporazuma;

(g)    „GATS” znači Opći sporazum o trgovini uslugama iz Priloga 1.B Sporazumu o WTO-u;

(h)    „GATT iz 1994.” znači Opći sporazum o carinama i trgovini iz 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(i)    „roba iz stranke” znači domaća roba u smislu GATT-a iz 1994. i uključuje robu podrijetlom iz te stranke;

(j)    „Harmonizirani sustav” ili „HS” znači Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označivanja robe, uključujući njegova opća pravila za tumačenje, napomene za odjeljke, napomene za poglavlja i napomene za tarifne podbrojeve koje je izradila Svjetska carinska organizacija;

(k)    „tarifni broj” znači prve četiri znamenke tarifnog broja Harmoniziranog sustava;

(l)    „pravna osoba” znači svaki pravni subjekt valjano osnovan ili drukčije organiziran na temelju mjerodavnog prava radi stjecanja dobiti ili zbog drugog razloga u privatnom ili javnom vlasništvu, uključujući trgovačka društva, zaklade, partnerstva, zajedničke pothvate, obrte ili udruženja;

(m)    „mjera” znači svaka mjera u obliku zakona, propisa, pravila, postupka, odluke, administrativne mjere, zahtjeva, prakse ili u bilo kojem drugom obliku;

(n)    „mjera stranke” znači sve mjere koje donose ili provode 1 :

i.    državna tijela i tijela na svim razinama;

ii.    nevladina tijela pri izvršavanju ovlasti koje su im povjerila državna tijela ili tijela na svim razinama 2 ; ili

iii.    bilo koji subjekt koji u stvarnosti djeluje prema uputama ili pod vodstvom ili nadzorom stranke u pogledu mjere 3 ;

(o)    „fizička osoba” znači:

i.    za stranku EU, državljanin države članice prema njezinu pravu 4 ; i

ii.    za Čile, državljanin Čilea u skladu s njegovim pravom;

(p)    „roba s podrijetlom” znači roba koja ispunjava uvjete pravila o podrijetlu iz poglavlja 10.;

(q)    „osoba” znači fizička ili pravna osoba;

(r)    „osobni podaci” znači svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu čiji se identitet može utvrditi;

(s)    „Sporazum o zaštitnim mjerama” znači Sporazum o zaštitnim mjerama iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(t)    „sanitarna ili fitosanitarna mjera” znači svaka mjera iz stavka 1. Priloga A Sporazumu o SPS-u;

(u)    „Sporazum o SCM-u” znači Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(v)    „Sporazum o SPS-u” znači Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(w)    „Sporazum o TBT-u” znači Sporazum o tehničkim preprekama u trgovini iz Priloga 1. Sporazumu o WTO-u;

(x)    „Sporazum o TRIPS-u” znači Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva iz Priloga 1.C Sporazumu o WTO-u; i

(y)    „Sporazum o WTO-u” znači Sporazum iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, sastavljen 15. travnja 1994. u Marakešu.

ČLANAK 8.4.

Odnos prema Sporazumu o WTO-u i drugim postojećim sporazumima
koji su obuhvaćeni područjem primjene ovog dijela Sporazuma

1.    Stranke potvrđuju svoja prava i obveze jedne prema drugoj koje proizlaze iz Sporazuma o WTO-u i drugih postojećih sporazuma koji su obuhvaćeni područjem primjene ovog dijela Sporazuma čije su stranke.

2.    Ovaj se Sporazumu ne smije tumačiti kao da se od ijedne stranke zahtijeva da postupa protivno svojim obvezama iz Sporazuma o WTO-u.

3.    U slučaju nedosljednosti između ovog Sporazuma i bilo kojeg drugog postojećeg sporazuma koji nije Sporazum o WTO-u, čije su potpisnice obje stranke i koji je obuhvaćen područjem primjene ovog dijela Sporazuma, stranke se odmah međusobno savjetuju radi pronalaženja uzajamno zadovoljavajućeg rješenja.

ODJELJAK B

INSTITUCIONALNE ODREDBE

ČLANAK 8.5.

Posebne funkcije Zajedničkog vijeća koje djeluje u sastavu za trgovinu

1.    Kada rješava pitanja povezana s ovim dijelom Sporazuma 5 , Zajedničko vijeće osnovano u skladu s člankom 40. stavkom 1. može:

(a)    donijeti odluke o izmjeni:

i.    tarifnih rasporeda u dodacima 9.-1. i 9.-2. kako bi se ubrzalo ukidanje carina;

ii.    poglavlja 10. i priloga od 10.-A do 10.-E;

iii.    priloga 13.-F i 13.-G te Dodatka 13.-E-1.;

iv.    priloga 16.-A, 16.-D, 16.-E i stavka 1. priloga 16.-B;

(v)    priloga 21.-B;

vi.    priloga 29.;

vii.    definicije „subvencije” iz članka 31.2 stavka 1. u mjeri u kojoj se odnosi na poduzeća koja pružaju usluge, u cilju uključivanja ishoda budućih rasprava o tom pitanju u okviru WTO-a ili povezanih plurilateralnih foruma;

viii.    priloga 32.-A u pogledu upućivanja na pravo koje se primjenjuje u strankama;

ix.    priloga 32.-B u pogledu kriterija koje treba uključiti u postupak prigovora;

x.    priloga 32.-C u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla;

xi.    priloga 38.-A i 38.-B; i

xii.    bilo koje druge odredbe, priloga, dodatka ili protokola čija je izmjena predviđena u ovom dijelu Sporazuma;

(b)    donijeti odluke o tumačenju odredaba ovog dijela Sporazuma, koje su obvezujuće za stranke i sva tijela osnovana na temelju ovog dijela Sporazuma i vijeća iz poglavlja 33. i 38.;

(c)    osnovati dodatne pododbore i druga tijela nadležna za pitanja koja su obuhvaćena područjem primjene ovog dijela Sporazuma na temelju članka 40.3. stavka 3.; i

(d)    ako to smatra primjerenim, utvrditi poslovnike pododborâ i drugih tijela osnovanih na temelju članka 8.8. i točke (c) ovog stavka.

2.    Dnevni red sastanka Zajedničkog vijeća koji djeluje u sastavu za trgovinu utvrđuju koordinatori ovog dijela Sporazuma, u skladu s člankom 8.7. stavkom 2.

ČLANAK 8.6.

Posebne funkcije Zajedničkog odbora koji djeluje u sastavu za trgovinu

1.    Kada Zajednički odbor osnovan u skladu s člankom 40. stavkom 2. rješava pitanja povezana s ovim dijelom Sporazuma 6 , on čini sljedeće:

(a)    pomaže Zajedničkom vijeću u obavljanju njegovih funkcija koje se odnose na trgovinu i ulaganja;

(b)    odgovoran je za pravilnu provedbu ovog dijela Sporazuma. U tom smislu i ne dovodeći u pitanje prava utvrđena u poglavlju 38., stranka može u okviru Zajedničkog odbora uputiti na raspravu bilo koje pitanje koje se odnosi na primjenu ili tumačenje ovog dijela Sporazuma;

(c)    nadgleda daljnju razradu odredaba ovog dijela Sporazuma prema potrebi i ocjenjuje rezultate dobivene njegovom primjenom;

(d)    traži prikladne načine sprečavanja i rješavanja problema koji bi mogli nastati u područjima obuhvaćenima ovim dijelom Sporazuma;

(e)    nadzire rad svih pododbora osnovanih u skladu s člankom 8.8. i pododbora osnovanih u skladu s člankom 40.3. stavkom 3. koji obavljaju zadaće specifične za dio III. ovog Sporazuma; i

(f)    razmatra sve učinke pristupanja nove države članice Europskoj uniji na ovaj dio Sporazuma.

2.    Zajednički odbor koji djeluje u sastavu za trgovinu može:

(a)    osnovati dodatne pododbore i druga tijela nadležna za pitanja koja su obuhvaćena područjem primjene ovog dijela Sporazuma na temelju članka 40.3. stavka 3.;

(b)    između sastanaka Zajedničkog vijeća donijeti odluke o izmjeni ovog dijela Sporazuma u skladu s člankom 8.5. stavkom 1. točkom (a) i tumačenjima iz članka 8.5. stavka 1. točke (b), ako se Zajedničko vijeće ne može sastati ili ako je drukčije predviđeno ovim Sporazumom; i

(c)    utvrditi poslovnik pododborâ i drugih tijela, ako to smatra primjerenim, osnovanih u skladu s člankom 8.8. i točkom (a) ovog stavka.

3.    Dnevni red sastanka Zajedničkog odbora koji djeluje u sastavu za trgovinu utvrđuju koordinatori ovog dijela Sporazuma, u skladu s člankom 8.7. stavkom 2.

ČLANAK 8.7.

Koordinatori ovog dijela Sporazuma

1.    Svaka stranka imenuje koordinatora za ovaj dio Sporazuma u roku od 60 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma i obavješćuje drugu stranku o podacima za kontakt tog koordinatora.

2.    Koordinatori zajednički utvrđuju dnevni red i provode sve druge potrebne pripreme za sastanke Zajedničkog vijeća, Zajedničkog odbora, pododborâ i drugih tijela osnovanih u skladu s člankom 8.8. ili osnovanih u skladu s člankom 40.3. stavkom 3. koji obavljaju zadaće specifične za dio III. ovog Sporazuma; Koordinatori prema potrebi poduzimaju daljnje mjere na temelju odluka Zajedničkog vijeća i Zajedničkog odbora koji djeluju u sastavu za trgovinu te na temelju odluka pododbora u slučajevima predviđenima člancima 17.39. i 25.20.

ČLANAK 8.8.

Pododbori i druga tijela specifični za ovaj dio Sporazuma

1.    Stranke osnivaju sljedeće pododbore:

(a)    Pododbor za borbu protiv korupcije u trgovini i ulaganjima;

(b)    Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu;

(c)    Pododbor za financijske usluge;

(d)    Pododbor za intelektualno vlasništvo;

(e)    Pododbor za javnu nabavu;

(f)    Pododbor za sanitarne i fitosanitarne mjere;

(g)    Pododbor za usluge i ulaganja;

(h)    Pododbor za održive prehrambene sustave;

(i)    Pododbor za tehničke prepreke u trgovini;

(j)    Pododbor za trgovinu robom; i

(k)    Pododbor za trgovinu i održivi razvoj.

2.    Dnevni red sastanaka pododborâ i drugih tijela nadležnih za pitanja koja su obuhvaćena područjem primjene ovog dijela Sporazuma utvrđuju koordinatori ovog dijela Sporazuma, u skladu s člankom 8.7. stavkom 2.

POGLAVLJE 9.

TRGOVINA ROBOM

ČLANAK 9.1.

Cilj

Stranke postupno i uzajamno liberaliziraju trgovinu robom u skladu s ovim dijelom Sporazuma.

ČLANAK 9.2.

Područje primjene

Osim ako je ovim dijelom Sporazuma predviđeno drukčije, ovo se poglavlje primjenjuje na trgovinu robom stranke.

ČLANAK 9.3.

Definicije

Za potrebe ovog Poglavlja i Priloga 9.:

(a)    „Sporazum o postupcima izdavanja uvoznih dozvola” znači Sporazum o postupcima izdavanja uvoznih dozvola iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(b)    „konzularne transakcije” znači postupak dobivanja od konzula stranke uvoznice na državnom području stranke izvoznice ili na državnom području treće strane konzularnog računa ili konzularne vize za trgovački račun, potvrde o podrijetlu, manifesta, izvozne deklaracije pošiljatelja ili druge carinske dokumentacije povezane s uvozom robe;

(c)    „Sporazum o određivanju carinske vrijednosti” znači Sporazum o primjeni članka VII. GATT-a iz 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(d)    „postupak izdavanja izvoznih dozvola” znači upravni postupak u okviru kojeg se zahtijeva da se relevantnom upravnom tijelu ili relevantnim upravnim tijelima kao preduvjet za izvoz s područja stranke izvoznice podnese zahtjev ili druga dokumentacija (osim one koja se inače traži za potrebe carinjenja);

(e)    „postupak izdavanja uvoznih dozvola” znači upravni postupak u okviru kojeg se zahtijeva da se relevantnom upravnom tijelu ili relevantnim upravnim tijelima kao preduvjet za uvoz na područje stranke uvoznice podnese zahtjev ili druga dokumentacija, osim one koja se inače traži za potrebe carinjenja;

(f)    „ponovno proizvedena roba” znači roba razvrstana u poglavlja HS-a od 84. do 90. ili tarifni broj 94.02., osim robe razvrstane u tarifne brojeve HS-a 84.18., 85.09., 85.10., 85.16. i 87.03. ili u podbrojeve 8414.51., 8450.11., 8450.12., 8508.1. i 8517.11.:

i.    koja se u cijelosti ili djelomično sastoji od dijelova dobivenih iz robe koja je bila korištena;

ii.    koja ima slična svojstva i radne uvjete u usporedbi s istovjetnom novom robom; i

iii.    koja ima jednako jamstvo kao istovjetna nova roba;

(g)    „popravak” znači bilo koji postupak obrade koji se poduzima na robi radi popravka kvarova u radu ili materijalne štete i koji podrazumijeva ponovno uspostavljanje izvorne funkcije robe ili radi osiguravanja usklađenosti s tehničkim zahtjevima za njezinu upotrebu bez čega se roba više ne bi mogla upotrebljavati na uobičajeni način u svrhe za koje je bila namijenjena. Popravak robe uključuje obnovu i održavanje, ali ne uključuje aktivnost ili postupak kojim se:

i.    uništavaju osnovne značajke robe ili stvara nova ili tržišno različita roba;

ii.    nedovršena roba pretvara u gotovu robu; ili

iii.    poboljšavaju ili nadograđuju tehnička svojstva robe;

(h)    „kategorija postupnog snižavanja” znači rok za ukidanje carina u rasponu od nula do sedam godina, nakon čega je roba oslobođena carine, osim ako je drukčije navedeno u rasporedima iz Priloga 9.

ČLANAK 9.4.

Nacionalni tretman unutarnjeg oporezivanja i propisa

Svaka stranka odobrava nacionalni tretman za robu druge stranke u skladu s člankom III. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak III. GATT-a iz 1994. te njegove napomene i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

ČLANAK 9.5.

Smanjenje ili ukidanje carina

1.    Ako ovim Sporazumom nije predviđeno drukčije, svaka stranka smanjuje ili ukida carine na robu s podrijetlom iz druge stranke u skladu s rasporedom iz Priloga 9.

2.    Za potrebe stavka 1. osnovna carinska stopa jest ona utvrđena za svaku robu u rasporedima iz Priloga 9.

3.    Ako stranka snizi svoju carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije države, na snižene stope primjenjuje se raspored iz Priloga 9. te stranke. Ako stranka snizi svoju carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije na razinu ispod osnovne stope u odnosu na određenu tarifnu stavku, ta stranka izračunava povlaštenu primjenjivu stopu koja utječe na sniženje carine na sniženu carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije, pri čemu zadržava relativnu povlaštenu stopu za tu određenu tarifnu stavku sve dok je carinska stopa koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije niža od osnovne stope. Relativna povlaštena stopa za bilo koju tarifnu stavku u svakom razdoblju postupnog snižavanja odgovara razlici između osnovne stope utvrđene u rasporedu iz Priloga 9. te stranke i primijenjene carinske stope za tu tarifnu stavku u skladu s tim rasporedom, podijeljene s tom osnovnom stopom i izražene u postocima.

