P9_TA(2023)0028

Revizija Direktive o Europskom radničkom vijeću

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2023. s preporukama Komisiji o reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću (2019/2183(INL))

(2023/C 267/01)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—	uzimajući u obzir članak 9., članak 151., članak 153. stavak 1. točke (e) i (f) te članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir članke 12., 27., 28., 30., 31. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici (2),

—	uzimajući u obzir direktive Vijeća 2001/86/EZ od 8. listopada 2001. o dopuni Statuta Europskoga društva u pogledu sudjelovanja radnika (3) i 2003/72/EZ od 22. srpnja 2003. o dopuni Statuta Europske zadruge u odnosu na sudjelovanje zaposlenika (4),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (5),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (6),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (7),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (8),

—

uzimajući u obzir procjene europske dodane vrijednosti Europskog parlamenta iz studenoga 2012. naslovljene „Europska dodana vrijednost mjere EU-a o obavješćivanju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju procesa restrukturiranja i upravljanju njima” i iz siječnja 2021. pod naslovom „Europska radnička vijeća – postupak zakonodavne inicijative: revizija Direktive o Europskom radničkom vijeću”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o Strategiji EU-a za rodnu ravnopravnost (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2021. o demokraciji na radnom mjestu: europski okvir za prava radnika na sudjelovanje i revizija Direktive o europskom radničkom vijeću (10),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. kolovoza 2020. o zakonodavnom okviru EU-a u području zaštite i poboljšanja informiranja, savjetovanja i sudjelovanja radnika,

—

uzimajući u obzir istraživački projekt Sveučilišta u Leuvenu iz svibnja 2016. naslovljen „European Works Councils on the Move: Management Perspectives on the Development of a Transnational Institution for Social Dialogue”, (Europska radnička vijeća na djelu: Perspektive upravljanja za razvoj transnacionalne institucije za socijalni dijalog),

—	uzimajući u obzir studiju Komisije od 16. studenoga 2018. o praćenju primjene Okvira EU-a za kvalitetu predviđanja promjena i restrukturiranja,

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. svibnja 2018. o provedbi u državama članicama Direktive 2009/38/EZ o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika,

—

uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 14. svibnja 2018. naslovljen „Evaluacija priložena Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o provedbi u državama članicama Direktive 2009/38/EZ o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika”,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenu „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (COM(2021)0102) (Stup),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018. naslovljeno „Paket za europsko pravo trgovačkih društava” (11),

—	uzimajući u obzir socijalne obveze Europskog vijeća iz Porta od 7. svibnja 2021. i Izjavu iz Porta od 8. svibnja 2021.,

—	uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0295/2022),

A.	budući da je 2015. broj multinacionalnih poduzeća s imovinom ili postrojenjima u nekoliko zemalja bio oko 45 puta veći nego tijekom 1990-ih (12);

budući da su demokracija i demokracija na radnom mjestu temeljne vrijednosti Unije; budući da su sloboda okupljanja, pravo radnika na obavješćivanje i savjetovanje te pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje temeljna prava zaštićena Poveljom i da gospodarski, socijalno i ekološki doprinose održivoj budućnosti; budući da se u osmom načelu Stupa predviđa važnost uključivanja radnika u pitanja koja se odnose na njih;

budući da u skladu s člankom 151. UFEU-a „Unija i države članice imaju za cilj promicanje zapošljavanja, poboljšanje životnih i radnih uvjeta”, budući da u tu svrhu Unija i države članice trebaju provesti mjere kojima se uzimaju u obzir različiti oblici nacionalnih praksi, posebno u području ugovornih odnosa i potreba za održavanjem konkurentnosti gospodarstva Unije; budući da se u UFEU-u navodi da će do takvog razvoja doći ne samo zbog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, nego i zbog postupaka predviđenih Ugovorima u području zapošljavanja i socijalne politike, te zbog usklađivanja odredaba utvrđenih zakonom i ostalim propisima;

budući da je socijalni dijalog, uključujući obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima, ključan element europskog socijalnog modela i budući da Europska radnička vijeća odražavaju važnost koja se pridaje zastupanju radnika; budući da je vladavina prava jedna od temeljnih vrijednosti Unije, utvrđena u članku 2. UEU-a, i preduvjet za zaštitu svih drugih temeljnih vrijednosti Unije, uključujući temeljna prava, demokraciju i učinkovitu primjenu prava Unije o obavješćivanju radnika i savjetovanja s njima;

E.	budući da funkcionalna europska radnička vijeća imaju važnu ulogu u osiguravanju pravilnog upravljanja multinacionalnim poduzećima;

F.	budući da u Uniji trenutačno postoji oko 1 200 europskih radničkih vijeća s 18 000 pojedinačnih predstavnika (13);

budući da je u skladu s člankom 2. UEU-a jednakost temeljna vrijednost Unije i budući da u skladu s člankom 3. stavkom 3. UEU-a Unija promiče ravnopravnost žena i muškaraca; budući da je u drugom načelu Stupa navedeno da se mora osigurati jednako postupanje i jednake mogućnosti za žene i muškarce, među ostalim u pogledu sudjelovanja na tržištu rada, uvjeta zaposlenja i napredovanja u karijeri;

budući da prema podacima istraživanja Europskog sindikalnog instituta (14) iz 2018. veliku većinu članova Europskog radničkog vijeća čine muškarci, dok žene čine samo 15,4 %; budući da je manja vjerojatnost da će članice Europskog radničkog vijeća biti na višim položajima; budući da rodne razlike i razlike u plaćama i dalje postoje u tijelima nadležnima za odlučivanje i da se time sprečava potpuno sudjelovanje žena u gospodarskom i društvenom životu ili njihov doprinos u tim područjima;

budući da se razvoj europskih radničkih vijeća znatno razlikuje među industrijskim sektorima u državama članicama; budući da podaci upućuju na to da je ukupno aktivno 992 europskih radničkih vijeća i da je oko 400 njih s vremenom raspušteno zbog čimbenika kao što su spajanja, stečaj ili prestanak s radom (15);

J.	budući da je istraživanje pokazalo da bi europska radnička vijeća mogla imati pozitivan učinak na prelazak na ugljično neutralno gospodarstvo i da mogu poboljšati organizaciju rada i postupak donošenja odluka (16);

K.	budući da se čini da članovi Europskog radničkog vijeća, unatoč pravu na izražavanje mišljenja, imaju slab utjecaj u postupku donošenja odluka u svojim poduzećima, posebno u slučajevima restrukturiranja;