4.    Stranke se na zahtjev jedne od stranaka savjetuju kako bi razmotrile ubrzavanje smanjenja ili ukidanja carina utvrđenih u rasporedima iz Priloga 9. Uzimajući u obzir takvo savjetovanje, Zajedničko vijeće može donijeti odluku o izmjeni Priloga 9. kako bi se ubrzalo to smanjenje ili ukidanje carina.

ČLANAK 9.6.

Mirovanje

1.    Ako ovim dijelom Sporazuma nije drukčije predviđeno, nijedna stranka ne povisuje carine koje su u Prilogu 9. određene kao osnovna stopa niti donosi nove carine na robu podrijetlom iz druge stranke.

2.    Podrazumijeva se da stranka može povisiti carinu na razinu utvrđenu u Prilogu 9. za odgovarajuće razdoblje postupnog snižavanja nakon jednostranog sniženja.

ČLANAK 9.7.

Izvozne carine, porezi i druge pristojbe

1.    Stranka ne uvodi niti primjenjuje carine, poreze ili druge pristojbe bilo koje vrste na izvoz ili u vezi s izvozom robe u drugu stranku, kao ni nacionalni porez ili druge pristojbe na robu koja se izvozi u drugu stranku koji su viši od poreza ili pristojbe koji se primjenjuju na sličnu robu kad je namijenjena domaćoj potrošnji.

2.    Ovaj članak ne sprečava stranku da na izvoz robe naplati naknadu ili pristojbu koja je dopuštena u skladu s člankom 9.8.

ČLANAK 9.8.

Naknade i formalnosti

1.    Naknade i druge pristojbe koje stranka naplaćuje na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe druge stranke ograničavaju se na približni trošak pruženih usluga i ne čine neizravnu zaštitu domaće robe ili oporezivanje uvoza ili izvoza u fiskalne svrhe.

2.    Stranka ne naplaćuje naknade ili druga davanja na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom na ad valorem osnovi.

3.    Svaka stranka može naplaćivati pristojbe ili zahtijevati povrat troškova samo ako je pružila posebne usluge, uključujući sljedeće:

(a)    prisutnost, ako se tako zahtijeva, carinskog osoblja izvan službenog radnog vremena ili u prostorima izvan prostora carine;

(b)    analize ili stručna izvješća o robi i poštanske pristojbe za povrat robe podnositelju zahtjeva, posebno u vezi s odlukama o obvezujućim informacijama ili dostavom informacija o primjeni carinskih propisa;

(c)    pregled ili uzorkovanje roba u cilju provjere ili uništenja robe, koje uključuje troškove osim onih za carinsko osoblje; ili

(d)    iznimne mjere provjere, kada su potrebne zbog prirode robe ili potencijalnog rizika.

4.    Svaka stranka odmah objavljuje sve naknade i pristojbe koje naplaćuje u vezi s uvozom ili izvozom u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se upoznaju s njima.

5.    Nijedna stranka ne zahtijeva konzularne transakcije, uključujući s time povezane naknade i pristojbe, u vezi s uvozom bilo koje robe druge stranke.

ČLANAK 9.9.

Popravljena roba

1.    Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja ponovno ulazi na njezino carinsko područje nakon što je bila privremeno izvezena iz njezina carinskog područja u carinsko područje druge stranke radi popravka.

2.    Stavak 1. ne primjenjuje se na robu uvezenu na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom, koja se potom izvozi radi popravka i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom.

3.    Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s carinskog područja druge stranke radi popravka 7 .

ČLANAK 9.10.

Ponovno proizvedena roba

1.    Ako ovim dijelom Sporazuma nije predviđeno drukčije, stranka za ponovno proizvedenu robu druge stranke ne odobrava tretman koji je manje povoljan od tretmana koji odobrava za sličnu novu robu.

2.    Podrazumijeva se da se članak 9.11. primjenjuje na uvozne i izvozne zabrane ili ograničenja za ponovno proizvedenu robu. Ako stranka donese ili primijeni zabrane ili ograničenja za rabljenu robu, te mjere ne primjenjuje na ponovno proizvedenu robu.

3.    Stranka može zahtijevati da ponovno proizvedena roba bude označena kao takva za distribuciju ili prodaju na njezinu državnom području te da takva roba ispunjava sve primjenjive tehničke zahtjeve koji se primjenjuju na sličnu novu robu.

ČLANAK 9.11.

Uvozna i izvozna ograničenja

Članak XI. GATT-a iz 1994. i njegove napomene i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju se u ovaj dio Sporazuma i postaju njegov sastavni dio. U skladu s time, stranka ne donosi niti primjenjuje zabrane ili ograničenja na uvoz bilo koje robe druge stranke ili na izvoz ili prodaju za izvoz bilo koje robe na područje druge stranke, osim u skladu s člankom XI. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe.

ČLANAK 9.12.

Označivanje podrijetla

Ako Čile primjenjuje zahtjeve za obvezno označivanje zemlje podrijetla na robu stranke EU-a, Zajednički odbor može odlučiti da roba s oznakom „Proizvedeno u EU-u” ili sa sličnom oznakom na lokalnom jeziku ispunjava takve zahtjeve pri uvozu u Čile. Ovaj članak ne utječe na pravo stranaka da odrede vrstu proizvoda za koje su zahtjevi za označivanje zemlje podrijetla obvezni. Poglavlje 10. ne primjenjuje se na ovaj članak.

ČLANAK 9.13.

Postupci izdavanja uvoznih dozvola

1.    Svaka stranka osigurava da se svi postupci izdavanja uvoznih dozvola za trgovinu robom između stranaka primjenjuju neutralno i da se provode na pošten, pravedan, nediskriminirajući i transparentan način.

2.    Stranka donosi ili primjenjuje postupke izdavanja uvoznih dozvola kao uvjet za uvoz na njezino područje s područja druge stranke samo ako nisu razumno dostupni drugi odgovarajući postupci za ostvarivanje administrativne svrhe.

3.    Stranka ne donosi niti primjenjuje neautomatski postupak izdavanja uvoznih dozvola kao uvjet za uvoz na svoje državno područje iz državnog područja druge stranke, osim ako je to nužno za provedbu mjere koja je u skladu s ovim dijelom Sporazuma. Stranka koja donese takav neautomatski postupak izdavanja uvoznih dozvola drugoj stranci jasno navodi mjeru koja se provodi tim postupkom.

4.    Svaka stranka donosi i provodi postupke izdavanja uvoznih dozvola u skladu s člancima 1., 2. i 3. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola. U tu se svrhu članci 1., 2. i 3. tog Sporazuma ugrađuju mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

5.    Stranka koja donese nove postupke izdavanja uvoznih dozvola ili izmjenjuje postojeće postupke izdavanja uvoznih dozvola obavješćuje drugu stranku u roku od 60 dana od datuma objave takvih novih postupaka izdavanja uvoznih dozvola ili izmjene postojećih postupaka izdavanja uvoznih dozvola. Ta obavijest sadržava informacije propisane stavkom 3. ovog članka i člankom 5. stavkom 2. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola. Smatra se da stranka poštuje ovu obvezu ako je o novom postupku izdavanja uvoznih dozvola ili izmjeni postojećih postupaka izdavanja uvoznih dozvola obavijestila Odbor za izdavanje uvoznih dozvola osnovan u skladu s člankom 4. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. tog sporazuma.

6.    Na zahtjev stranke druga stranka odmah dostavlja sve relevantne informacije, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola, o svim postupcima izdavanja uvoznih dozvola koje namjerava donijeti, koje je donijela ili koje primjenjuje, kao i o svim izmjenama postojećih postupaka izdavanja uvoznih dozvola.

ČLANAK 9.14.

Postupci izdavanja izvoznih dozvola

1.    Svaka stranka sve nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola objavljuje u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se upoznaju s njima. Takve se informacije, kada je to izvedivo, objavljuju 30 dana prije stupanja na snagu postupka ili izmjene, a u svakom slučaju najkasnije na datum na koji takav postupak ili izmjena stupi na snagu.

2.    Svaka stranka osigurava da objava postupaka izdavanja izvoznih dozvola uključuje sljedeće informacije:

(a)    tekstove postupaka izdavanja izvoznih dozvola ili svih izmjena tih postupaka;

(b)    robu koja podliježe svakom postupku izdavanja izvoznih dozvola;

(c)    za svaki postupak izdavanja izvoznih dozvola opis postupka podnošenja zahtjeva za izvoznu dozvolu i sve kriterije koje podnositelj zahtjeva mora ispuniti kako bi imao pravo podnijeti zahtjev za izvoznu dozvolu, primjerice posjedovanje dozvole za obavljanje djelatnosti, početak ili nastavak ulaganja ili rad putem određenog oblika poslovanja na državnom području stranke;

(d)    jednu ili više kontaktnih točaka od kojih zainteresirane osobe mogu dobiti dodatne informacije o uvjetima za dobivanje izvozne dozvole;

(e)    upravno tijelo ili upravna tijela kojima se mora podnijeti zahtjev ili druga relevantna dokumentacija;

(f)    opis svih mjera koje se provode u okviru postupka izdavanja izvoznih dozvola;

(g)    razdoblje tijekom kojeg će svaki postupak izdavanja izvoznih dozvola biti na snazi, osim ako postupak ostaje na snazi do povlačenja ili revizije u novoj publikaciji;

(h)    ako stranka postupak izdavanja izvoznih dozvola namjerava primjenjivati za upravljanje izvoznom kvotom, ukupnu količinu i prema potrebi vrijednost kvote te datum otvaranja i zatvaranja kvote; i

(i)    sva izuzeća ili iznimke koje zamjenjuju obvezu dobivanja izvozne dozvole, informacije o tome kako zatražiti ili iskoristiti ta izuzeća ili iznimke i kriterije za njihovo odobravanje.

3.    U roku od 30 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka obavješćuje drugu stranku o svojim postojećim postupcima izdavanja izvoznih dozvola. Stranka koja donese nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjenjuje postojeće postupke izdavanja izvoznih dozvola obavješćuje drugu stranku u roku od 60 dana od datuma objave tih novih postupaka izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećih postupaka izdavanja izvoznih dozvola. Obavijest sadržava upućivanje na izvore u kojima su objavljene informacije propisane stavkom 2. i, prema potrebi, adresu internetskih stranica relevantnih državnih tijela.

4.    Podrazumijeva se da se ovim člankom od stranke ne zahtijeva da odobri izvoznu dozvolu niti se sprečava stranku da ispunjava svoje obveze na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili multilateralnih režima neširenja oružja i mehanizama za kontrolu izvoza.

ČLANAK 9.15.

Određivanje carinske vrijednosti

Svaka stranka određuje carinsku vrijednost robe druge stranke koja se uvozi na njezino područje u skladu s člankom VII. GATT-a iz 1994. i Sporazumom o određivanju carinske vrijednosti. U tu se svrhu članak VII. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe, i članci od 1. do 17. Sporazuma o određivanju carinske vrijednosti, uključujući njegove napomene za tumačenje, mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

ČLANAK 9.16.

Iskorištavanje povlastica

1.    Za potrebe praćenja funkcioniranja ovog dijela Sporazuma i izračuna stopa iskorištenosti povlastica stranke svake godine razmjenjuju statističke podatke o uvozu za razdoblje koje počinje godinu dana nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma i završava 10 godina nakon završetka ukidanja carina za svu robu u skladu s rasporedima iz Priloga 9. Ako Zajednički odbor ne odluči drukčije, to se razdoblje automatski produljuje za pet godina te ga nakon toga Zajednički odbor može odlučiti dodatno produljiti.

2.    Razmjena statističkih podataka o uvozu iz stavka 1. obuhvaća podatke koji se odnose na zadnju dostupnu godinu, uključujući vrijednost i, ako je primjenjivo, obujam na razini tarifne stavke za uvoz robe druge stranke na koju se primjenjuje povlašteno carinsko postupanje na temelju ovog dijela Sporazuma i za uvoz robe na koju je primijenjeno nepovlašteno postupanje.

ČLANAK 9.17.

Posebne mjere za upravljanje povlaštenim postupanjem

1.    Stranke surađuju u sprečavanju, otkrivanju i suzbijanju kršenja carinskog zakonodavstva povezanog s povlaštenim postupanjem odobrenim na temelju ovog poglavlja u skladu sa svojim obvezama na temelju poglavlja 10. i Protokola uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima.

2.    Stranka može, u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 3., privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje prema predmetnoj robi ako je ta stranka na temelju objektivnih, uvjerljivih i provjerljivih informacija utvrdila da je druga stranka počinila opsežna sustavna kršenja carinskog zakonodavstva kako bi ostvarila povlašteno postupanje odobreno na temelju ovog poglavlja te je utvrdila:

(a)    sustavni izostanak djelovanja ili neprimjereno djelovanje druge stranke u provjeri statusa robe s podrijetlom i ispunjavanju ostalih zahtjeva Protokola uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima, pri utvrđivanju ili sprečavanju kršenja pravila o podrijetlu;

(b)    sustavno odbijanje druge stranke da provede naknadnu provjeru dokaza o podrijetlu na zahtjev druge stranke ili da pravodobno priopći svoje rezultate ili nepotrebno kašnjenje u provedbi takve provjere ili obavješćivanju; ili

(c)    sustavno odbijanje ili propust druge stranke da surađuje ili pomaže u ispunjavanju svojih obveza na temelju Protokola uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima u vezi s povlaštenim postupanjem.

3.    Stranka koja utvrdi činjenice iz stavka 2. bez nepotrebne odgode o tome obavješćuje Zajednički odbor i započinje savjetovanje s drugom strankom u okviru Zajedničkog odbora radi postizanja rješenja koje je prihvatljivo za obje stranke.

Ako stranke ne uspiju dogovoriti uzajamno prihvatljivo rješenje u roku od tri mjeseca od datuma obavijesti, stranka koja je utvrdila činjenice može odlučiti privremeno suspendirati relevantno povlašteno postupanje za predmetnu robu. O privremenoj se suspenziji bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje Zajednički odbor.

Privremene suspenzije primjenjuju se samo u razdoblju potrebnom za zaštitu financijskih interesa predmetne stranke, ne dulje od šest mjeseci. Ako su uvjeti koji su doveli do početne suspenzije i dalje prisutni nakon isteka šestomjesečnog razdoblja, predmetna stranka može odlučiti produljiti suspenziju. Svaka privremena suspenzija podliježe periodičnim savjetovanjima u okviru Zajedničkog odbora.

4.    Svaka stranka u skladu sa svojim internim postupcima objavljuje informacije uvoznicima o svim obavijestima i odlukama o privremenoj suspenziji iz stavka 3.

ČLANAK 9.18.

Pododbor za trgovinu robom

Pododbor za trgovinu robom osnovan na temelju članka 8.8. stavka 1.:

(a)    prati provedbu ovog poglavlja i Priloga 9. te upravljanje njima;

(b)    promiče trgovinu robom između stranaka, među ostalim u okviru savjetovanja o poboljšanju tarifnog postupanja za pristup tržištu u skladu s člankom 9.5. stavkom 4. te, prema potrebi, o drugim pitanjima;

(c)    služi kao forum za rasprave o pitanjima povezanima s ovim poglavljem i njihovo rješavanje;

(d)    odmah otklanja prepreke trgovini robom između stranaka, posebno one koje se odnose na provedbu necarinskih mjera i, prema potrebi, upućuje takva pitanja na razmatranje Zajedničkom odboru;

(e)    preporučuje strankama sve izmjene ili dopune ovog poglavlja;

(f)    koordinira razmjenu podataka za iskorištavanje povlastica ili svih drugih informacija o trgovini robom između stranaka koje odluči koordinirati;

(g)    preispituje sve buduće izmjene Harmoniziranog sustava kako bi osigurao da se obveze svih stranaka na temelju ovog dijela Sporazuma ne mijenjaju i savjetuje u postupku rješavanja svih povezanih sukoba;

(h)    izvršava funkcije iz članka 15.17.