L.	budući da bi poslodavci trebali smatrati europska radnička vijeća korisnim alatom koji svim stranama donosi brojne koristi, poput poboljšanja zajedničkog razumijevanja pitanja i odluka te doprinosa transnacionalnom socijalnom dijalogu na razini poduzeća;

M.	budući da se sankcije za izostanak savjetovanja s radnicima u većini država članica sastoje od novčanih kazni u rasponu od 23 EUR do 187 515 (17) pa one u mnogim slučajevima nisu učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne;

budući da se način na koji europska radnička vijeća i posebna pregovaračka tijela mogu pristupiti pravosuđu razlikuje među državama članicama ovisno o njihovim nacionalnim sustavima, od onih koji dodjeljuju pravnu osobnost europskim radničkim vijećima do onih koji omogućuju europskim radničkim vijećima da djeluju u postupcima preko svojih članova ili sindikata (18);

budući da europska radnička vijeća imaju punu pravnu osobnost samo u četiri države članice (Austrija, Francuska, Rumunjska i Švedska), što njihovim članovima omogućuje pokretanje sudskih postupaka u ime Europskog radničkog vijeća i zastupanje Europskog radničkog vijeća u odnosima s trećim stranama (19); budući da je Komisija primila samo jednu službenu pritužbu na provedbu Direktive 2009/38/EZ; budući da su sporovi na nacionalnoj razini i dalje ograničeni zbog poteškoća u pristupu pravosuđu i nedostatka jasnih odredbi o europskim radničkim vijećima i posebnim pregovaračkim tijelima u Direktivi 2009/38/EZ;

budući da uspjeh i pozitivan učinak europskih radničkih vijeća zahtijevaju izgrađeno povjerenje između Europskog radničkog vijeća i uprava te odnos koji se temelji na konstruktivnom dijalogu na koji mogu utjecati kultura industrijskih odnosa svake države članice; budući da postoje dokazi da rano savjetovanje može znatno utjecati na sigurnost radnih mjesta tijekom procesa restrukturiranja, a da su savjetovanje s radnicima i njihovo sudjelovanje ključni za osiguravanje dobrobiti radnika i da to može imati pozitivan učinak na kvalitetu radnih mjesta (20); budući da europska radnička vijeća imaju ključnu ulogu u europeizaciji industrijskih odnosa;

Q.	budući da nedostaci i neprovođenje Direktive 2009/38/EZ doprinose fragmentiranom prihvaćanju prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje o transnacionalnim pitanjima diljem Unije;

R.	budući da je koncept transnacionalnosti apstraktan te da se članovi europskih radničkih vijeća i središnje uprave i dalje suočavaju s poteškoćama pri njegovom tumačenju u konkretnim slučajevima (21);

S.	budući da, iako bi se primjena klauzula o povjerljivosti na temelju članka 8. Direktive 2009/38/EZ, u određenim slučajevima mogla opravdati, zlouporaba pozivanja na taj članak predstavlja prepreku istinskom ostvarenju prava na obavješćivanje i savjetovanje (22);

budući da su socijalni partneri imali ključnu ulogu u ublažavanju posljedica pandemije bolesti COVID-19 na radnom mjestu, npr. uvođenjem zdravstvenih i sigurnosnih mjera, provedbom programa za očuvanje radnih mjesta i novim oblicima organizacije rada; budući da je zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 trenutačno u tijeku znatan broj postupaka restrukturiranja (23); budući da su savjetovanje s radnicima i mogućnost njihovog sudjelovanja te kolektivno pregovaranje ključni za odgovaranje na pozitivne i negativne učinke restrukturiranja;

budući da su nedavna istraživanja Eurofounda (Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta) pokazala utjecaj krize uzrokovane bolešću COVID-19 na funkcioniranje i uspostavu europskih radničkih vijeća i da se zbog ograničenja mobilnosti nametnutog javnozdravstvenim mjerama zaustavila rasprava o osnivanju novih europskih radničkih vijeća; iako su postojeća europska radnička vijeća počela održavati sastanke preko interneta u velikoj mjeri što je omogućilo i doprinijelo aktivnijoj razmjeni, fizički sastanci trebali bi ostati norma pod uvjetom da javnozdravstvene mjere ne zahtijevaju drukčije;

budući da je provedba prava Unije u području obavješćivanja radnika i savjetovanja s njima fragmentirana i da bi mogla dovesti do nedostatka pravne sigurnosti za poslodavce i zaposlenike; budući da je ključno ojačati skup alata Unije ambicioznom revizijom Direktive 2009/38/EZ kojom se jačaju prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje;

budući da bi se u pripremi novih korporativnih strategija i politika mogle pružati strukturiranije i proaktivnije metode obavješćivanja i savjetovanja s predstavnicima zaposlenika, uz poštovanje klauzula o povjerljivosti; budući da bi se trebalo savjetovati sa socijalnim partnerima u pogledu pripreme i, ako je moguće, provedbe planova država članica za oporavak i otpornost;

budući da je u svojoj Rezoluciji od 9. lipnja 2022. o pozivu na sazivanje konvencije radi revizije Ugovorâ (24), Parlament pozvao Vijeće da u članak 9. UFEU-a uvrsti upućivanje na socijalni napredak, uz poveznicu s protokolom o socijalnom napretku u cilju poboljšanja socijalnog dijaloga i podupiranja jačanja konkurentnosti i otpornosti gospodarstva Unije, pridajući posebnu pozornost malim i srednjim poduzećima i provjerama konkurentnosti te promičući ulaganja okrenuta budućnosti usmjerena na pravednu, zelenu i digitalnu tranziciju;

budući da bi disruptivni učinak na gospodarstvo i tržište rada koji su posljedica aktualnih promjena kao što su tehnološki razvoj, digitalizacija, prijelaz na niskougljično gospodarstvo, mjere za sprečavanje pandemije bolesti COVID-19 te gospodarski i socijalni oporavak od pandemije, kao i novi oblici zapošljavanja kao što su rad putem platformi i rad na daljinu, trebao biti popraćen revizijom zakonodavnih instrumenata i praksi Unije za rješavanje postojećih izazova uz istodobno iskorištavanje potencijala takvih transformacija;

budući da bi se upotreba digitalnih alata kao što su sustavi videokonferencija trebala upotrebljavati kao sredstvo za jačanje prava predviđenih Direktivom 2009/38/EZ i praktične primjene Direktive, ali nikada ne bi trebala zamijeniti postupovne obveze obavješćivanja i savjetovanja radnika, kao što je održavanje redovitih fizičkih sastanaka između europskih radničkih vijeća i središnje uprave;