POGLAVLJE 10.

PRAVILA O PODRIJETLU I POSTUPCI POVEZANI S PODRIJETLOM

ODJELJAK A

PRAVILA O PODRIJETLU

ČLANAK 10.1.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja i priloga od 10.-A do 10.-E:

(a)    „razvrstavanje” znači razvrstavanje proizvoda ili materijala u pojedino poglavlje, tarifni broj ili podbroj Harmoniziranog sustava;

(b)    „pošiljka” znači proizvodi koje jedan izvoznik istodobno šalje jednom primatelju ili proizvodi obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom koja se odnosi na njihovu otpremu od izvoznika do primatelja ili, ako takva isprava ne postoji, proizvodi obuhvaćeni jednim računom;

(c)    „carinsko tijelo” znači:

i.    u slučaju Čilea, Nacionalna carinska služba; i

ii.    u slučaju stranke EU-a, službe Europske komisije nadležne za carinska pitanja te carinske uprave i druga tijela država članica Europske unije nadležna za primjenu i izvršavanje carinskog prava;

(d)    „izvoznik” znači osoba sa sjedištem u stranci koja u skladu sa zakonima i propisima te stranke izvozi ili proizvodi proizvod s podrijetlom te izdaje tvrdnju o podrijetlu;

(e)    „istovjetni proizvodi” znači proizvodi koji u svakom pogledu odgovaraju onima opisanima u opisu proizvoda. Opis proizvoda u komercijalnoj ispravi koja se upotrebljava za sastavljanje tvrdnje o podrijetlu za višestruke pošiljke mora biti dovoljno precizan za jasnu identifikaciju tog proizvoda, ali i istovjetnih proizvoda koji će se naknadno uvesti na temelju te tvrdnje;

(f)    „uvoznik” znači osoba koja uvozi proizvod s podrijetlom i za njega traži povlašteno tarifno postupanje;

(g)    „materijal” znači svaka tvar koja se upotrebljava u proizvodnji proizvoda, uključujući sve sastojke, sirovine, sastavne dijelove ili dijelove;

(h)    „proizvod” znači rezultat proizvodnje, čak i ako je namijenjen naknadnoj upotrebi kao materijal u proizvodnji drugog proizvoda; i

(i)    „proizvodnja” znači sve vrste obrade ili prerade, uključujući sastavljanje.

ČLANAK 10.2.

Opći zahtjevi

1.    Za potrebe primjene povlaštenog tarifnog postupanja stranke na robu s podrijetlom iz druge stranke u skladu s ovim dijelom Sporazuma, pod uvjetom da proizvod ispunjava sve druge primjenjive zahtjeve iz ovog poglavlja, sljedeći se proizvodi smatraju proizvodima s podrijetlom iz druge stranke:

(a)    proizvodi u cijelosti dobiveni u toj stranci kako je predviđeno u članku 10.4.;

(b)    proizvodi proizvedeni isključivo od materijala podrijetlom iz te stranke; i

(c)    proizvodi proizvedeni u toj stranci u kojima su upotrijebljeni materijali bez podrijetla, pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu 10.-B.

2.    Ako je proizvod stekao status proizvoda s podrijetlom u skladu sa stavkom 1., materijali bez podrijetla upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji ne smatraju se materijalima bez podrijetla ako se proizvod ugrađuje kao materijal u drugi proizvod.

3.    Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom moraju biti neprekidno ispunjeni na državnom području stranke.

ČLANAK 10.3.

Kumulacija podrijetla

1.    Za proizvod podrijetlom iz stranke smatra se da je podrijetlom iz druge stranke ako se upotrebljava kao materijal u proizvodnji drugog proizvoda u toj drugoj stranci, pod uvjetom da izvršena obrada i prerada nadilazi jedan ili više postupaka iz članka 10.6.

2.    Materijali razvrstani u poglavlju 3. Harmoniziranog sustava podrijetlom iz zemalja iz stavka 4. točke (b) koji se upotrebljavaju u proizvodnji proizvoda od konzervirane tune razvrstanih u tarifni podbroj 1604.14 Harmoniziranog sustava mogu se smatrati materijalima s podrijetlom iz stranke ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. točaka od (a) do (e) i ako ta stranka Pododboru iz članka 10.31. pošalje obavijest radi ispitivanja.

3.    Zajednički odbor može odlučiti, na preporuku Pododbora, da se određeni materijali podrijetlom iz trećih zemalja 8 iz stavka 4. ovog članka mogu smatrati materijalima podrijetlom iz stranke ako se upotrebljavaju u proizvodnji proizvoda u toj stranci pod uvjetom:

(a)    da je u svakoj stranci na snazi trgovinski sporazum kojim je uspostavljeno područje slobodne trgovine s tom trećom zemljom u smislu članka XXIV. GATT-a iz 1994.;

(b)    da se podrijetlo materijala iz ovog stavka određuje u skladu s pravilima o podrijetlu primjenjivima na temelju:

i.    trgovinskog sporazuma stranke EU-a o uspostavi područja slobodne trgovine s tom trećom zemljom, ako se predmetni materijal upotrebljava u proizvodnji proizvoda u Čileu; i

ii.    trgovinskog sporazuma Čilea o uspostavi područja slobodne trgovine s tom trećom zemljom, ako se predmetni materijal upotrebljava u proizvodnji proizvoda u stranci EU-u;

(c)    da je između stranke i te treće zemlje na snazi sporazum o odgovarajućoj administrativnoj suradnji kojom se osigurava potpuna provedba ovog poglavlja, uključujući odredbe o upotrebi odgovarajuće dokumentacije o podrijetlu materijala, te da stranka obavijesti drugu stranku o tom sporazumu;

(d)    da proizvodnja ili prerada materijala obavljena u toj stranci nadilazi jedan ili više postupaka iz članka 10.6.; i

(e)    da su stranke suglasne sa svim drugim mjerodavnim uvjetima.

4.    Treće su zemlje iz stavka 3.:

(a)    zemlje Središnje Amerike Kostarika, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva i Panama; i

(b)    andske zemlje Kolumbija, Ekvador i Peru.

ČLANAK 10.4.

Proizvodi dobiveni u cijelosti

1.    Sljedeći proizvodi smatraju se dobivenima u cijelosti u stranci:

(a)    biljke i biljni proizvodi koji su ondje uzgojeni ili ubrani;

(b)    žive životinje koje su ondje okoćene i uzgojene;

(c)    proizvodi dobiveni od ondje uzgojenih živih životinja;

(d)    proizvodi dobiveni lovom, lovom zamkama, ribolovom, skupljanjem ili hvatanjem u stranci, ali ne izvan vanjskih granica teritorijalnog mora stranke;

(e)    proizvodi dobiveni od zaklanih životinja koje su ondje okoćene i uzgojene;

(f)    proizvodi dobiveni ondje akvakulturom ako su vodeni organizmi, uključujući ribe, mekušce, rakove i ostale vodene beskralježnjake i vodene biljke, dobiveni ili uzgojeni iz reproduktivnog materijala kao što su jajašca, ikra, mlađ, male ribe ili ličinke intervencijom u proces uzgoja ili rasta radi povećanja proizvodnje, kao što je redovito poribljavanje, hranjenje ili zaštita od grabežljivaca;

(g)    minerali ili druge prirodne tvari koji nisu obuhvaćeni točkama od (a) do (f) i koji se vade u stranci;

(h)    proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su plovila te stranke izvadila iz mora izvan teritorijalnog mora;

(i)    proizvodi izrađeni na brodu tvornici te stranke isključivo od proizvoda iz točke (h);

(j)    proizvodi koje stranka ili osoba te stranke vadi iz morskog tla ili sloja ispod njega izvan svih teritorijalnih mora, pod uvjetom da imaju pravo iskorištavanja tog tla ili sloja ispod njega;

(k)    otpad ili ostaci dobiveni iz proizvodnje u stranci ili iz rabljenih proizvoda koji su prikupljeni u njoj, pod uvjetom da su ti proizvodi prikladni samo za oporabu sirovina; i

(l)    proizvodi proizvedeni u stranci isključivo od proizvoda navedenih u točkama od (a) do (k).

2.    Izrazi „plovilo iz stranke” i „brod tvornica iz stranke” u stavku 1. točkama (h) i (i) znače plovilo i brod tvornica:

(a)    koji su registrirani u državi članici ili u Čileu;

(b)    koji plove pod zastavom države članice ili Čilea; i

(c)    koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

i.    u najmanje 50-postotnom su vlasništvu fizičkih osoba iz države članice ili Čilea; ili

ii.    u vlasništvu su pravne osobe:

(A)    koja ima sjedište i glavno mjesto poslovanja u državi članici ili Čileu; i

(B)    koja je u najmanje 50-postotnom vlasništvu osoba iz jedne od tih stranaka.

ČLANAK 10.5.

Dopuštena odstupanja

1.    Ako materijal bez podrijetla koji se upotrebljava u proizvodnji proizvoda ne ispunjava zahtjeve iz Priloga 10.-B, taj se proizvod smatra proizvodom s podrijetlom iz stranke, pod uvjetom:

(a)    da za sve proizvode 9 , osim onih razvrstanih u poglavlja od 50. do 63. Harmoniziranog sustava, ukupna vrijednost materijala bez podrijetla ne premašuje 10 % cijene tog proizvoda franko tvornica;

(b)    da se za proizvode razvrstane u poglavlja od 50. do 63. Harmoniziranog sustava, dopuštena odstupanja primjenjuju kako je navedeno u napomenama od 6. do 8. Priloga 10.-A.

2.    Stavak 1. ne primjenjuje se ako vrijednost ili masa materijala bez podrijetla upotrijebljenih u proizvodnji proizvoda premašuje bilo koji postotak maksimalne vrijednosti ili mase materijala bez podrijetla kako je navedeno u zahtjevima iz Priloga 10.-B.

3.    Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode koji su u cijelosti dobiveni u stranci u smislu članka 10.4. Ako se u Prilogu 10.-B zahtijeva da materijali koji se upotrebljavaju u proizvodnji proizvoda budu u cijelosti dobiveni, primjenjuju se stavci 1. i 2.

ČLANAK 10.6.

Nedostatna obrada ili prerada

1.    Neovisno o članku 10.2. stavku 1. točki (c), proizvod se ne smatra proizvodom s podrijetlom iz stranke ako se u toj stranci provodi samo jedan ili više sljedećih postupaka na materijalima bez podrijetla:

(a)    postupci konzerviranja kao što su sušenje, zamrzavanje, čuvanje u salamuri ili drugi slični postupci ako je jedina svrha osigurati da proizvod ostane u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja;

(b)    rastavljanje i sastavljanje pošiljki;

(c)    pranje, čišćenje; uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih tvari za prekrivanje;

(d)    glačanje ili prešanje tekstila i tekstilnih proizvoda;

(e)    jednostavni postupci bojenja i laštenja;

(f)    ljuštenje i djelomično ili potpuno mljevenje riže; poliranje i glaziranje žitarica i riže;

(g)    postupci dodavanja bojila ili aroma šećeru ili izrade kocki šećera; djelomično ili potpuno mljevenje kristalnog šećera u čvrstom obliku;

(h)    guljenje, uklanjanje koštica i ljuštenje voća, orašastih plodova i povrća;

(i)    oštrenje, jednostavno brušenje ili jednostavno rezanje;

(j)    sijanje, prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnjevanje ili slaganje;

(k)    jednostavno pakiranje u boce, limenke, bočice, vreće, sanduke, kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(l)    stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipova i drugih sličnih razlikovnih obilježja na proizvode ili njihovu ambalažu;

(m)    jednostavno miješanje proizvoda, od iste ili različitih vrsta, uključujući miješanje šećera s bilo kojom drugom tvari;

(n)    jednostavno sklapanje dijelova proizvoda kako bi se sastavio cjelovit proizvod ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove;

(o)    jednostavno dodavanje vode ili otopine odnosno dehidracija ili denaturacija proizvoda; ili

(p)    klanje životinja.

2.    Za potrebe stavka 1. postupak se smatra jednostavnim ako za njegovo izvođenje nisu potrebne posebne vještine ni strojevi, aparati ili oprema posebno proizvedena ili ugrađena za taj postupak.

ČLANAK 10.7.

Kvalifikacijska jedinica

1.    Za potrebe ovog poglavlja kvalifikacijska jedinica jest proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri razvrstavanju proizvoda prema Harmoniziranom sustavu.

2.    Ako se pošiljka sastoji od više istovjetnih proizvoda razvrstanih u isti tarifni broj Harmoniziranog sustava, pri primjeni ovog poglavlja uzima se u obzir svaki pojedinačni proizvod.

ČLANAK 10.8.

Pribor, rezervni dijelovi i alati

1.    Pribor, rezervni dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, a koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom te opreme, stroja, uređaja ili vozila.

2.    Pribor, rezervni dijelovi i alati iz stavka 1. ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju podrijetla proizvoda, osim za potrebe izračuna maksimalne vrijednosti materijala bez podrijetla ako proizvod podliježe zahtjevu u pogledu maksimalne vrijednosti materijala bez podrijetla iz Priloga 10.-B.

ČLANAK 10.9.

Kompleti

Kompleti, kako su određeni Općim pravilom 3. za tumačenje Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodom s podrijetlom iz stranke ako su sve njihove sastavnice proizvodi s podrijetlom. Ako se komplet sastoji od proizvoda s podrijetlom i bez podrijetla, komplet u cjelini smatra se proizvodom s podrijetlom iz stranke, pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne premaši 15 % cijene kompleta franko tvornica.

ČLANAK 10.10.

Neutralni elementi

Kako bi se utvrdilo ispunjava li proizvod uvjete za proizvod s podrijetlom iz stranke, nije potrebno odrediti podrijetlo sljedećih elemenata, koji su eventualno upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji:

(a)    gorivo, energija, katalizatori i otapala;

(b)    oprema, uređaji i pribor koji se upotrebljavaju za ispitivanje ili inspekciju proizvoda;

(c)    strojevi, alati, matrice i kalupi;

(d)    rezervni dijelovi i materijali koji se upotrebljavaju za održavanje opreme i zgrada;

(e)    maziva, masti, punila i drugi materijali koji se upotrebljavaju u proizvodnji ili za upravljanje opremom i zgradama;

(f)    rukavice, naočale, obuća, odjeća, sigurnosna oprema i pribor;

(g)    bilo koji drugi materijal koji nije ugrađen u proizvod, ali za čiju se uporabu može dokazati da je dio proizvodnje proizvoda.

ČLANAK 10.11.

Pakiranje i materijali i spremnici za pakiranje

1.    Ako se u skladu s Općim pravilom 5. za tumačenje Harmoniziranog sustava materijali za pakiranje i spremnici u koje je proizvod pakiran za maloprodaju razvrstavaju zajedno s proizvodom, ti se materijali i spremnici za pakiranje ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju podrijetla proizvoda, osim za potrebe izračuna maksimalne vrijednosti materijala bez podrijetla ako proizvod podliježe zahtjevu u pogledu maksimalne vrijednosti materijala bez podrijetla u skladu s Prilogom 10.B.

2.    Materijali i spremnici za pakiranje koji se upotrebljavaju za zaštitu proizvoda tijekom prijevoza ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju je li riječ o proizvodu s podrijetlom iz stranke.

ČLANAK 10.12.

Računovodstveno razdvajanje zamjenjivih materijala

1.    Zamjenjivi materijali s podrijetlom i bez podrijetla fizički se odvajaju tijekom skladištenja kako bi zadržali svoj status materijala s podrijetlom ili bez podrijetla, ovisno o slučaju. Ti se materijali mogu upotrebljavati u proizvodnji proizvoda bez fizičkog razdvajanja tijekom skladištenja pod uvjetom da se primjenjuje metoda računovodstvenog razdvajanja.

2.    Metoda računovodstvenog razdvajanja iz stavka 1. primjenjuje se u skladu s metodom upravljanja zalihama na temelju općeprihvaćenih računovodstvenih načela u stranci. Metodom računovodstvenog razdvajanja osigurava se da broj proizvoda za koje bi se moglo smatrati da su podrijetlom iz stranke ni u kojem trenutku ne premašuje broj proizvoda koji bi se dobio fizičkim razdvajanjem zaliha tijekom skladištenja.

3.    Za potrebe stavka 1. „zamjenjivi materijali” znači materijali koji su iste vrste i tržišne kvalitete i imaju jednaka tehnička i fizička svojstva te se nakon ugradnje u gotovi proizvod ne mogu razlikovati jedan od drugog.

ČLANAK 10.13.

Vraćeni proizvodi

Proizvod s podrijetlom iz stranke koji je iz te stranke izvezen u treću zemlju i koji se vraća u tu stranku smatra se proizvodom bez podrijetla, osim ako se carinskom tijelu te stranke za proizvod koji se vraća može dokazati:

(a)    da je isti kao izvezeni proizvod; i

(b)    da nije bio podvrgnut nikakvim postupcima osim onima koji su bili potrebni kako bi se očuvao u dobrom stanju dok se nalazi u trećoj zemlji ili za vrijeme izvoza.

ČLANAK 10.14.

Neizmijenjenost

1.    Proizvod s podrijetlom deklariran za domaću upotrebu u stranci uvoznici nakon izvoza i prije deklariranja za domaću upotrebu ne izmjenjuje se niti na bilo koji način preoblikuje ili podvrgava postupcima osim onima potrebnima za očuvanje u dobrom stanju ili postupcima dodavanja ili stavljanja oznaka, etiketa, plombi ili bilo koje druge dokumentacije radi osiguravanja usklađenosti s posebnim domaćim zahtjevima stranke uvoznice.

2.    Proizvod se može uskladištiti ili izložiti u trećoj zemlji pod uvjetom da u toj trećoj zemlji ostane pod carinskim nadzorom.

3.    Ne dovodeći u pitanje odjeljak B, pošiljke se mogu razdvojiti na državnom području treće zemlje ako razdvajanje provodi izvoznik ili ako se ono provodi pod njegovom nadležnošću te pod uvjetom da te pošiljke ostanu pod carinskim nadzorom u trećoj zemlji.

4.    U slučaju sumnje u usklađenost s uvjetima predviđenima u stavcima od 1. do 3., carinsko tijelo stranke uvoznice može od uvoznika zatražiti da dostavi dokaze o usklađenosti. Takvi se dokazi mogu pružiti na bilo koji način, među ostalim ugovornim prijevoznim ispravama kao što su teretnice ili činjeničnim ili konkretnim dokazima na temelju označivanja ili numeriranja paketa ili bilo kojim dokazom povezanim sa samim proizvodom.

ČLANAK 10.15.

Izložbe

1.    Na proizvode s podrijetlom koji su poslani u treću zemlju radi izlaganja i koji su nakon izložbe prodani za uvoz u stranku pri uvozu se primjenjuju povlastice u skladu s dijelom ovog Sporazuma, pod uvjetom da se carinskim tijelima podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

(a)    da je izvoznik te proizvode poslao iz stranke u treću zemlju u kojoj se održavala izložba te da ih je tamo izložio;

(b)    da je izvoznik te proizvode prodao ili na drugi način prepustio osobi u stranci;

(c)    da su proizvodi za vrijeme izložbe ili neposredno nakon nje poslani u istom stanju u kojem su bili upućeni na izložbu; i

(d)    da proizvodi, od trenutka kad su poslani na izložbu, nisu upotrijebljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

2.    Tvrdnja o podrijetlu sastavlja se u skladu s odjeljkom B i podnosi carinskim tijelima u skladu s carinskim postupcima stranke uvoznice. Na njoj se naznačuju naziv i adresa izložbe.

3.    Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovinske, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične javne priredbe, osim onih organiziranih u privatne svrhe u trgovinama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda tijekom kojih predmetni proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom.

4.    Carinska tijela stranke uvoznice mogu zahtijevati dokaze da su proizvodi ostali pod carinskim nadzorom u zemlji u kojoj su izloženi te dodatnu dokumentaciju s dokazima o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

ODJELJAK B

POSTUPCI POVEZANI S PODRIJETLOM

ČLANAK 10.16.

Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje

1.    Stranka uvoznica odobrava povlašteno tarifno postupanje za proizvod podrijetlom iz druge stranke u smislu ovog poglavlja na temelju uvoznikova zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje. Uvoznik je odgovoran za točnost zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje i usklađenost sa zahtjevima iz ovog poglavlja.

2.    Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji se na jednom od sljedećeg:

(a)    tvrdnji o podrijetlu koju je sastavio izvoznik u skladu s člankom 10.17.;

(b)    uvoznikovu znanju podložno uvjetima iz članka 10.19.

3.    Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje i temelj za taj zahtjev kako je navedeno u stavku 2. uključuju se u carinsku deklaraciju u skladu sa zakonima i propisima stranke uvoznice.

4.    Uvoznik koji podnosi zahtjev za povlašteno tarifno postupanje na temelju tvrdnje o podrijetlu u skladu sa stavkom 2. točkom (a) zadržava tvrdnju i na zahtjev je dostavlja carinskom tijelu stranke uvoznice.

ČLANAK 10.17.

Tvrdnja o podrijetlu

1.    Izvoznik proizvoda izdaje tvrdnju o podrijetlu na temelju informacija kojima se dokazuje da je riječ o proizvodu s podrijetlom, uključujući, prema potrebi, informacije o statusu proizvoda s podrijetlom za materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnji tog proizvoda.

2.    Izvoznik je odgovoran za točnost izdane tvrdnje o podrijetlu i informacija koje su dostavljene u skladu sa stavkom 1. Ako izvoznik ima razloga vjerovati da tvrdnja o podrijetlu sadržava netočne podatke ili se temelji na njima, izvoznik odmah obavješćuje uvoznika o svakoj promjeni koja utječe na status proizvoda s podrijetlom. U tom slučaju uvoznik ispravlja uvoznu deklaraciju i plaća sve primjenjive carine koje je obvezan platiti.

3.    Izvoznik sastavlja tvrdnju o podrijetlu na jednoj od jezičnih verzija uključenih u Prilogu 3.-C na računu ili bilo kojem drugom trgovinskom dokumentu u kojem je proizvod s podrijetlom dovoljno detaljno opisan da se može identificirati u nomenklaturi Harmoniziranog sustava. Stranka uvoznica od uvoznika ne smije tražiti da dostavi prijevod tvrdnje o podrijetlu.

4.    Tvrdnja o podrijetlu vrijedi godinu dana od datuma izdavanja.

5.    Tvrdnja o podrijetlu može se izdati za:

(a)    jednu pošiljku jednog ili više proizvoda uvezenih u stranku; ili

(b)    višestruke pošiljke istovjetnih proizvoda uvezenih u stranku u razdoblju navedenom u tvrdnji o podrijetlu u trajanju od najdulje 12 mjeseci.

6.    Stranka uvoznica na zahtjev uvoznika i podložno zahtjevima koje propisuje stranka uvoznika dopušta upotrebu jedinstvene tvrdnje o podrijetlu za nesastavljene ili rastavljene proizvode u smislu Općeg pravila 2. točke (a) Harmoniziranog sustava koji su razvrstani u odjeljcima od XV. do XXI. Harmoniziranog sustava ako se uvoze u više pošiljaka.

ČLANAK 10.18.

Manja odstupanja i manje pogreške

Carinsko tijelo stranke uvoznice ne odbija zahtjev za povlašteno tarifno postupanje zbog manjih odstupanja tvrdnje o podrijetlu u odnosu na dokumente dostavljene carinskom uredu ili manjih pogrešaka u tvrdnji o podrijetlu.

ČLANAK 10.19.

Uvoznikovo znanje

1.    Stranka uvoznica može u svojim zakonima i propisima odrediti uvjete na temelju kojih se određuje koji uvoznici mogu temeljiti zahtjev za povlašteno tarifno postupanje na znanju uvoznika.

2.    Neovisno o stavku 1., uvoznikovo znanje o tome da je riječ o proizvodu s podrijetlom temelji se na informacijama kojima se dokazuje da proizvod stvarno ispunjava uvjete za status proizvoda s podrijetlom i da ispunjava zahtjeve iz ovog poglavlja za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom.

ČLANAK 10.20.

Zahtjevi za čuvanje evidencije

1.    Uvoznik koji traži povlašteno tarifno postupanje za proizvod uvezen u stranku:

(a)    ako se zahtjev za povlašteno postupanje temelji na tvrdnji o podrijetlu, čuva tvrdnju o podrijetlu koju je sastavio izvoznik najmanje tri godine od datuma zahtjeva za povlašteno postupanje za proizvod; i

(b)    ako se zahtjev za povlašteno postupanje temelji na uvoznikovu znanju, čuva informacije kojima se dokazuje da proizvod ispunjava zahtjeve iz ovog poglavlja za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom najmanje tri godine od datuma zahtjeva za povlašteno postupanje.

2.    Izvoznik koji je izdao tvrdnju o podrijetlu najmanje četiri godine od izdavanja te tvrdnje o podrijetlu čuva primjerke tvrdnje o podrijetlu i svu drugu evidenciju kojom se dokazuje da proizvod ispunjava zahtjeve iz ovog poglavlja za dobivanje statusa proizvoda s podrijetlom.

3.    Evidencija koja se čuva u skladu s ovim člankom može se čuvati u elektroničkom obliku u skladu sa zakonima i propisima stranke uvoznice ili stranke izvoznice, ovisno o slučaju.

ČLANAK 10.21.

Izuzeća od zahtjeva povezanih s tvrdnjama o podrijetlu

1.    Proizvodi koje pojedinac šalje pojedincu u paketima ili koji su dio osobne prtljage putnika prihvaćaju se kao roba s podrijetlom bez potrebe za dostavom tvrdnje o podrijetlu, pod uvjetom da takvi proizvodi nisu uvezeni radi trgovine, da su deklarirani kao proizvodi koji ispunjavaju zahtjeve iz ovog poglavlja i da nema sumnje u istinitost te deklaracije.

2.    Povremeni uvoz koji se sastoji isključivo od proizvoda za osobnu upotrebu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji ne smatra se uvozom radi trgovine ako je prema prirodi i količini robe očito da se ne uvoze iz komercijalnih razloga i pod uvjetom da uvoz nije dio niza uvoza za koje se razumno može smatrati da su provedeni odvojeno kako bi se izbjeglo obvezno dostavljanje tvrdnje o podrijetlu.

3.    Ukupna vrijednost proizvoda iz stavka 1. ne smije premašiti 500 EUR ili ekvivalentni iznos u valuti stranke kad je riječ o paketima odnosno 1 200 EUR ili ekvivalentni iznos u valuti stranke kad je riječ o proizvodima koji su dio osobne prtljage putnika.

ČLANAK 10.22.

Provjera

1.    Carinsko tijelo stranke uvoznice može provjeriti je li riječ o proizvodu s podrijetlom ili jesu li ispunjeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja metodama procjene rizika koje mogu uključivati nasumični odabir. Za potrebe takve provjere carinsko tijelo stranke uvoznice može poslati zahtjev za informacije uvozniku koji je podnio zahtjev za povlašteno postupanje u skladu s člankom 10.16.

2.    Carinsko tijelo stranke uvoznice koje šalje zahtjev u skladu sa stavkom 1. traži samo sljedeće informacije povezane s podrijetlom proizvoda:

(a)    tvrdnju o podrijetlu ako se zahtjev za povlašteno postupanje temeljio na tvrdnji o podrijetlu; i

(b)    informacije o ispunjenju kriterija podrijetla, i to:

i.    ako je kriterij podrijetla to da je proizvod „dobiven u cijelosti”, primjenjiva kategorija (npr. berba, rudarstvo, ribolov) i mjesto proizvodnje;

ii.    ako se kriterij podrijetla temelji na promjeni razvrstavanja u carinsku tarifu, popis svih materijala bez podrijetla, uključujući njihov tarifni broj (u formatu od dvije, četiri ili šest znamenki, ovisno o kriteriju podrijetla);

iii.    ako se kriterij podrijetla temelji na metodi vrijednosti, vrijednost gotova proizvoda i vrijednost svih materijala bez podrijetla koji su upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji;

iv.    ako se kriterij podrijetla temelji na masi, masa gotova proizvoda i masa odgovarajućih materijala bez podrijetla upotrijebljenih u gotovom proizvodu; i

v.    ako se kriterij podrijetla temelji na određenom proizvodnom postupku, opis tog postupka.

3.    Pri dostavi traženih informacija uvoznik može dodati sve druge informacije koje smatra relevantnima za potrebe provjere.

4.    Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na tvrdnji o podrijetlu u skladu s člankom 10.16. stavkom 2. točkom (a) koju je izdao izvoznik, uvoznik dostavlja tu tvrdnju o podrijetlu, ali može odgovoriti carinskom tijelu stranke uvoznice da se informacije iz stavka 2. točke (b) ovog članka ne mogu dostaviti.

5.    Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na uvoznikovu znanju iz članka 10.16. stavka 2. točke (b), carinsko tijelo stranke uvoznice koje provodi provjeru može, nakon što je zatražilo informacije u skladu sa stavkom 1. ovog članka, uvozniku poslati dodatni zahtjev za informacije ako to carinsko tijelo smatra da su potrebne dodatne informacije kako bi provjerilo status proizvoda s podrijetlom ili jesu li ispunjeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja. Carinsko tijelo stranke uvoznice može od uvoznika zatražiti konkretnu dokumentaciju i informacije ako je to primjereno.

6.    Ako carinsko tijelo stranke uvoznice odluči suspendirati odobravanje povlaštenog tarifnog postupanja predmetnim proizvodima dok čeka rezultate provjere, može uvozniku ponuditi puštanje proizvoda. Kao uvjet za takvo puštanje stranka uvoznica može zahtijevati jamstvo ili drugu odgovarajuću mjeru predostrožnosti. Svaka suspenzija povlaštenog tarifnog postupanja prestaje što je moguće prije nakon što carinsko tijelo stranke uvoznice utvrdi da predmetni proizvod ima status proizvoda s podrijetlom ili da su ispunjeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja.

ČLANAK 10.23.

Administrativna suradnja

1.    Kako bi osigurale pravilnu primjenu ovog poglavlja, stranke surađuju putem svojih carinskih tijela kako bi provjerile status proizvoda s podrijetlom ili jesu li ispunjeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja.

2.    Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na tvrdnji o podrijetlu u skladu s člankom 10.16. stavkom 2. točkom (a), carinsko tijelo stranke uvoznice koje provodi provjeru može, nakon što je od uvoznika zatražilo informacije u skladu s člankom 10.22. stavkom 1., poslati zahtjev za informacije carinskom tijelu stranke izvoznice u roku od dvije godine od datuma zahtjeva za povlašteno postupanje ako carinsko tijelo stranke uvoznice smatra da su potrebne dodatne informacije kako bi se provjerio status proizvoda s podrijetlom ili jesu li ispunjeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja. Carinsko tijelo stranke uvoznice može od carinskog tijela stranke izvoznice zatražiti konkretnu dokumentaciju i informacije ako je to potrebno.