Poziv Komisiji da provede dugoočekivanu reviziju Direktive 2009/38/EZ

naglašava da prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje imaju ključnu ulogu u funkcioniranju socijalnog tržišnog gospodarstva, posebno u kontekstu transformacija tržišta rada koje proizlaze iz zelene i digitalne tranzicije; naglašava da su europska radnička vijeća jedan od ključnih instrumenata za jačanje demokracije na radnom mjestu u pogledu transnacionalnih pitanja, jačanja prava radnika, povećanja sudjelovanja zaposlenika i promicanja uzajamnog povjerenja između uprave i zaposlenika; smatra da je ključno ojačati europska radnička vijeća i njihovu sposobnost ostvarivanja prava na obavješćivanje i savjetovanje, kao i povećati broj europskih radničkih vijeća, uzimajući u obzir različite sustave radnih odnosa u državama članicama;

ponovno ističe potrebu za podizanjem razine osviještenosti i povećanjem vidljivosti europskih radničkih vijeća i njihovih potencijalnih koristi među zaposlenicima i predstavnicima uprave te za stvaranjem poticaja za razvoj europskih radničkih vijeća, njihovu širu upotrebu i učinkovitu provedbu; u tom kontekstu poziva Komisiju da prikupi podatke o poduzećima koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/38/EZ; poziva Komisiju da 2023. organizira konferenciju na visokoj razini o važnosti europskih radničkih vijeća kako bi se mobilizirala poduzeća obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/38/EZ, europska radnička vijeća, socijalni partneri u različitim sektorima i nacionalne institucije tržišta rada i kako bi ta tema zauzela visoko mjesto u političkom programu;

konstatira znatan doprinos koji razmjena znanja, iskustava i najboljih praksi može imati u daljnjem razvoju europskih radničkih vijeća i poboljšanju njihova funkcioniranja, uključujući stvaranje platforme za strukturiranu i redovitu razmjenu najboljih praksi među državama članicama i sektorima, posebno kako bi se povećala vidljivost europskih radničkih vijeća u sektorima i državama članicama u kojima je njihovo postojanje ograničeno;

poziva Komisiju da podrži europske sindikate, a države članice da podrže većinu predstavničkih organizacija radnika predviđenih nacionalnim pravom ili praksom, da organiziraju specijalizirana osposobljavanja o pravima europskih radničkih vijeća kako bi na odgovarajući način informirale svoje članove o funkcionalnosti europskih radničkih vijeća te da dodijele sredstva kampanjama za podizanje razine osviještenosti;

podsjeća da su europska radnička vijeća jedinstvena transnacionalna tijela osnovana u svrhu obavješćivanja i savjetovanja zaposlenika te izgradnje i promicanja korporativnog identiteta te kako bi se angažmanom europskih radničkih vijeća mogla razvijati i promicati korporativna kultura i kohezija; ističe važnost smislenog sudjelovanja predstavnika radnika, a posebno europskih radničkih vijeća, nakon što ih se djelotvorno obavijesti i s njima savjetuje, u izradi i provedbi odluka povezanih s transnacionalnim pitanjima koja znatno utječu na interese radnika;

duboko žali zbog činjenice da središnja uprava ne osigurava uvijek financijska, materijalna i pravna sredstva potrebna europskim radničkim vijećima kako bi ona mogla izvršavati svoje dužnosti na odgovarajući način; zabrinut je zbog poteškoća s kojima se suočavaju europska radnička vijeća u dobivanju pristupa financijskoj potpori koju pruža Komisija i naglašava hitnu potrebu za olakšavanjem postupka podnošenja zahtjeva i smanjenjem svih administrativnih opterećenja za pristup tom financiranju; poziva Komisiju da prati prenošenje Direktive 2009/38/EZ u nacionalno zakonodavstvo i da po potrebi pokrene postupke zbog povrede prava;

ponavlja svoj poziv Komisiji da podnese prijedlog za reviziju Direktive 2009/38/EZ kako bi se pojasnili njezini ciljevi, definicije i postupci, ojačalo pravo predstavnika radnika na obavješćivanje i savjetovanje, posebno tijekom procesa restrukturiranja, u skladu s preporukama iz svoje Rezolucije od 16. prosinca 2021.;

poziva Komisiju da u kontekstu predstojeće revizije istraži prednosti uključivanja ugovorâ kojima se strukturno neovisnim poduzećima omogućuje da utječu na poslovanje i poslovne odluke drugih (kao što su ugovori o franšizi ili upravljanju) (25) u područje primjene Direktive 2009/38/EZ kako bi se spriječili mogući nedostaci.

Osiguravanje pravodobnog i smislenog savjetovanja

potvrđuje da je zahvaljujući Direktivi 2009/38/EZ došlo do poboljšanja u pogledu osnivanja i funkcioniranja europskih radničkih vijeća; međutim, žali zbog toga što se europska radnička vijeća i dalje suočavaju s velikim poteškoćama u ostvarivanju svojih prava, posebno u pogledu pravodobnog obavješćivanja te prethodnog i djelotvornog savjetovanja o pitanjima transnacionalnog karaktera koja bi mogla utjecati na radna mjesta i uvjete rada u Europi, uključujući promjene koje proizlaze iz zelene i digitalne tranzicije;

10.

naglašava da su definicija i posljedično tumačenje onoga što treba smatrati „transnacionalnim pitanjima” i dalje nejasni i podložni tumačenju, što dovodi do fragmentiranog prenošenja i provedbe Direktive 2009/38/EZ u državama članicama te do fragmentirane primjene u poduzećima; ističe činjenicu da definicija mora biti precizna i sveobuhvatna te da opseg mogućih učinaka, kao i relevantna razina upravljanja i zastupanja koju uključuje, nedostaju elementi koje treba uzeti u obzir pri utvrđivanju transnacionalnog karaktera određenog pitanja; ponavlja svoj poziv da se pojasni koncept „transnacionalnog karaktera određenog pitanja” iz Direktive 2009/38/EZ;

11.