3.    Carinsko tijelo stranke uvoznice u zahtjev iz stavka 2. uključuje sljedeće informacije:

(a)    tvrdnju o podrijetlu ili njezinu presliku;

(b)    informacije o identitetu carinskog tijela koje je podnijelo zahtjev;

(c)    ime izvoznika kojeg treba provjeriti;

(d)    predmet i opseg provjere; i

(e)    svu relevantnu dokumentaciju, ako je primjenjivo.

4.    Carinsko tijelo stranke izvoznice može u skladu sa zakonima i propisima te stranke provesti provjeru tako od izvoznika zatraži dokumentaciju i bilo kakav dokaz ili da posjeti prostore izvoznika radi pregleda evidencija i provjere postrojenja koje se upotrebljavaju u proizvodnji proizvoda.

5.    Nakon zahtjeva iz stavka 2. carinsko tijelo stranke izvoznice carinskom tijelu stranke uvoznice dostavlja sljedeće informacije:

(a)    zatraženu dokumentaciju, ako je dostupna;

(b)    mišljenje o statusu proizvoda s podrijetlom;

(c)    opis proizvoda podvrgnutog provjeri i razvrstavanje u carinsku tarifu relevantno za primjenu pravila o podrijetlu;

(d)    opis i objašnjenje proizvodnog postupka za dokazivanje statusa proizvoda s podrijetlom;

(e)    informacije o načinu na koji je provedena provjera statusa proizvoda s podrijetlom u skladu sa stavkom 4.; i

(f)    popratnu dokumentaciju, prema potrebi.

6.    Carinsko tijelo stranke izvoznice ne smije dostaviti carinskom tijelu stranke uvoznice informacije iz stavka 5. točke (a) ili (b) bez pristanka izvoznika.

7.    Carinska tijela stranaka trebala bi po mogućnosti elektroničkim putem razmjenjivati sve zatražene informacije, uključujući sve popratne dokumente i sve ostale informacije povezane s provjerom.

8.    Stranke putem koordinatora imenovanih u skladu s ovim dijelom Sporazuma jedna drugoj dostavljaju podatke za kontakt svojih carinskih tijela i sve njihove izmjene u roku od 30 dana od takve izmjene.

ČLANAK 10.24.

Uzajamna pomoć u suzbijanju prijevara

U slučaju sumnje na kršenje ovog poglavlja, stranke jedna drugoj pružaju uzajamnu pomoć, u skladu s Protokolom uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima.

ČLANAK 10.25.

Odbijanje zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje

1.    Podložno zahtjevima iz stavaka od 3. do 5., carinsko tijelo stranke uvoznice može odbiti zahtjev za povlašteno tarifno postupanje:

(a)    ako u roku od tri mjeseca od zahtjeva za informacije u skladu s člankom 10.22. stavkom 1.:

i.    uvoznik nije dostavio odgovor;

ii.    tvrdnja o podrijetlu nije dostavljena, a zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji se na tvrdnji o podrijetlu u skladu s člankom 10.16. stavkom 2. točkom (a); ili

iii.    informacije koje je dostavio uvoznik nisu dostatne da se potvrdi status proizvoda s podrijetlom, a zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temeljio se na uvoznikovu znanju iz članka 10.16. stavka 2. točke (b);

(b)    ako u roku od tri mjeseca od zahtjeva za dodatne informacije u skladu s člankom 10.22. stavkom 5.:

i.    uvoznik nije dostavio odgovor; ili

ii.    informacije koje je dostavio uvoznik nisu dostatne za potvrdu da je riječ o proizvodu s podrijetlom;

(c)    ako u roku od 10 mjeseci od zahtjeva za informacije u skladu s člankom 10.23. stavkom 2.:

i.    carinsko tijelo stranke izvoznice nije dostavilo odgovor; ili

ii.    informacije koje je carinsko tijelo stranke izvoznice dostavilo nisu dostatne za potvrdu statusa proizvoda s podrijetlom.

2.    Carinsko tijelo stranke uvoznice može odbiti zahtjev za povlašteno tarifno postupanje ako uvoznik koji je podnio zahtjev ne ispunjava druge zahtjeve iz ovog poglavlja osim onih koji se odnose na status proizvoda s podrijetlom.

3.    Ako carinsko tijelo stranke uvoznice ima dovoljno razloga za odbijanje zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje u skladu sa stavkom 1. ovog članka, a carinsko tijelo stranke izvoznice dostavilo je mišljenje u skladu s člankom 10.23. stavkom 5. točkom (b) kojim se potvrđuje status proizvoda s podrijetlom, carinsko tijelo stranke uvoznice obavješćuje carinsko tijelo stranke izvoznice o svojoj namjeri da odbije zahtjev za povlašteno tarifno postupanje u roku od dva mjeseca od primitka tog mišljenja.

4.    Ako je dostavljena obavijest iz stavka 3., savjetovanje se održava na zahtjev jedne od stranaka u roku od tri mjeseca od datuma zaprimanja te obavijesti. Rok za savjetovanje može se produljiti za svaki slučaj posebno na temelju međusobnog dogovora carinskih tijela stranaka. Savjetovanje se može održati u skladu s postupkom koji je utvrdio Pododbor.

5.    Po isteku roka za savjetovanje carinsko tijelo stranke uvoznice odbija zahtjev za povlašteno tarifno postupanje samo ako ne može potvrditi status proizvoda s podrijetlom i nakon što je uvozniku odobrilo saslušanje.

ČLANAK 10.26.

Povjerljivost

1.    Svaka stranka čuva, u skladu sa svojim zakonima i propisima, povjerljivost informacija koje joj je dostavila druga stranka u skladu s ovim poglavljem i te informacije štiti od otkrivanja.

2.    Informacije koje su pribavila tijela stranke uvoznice smiju upotrebljavati samo ta tijela za potrebe ovog poglavlja.

3.    Svaka stranka osigurava da se povjerljive informacije prikupljene na temelju ovog poglavlja ne upotrebljavaju u druge svrhe osim za primjenu i izvršavanje odluka i utvrđenih činjenica u vezi s podrijetlom proizvoda i carinskim pitanjima, osim uz dopuštenje osobe ili stranke koja je dostavila te povjerljive informacije.

4.    Neovisno o stavku 3., stranka može dopustiti da se informacije prikupljene u skladu s ovim poglavljem upotrebljavaju u upravnim, sudskim ili kvazisudskim postupcima pokrenutima zbog nepoštovanja carinskih zakona i propisa kojima se provodi ovo poglavlje. Stranka unaprijed obavješćuje osobu ili stranku koja je dostavila predmetne informacije o takvoj upotrebi.

ČLANAK 10.27.

Povrati i zahtjevi za povlašteno tarifno postupanje nakon uvoza

1.    Svaka stranka omogućava uvozniku da nakon uvoza podnese zahtjev za povlašteno tarifno postupanje i povrat preplaćenih carina za proizvod:

(a)    ako uvoznik nije podnio zahtjev za povlašteno tarifno postupanje u trenutku uvoza;

(b)    ako je zahtjev podnesen najkasnije dvije godine nakon datuma uvoza; i

(c)    ako je predmetni proizvod ispunjavao uvjete za povlašteno tarifno postupanje pri uvozu na državno područje stranke.

2.    Kao uvjet za povlašteno tarifno postupanje na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 1., stranka uvoznica može zahtijevati da uvoznik:

(a)    podnese zahtjev za povlašteno tarifno postupanje u skladu sa zakonima i propisima stranke uvoznice;

(b)    dostavi tvrdnju o podrijetlu, ako je to potrebno; i

(c)    ispuni sve ostale primjenjive zahtjeve iz ovog poglavlja kao da je povlašteno tarifno postupanje bilo zatraženo u trenutku uvoza.

ČLANAK 10.28.

Administrativne mjere i sankcije

1.    Stranka prema potrebi izriče administrativne mjere i sankcije, u skladu sa svojim zakonima i propisima, osobi koja sastavi ispravu ili prouzroči sastavljanje isprave koja sadržava netočne informacije za potrebe dobivanja povlaštenog tarifnog postupanja za proizvod ili koja ne ispunjava zahtjeve iz:

(a)    članka 10.20.;

(b)    članka 10.23. stavka 4. nedostavljanjem dokaza ili odbijanjem posjeta; ili

(c)    članka 10.17. stavka 2. time što ne ispravlja zahtjev za povlašteno tarifno postupanje naveden u carinskoj deklaraciji i ne plaća odgovarajuću carinu, ako se početni zahtjev za povlašteno postupanje temeljio na netočnim informacijama.

2.    Stranka uzima u obzir članak 6. stavak 3.6. Sporazuma WTO-a o olakšavanju trgovine ako uvoznik dobrovoljno objavi ispravak zahtjeva za povlašteno postupanje prije primitka zahtjeva za provjeru, u skladu sa zakonima i propisima te stranke.

ODJELJAK C

ZAVRŠNE ODREDBE

ČLANAK 10.29.

Ceuta i Melilla

1.    Za potrebe ovog poglavlja kada je riječ o stranci EU-u, pojam „stranka” ne uključuje Ceutu i Melillu.

2.    Pri uvozu u Ceutu ili Melillu proizvodi podrijetlom iz Čilea podliježu u svakom pogledu istom carinskom tretmanu u okviru ovog dijela Sporazuma kao proizvodi podrijetlom iz carinskog područja Europske unije u skladu s Protokolom 2. uz Akt o pristupanju Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike Europskoj uniji. Čile odobrava uvozu proizvoda obuhvaćenih ovim dijelom Sporazuma koji su podrijetlom iz Ceute i Melille isti carinski tretman kao onaj koji se odobrava proizvodima uvezenima i podrijetlom iz stranke EU-a.

3.    Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom u skladu s ovim poglavljem primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode izvezene iz Čilea u Ceutu i Melillu i na proizvode izvezene iz Ceute i Melille u Čile.

4.    Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim područjem.

5.    Članak 10.3. primjenjuje se na uvoz i izvoz proizvoda između stranke EU-a, Čilea i Ceute i Melille.

6.    U polje 3. teksta tvrdnje o podrijetlu u Prilogu 10.-C izvoznik unosi „Čile” ili „Ceuta i Melilla” ovisno o podrijetlu proizvoda.

7.    Za primjenu ovog članka u Ceuti i Melilli nadležna su carinska tijela Kraljevine Španjolske.

ČLANAK 10.30.

Izmjene

Zajedničko vijeće može donijeti odluke o izmjeni ovog poglavlja i priloga od 10.-A do 10.-E u skladu s člankom 8.1. stavkom 6. točkom (a).

ČLANAK 10.31.

Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu

1.    Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu („Pododbor”), osnovan u skladu s člankom 8.8. stavkom 1., sastavljen je od predstavnika stranaka koji su nadležni za carinu.

2.    Pododbor je nadležan za učinkovitu provedbu i primjenu ovog poglavlja.

3.    Za potrebe ovog poglavlja Pododbor ima sljedeće funkcije:

(a)    prema potrebi, preispitivanje i davanje odgovarajućih preporuka Zajedničkom odboru o:

i.    provedbi i primjeni ovog poglavlja; i

ii.    svim izmjenama ovog poglavlja i priloga od 10.-A do 10.-E koje predloži stranka;

(b)    davanje prijedloga Zajedničkom odboru u vezi s donošenjem objašnjenja kako bi se olakšala provedba ovog poglavlja; i

(c)    razmatranje svih ostalih pitanja povezanih s ovim poglavljem kako su stranke dogovorile.

ČLANAK 10.32.

Proizvodi u provozu ili na skladištenju

Stranke mogu primijeniti ovaj dio Sporazuma na proizvode koji su u skladu s ovim poglavljem i koji su na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma u provozu ili su u privremenom smještaju u carinskom skladištu ili slobodnim zonama u stranci EU-u ili Čileu, pod uvjetom da se carinskim tijelima stranke uvoznice podnese tvrdnja o podrijetlu.

ČLANAK 10.33.

Objašnjenja

Objašnjenja u pogledu tumačenja, primjene i upravljanja ovim poglavljem navedene su u Prilogu 10.-E.

POGLAVLJE 11.

CARINA I OLAKŠAVANJE TRGOVINE

ČLANAK 11.1.

Ciljevi

1.    Stranke prepoznaju važnost carine i olakšavanja trgovine u promjenjivom svjetskom trgovinskom okruženju.

2.    Stranke potvrđuju da su međunarodni trgovinski i carinski instrumenti i norme osnova za zahtjeve i postupke u pogledu uvoza, izvoza i provoza.

3.    Stranke potvrđuju da carinski zakoni i propisi moraju biti nediskriminirajući i da se carinski postupci moraju temeljiti na upotrebi suvremenih metoda i djelotvornih kontrola kako bi se suzbile prijevare, zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača i promicala zakonita trgovina. Svaka stranka trebala bi periodično preispitivati svoje carinske zakone, propise i postupke. Stranke potvrđuju i da njihovi carinski postupci ne smiju predstavljati veće administrativno opterećenje ili više ograničavati trgovinu nego što je potrebno za ostvarenje legitimnih ciljeva i da će se primjenjivati na predvidiv, dosljedan i transparentan način.

4.    Stranke su suglasne jačati suradnju kako bi osigurale da relevantni carinski zakoni, propisi, postupci te administrativni kapaciteti njihovih uprava ostvaruju ciljeve promicanja olakšavanja trgovine, osiguravajući pritom djelotvoran carinski nadzor.

ČLANAK 11.2.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja „carinsko tijelo” znači:

(a)    kad je riječ o Čileu, Servicio Nacional de Aduanas (Nacionalna carinska služba) ili njegov pravni sljednik; i

(b)    kad je riječ o stranci EU-u, službe Europske komisije nadležne za carinska pitanja te carinske uprave i druga tijela u državama članicama nadležna za primjenu i izvršavanje carinskih zakona i propisa.

ČLANAK 11.3.

Carinska suradnja

1.    Stranke surađuju u carinskim pitanjima između svojih carinskih tijela kako bi osigurale ostvarenje ciljeva iz članka 11.1.

2.    Stranke razvijaju suradnju, među ostalim:

(a)    razmjenom informacija o carinskim zakonima i propisima, njihovoj provedbi i carinskim postupcima, posebno u sljedećim područjima:

i.    pojednostavnjenje i modernizacija carinskih postupaka;

ii.    provedba prava intelektualnog vlasništva od strane carinskih tijela;

iii.    olakšavanje kretanja u provozu i pretovaru;

iv.    odnosi s poslovnom zajednicom; i

v.    sigurnost lanca opskrbe i upravljanje rizicima;

(b)    zajedničkim radom na carinskim aspektima osiguravanja i olakšavanja međunarodnih trgovinskih lanaca opskrbe u skladu s Okvirom normi za osiguravanje i olakšavanje globalne trgovine SAFE Svjetske carinske organizacije (dalje u tekstu „WCO”) donesenim u lipnju 2005.;

(c)    uzimanjem u obzir razvoj zajedničkih inicijativa koje se odnose na uvozne, izvozne i druge carinske postupke, uključujući razmjenu najbolje prakse i tehničku pomoć, te osiguravanjem učinkovite usluge poslovnoj zajednici. Takva suradnja može uključivati razmjenu informacija o carinskim laboratorijima, osposobljavanju carinskih službenika i novim tehnologijama za carinske provjere i postupke;

(d)    jačanjem suradnje u području carine u međunarodnim organizacijama kao što su WTO i WCO;

(e)    uspostavom, ako je to relevantno i primjereno, uzajamnog priznavanja programâ ovlaštenih gospodarskih subjekata, uključujući istovrijedne mjere za olakšavanje trgovine;

(f)    razmjenom informacija o tehnikama upravljanja rizikom, normama povezanima s rizicima i sigurnosnim kontrolama kako bi se, u mjeri u kojoj je to izvedivo, utvrdili minimalni standardi za tehnike upravljanja rizikom i povezani zahtjevi i programi;

(g)    ulaganjem napora u usklađivanje zahtjeva u pogledu podataka za uvoz, izvoz i druge carinske postupke primjenom zajedničkih normi i podatkovnih elemenata u skladu s modelom carinskih podataka WCO-a;

(h)    razmjenom iskustava u razvoju i uvođenju sustava jedinstvenog sučelja i, prema potrebi, razvijanjem zajedničkih skupova podatkovnih elemenata za te sustave;

(i)    održavanjem dijaloga između stručnjaka za politike radi promicanja korisnosti, učinkovitosti i primjenjivosti prethodnih odluka za carinska tijela i gospodarske subjekte; i

(j)    razmjenom, ako je to relevantno i primjereno, određenih kategorija carinskih informacija za posebne potrebe u okviru strukturirane i redovite komunikacije carinskih tijela, odnosno radi poboljšanja upravljanja rizikom i učinkovitosti carinskih provjera usmjerenih na rizičnu robu u pogledu naplate prihoda ili sigurnosti i radi olakšavanja zakonite trgovine. Takvom razmjenom ne dovode se u pitanje moguće razmjene informacija između stranaka na temelju Protokola uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima.