žali zbog toga što je pravovremeno savjetovanje i dalje problematično jer se mišljenje predstavnika radnika može zatražiti ili dati u trenutku u kojem se ne može smisleno razmotriti ili kada je odluka uprave o predloženoj mjeri već donesena; žali zbog toga što nepostojanje obveze uprave da uzme u obzir mišljenje često dovodi do njegova zanemarivanja ili činjenice da ono nema stvaran učinak na predloženo djelovanje; ponavlja svoj poziv Komisiji i državama članicama da promiču jačanje prava na obavješćivanje i savjetovanje te smislene postupke savjetovanja; poziva na revidiranu definiciju pojma „savjetovanje” u Direktivi 2009/38/EZ kako bi se osiguralo da se mišljenje Europskog radničkog vijeća uzme u obzir u odlukama poduzeća i da se mišljenje donese prije završetka savjetovanja na relevantnoj razini, prije nego što upravljačka tijela poduzeća donesu odluku, te na način kojim bi se Europskom radničkom vijeću omogućilo da dobije obrazložen odgovor na svoje mišljenje u skladu s Direktivom 2002/14/EZ;

12.

ističe da je važno osigurati da poduzeća ili skupine poduzeća mogu učinkovito donositi odluke;

13.

naglašava potrebu da članovi Europskog radničkog vijeća imaju pravodoban pristup smislenim i ažuriranim informacijama o predviđenim odlukama transnacionalne prirode te da trebaju imati dovoljno vremena i resursa za procjenu i ocjenjivanje primljenih informacija te raspravu o njima uz potporu dostupnih stručnjaka; ističe važnost osiguravanja dobre komunikacije i suradnje između središnje uprave i Europskog radničkog vijeća, uključujući zastupljenost zaposlenika na razini uprave, kako bi se osiguralo pravilno poštovanje prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje;

Jačanje dodatnih zahtjeva

14.

konstatira da je trogodišnja odgoda stupanja na snagu dodatnih zahtjeva nakon što se zahtjev podnese u slučaju nepostizanja sporazuma pretjerana, da se često ne upotrebljava na djelotvoran način i na štetu je radnika; ponavlja svoj poziv na jačanje dodatnih zahtjeva iz Direktive 2009/38/EZ koji pružaju osnovu za dogovorene sporazume; naglašava da je pravo europskih radničkih vijeća na održavanje godišnjeg sastanka sa središnjom upravom nedovoljno i da bi se trebalo organizirati dvaput godišnje kako bi se poboljšalo praktično funkcioniranje, učinak i organizacija rada europskih radničkih vijeća;

Pojašnjenje područja primjene povjerljivosti

15.

ističe činjenicu da je provedba odredbi o povjerljivosti u državama članicama fragmentirana zbog nedostatka jasne definicije te stoga poziva na donošenje jasne definicije povjerljivih informacija; u tom kontekstu naglašava da su potrebni dodatni napori država članica kako bi se točno odredili i razjasnili uvjeti pod kojima središnja uprava nije obvezna prosljeđivati informacije koje bi mogle biti štetne; ponavlja svoj poziv (26) da se spriječi zlouporaba pravila o povjerljivosti kao sredstva za ograničavanje pristupa informacijama i djelotvornog sudjelovanja te poziva Komisiju da u kontekstu revizije Direktive 2009/38/EZ od država članica zahtijeva da jasno utvrde u kojim je slučajevima povjerljivost opravdana kako bi se ograničio pristup informacijama;

Poboljšanje rješavanja sporova

16.

naglašava da u slučajevima neslaganja o pokretanju postupka obavješćivanja ili savjetovanja nedostaje smjernica o tome kako riješiti trenutačne negativne učinke koje takva neslaganja mogu imati na članove Europskog radničkog vijeća i predstavnike radnika; stoga naglašava dodanu vrijednost koju bi inicijative Unije mogle imati u pružanju takvih smjernica;

Uvođenje učinkovitih, odvraćajućih i razmjernih kazni

17.

zabrinut je zbog fragmentirane i nedovoljne usklađenosti s Direktivom 2009/38/EZ diljem Unije i naglašava potrebu da se osigura pravilna, učinkovita i pravodobna usklađenost, provedba i izvršenje Direktive u korist radnika diljem Unije;

18.

u tom pogledu poziva na stroža pravila i postupke te druge mjere, kao što je uvođenje prava u Direktivu 2009/38/EZ da se od nacionalnih sudova ili drugih nadležnih tijela zatraži privremena obustava provedbe odluka o upravljanju dok se postupak obavješćivanja i savjetovanja s Europskim radničkim vijećem ne provede na odgovarajućoj razini uprave i zastupanja te na način kojim se upravi omogućuje obrazloženi odgovor u skladu s tom Direktivom;

19.

žali zbog toga što u mnogim državama članicama kazne za neusklađenost nisu učinkovite, odvraćajuće ili proporcionalne kako se zahtijeva Direktivom 2009/38/EZ; naglašava da je potrebno ojačati odredbe kojima se uređuju sankcije država članica kako bi se poboljšala usklađenost s Direktivom 2009/38/EZ, istodobno osiguravajući da se time ne stvara opterećenje za poduzeća; ponavlja svoj poziv Komisiji da revidira Direktivu 2009/38/EZ u cilju uvođenja učinkovitih, odvraćajućih i razmjernih sankcija kako bi se osigurala usklađenost;

Ukidanje izuzeća iz sporazuma koji su prethodili direktivi

20.

naglašava da su više od 25 godina nakon donošenja prve Direktive o Europskom radničkom vijeću (27), mnogi sporazumi prije Direktive još uvijek na snazi i nisu prilagođeni zahtjevima Direktive 2009/38/EZ; smatra da je ključno da svi sporazumi o Europskom radničkom vijeću budu uređeni istim pravima i obvezama kako bi se osiguralo jednako postupanje prema radnicima, pristup primjeni visokih standarda Unije i pravna sigurnost; ponavlja svoj prethodni poziv Komisiji i državama članicama da ukinu izuzeće za takozvane dobrovoljne sporazume koji su prethodili Direktivi i poziva na reviziju relevantnih odredbi Direktive 2009/38/EZ u cilju stvaranja jednakih regulatornih uvjeta kojima se uređuje funkcioniranje europskih radničkih vijeća;

Osiguranje pristupa pravosuđu

21.

ističe da je važno da europska radnička vijeća imaju pristup sudovima ili nacionalnim nadležnim tijelima za rad; žali zbog činjenice da europska radnička vijeća nailaze na prepreke u ostvarivanju svojih prava na obavješćivanje i savjetovanje kako je definirano u Direktivi 2009/38/EZ; žali zbog toga što u nekim državama članicama sudovi ili tijela nadležna za pružanje savjeta ili rješavanje sporova povezanih s europskim radničkim vijećima nemaju stručno znanje o pitanjima predviđenima tom Direktivom; ponavlja svoj poziv državama članicama da u okviru Komisijine procjene učinka osiguraju olakšane administrativne i pravne postupke za učinkovit pristup pravosuđu za europska radnička vijeća i posebna pregovaračka tijela te za utvrđivanje pravnog statusa, uključujući dodjelu pravne osobnosti, europskih radničkih vijeća i posebnih pregovaračkih tijela;

22.