3.    Svaka razmjena informacija između stranaka na temelju ovog poglavlja podliježe, mutatis mutandis, zahtjevima u pogledu povjerljivosti informacija i zaštite osobnih podataka utvrđenima u članku 12. Protokola uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima, kao i svim zahtjevima u pogledu povjerljivosti i privatnosti utvrđenima u zakonima i propisima stranaka.

ČLANAK 11.4.

Uzajamna administrativna pomoć

Stranke jedna drugoj pružaju uzajamnu administrativnu pomoć u carinskim pitanjima u skladu s Protokolom uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima.

ČLANAK 11.5.

Carinski zakoni, propisi i postupci

1.    Kad je riječ o njezinim carinskim zakonima, propisima i postupcima, svaka stranka osigurava:

(a)    da se temelje na međunarodnim instrumentima i normama u području carine i trgovine, uključujući Međunarodnu konvenciju o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe sastavljenu u Bruxellesu 14. lipnja 1983., kao i Okvir normi za osiguravanje i olakšavanje globalne trgovine SAFE WCO-a i model podataka WCO-a te, ako je primjenjivo, bitnim elementima Revidirane Konvencije iz Kyota o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka sastavljene u Kyotu 18. svibnja 1973., koju je donijelo Vijeće Svjetske carinske organizacije u lipnju 1999.;

(b)    da se temelje na zaštiti i olakšavanju zakonite trgovine učinkovitom provedbom i poštovanjem zakonodavnih zahtjeva; i

(c)    da su razmjerni i nediskriminirajući kako bi se izbjegla nepotrebna opterećenja za gospodarske subjekte, omogućilo dodatno olakšavanje postupaka za gospodarske subjekte s visokom razinom usklađenosti, uključujući povoljan tretman u pogledu carinskih provjera prije puštanja robe, te osigurale zaštitne mjere protiv prijevara i nezakonitih ili štetnih aktivnosti;

2.    Radi poboljšanja načina rada, kao i osiguranja nediskriminacije, transparentnosti, učinkovitosti, integriteta i odgovornosti u carinskom poslovanju, stranke:

(a)    ako je to moguće, pojednostavnjuju i preispituju zahtjeve i formalnosti radi brzog puštanja i carinjenja robe;

(b)    nastoje dodatno pojednostavniti i standardizirati podatke i isprave potrebne carinskim i drugim tijelima kako bi se skratilo vrijeme i smanjilo troškovno opterećenje za gospodarske subjekte, uključujući mala i srednja poduzeća; i

(c)    osiguravaju održavanje najviših standarda časnog ponašanja primjenom mjera koje odražavaju načela odgovarajućih međunarodnih konvencija i instrumenata u tom području.

ČLANAK 11.6.

Puštanje robe

Svaka stranka osigurava da njezina carinska tijela, granična tijela ili druga nadležna tijela:

(a)    osiguraju brzo puštanje robe u roku koji nije dulji od onog koji je potreban za osiguravanje usklađenosti s njezinim zakonima, propisima i formalnostima u pogledu carine i trgovine;

(b)    osiguraju prethodnu elektroničku dostavu i obradu dokumentacije i svih drugih potrebnih informacija prije dolaska robe;

(c)    omogućuju puštanje robe prije konačnog utvrđivanja carina, poreza, naknada i pristojbi, podložno polaganju jamstva, ako je propisano njezinim zakonima i drugim propisima, radi osiguravanja njihova konačnog plaćanja; i

(d)    pri naručivanju i provođenju ispitivanja koja bi mogla biti potrebna daju odgovarajuću prednost kvarljivoj robi.

ČLANAK 11.7.

Pojednostavnjeni carinski postupak

Svaka stranka donosi ili provodi mjere kojima se gospodarskim subjektima koji ispunjavaju kriterije utvrđene u njezinim zakonima i propisima omogućuju pogodnosti daljnjeg pojednostavnjenja carinskih postupaka. Takve mjere mogu uključivati carinske deklaracije koje sadržavaju smanjene skupove podataka ili popratne isprave ili periodične carinske deklaracije za utvrđivanje i plaćanje carina i poreza koji obuhvaćaju višekratni uvoz u određenom razdoblju nakon puštanja te uvezene robe ili druge postupke kojima se omogućava ubrzano puštanje određenih pošiljaka.

ČLANAK 11.8.

Ovlašteni gospodarski subjekti

1.    Svaka stranka uspostavlja ili provodi program partnerstva za olakšavanje trgovine za gospodarske subjekte koji ispunjavaju utvrđene kriterije (dalje u tekstu „ovlašteni gospodarski subjekti”).

2.    Utvrđeni kriteriji koje moraju ispunjavati ovlašteni gospodarski subjekti odnose se na usklađenost ili rizik od neusklađenosti sa zahtjevima navedenima u zakonima, propisima i postupcima stranaka. Utvrđeni se kriteriji objavljuju i mogu uključivati:

(a)    nepostojanje teških kršenja ili ponovljenih kršenja carinskog zakonodavstva i poreznih pravila, uključujući nepostojanje teških kaznenih djela povezanih s gospodarskim aktivnostima podnositelja zahtjeva;

(b)    dokaz podnositelja zahtjeva o visokoj razini kontrole vlastitog poslovanja i protoka robe putem sustava upravljanja trgovinskim i, prema potrebi, prijevoznim evidencijama koji omogućuje odgovarajuće carinske provjere;

(c)    financijsku solventnost koja se smatra dokazanom ako podnositelj zahtjeva ima dobro financijsko stanje koje mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir karakteristike predmetne poslovne aktivnosti;

(d)    dokazane kompetencije ili stručne kvalifikacije izravno povezane s djelatnošću koja se obavlja; i

(e)    odgovarajuće standarde sigurnosti i zaštite.

3.    Utvrđeni kriteriji iz stavka 2. ne smiju se oblikovati niti primjenjivati na način kojim se omogućuje ili stvara proizvoljna ili neopravdana diskriminacija među gospodarskim subjektima kad prevladavaju isti uvjeti, a u okviru tih kriterija mora se omogućiti sudjelovanje malim i srednjim poduzećima.

4.    Program partnerstva za olakšavanje trgovine iz stavka 1. uključuje sljedeće pogodnosti:

(a)    niski zahtjevi u pogledu dokumentacije i podataka, ako je primjenjivo;

(b)    manja učestalost fizičkih inspekcija ili ubrzanih pregleda, ako je primjenjivo;

(c)    pojednostavnjeni postupci puštanja i brzo puštanje, ako je primjenjivo;

(d)    primjena jamstava, među ostalim, ako je primjenjivo, sveobuhvatnih jamstava ili smanjenih jamstava; i

(e)    provjera robe u prostorijama ovlaštenoga gospodarskog subjekta ili na drugom mjestu koje su odobrila carinska tijela.

5.    Program partnerstva za olakšavanje trgovine iz stavka 1. može uključivati i dodatne pogodnosti, kao što su:

(a)    odgođeno plaćanje carina, poreza, pristojbi i naknada;

(b)    jedinstvena carinska deklaracija za sav uvoz ili izvoz u određenom razdoblju; ili

(c)    dostupnost posebne kontaktne točke za pružanje pomoći u carinskim pitanjima.

ČLANAK 11.9.

Zahtjevi u pogledu podataka i dokumentacije

1.    Kad je riječ o uvoznim, izvoznim i provoznim formalnostima te zahtjevima u pogledu podataka i dokumentacije, svaka stranka osigurava:

(a)    da se donose i primjenjuju radi brzog puštanja robe, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti za puštanje;

(b)    da se donose i primjenjuju na način kojim se smanjuje vrijeme i trošak usklađivanja za trgovce ili subjekte;

(c)    da se njima najmanje ograničava trgovina ako su za ostvarenje predmetnog cilja ili ciljeva politike bile razumno dostupne dvije ili više mogućnosti; i

(d)    da se ne provode ako više nisu potrebni, uključujući njihove dijelove.

2.    Svaka stranka primjenjuje zajedničke carinske postupke i upotrebljava jedinstvene carinske isprave za puštanje robe na cijelom svojem carinskom području.

ČLANAK 11.10.

Upotreba informacijske tehnologije i elektroničkog plaćanja

1.    Svaka se stranka koristi informacijskim tehnologijama kojima se ubrzavaju postupci za puštanje robe u cilju olakšavanja trgovine između stranaka.

2.    Svaka stranka:

(a)    stavlja na raspolaganje elektroničkim putem carinsku deklaraciju koja je potrebna za uvoz, izvoz ili provoz robe;

(b)    omogućuje dostavu carinske deklaracije u elektroničkom obliku;

(c)    uspostavlja mogućnost elektroničke razmjene carinskih informacija sa svojom trgovinskom zajednicom;

(d)    promiče elektroničku razmjenu podataka između gospodarskih subjekata i carinskih tijela te drugih povezanih tijela; i

(e)    upotrebljava elektroničke sustave za upravljanje rizikom za procjenu i usmjeravanje kojima se carinskim tijelima omogućuje da svoje inspekcije usmjere na visokorizičnu robu i kojima se olakšava puštanje i kretanje niskorizične robe.

3.    Svaka stranka donosi ili provodi postupke kojima se omogućuje elektroničko plaćanje carina, poreza, naknada i pristojbi koje ubiru carinska tijela u trenutku uvoza i izvoza.

ČLANAK 11.11.

Upravljanje rizicima

1.    Svaka stranka donosi ili održava sustav upravljanja rizicima za carinske provjere.

2.    Svaka stranka osmišljava i primjenjuje upravljanje rizicima na način kojim se izbjegava proizvoljna ili neopravdana diskriminacija ili prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine.

3.    Svaka stranka usmjerava carinsku provjeru i druge relevantne granične provjere na visokorizične pošiljke i ubrzava puštanje niskorizičnih pošiljaka. Svaka stranka može i nasumično birati pošiljke za takve provjere kao dio svojeg upravljanja rizicima.

4.    Svaka stranka upravljanje rizicima temelji na procjeni rizika prema odgovarajućim kriterijima odabira.

ČLANAK 11.12.

Revizija nakon carinjenja

1.    Radi ubrzavanja puštanja robe, svaka stranka donosi ili provodi reviziju nakon carinjenja kako bi se osigurala usklađenost s njezinim zakonima i propisima u pogledu carine i trgovine.

2.    Svaka stranka provodi revizije nakon carinjenja na temelju rizika.

3.    Svaka stranka transparentno provodi revizije nakon carinjenja. Ako se provede revizija i dobiju se uvjerljivi rezultati, stranka osobu čija je evidencija predmet revizije bez odgode obavješćuje o rezultatima, obrazloženju rezultata te njezinim pravima i obvezama.

4.    Stranke potvrđuju da se informacije dobivene revizijom nakon carinjenja mogu koristiti u daljnjim upravnim ili sudskim postupcima.

5.    Kad je god to izvedivo, svaka stranka pri primjeni upravljanja rizicima upotrebljava rezultat revizije nakon carinjenja.

ČLANAK 11.13.

Transparentnost

1.    Stranke prepoznaju važnost pravodobnog savjetovanja s predstavnicima trgovine o zakonodavnim prijedlozima i općim postupcima koji se odnose na pitanja carine i trgovine. U tu svrhu svaka stranka osigurava odgovarajuća savjetovanja između uprava i poslovne zajednice.

2.    Svaka stranka osigurava da njezine carine i povezani zahtjevi i postupci

nastavljaju ispunjavati potrebe poslovne zajednice, slijede najbolju praksu i nastavljaju što

manje ograničavati trgovinu.

3.    Svaka stranka osigurava odgovarajuća redovita savjetovanja među graničnim agencijama i

trgovcima ili drugi dionicima na svojem državnom području.

4.    Svaka stranka odmah na nediskriminirajući i pristupačan način, među ostalim

putem interneta i prije njihove primjene, objavljuje nove zakone i propise povezane s carinom i olakšavanjem trgovine,

kao i izmjene i tumačenja tih zakona i propisa. Takvi zakoni i

propisi, kao i njihove izmjene i tumačenja, uključuju one koji se odnose na:

(a)    postupke uvoza, izvoza i provoza, uključujući postupke u lukama, zračnim lukama i drugim ulaznim točkama, te potrebne obrasce i dokumente;

(b)    primijenjene carinske i porezne stope bilo koje vrste koje se primjenjuju na uvoz ili izvoz ili u vezi s njima;

(c)    pristojbe i naknade koje određuju državne agencije ili se one određuju za njih na uvoz, izvoz ili provoz ili u vezi s njima;

(d)    pravila za razvrstavanje ili vrednovanje proizvoda u carinske svrhe;

(e)    zakone, propise i upravne odluke opće primjene povezane s pravilima o podrijetlu;

(f)    ograničenja ili zabrane uvoza, izvoza ili provoza;

(g)    odredbe o sankcijama zbog kršenja formalnosti za uvoz, izvoz ili provoz;

(h)    sporazume s određenom zemljom ili zemljama koji se odnose na uvoz, izvoz ili provoz, ili dijelove tih sporazuma;

(i)    postupke povezane s upravljanjem tarifnim kvotama;

(j)    radno vrijeme i postupke carinskih ureda u lukama i na graničnim prijelazima;

(k)    kontaktne točke za upite za informacije; i

(l)    druge relevantne obavijesti administrativne prirode povezane s prethodno navedenim.

5.    Svaka stranka osigurava razuman rok između objave 10 novih ili izmijenjenih zakona, propisa i postupaka te naknada i pristojbi i njihova stupanja na snagu.

6.    Svaka stranka uspostavlja ili održava jednu ili više informacijskih točaka kako bi odgovorila na razumne upite državnih tijela, gospodarskih subjekata i drugih zainteresiranih strana o carinskim i drugim pitanjima povezanima s trgovinom. Informacijske točke odgovaraju na upite u razumnom roku koji odredi svaka stranka, a koji se može razlikovati ovisno o prirodi ili složenosti zahtjeva. Stranka ne smije naplaćivati naknadu za odgovaranje na upite ili izdavanje potrebnih obrazaca i isprava.

ČLANAK 11.14.

Prethodne odluke

1.    Za potrebe ovog članka „prethodna odluka” znači pisana odluka koju se dostavlja podnositelju prije uvoza robe koja je obuhvaćena zahtjevom i u kojoj je propisan način na koji će stranka postupati s robom u trenutku uvoza s obzirom:

(a)    na razvrstavanje robe u carinsku tarifu;

(b)    na podrijetlo robe; i

(c)    na sva druga pitanja koja stranke dogovore.