naglašava pravo radnika i poslodavaca, ili njihovih organizacija, na sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju i slobodu okupljanja te da poslodavci ne bi smjeli ometati ta prava i da bi predstavnici zaposlenika u europskim radničkim vijećima trebali biti zaštićeni u ostvarivanju svojih prava od bilo kakve prakse odmazde;

23.

ističe važnost uključivih tržišta rada i potrebu za sveobuhvatnim pristupom kako bi se postigla rodna ravnopravnost na radnom mjestu; žali zbog toga što još mnogo toga treba učiniti kako bi se osigurale jednake mogućnosti i naglašava da je potrebno osigurati veće sudjelovanje žena i osoba s invaliditetom na tržištu rada; naglašava važnost osiguravanja rodno uravnoteženog sastava u europskim radničkim vijećima i naglašava da članovi Europskog radničkog vijeća i druga predstavnička tijela zaposlenika mogu biti korisni alati u tom kontekstu;

24.

traži od Komisije da na temelju članka 153. stavka 1. točke (e) UFEU-a do 31. siječnja 2024. podnese prijedlog za reviziju Direktive 2009/38/EZ na temelju preporuka iz Priloga ovom dokumentu;

o o

25.

nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju i popratne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) SL L 122, 16.5.2009., str. 28.

(2) SL L 80, 23.3.2002., str. 29.

(3) SL L 294, 10.11.2001., str. 22.

(4) SL L 207, 18.8.2003., str. 25.

(5) SL L 225, 12.8.1998., str. 16.

(6) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.

(7) SL L 82, 22.3.2001., str. 16.

(8) SL L 157, 15.6.2016., str. 1.

(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0025.

(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0508.

(11) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52018AE1917&rid=3

(12) Studija Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. kolovoza 2020., str. 24.

(13) Studija Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. kolovoza 2020., str. 25.

(14) Europski sindikalni institut. Can anybody hear us? An overview of the 2018 survey of EWC and SEWC representatives (2019). (Čuje li nas itko? Pregled istraživanja iz 2018. koje su proveli predstavnici Europskog radničkog vijeća i Radničkog vijeća europskih društava (2019.)).

(15) https://www.eurofound.europa.eu/hr/node/52251

(16) https://www.boeckler.de/en/faust-detail.htm?sync_id=8473

(17) Radni dokument službi Komisije od 14. svibnja 2018., str. 33 – 35.

(18) Radni dokument službe Komisije od 14. svibnja 2018., str. 34.

(19) Radni dokument službe Komisije od 14. svibnja 2018., str. 34.

(20) Procjena europske dodane vrijednosti Europskog parlamenta iz studenoga 2012.

(21) Radni dokument službe Komisije od 14. svibnja 2018., str. 6.

(22) Radni dokument službe Komisije od 14. svibnja 2018., str. 27. i 28.

(23) https://www.eurofound.europa.eu/hr/publications/report/2020/erm-report-2020-restructuring-across-borders

(24) SL C 493, 27.12.2022., str. 130.

(25) Ugovori o upravljanju sporazumi su kojima jedan poduzetnik, iako ostaje neovisna struktura, svoje svakodnevno poslovanje dodjeljuje drugom poduzetniku. Poduzeće za upravljanje stoga može kontrolirati zaposlenike poduzeća kojim se upravlja bez vlasništva nad poslovanjem kao takvim.

(26) P9_TA(2021)0508, stavak 30.

(27) Direktiva Vijeća 94/45/EZ od 22. rujna 1994. o uspostavljanju Europskog radničkog vijeća ili postupka u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i grupacijama poduzeća koje posluju na razini Zajednice u svrhu obavještavanja i savjetovanja s radnicima (SL L 254, 30.9.1994., str. 64.)

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Europski parlament traži da Komisija podnese prijedlog izmjene Direktive 2009/38/EZ o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika, na temelju sljedećih preporuka:

1.	Zelena i digitalna tranzicija stvaraju prilike i izazove za tržišta rada, poslodavce i zaposlenike. Kako bi se pronašla održiva rješenja za promjene na tržištu rada, radnike, poslodavce i građane trebalo bi poticati na sudjelovanje u demokratskim sustavima i procesima donošenja odluka.

Europska radnička vijeća nedvojbeno su priča o uspjehu i važan stup europskog socijalnog modela. Od donošenja i prenošenja Direktive 94/45/EZ prošlo je gotovo tri desetljeća, a prošlo je više od deset godina od donošenja Direktive 2009/38/EZ. Više nema opravdanja za izuzeće sporazuma potpisanih prije Direktive 94/45/EZ ili za zadržavanje te inače zastarjele Direktive za sporazume potpisane ili izmijenjene tijekom razdoblja prenošenja Direktive 2009/38/EZ. Stoga bi sporazume izuzete na temelju članka 14. Direktive 2009/38/EZ trebalo uključiti u područje primjene te direktive.

3.	Određene odluke koje mogu imati znatan izravan ili neizravan učinak na interese radnika moraju biti predmet obavješćivanja i savjetovanja imenovanih predstavnika radnika što je prije moguće.

Iako su direktivama 94/45/EZ i 2009/38/EZ utvrđena transnacionalna kolektivna radnička prava na obavješćivanje i savjetovanje, ta se prava u praksi često ne poštuju i pokazalo se da su vrlo teška za provedbu. U mnogim su slučajevima poslodavci proveli mjere s transnacionalnim pitanjima bez obavješćivanja i savjetovanja s Europskim radničkim vijećem (Renault Vilvoorde) (1), a europska radnička vijeća često se obavješćuju i s njima se savjetuje tek nakon provedbe mjera s transnacionalnim pitanjima. Stoga bi trebalo utvrditi odredbe kojima se omogućuje učinkovita provedba.

Direktiva 2009/38/EZ mijenja se kako slijedi:

u članku 1. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Transnacionalnim se smatraju pitanja ako se njihovi potencijalni učinci izravno ili neizravno, odnose na poduzeća koja posluju na razini Unije ili skupine poduzeća koje posluju na razini Unije kao cjelina ili najmanje dva poduzeća ili podružnice poduzeća ili skupine u dvjema različitim državama članicama.

4.a Kako bi se utvrdio transnacionalni karakter nekog pitanja, uzima se u obzir opseg njegovih mogućih učinaka te razina upravljanja i zastupanja. To uključuje pitanja koja se, neovisno o broju uključenih država članica, odnose na radnike zbog opsega njihova mogućeg učinka, kao i pitanja koja uključuju prijenos djelatnosti između dviju ili više država članica. Smatra se da se to odnosi na poduzeća ili podružnice sa sjedištem u različitim državama članicama ako se može razumno očekivati da pitanje koje utječe na jedno poduzeće ili podružnicu podrazumijeva ili bi u doglednoj budućnosti moglo imati učinke na poduzeća ili podružnice u drugim državama članicama, uključujući kada se odluke koje predviđa poduzeće ili grupa poduzeća donose u državi članici različitoj od one u kojoj ti učinci nastaju.”