2.    Svaka stranka izdaje prethodnu odluku putem svojih carinskih tijela. Ta se prethodna odluka izdaje u razumnom roku podnositelju pisanog zahtjeva, među ostalim u elektroničkom obliku, te sadržava sve potrebne informacije u skladu sa zakonima i propisima stranke koja izdaje odluku.

3.    Prethodna odluka valjana je najmanje tri godine od datuma stupanja na snagu, osim ako su se promijenili zakoni, činjenice ili okolnosti na kojima se temelji izvorna prethodna odluka.

4.    Stranka može odbiti izdati prethodnu odluku ako su činjenice i okolnosti na kojima se prethodna odluka temelji predmet upravnog ili sudskog preispitivanja ili ako se zahtjev ne odnosi ni na koju predviđenu primjenu prethodne odluke. Ako odbije izdati prethodnu odluku, stranka odmah pisanim putem obavješćuje podnositelja i navodi relevantne činjenice te osnovu za tu odluku.

5.    Svaka stranka objavljuje barem:

(a)    uvjete za podnošenje zahtjeva za donošenje prethodne odluke, uključujući informacije koje treba dostaviti i njihov oblik;

(b)    rok u kojem će izdati prethodnu odluku; i

(c)    rok valjanosti prethodne odluke.

6.    Ako ukine, izmijeni ili poništi prethodnu odluku, stranka podnositelju dostavlja pisanu obavijest u kojoj navodi relevantne činjenice i osnovu za svoju odluku. Stranka prethodnu odluku može ukinuti, izmijeniti ili poništiti s retroaktivnim učinkom samo ako se ta odluka temeljila na nepotpunim, netočnim, lažnim ili zavaravajućim informacijama koje je dostavio podnositelj.

7.    Prethodna odluka koju je izdala stranka obvezujuća je za tu stranku u odnosu na podnositelja koji je zatražio njezino izdavanje. Prethodna odluka obvezujuća je i za podnositelja zahtjeva.

8.    Svaka članica osigurava, na pisani zahtjev podnositelja, preispitivanje prethodne odluke ili odluke o ukidanju, izmjeni ili poništenju te prethodne odluke.

9.    Podložno zahtjevima u pogledu povjerljivosti iz svojih zakona i propisa, svaka stranka objavljuje, među ostalim na internetu, bitne elemente svojih prethodnih odluka.

ČLANAK 11.15.

Provoz i pretovar

1.    Svaka stranka osigurava olakšavanje i djelotvornu kontrolu kretanja u provozu i postupaka pretovara na svojem području.

2.    Svaka stranka promiče i provodi regionalne aranžmane o provozu u cilju olakšavanja trgovine.

3.    Svaka stranka osigurava suradnju i koordinaciju svojih relevantnih tijela radi olakšavanja prometa u provozu.

4.    Svaka stranka dopušta da se roba namijenjena uvozu kreće unutar njezina područja pod carinskim nadzorom od ulaznog carinskog ureda do drugog carinskog ureda na njezinu području iz kojeg će biti puštena ili carinjena, pod uvjetom da su ispunjeni svi regulatorni zahtjevi.

ČLANAK 11.16.

Carinski posrednici

1.    Stranka ne smije uvesti obvezu upotrebe carinskih posrednika kao uvjet da gospodarski subjekti ispune svoje obveze u pogledu uvoza, izvoza i provoza robe.

2.    Svaka stranka objavljuje svoje mjere o upotrebi carinskih posrednika.

3.    Pri izdavanju dozvola carinskim posrednicima stranke primjenjuju transparentna, nediskriminirajuća i proporcionalna pravila.

ČLANAK 11.17.

Pregledi robe prije isporuke

Stranke ne zahtijevaju obvezne preglede prije otpreme, kako je definirano u Sporazumu o pregledu prije otpreme, sadržanom u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u, ili drugih aktivnosti pregleda koje prije carinjenja na odredištu provode privatna trgovačka društva.

ČLANAK 11.18.

Žalbe

1.    Svaka stranka osigurava učinkovite, brze, nediskriminacijske i dostupne postupke kojima se jamči pravo na žalbu protiv administrativnih postupaka, presuda ili odluka carinskih ili drugih nadležnih tijela koji utječu na uvoz ili izvoz robe ili na robu u provozu.

2.    Žalbeni postupci mogu uključivati administrativno preispitivanje koje provodi nadzorno tijelo i sudsko preispitivanje odluka donesenih na administrativnoj razini u skladu sa zakonima i propisima stranke.

3.    Pravo na žalbu ima i svaka osoba koja je podnijela zahtjev carinskim ili drugim nadležnim tijelima za odluku, a nije dobila odluku na taj zahtjev u relevantnom ograničenom roku.

4.    Svaka stranka osigurava da njezina carinska ili druga nadležna tijela osobama kojima se izdaju administrativne odluke dostave razloge za te odluke kako bi se, prema potrebi, olakšali žalbeni postupci.

ČLANAK 11.19.

Kazne

1.    Svaka stranka osigurava da se njezinim carinskim zakonima i propisima propisuju razmjerne i nediskriminirajuće kazne za kršenja njezinih carinskih zakona, propisa ili postupovnih uvjeta.

2.    Svaka stranka osigurava da se kazna zbog kršenja njezinih carinskih zakona, propisa ili postupovnih uvjeta izriče samo osobi koja je zakonski odgovorna za kršenje.

3.    Svaka stranka osigurava da izrečena kazna ovisi o činjenicama i okolnostima predmeta i da je razmjerna stupnju i težini povrede. Svaka stranka dužna je izbjegavati sukobe interesa i davanje poticaja kad je riječ o procjeni i naplati kazni.

4.    Svaku se stranku potiče da otkrivanje kršenja njezinih carinskih zakona, propisa ili postupovnih uvjeta njezinim carinskim tijelima razmotri kao moguću olakotnu okolnost pri utvrđivanju kazne.

5.    Ako stranka izriče kaznu za kršenje svojih carinskih zakona, propisa ili postupovnih uvjeta, dostavlja pisano objašnjenje osobi kojoj izriče kaznu, navodeći prirodu kršenja i primjenjive zakone, propise ili postupke u skladu s kojima je izrečen iznos ili raspon kazne za kršenje.

ČLANAK 11.20.

Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu

1.    Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu („Pododbor”) osnovan je u skladu s člankom 8.8. stavkom 1.

2.    Pododbor osigurava pravilnu provedbu ovog poglavlja, provedbu prava intelektualnog vlasništva na granicama od strane nadležnih tijela u skladu s poglavljem 32. odjeljkom C pododjeljkom 2., Protokolom uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima i svim dodatnim carinskim odredbama dogovorenima između stranaka te ispituje sva pitanja koja proizlaze iz njihove primjene.

3.    Funkcije pododbora uključuju:

(a)    praćenje provedbe i upravljanja ovim poglavljem i poglavljem 10.;

(b)    osiguravanje foruma za savjetovanje i raspravu o svim pitanjima povezanima s carinom, uključujući posebno carinske postupke, određivanje carinske vrijednosti, tarifne režime, carinsku nomenklaturu, carinsku suradnju i uzajamnu administrativnu pomoć u carinskim pitanjima;

(c)    osiguravanje foruma za savjetovanje i raspravu o pitanjima koja se odnose na pravila o podrijetlu i administrativnu suradnju te mjere za prava intelektualnog vlasništva na granici; i

(d)    jačanje suradnje u razvoju, primjeni i izvršavanju carinskih postupaka, uzajamne administrativne pomoći u carinskim pitanjima, pravila o podrijetlu i administrativne suradnje.

4.    Pododbor može davati preporuke o pitanjima obuhvaćenima stavkom 2. Zajedničko vijeće ili Zajednički odbor ovlašteni su donositi odluke o uzajamnom priznavanju tehnika upravljanja rizicima, normi povezanih s rizicima, sigurnosnih kontrola i partnerskih programa za olakšavanje trgovine, uključujući aspekte kao što su prijenos podataka i uzajamno dogovorene pogodnosti.

ČLANAK 11.21.

Privremeni uvoz

1.    Za potrebe ovog članka „privremeni uvoz” znači carinski postupak u okviru kojeg se određena roba, uključujući prijevozna sredstva, može unijeti na carinsko područje uvjetno oslobođena plaćanja uvoznih carina i poreza i bez primjene uvoznih zabrana ili ograničenja gospodarske naravi. Ta roba mora biti uvezena u posebne svrhe te mora biti namijenjena za ponovni izvoz unutar određenog razdoblja te ne smije biti podvrgnuta bilo kakvim promjenama, osim uobičajene amortizacije zbog upotrebe.

2.    Svaka stranka odobrava privremeni uvoz, uz potpuno uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza i bez primjene uvoznih ograničenja ili zabrana gospodarske naravi 11 , kako je predviđeno njezinim zakonima i propisima, za sljedeće vrste robe:

(a)    roba namijenjena izlaganju ili upotrebi na izložbama, sajmovima, sastancima ili sličnim događanjima, odnosno roba namijenjena izlaganju ili predstavljanju na događanju; roba namijenjena za upotrebu u vezi s izlaganjem stranih proizvoda na događanju; oprema, uključujući opremu za usmeno prevođenje, aparati za snimanje zvuka i slike te filmovi obrazovnog, znanstvenog ili kulturnog karaktera namijenjeni za upotrebu na međunarodnim sastancima, konferencijama ili kongresima; i roba dobivena na takvim događanjima iz robe stavljene u privremeni uvoz. Svaka stranka može zahtijevati izdavanje odobrenja državnog tijela ili jamstva ili depozita prije održavanja događaja;

(b)    profesionalna oprema, što znači oprema za tisak ili za zvučno ili televizijsko emitiranje koja je potrebna predstavnicima tiska ili organizacijama za radiodifuziju ili televiziju koje posjećuju državno područje druge zemlje u svrhu izvještavanja ili radi prijenosa ili snimanja materijala za određene programe, kinematografske opreme potrebne osobi koja posjećuje državno područje druge zemlje radi izrade određenog filma ili filmova, bilo koje druge opreme potrebne za obavljanje poziva, obrta ili zanimanja osobe koja posjećuje državno područje druge zemlje radi obavljanja određenog zadatka, ako se ne upotrebljava za industrijsku proizvodnju ili pakiranje robe ili, osim u slučaju ručnih alata, za iskorištavanje prirodnih resursa, za izgradnju, popravak ili održavanje zgrada ili za zemljane radove i slične projekte, pomoćne uređaje za prethodno navedenu opremu i pribor za njih te sastavni dijelovi uvezeni radi popravka privremeno uvezene profesionalne opreme;

(c)    roba koja se uvozi u vezi s komercijalnom djelatnošću, ali čiji uvoz sam po sebi nije komercijalna djelatnost, kao što su: ambalaža koja se uvozi puna te se ponovno izvozi prazna ili puna, ili se pak uvozi prazna, a izvozi puna; kontejneri, neovisno o tome jesu li napunjeni robom ili nisu, te pribor i oprema za privremeno uvezene kontejnere, koji se uvoze s kontejnerom, ponovno izvoze odvojeno ili s drugim kontejnerom ili se uvoze odvojeno, a ponovno izvoze s kontejnerom i sastavnim dijelovima namijenjenima za popravak kontejnera za koje je odobren privremeni uvoz; palete; uzorci; reklamni filmovi;

(d)    roba koja se uvozi isključivo u obrazovne, znanstvene ili kulturne svrhe, kao što su znanstvena oprema, pedagoški materijali, materijali za razonodu pomoraca i sva druga dobra uvezena u vezi s obrazovnim, znanstvenim ili kulturnim aktivnostima; rezervni dijelovi za znanstvenu opremu i pedagoške materijale za koje je odobren privremeni uvoz; i alati posebno konstruirani za održavanje, provjeru, kalibriranje ili popravak takve opreme;

(e)    osobni predmeti, odnosno svi predmeti, novi ili rabljeni, koje putnik može opravdano trebati za osobnu uporabu tijekom putovanja, uzimajući u obzir sve okolnosti putovanja, ali isključujući robu uvezenu u komercijalne svrhe i roba uvezena u sportske svrhe, kao što su sportska oprema i drugi predmeti koje putnik upotrebljava u sportskim natjecanjima ili prikazivanjima ili za trening koji se odvija na području privremenog uvoza;

(f)    turistički promidžbeni materijal, odnosno roba uvezena u svrhu poticanja javnosti da posjeti drugu stranu zemlju, posebno kako bi prisustvovala kulturnim, vjerskim, turističkim, sportskim ili profesionalnim sastancima ili prikazivanjima koji se tamo održavaju, svaka stranka može zahtijevati osiguranje ili polog za tu robu;

(g)    roba uvezena u humanitarne svrhe, kao što su medicinska, kirurška i laboratorijska oprema i pošiljke pomoći, kao što su vozila i druga prijevozna sredstva, pokrivači, šatori, montažne kuće ili druga roba koja je prijeko potrebna, proslijeđena kao pomoć ljudima koji su pogođeni prirodnim i sličnim katastrofama; i

(h)    životinje uvezene za posebne namjene, kao što su: policijski psi ili konji, psi tragači, psi za slijepe osobe, psi za spašavanje, sudjelovanje u priredbama, izložbama, natjecanjima ili prikazivanjima, za zabavu, kao što su cirkuske životinje, za putovanja, uključujući kućne ljubimce putnika, za obavljanje posla ili prijevoza te medicinske svrhe, kao što je isporuka otrova zmija.

3.    Svaka stranka prihvaća, u skladu sa svojim zakonima i propisima 12 , privremeni uvoz robe iz stavka 2. kao i karnete A.T.A., bez obzira na njihovo podrijetlo, izdane u skladu s Konvencijom o privremenom uvozu, sastavljenom u Istanbulu 26. lipnja 1990., u drugoj stranci, potvrđene u drugoj stranci i za koje jamči udruženje koje je dio međunarodnog jamstvenog lanca, koje su ovjerila nadležna tijela i koji su valjani na carinskom području stranke uvoznice.

ČLANAK 11.22.

Popravljena roba

1.    Za potrebe ovog članka „popravak” znači bilo koji postupak obrade koji se poduzima na robi radi popravka kvara u radu ili oštećenja materijala i koji podrazumijeva ponovno uspostavljanje izvorne funkcije robe ili osiguravanje usklađenosti s tehničkim zahtjevima za njezinu uporabu bez čega se roba više ne bi mogla upotrebljavati na uobičajeni način u svrhe za koje je bila namijenjena. Popravak robe uključuje obnovu i održavanje, ali ne uključuje aktivnost ili postupak kojim se:

(a)    uništavaju osnovne značajke robe ili stvara nova ili tržišno različita roba;

(b)    nedovršena roba pretvara u gotovu robu; ili

(c)    poboljšavaju ili nadograđuju tehnička svojstva robe.

2.    Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja ponovno ulazi na njezino carinsko područje nakon što je bila privremeno izvezena iz njezina carinskog područja u carinsko područje druge stranke radi popravka.

3.    Stavak 2. ne primjenjuje se na robu koja se uvozi na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili robu sličnog statusa, koja se potom izvozi radi popravka i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom.

4.    Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s područja druge stranke radi popravka.

ČLANAK 11.23.

Naknade i formalnosti

1.    Naknade i druge pristojbe koje stranka naplaćuje na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe druge stranke ograničavaju se na približni trošak pruženih usluga i ne čine neizravnu zaštitu u odnosu na domaću robu ili oporezivanje uvoza ili izvoza u fiskalne svrhe.