;

u članku 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)	„predstavnici radnika” znači sindikati ili predstavnici radnika predviđeni nacionalnim pravom ili praksom”;

(b)

točka (g) zamjenjuje se sljedećim:

„(g)

„savjetovanje” znači uspostava dijaloga i razmjena mišljenja između predstavnika radnika i središnje uprave ili neke druge više odgovarajuće razine uprave, u takvo vrijeme, na takav način i s takvim sadržajem koji predstavnicima radnika omogućavaju izražavanje prethodnog mišljenja na temelju obavijesti danih o predloženim mjerama na koje se savjetovanje odnosi, bez utjecaja na odgovornosti uprave i u razumnom vremenu, koje se moraju uzeti u obzir u poduzećima koja posluju na razini Unije ili skupini poduzeća koja posluju na razini Unije. Savjetovanje se odvija tako da se predstavnicima radnika omogući pravodobno dobivanje obrazloženog odgovora od središnje uprave prije donošenja odluke;”

;

članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Kako bi se postigao cilj utvrđen u članku 1. stavku 1., središnja uprava pokreće pregovore za uspostavljanje Europskog radničkog vijeća ili postupak obavješćivanja i savjetovanja na vlastitu inicijativu ili na pisani zahtjev, zajednički ili zasebno, najmanje 100 radnika ili njihovih predstavnika u najmanje dva poduzeća ili podružnice u najmanje dvije različite države članice.”

;

(b)	uvodni dio stavka 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. U tu svrhu osniva se posebno pregovaračko tijelo u roku od šest mjeseci od datuma zahtjeva na temelju stavka 1., uz moguće produljenje od šest mjeseci, u skladu sa sljedećim smjernicama:” ;

(c)

u stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

Članovi posebnog pregovaračkog tijela biraju se ili imenuju proporcionalno broju radnika koje u svakoj državi članici zapošljava poduzeće koje posluje na razini Unije ili skupina poduzeća koja posluju na razini Unije, na način kojim se nastoji postići rodno uravnotežena zastupljenost, tako da se za svaku državu članicu dodijeli jedno mjesto po dijelu radnika zaposlenih u toj državi članici u iznosu od 10 % ili njegovim podijeljenim brojem, broja radnika zaposlenih u svim državama članicama zajedno;”

;

(d)

u stavku 4. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za potrebe pregovora posebno pregovaračko tijelo može zatražiti pomoć predstavnika nadležnih priznatih sindikalnih organizacija na razini Unije i, prema potrebi, dodatnih stručnjaka po vlastitom izboru. Takvi stručnjaci i takvi sindikalni predstavnici mogu biti prisutni na pregovaračkim sastancima u savjetodavnom svojstvu na zahtjev posebnog pregovaračkog tijela.”

;

(e)

u stavku 6. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U skladu s tim načelom države članice mogu utvrditi proračunska pravila u vezi rada posebnog pregovaračkog tijela. Njima se posebno može ograničiti financiranje na pokrivanje troškova samo jednog stručnjaka, uz predstavnika priznate sindikalne organizacije na razini Unije.”

;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 5.a

Ciljevi u pogledu rodne ravnoteže u europskim radničkim vijećima i izabranim odborima

Središnja uprava i posebno pregovaračko tijelo pri osnivanju novog Europskog radničkog vijeća ili središnja uprava i Europsko radničko vijeće pri ponovnom pregovaranju o sporazumu Europskog radničkog vijeća pregovaraju u duhu iskrene suradnje o potrebnim aranžmanima kako bi se osiguralo da europska radnička vijeća slijede ove ciljeve:

(a)	podzastupljeni spol obuhvaća najmanje 40 % članova Europskog radničkog vijeća;

(b)	pripadnici podzastupljenog spola zauzimaju najmanje 40 % položaja u izabranom odboru.

Broj članova Europskog radničkog vijeća i položaja u izabranom odboru koji se smatraju potrebnima za postizanje ciljeva utvrđenih u prvom podstavku broj je koji je najbliži udjelu od 40 %, ali koji ne prelazi 49 %.”

;

u članku 6. stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

sastav Europskog radničkog vijeća, broj članova, raspodjelu mjesta, uzimajući u obzir, ako je to moguće, potrebu za uravnoteženom zastupljenošću radnika s obzirom na njihove aktivnosti i kategoriju te mandat, uključujući, pri raspodjeli mjesta, skup postupovnih zahtjeva za postizanje rodno uravnotežene zastupljenosti;”

;

u članku 7. stavku 1. druga i treća alineja zamjenjuju se sljedećim:

„—	ako se prvi sastanak posebnog pregovaračkog tijela ne sazove u roku od šest mjeseci nakon zahtjeva u skladu s člankom 5. stavkom 1.,

—	ako u roku od 18 mjeseci od datuma takvog zahtjeva ne uspiju sklopiti sporazum iz članka 6., a posebno pregovaračko tijelo ne donese odluku iz članka 5. stavka 5.”

;

u članku 8. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim (2):

„1. Države članice osiguravaju da članovi posebnih pregovaračkih tijela ili Europskog radničkog vijeća i svi stručnjaci koji im pomažu, u skladu s uvjetima i ograničenjima utvrđenima pravom Unije i nacionalnim pravom i podložno objektivnim kriterijima, nisu ovlašteni otkrivati bilo kakve informacije koje su im u legitimnom interesu poduzeća ili podružnice izričito dostavljene u povjerenju.

Isto vrijedi i za predstavnike radnika u okviru postupaka obavješćivanja i savjetovanja.

Ova se obveza i dalje primjenjuje, neovisno o tome gdje se osobe iz prvog i drugog podstavka nalaze, čak i nakon isteka njihovog mandata.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na članove Europskog radničkog vijeća koji otkriju informacije nacionalnim ili lokalnim radničkim vijećima koje mogu utjecati na položaj radnika ako su im takve informacije pružene u povjerenju i podliježu nacionalnim pravilima o povjerljivosti.

Središnja uprava članovima Europskog radničkog vijeća osigurava objektivne kriterije iz stavka 2. i određuje trajanje zahtjeva u pogledu povjerljivosti.

2. Svaka država članica određuje, u posebnim i opravdanim slučajevima i pod uvjetima i ograničenjima koje propisuje nacionalno zakonodavstvo, da središnja uprava koja se nalazi na njezinom području nije obvezna proslijediti informacije kad je njihova priroda takva da bi, prema objektivnim kriterijima, ozbiljno naštetili djelovanju predmetnog poduzeća.

Država članica uvjetuje takvo odstupanje prethodnim upravnim i sudskim odobrenjem.”

;

u članku 9. dodaju se sljedeći stavci:

„Postupak obavješćivanja i savjetovanja pokreće se u vremenskom okviru i na način koji Europskom radničkom vijeću omogućuje smisleno savjetovanje s relevantnim predstavnicima radnika na nacionalnoj i lokalnoj razini s ciljem davanja mišljenja prije završetka postupka savjetovanja na relevantnoj razini.

Ako postoji spor između središnje uprave i Europskog radničkog vijeća ili predstavnika radnika o tome treba li se provesti postupak obavješćivanja i savjetovanja, središnja uprava pruža propisno obrazložene razloge u pisanom obliku za razloge zašto se zahtjevi u pogledu obavješćivanja i savjetovanja na temelju ove Direktive ili sporazuma sklopljenih u skladu s njom ne primjenjuju, uključujući razloge kojima se opravdava nepostojanje transnacionalnih pitanja.

U mjeri u kojoj je potrebno da Europsko radničko vijeće obavlja svoje zadaće, Europsko radničko vijeće ili izabrani odbor mogu zatražiti pomoć stručnjaka po vlastitom izboru. Takvi stručnjaci mogu uključivati predstavnike nadležnih priznatih sindikalnih organizacija na razini Unije. Na zahtjev Europskog radničkog vijeća takvi stručnjaci prisutni su na sastancima Europskog radničkog vijeća i sastancima sa središnjom upravom u savjetodavnoj ulozi.

U skladu s ovim člankom, države članice mogu utvrditi proračunska pravila u vezi s radom Europskog radničkog vijeća. Njima se posebno može ograničiti financiranje kako bi se pokrilo traženje pomoći samo jednog stručnjaka uz predstavnika priznate sindikalne organizacije na razini Unije.”

;

članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Uloga i zaštita predstavnika radnika

1. Ne dovodeći u pitanje nadležnost drugih tijela ili organizacija u tom pogledu, članovi posebnog pregovaračkog tijela i članovi Europskog radničkog vijeća imaju sredstva i pravnu sposobnost potrebnu za primjenu prava koja proizlaze iz ove Direktive, kako bi kolektivno zastupali interese radnika poduzeća koja posluju na razini Unije ili skupine poduzeća koja posluju na razini Unije.;

2. Ne dovodeći u pitanje članak 8., članovi Europskog radničkog vijeća imaju pravo i potrebna sredstva da obavijeste predstavnike radnika podružnica ili poduzeća skupine poduzeća koja posluju na razini Unije ili, ako nema predstavnika, radnu snagu u cjelini, o sadržaju i ishodu provedenog postupka obavješćivanja i savjetovanja te kad god to smatra potrebnim za obavljanje svojih zadaća koje proizlaze iz ove Direktive, posebno prije i nakon sastanaka.

3. Članovi posebnih pregovaračkih tijela, članovi europskih radničkih vijeća i predstavnici radnika koji obavljaju svoje funkcije u skladu s postupkom iz članka 6. stavka 3., pri obavljanju svojih funkcija, uključujući pravo na osnivanje sindikata i pristupanje sindikatima, uživaju zaštitu, posebno od mjera odmazde ili otpuštanja, te jamstva slična onima koja su za predstavnike radnika predviđena nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom na snazi u njihovoj zemlji zaposlenja.

To se posebno odnosi na prisustvovanje sastancima posebnih pregovaračkih tijela ili europskih radničkih vijeća ili na bilo kojim drugim sastancima u okviru sporazuma iz članka 6. stavka 3. te isplatu plaća članovima osoblja poduzeća koja posluju na razini Unije ili skupine poduzeća koja posluju na razini Unije tijekom razdoblja odsutnosti potrebnog za obavljanje njihovih dužnosti.

Član posebnog pregovaračkog tijela ili Europskog radničkog vijeća ili njegov zamjenik, koji je član posade pomorskog plovila, ima pravo sudjelovati na sastanku posebnog pregovaračkog tijela ili Europskog radničkog vijeća ili na bilo kojem drugom sastanku predviđenom postupcima uspostavljenima na temelju članka 6. stavka 3. ako se u vrijeme održavanja sastanka taj član ili zamjenik ne nalazi na moru ili u luci u zemlji koja nije zemlja u kojoj brodarsko poduzeće ima sjedište.

Ako je to moguće, sastanci se planiraju kako bi se olakšalo sudjelovanje članova ili njihovih zamjenika, koji su članovi posada pomorskih plovila.

U slučajevima u kojima član posebnog pregovaračkog tijela ili Europskog radničkog vijeća ili njegov zamjenik, koji je član posade pomorskog plovila, ne može prisustvovati sastanku, razmatra se, ako je to moguće, mogućnost upotrebe novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

4. U mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njihovih predstavničkih dužnosti u međunarodnom okruženju, članovima posebnog pregovaračkog tijela i Europskog radničkog vijeća osigurava se besplatno osposobljavanje bez gubitka plaća.”

;

10.

članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim (3):

„2. Države članice osiguravaju, u slučaju nepoštovanja ove Direktive, dostupnost i laku pristupačnost odgovarajućih upravnih i sudskih postupaka kako bi se omogućilo ostvarivanje prava koja proizlaze iz ove Direktive i pravodobna i djelotvorna provedba obveza.

Države članice uspostavljaju djelotvorne sudske postupke kojima se može pravodobno pristupiti kako bi zatražile i prekinule, uključujući mogućnost traženja prethodnog naloga za privremenu suspenziju odluka središnje uprave ako se takve odluke osporavaju na temelju kršenja zahtjeva u pogledu obavješćivanja i savjetovanja na temelju ove Direktive ili na temelju sporazuma sklopljenih u skladu s njom. U skladu s time suspendiraju se učinci pobijanih odluka na ugovore o radu ili radne odnose pogođenih radnika.”

;

(b)

u stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„3. Kada države članice primjenjuju članak 8., one predviđaju upravne ili sudske žalbene postupke koje članovi Europskog radničkog vijeća i/ili predstavnici radnika mogu pokrenuti kada središnja uprava zahtijeva povjerljivost ili ne daje informacije u skladu s tim člankom. Takvim se postupcima osigurava pravodobna odluka kako bi Europsko radničko vijeće moglo djelotvorno ostvarivati svoja prava na obavješćivanje i savjetovanje.