2.    Stranka ne naplaćuje naknade ili druge pristojbe na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe druge stranke na ad valorem osnovi.

3.    Svaka stranka može nametnuti pristojbe ili zahtijevati povrat troškova ako se pružaju posebne usluge, uključujući sljedeće:

(a)    prisutnost, ako se tako zahtijeva, carinskog osoblja izvan službenog radnog vremena ili u prostorima izvan prostora carine;

(b)    analize ili stručna izvješća o robi i poštanske naknade za povrat robe podnositelju zahtjeva, posebno u vezi s odlukama o obvezujućim informacijama ili dostavom informacija o primjeni carinskih zakona i propisa;

(c)    pregled ili uzorkovanje roba u cilju provjere ili uništenja robe, koje uključuje troškove osim onih za carinsko osoblje; ili

(d)    iznimne mjere provjere, kada su potrebne zbog prirode robe ili potencijalnog rizika.

4.    Svaka stranka odmah objavljuje sve naknade i pristojbe koje bi mogla naplaćivati u vezi s uvozom ili izvozom u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se upoznaju s njima.

5.    Nijedna stranka ne zahtijeva konzularne transakcije, uključujući s time povezane naknade i pristojbe, u vezi s uvozom bilo koje robe druge stranke.

POGLAVLJE 12.

MJERE ZA ZAŠTITU TRGOVINE

ODJELJAK A

ANTIDAMPINŠKE I KOMPENZACIJSKE PRISTOJBE

ČLANAK 12.1.

Opće odredbe

1.    Stranke potvrđuju svoja prava i obveze u skladu sa Sporazumom o antidampingu i Sporazumom o SCM-u.

2.    Za potrebe ovog odjeljka ne primjenjuju se povlaštena pravila o podrijetlu iz poglavlja 10.

ČLANAK 12.2.

Transparentnost

1.    Antidampinški i antisubvencijski ispitni postupci i mjere trebali bi se upotrebljavati potpuno u skladu s relevantnim zahtjevima WTO-a utvrđenima u Sporazumu o antidampingu i Sporazumu o SCM-u te bi se trebali temeljiti na poštenom i transparentnom sustavu.

2.    Svaka stranka osigurava, u najkraćem mogućem roku nakon uvođenja privremenih mjera, a u svakom slučaju prije konačnog utvrđenja, potpuno objavljivanje svih bitnih činjenica i razmatranja na kojima temelji odluku o primjeni konačnih mjera. Takvom objavom ne dovodi se u pitanje članak 6.5. Sporazuma o antidampingu ni članak 12.4. Sporazuma o SCM-u. Svaka stranka takve bitne činjenice i razmatranja objavljuje u pisanom obliku te zainteresiranim stranama daje dovoljno vremena za podnošenje primjedbi na njih.

3.    Svakoj zainteresiranoj strani odobrava se mogućnost saslušanja kako bi mogla izraziti svoja stajališta tijekom antidampinškog ili antisubvencijskog ispitnog postupka, pod uvjetom da se time nepotrebno ne odgađa provođenje ispitnog postupka.

ČLANAK 12.3.

Uzimanje u obzir javnog interesa

Svaka stranka uzima u obzir stanje domaće industrije, uvoznika i njihovih reprezentativnih udruženja, reprezentativnih korisnika i reprezentativnih organizacija za zaštitu potrošača pod uvjetom da su istražnim tijelima dostavili odgovarajuće informacije u odgovarajućem roku. Stranka može odlučiti da neće primjenjivati antidampinške ili kompenzacijske mjere na temelju takvih informacija.

ČLANAK 12.4.

Pravilo niže pristojbe

Ako stranka uvede antidampinšku pristojbu na robu druge stranke, iznos te pristojbe ne smije biti veći od dampinške marže. Kad je god to moguće, antidampinška pristojba trebala bi biti niža od te stope ako bi takva niža pristojba bila dostatna za uklanjanje štete za domaću industriju.

ČLANAK 12.5.

Neprimjena rješavanja sporova

Poglavlje 38. ne primjenjuje se na ovaj odjeljak.

ODJELJAK B

GLOBALNE ZAŠTITNE MJERE

ČLANAK 12.6.

Opće odredbe

1.    Stranke potvrđuju svoja prava i obveze na temelju članka XIX. GATT-a iz 1994., Sporazuma o zaštitnim mjerama i članka 5. Sporazuma o poljoprivredi.

ČLANAK 12.7.

Transparentnost i uvođenje konačnih mjera

1.    Neovisno o članku 12.6., stranka koja pokreće ispitni postupak u pogledu globalnih zaštitnih mjera ili namjerava primijeniti globalne zaštitne mjere, na zahtjev druge stranke i pod uvjetom da ona ima znatan interes, odmah dostavlja pisanu obavijest sa svim relevantnim informacijama koje su dovele do pokretanja ispitnog postupka u pogledu globalnih zaštitnih mjera ili do primjene globalnih zaštitnih mjera, uključujući privremene nalaze ako su relevantni. Takva obavijest ne dovodi u pitanje članak 3.2. Sporazuma o zaštitnim mjerama.

2.    Pri uvođenju konačnih globalnih zaštitnih mjera svaka stranka nastoji ih uvesti na način koji najmanje utječe na bilateralnu trgovinu, pod uvjetom da stranka na koju mjere utječu ima znatan interes kako je definirano u stavku 4.

3.    Za potrebe stavka 2., ako stranka smatra da su pravni zahtjevi za uvođenje konačnih globalnih zaštitnih mjera ispunjeni i namjerava primijeniti takve mjere, o tome obavješćuje drugu stranku i daje mogućnost održavanja bilateralnih savjetovanja, pod uvjetom da druga stranka ima znatan interes kako je definirano u stavku 4. Ako se u roku od 15 dana od obavijesti ne postigne zadovoljavajuće rješenje, stranka uvoznica može donijeti odgovarajuće globalne zaštitne mjere za uklanjanje problema.

4.    Za potrebe ovog članka smatra se da stranka ima znatan interes ako je tijekom posljednjega trogodišnjeg razdoblja, mjereno u smislu apsolutnog obujma ili vrijednosti, bila jedan od pet najvećih dobavljača uvezene robe.

ČLANAK 12.8.

Neprimjena rješavanja sporova

Poglavlje 38. ne primjenjuje se na ovaj odjeljak.

ODJELJAK C

BILATERALNE ZAŠTITNE MJERE

PODODJELJAK 1.

OPĆE ODREDBE

ČLANAK 12.9.

Definicije

Za potrebe ovog odjeljka:

(a)    „domaća industrija” u odnosu na uvezenu robu znači proizvođači u cjelini koji proizvode sličnu ili izravno konkurentsku robu, koji posluju na državnom području stranke, ili proizvođači čija ukupna proizvodnja slične ili izravno konkurentske robe čini pretežan dio ukupne domaće proizvodnje te robe.

(b)    „prijelazno razdoblje” znači:

i.    razdoblje od sedam godina od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma; ili

ii.    za svaku robu za koju je u rasporedu iz Priloga 9. stranke koja primjenjuje bilateralnu zaštitnu mjeru predviđeno razdoblje ukidanja carina od sedam godina, razdoblje ukidanja carina za tu robu plus dvije godine.

ČLANAK 12.10.

Primjena bilateralne zaštitne mjere

1.    Neovisno o odjeljku B, ako se roba s podrijetlom iz stranke zbog snižavanja ili ukidanja carine na temelju ovog dijela Sporazuma uvozi na područje druge stranke u toliko povećanim količinama, u apsolutnom smislu ili u odnosu na domaću proizvodnju, te pod takvim uvjetima da to uzrokuje ili bi moglo uzrokovati ozbiljnu štetu domaćim proizvođačima slične ili izravno konkurentske robe, stranka uvoznica može uvesti odgovarajuće bilateralne zaštitne mjere pod uvjetima i u skladu s postupcima utvrđenima u ovom odjeljku.

2.    Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1., stranka uvoznica može primijeniti jednu od sljedećih bilateralnih zaštitnih mjera:

(a)    suspenziju daljnjeg snižavanja carinske stope na predmetnu robu kako je predviđeno ovim dijelom Sporazuma; ili

(b)    povećanje carinske stope na predmetnu robu do razine koja ne premašuje niže od sljedećeg:

i.    carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije države na robu u trenutku poduzimanja mjere; ili

ii.    carinsku stopu koja se primjenjuje po načelu najpovlaštenije države na robu na dan prije datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

ČLANAK 12.11.

Standardi za bilateralne zaštitne mjere

1.    Bilateralna zaštitna mjera ne primjenjuje se:

(a)    osim u mjeri i onoliko dugo koliko je potrebno za sprečavanje ili otklanjanje ozbiljne štete ili prijetnje ozbiljne štete domaćoj industriji;

(b)    dulje od dvije godine; razdoblje se može produljiti za još dvije godine ako nadležno tijelo stranke uvoznice koje provodi ispitni postupak utvrdi, u skladu s postupcima navedenima u ovom odjeljku, da je mjera i dalje nužna za sprečavanje ili ispravljanje ozbiljne štete ili prijetnje ozbiljne štete, pod uvjetom da cjelokupno razdoblje primjene bilateralne zaštitne mjere, uključujući razdoblje početne primjene i sve njegove produžetke, ne premašuje četiri godine; ili

(c)    nakon isteka prijelaznog razdoblja kako je definirano u članku 12.9. točki (b).

2.    Ako stranka prestane primjenjivati bilateralnu zaštitnu mjeru, carinska stopa jest stopa koja bi bila na snazi za robu u skladu s rasporedom iz Priloga 9. koji se primjenjuje na nju.

3.    Kako bi se olakšala prilagodba predmetne industrije ako se očekuje da bilateralna zaštitna mjera traje dulje od jedne godine, stranka koja je primjenjuje dužna je postupno liberalizirati tu mjeru u redovitim vremenskim razmacima tijekom razdoblja primjene.

ČLANAK 12.12.

Privremene bilateralne zaštitne mjere

1.    U kritičnim okolnostima u kojima bi odgoda prouzročila štetu koju bi bilo teško popraviti, stranka može privremeno primijeniti bilateralnu zaštitnu mjeru a da pritom ne ispuni zahtjeve iz članka 12.21. stavka 1., na temelju prethodnog zaključka da postoji jasan dokaz da se uvoz robe s podrijetlom iz druge stranke povećao zbog snižavanja ili ukidanja carine na temelju ovog dijela i da takav uvoz uzrokuje ili može uzrokovati ozbiljnu štetu domaćoj industriji.

2.    Privremena bilateralna zaštitna mjera ne primjenjuje se dulje od 200 dana i u tom razdoblju stranka koja primjenjuje mjeru postupa u skladu s relevantnim postupovnim pravilima utvrđenima u pododjeljku 2. Stranka koja primjenjuje privremenu bilateralnu zaštitnu mjeru odmah nadoknađuje sva povećanja carina ako se ispitnim postupkom opisanim u pododjeljku 2. ne utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 12.10. stavka 1. Trajanje privremene bilateralne zaštitne mjere ubraja se u razdoblje opisano u članku 12.11. stavku 1. točki (b).

3.    Stranka uvoznica koja primjenjuje privremenu bilateralnu zaštitnu mjeru po uvođenju takve privremene mjere obavješćuje drugu stranku i, na zahtjev druge stranke, odmah upućuje to pitanje na razmatranje Zajedničkom odboru.

ČLANAK 12.13.

Naknada i suspenzija koncesija

1.    Stranka koja primjenjuje bilateralnu zaštitnu mjeru savjetuje se s drugom strankom čiji proizvodi podliježu mjeri kako bi se usuglasile o odgovarajućoj naknadi za liberalizaciju trgovine u obliku koncesija s bitno jednakim učincima na trgovinu. Stranka koja primjenjuje bilateralnu zaštitnu mjeru omogućuje takvo savjetovanje najkasnije 30 dana nakon primjene bilateralne zaštitne mjere.

2.    Ako savjetovanja iz stavka 1. u roku od 30 dana od njihova početka ne rezultiraju dogovorom o naknadi za liberalizaciju trgovine, stranka čija roba podliježe privremenoj bilateralnoj zaštitnoj mjeri može suspendirati primjenu koncesija koje u bitnome imaju istovjetne učinke na trgovinu druge stranke.

3.    Stranka čija roba podliježe bilateralnoj zaštitnoj mjeri pisanim putem obavješćuje drugu stranku najmanje 30 dana prije suspenzije primjene koncesija u skladu sa stavkom 2.

4.    Obveza isplate naknade u skladu sa stavkom 1. i pravo suspenzije primjene koncesija u skladu sa stavkom 2.:

(a)    ne provode se prva 24 mjeseca tijekom kojih je bilateralna zaštitna mjera na snazi, pod uvjetom da je bilateralna zaštitna mjera primijenjena kao posljedica apsolutnog povećanja uvoza; i

(b)    prestaju vrijediti na dan prestanka bilateralne zaštitne mjere.

ČLANAK 12.14.

Vremenski razmak između dviju zaštitnih mjera i neusporedna primjena zaštitnih mjera

1.    Stranka ne primjenjuje zaštitnu mjeru iz ovog odjeljka na uvoz robe koja je ranije podlijegala takvoj mjeri, osim ako nije proteklo razdoblje jednako polovini razdoblja tijekom kojeg se primjenjivala zaštitna mjera od razdoblja koje je neposredno prethodilo. Zaštitna mjera koja je više puta primijenjena na istu robu ne može se produljiti za još dvije godine kako je utvrđeno u članku 12.11. stavku 1. točki (b).

2.    Stranka u odnosu na istu robu i u istom razdoblju ne smije primjenjivati:

(a)    bilateralnu zaštitnu mjeru ili privremenu bilateralnu zaštitnu mjeru na temelju ovog dijela; i

(b)    globalnu zaštitnu mjeru u skladu s člankom XIX. GATT-a iz 1994. i Sporazumom o zaštitnim mjerama.

ČLANAK 12.15.

Najudaljenije regije 13 Europske unije

1.    Ako se bilo koja roba s podrijetlom iz Čilea uvozi na područje jedne ili više najudaljenijih regija Europske unije u takvim povećanim količinama i pod takvim uvjetima da to uzrokuje ili bi moglo uzrokovati ozbiljno pogoršanje gospodarskog stanja predmetne najudaljenije regije, stranka EU, nakon što je razmotrila druga rješenja, može iznimno primijeniti bilateralne zaštitne mjere ograničene na područje predmetne najudaljenije regije.

2.    Za potrebe stavka 1. „ozbiljno pogoršanje” znači velike poteškoće u gospodarskom sektoru u kojem se proizvodi slična ili izravno konkurentska roba. Ozbiljno pogoršanje utvrđuje se na temelju objektivnih čimbenika, uključujući sljedeće:

(a)    povećanje obujma uvoza u apsolutnom smislu ili u odnosu na domaću proizvodnju i uvoz iz ostalih izvora; i

(b)    učinak uvoza iz stavka 1. na situaciju u predmetnoj industriji ili predmetnom gospodarskom sektoru, među ostalim na razinu prodaje, proizvodnju, financijsku situaciju i zapošljavanje.

3.    Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ostale odredbe ovog odjeljka primjenjive na bilateralne zaštitne mjere primjenjuju se i na sve zaštitne mjere donesene na temelju ovog članka. Svako upućivanje na „ozbiljnu štetu” u drugim odredbama ovog odjeljka smatra se „ozbiljnim pogoršanjem” kada se primjenjuje u odnosu na najudaljenije regije Europske unije.

PODODJELJAK 2.

POSTUPOVNA PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA BILATERALNE ZAŠTITNE MJERE

ČLANAK 12.16.