Središnja uprava snosi sudske troškove nastale u provođenju postupaka, troškove pravnog zastupanja i dodatne troškove kao što su dnevnice i putni troškovi barem jednog predstavnika radnika.”

;

11.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.a

Sankcije

1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Direktive ili sporazuma sklopljenih u skladu s ovom Direktivom. Sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2. Sankcije iz stavka 1. uključuju:

(a)	novčane kazne koje su razmjerne prirodi, težini i trajanju kršenja koje je počinilo poduzeće i koje se povećavaju u skladu s brojem pogođenih radnika;

(b)	naloge kojima se poduzeće isključuje iz prava na neke ili sve javne povlastice, potpore ili subvencije, uključujući sredstva EU-a kojima upravljaju relevantne države članice, na razdoblje do tri godine;

(c)	naloge kojima se poduzeće isključuje iz sudjelovanja u ugovoru o javnoj nabavi kako je definiran u Direktivi 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4).

3. U slučaju kršenjâ iz stavka 1. koja nisu počinjene namjerno, novčane kazne iz stavka 2. točke (a) materijalne su i jednakovrijedne onima iz članka 83. stavka 4. Uredbe (EU) 2016/679 (5).

4. U slučaju kršenjâ iz stavka 1. koja su počinjene namjerno, novčane kazne iz stavka 2. točke (a) materijalne su i jednakovrijedne onima iz članka 83. stavka 5. Uredbe (EU) 2016/679.”

(4) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.)."

(5) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.)."

;

12.

članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

Sporazumi na snazi

1. Obveze koje proizlaze iz ove Direktive u potpunosti se primjenjuju na sva poduzeća ili skupine poduzeća koja posluju na razini Unije do … [dvije godine nakon roka za prenošenje ove Direktive o izmjeni].

2. Svi sporazumi sklopljeni u skladu s člankom 13. stavkom 1. Direktive 94/45/EZ i sporazumi sklopljeni u skladu s člankom 6. Direktive 94/45/EZ koji su potpisani ili revidirani između 5. lipnja 2009. i 5. lipnja 2011. obuhvaćeni su područjem primjene ove Direktive bez obveze ponovnog pregovaranja. Ponovni pregovori o postojećim sporazumima i dalje su mogući primjenom odgovarajućih odredaba u samim sporazumima i kako je utvrđeno u člancima 5. i 13. ove Direktive.

3. Ova Direktiva ne utječe na odredbe postojećih sporazuma koje su povoljnije za europska radnička vijeća.”;

13.	u članku 16. dodaje se sljedeći stavak: „3. Države članice što je prije moguće obavješćuju Komisiju o poduzetim mjerama iz članka 11. stavka 2.” ;

14.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Europsko radničko vijeće ima se pravo sastati dvaput godišnje sa središnjom upravom radi obavješćivanja i savjetovanja na temelju izvješća koje sastavlja središnja uprava o poslovnom uspjehu i perspektivama poduzeća koje posluje na razini Unije ili skupine poduzeća koja posluju na razini Unije. Uprave lokalnih poduzeća o tome se obavještavaju na odgovarajući način.”;

(b)

u točki 3. prvi odlomak zamjenjuje se sljedećim:

„3.

Ako postoje iznimne okolnosti ili odluke koje u znatnoj mjeri mogu utjecati na interese radnika, a hitnost ne omogućuje da se obavješćivanje ili savjetovanje održi na sljedećem zakazanom sastanku Europskog radničkog vijeća, posebno u slučaju premještanja, zatvaranja podružnice ili poduzeća ili kolektivnog otkazivanja, izabrani odbor ili, ako takav odbor ne postoji, Europsko radničko vijeće imaju pravo biti pravodobno obaviješteni. Ima pravo sastati se na svoj zahtjev sa središnjom upravom ili bilo kojom drugom primjerenijom razinom uprave u poduzeću ili skupini poduzeća koja posluju na razini Unije koja ima vlastite ovlasti za donošenje odluka kako bi ga se o tome obavijestilo i s njim se savjetovalo. Uz izabrani odbor, članovi Europskog radničkog vijeća imenovani u državama članicama na koje se izvanredne okolnosti izravno ili potencijalno odnose imaju pravo sudjelovati na izvanrednim sastancima.”

;

(c)

točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.

Europskom radničkom vijeću ili izabranom odboru mogu pomagati stručnjaci koje su sami izabrali, u mjeri u kojoj je to potrebno radi obavljanja njegovih zadaća. Takvi stručnjaci mogu uključivati predstavnike priznatih sindikalnih organizacija na razini Unije. Na zahtjev Europskog radničkog vijeća takvi stručnjaci prisutni su na sastancima Europskog radničkog vijeća i sastancima sa središnjom upravom u savjetodavnoj funkciji.”

;

(d)

u točki 6. prvi odlomak zamjenjuje se sljedećim:

„6.	U skladu s ovim načelima, države članice mogu donijeti proračunska pravila o radu Europskog radničkog vijeća. Njima se posebno može ograničiti financiranje na pokrivanje samo jednog stručnjaka, uz predstavnika priznate sindikalne organizacije na razini Unije.”

(4) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(1) https://www.eurofound.europa.eu/hr/publications/article/1997/the-renault-case-and-the-future-of-social-europe

(2) Postojeći tekst glasi:

„1. Države članice propisuju da članovi posebnih pregovaračkih tijela ili Europskog radničkog vijeća i svi stručnjaci, koji im pomažu, nemaju ovlasti otkriti informacije koje izričito dobiju kao povjerljive.

Isto vrijedi i za predstavnike radnika u okviru postupaka obavješćivanja i savjetovanja.

Ova se obveza i dalje primjenjuje, neovisno o tome gdje se osobe iz prvog i drugog podstavka nalaze, čak i nakon isteka njihovog mandata.

2. Svaka država članica propisuje, u posebnim slučajevima i pod uvjetima i ograničenjima koje propisuje nacionalno zakonodavstvo, da središnja uprava, koja se nalazi na njezinom području nije obvezna proslijediti informacije kad je njihova priroda takva da bi, prema objektivnim kriterijima, ozbiljno naštetili djelovanju predmetnog poduzeća ili bi imali utjecaja na njega.

Država članica može takvo odstupanje uvjetovati prethodnim upravnim i sudskim odobrenjem.”.

(3) Postojeći tekst glasi: „2. Države članice propisuju odgovarajuće mjere za slučaj kršenja ove Direktive; posebno osiguravaju da su na raspolaganju odgovarajući upravni i sudski postupci kako bi se omogućilo provođenje obveza koje proizlaze iz ove Direktive.”