—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Ukrajini i Rusiji, posebice Rezoluciju od 19. svibnja 2022. o borbi protiv nekažnjavanja ratnih zločina u Ukrajini (1) i Rezoluciju od 23. studenoga 2022. o proglašenju Ruske Federacije državom pokroviteljicom terorizma (2),

—

uzimajući u obzir Londonsku deklaraciju od 13. siječnja 1942.,

—

uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 3314 (XXIX) od 14. prosinca 1974. o definiciji agresije i Rezoluciju Opće skupštine UN-a 377 (V) (rezolucija „Ujedinjeni za mir”) od 3. studenoga 1950.,

—

uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda, a posebno njegov članak 8.a i njegove izmjene iz Kampale iz 2010. o zločinu agresije, te Sporazum između Međunarodnog kaznenog suda i EU-a o suradnji i pomoći iz 2006.,

—

uzimajući u obzir rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2433 (2022), 2436 (2022), 2463 (2022) i 2473 (2022),

—

uzimajući u obzir nalog Međunarodnog suda od 16. ožujka 2022. o optužbama za genocid na temelju Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida,

—

uzimajući u obzir rezoluciju naslovljenu „Agresivni rat Ruske Federacije protiv Ukrajine i njezina stanovništva te prijetnja sigurnosti diljem regije OESS-a”, koja je usvojena na 29. godišnjoj sjednici Parlamentarne skupštine Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) održanoj od 2. do 6. srpnja 2022.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu ministara vanjskih poslova Estonije, Latvije i Litve od 16. listopada 2022. u kojoj se poziva na uspostavu posebnog suda za zločin agresije nad Ukrajinom,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 2. ožujka 2022. naslovljenu „Agresija nad Ukrajinom” i onu od 12. listopada 2022. naslovljenu „Teritorijalna cjelovitost Ukrajine: poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda”,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 2. studenoga 2022. naslovljenu „Izvješće Međunarodnog kaznenog suda” i onu od 14. studenoga 2022. naslovljenu „Daljnje mjere za pravni lijek i obeštećenje za agresiju nad Ukrajinom”,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. i 21. listopada 2022. te 15. prosinca 2022.,

—

uzimajući u obzir izjavu predsjednice Komisije Ursule von der Leyen od 30. studenoga 2022. o ruskoj odgovornosti i upotrebi zamrznute ruske imovine, u kojoj je istaknula potrebu za uspostavom posebnog suda, koji će podupirati UN, za istragu i kazneni progon zločina agresije Rusije nad Ukrajinom, kao i naknadne povezane izjave na visokoj razini iz Njemačke, Poljske i drugih zemalja,

—

uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da u skladu s Poveljom UN-a i načelima međunarodnog prava sve države imaju jednak suverenitet i u svojim se međunarodnim odnosima moraju suzdržavati od prijetnje silom ili upotrebe sile na štetu teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države;

B.

budući da od veljače 2014. Rusija vodi nezakonit, ničim izazvan i neopravdan agresivni rat protiv Ukrajine, koji je ponovno pokrenula 24. veljače 2022. masovnom invazijom na Ukrajinu;

C.

budući da agresivni rat Ruske Federacije protiv Ukrajine predstavlja očito kršenje Povelje UN-a, temeljnih načela međunarodnog prava i raznih međunarodnih sporazuma, kao što su Helsinški završni akt, Pariška povelja za novu Europu i Memorandum iz Budimpešte;

D.

budući da su tijekom tog razdoblja ruske snage izvršile neselektivne napade na stambena područja i civilnu infrastrukturu, usmrtile tisuće ukrajinskih civila i diljem zemlje počinile teroristička djela usmjerena na civilnu infrastrukturu;

E.

budući da su već ubijene tisuće civila, među kojima je bilo i djece, i da su brojni drugi mučeni, zlostavljani, seksualno napadnuti, oteti ili prisilno raseljeni; budući da se tim nehumanim postupanjem ruskih snaga i njihovih pomagača u potpunosti zanemaruje međunarodno humanitarno pravo;

F.

budući da zločini za koje se navodi da su ih ruske oružane snage počinile u Buči, Irpinu i mnogim drugim ukrajinskim gradovima tijekom ruske okupacije razotkrivaju brutalnost agresivnog rata koji Ruska Federacija vodi protiv Ukrajine i naglašavaju važnost koordiniranog međunarodnog djelovanja s ciljem utvrđivanja odgovornosti za zločin agresije i za sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava;

G.

budući da je Rusija 30. rujna 2022. jednostrano proglasila pripojenje ukrajinskih oblasti Donecka, Hersona, Luhanska i Zaporižje, koje su djelomično bile pod ruskom okupacijom;

H.

budući da su Europski parlament i mnogi nacionalni parlamenti i skupštine Rusku Federaciju prepoznali kao državu pokroviteljicu terorizma i državu koja se koristi terorističkim sredstvima;

I.

budući da je agresivni rat Rusije protiv Ukrajine najskandalozniji čin agresije koji je provelo političko vodstvo neke zemlje u Europi još od 1945. te stoga zahtijeva odgovarajući pravni odgovor na međunarodnoj razini; budući da je Opća skupština UN-a u svojim rezolucijama (3) prepoznala da se „agresijom koju Ruska Federacija vrši nad Ukrajinom”„krši članak 2. stavak 4. Povelje UN-a” i da „Ruska Federacija mora odgovarati za sva kršenja međunarodnog prava u Ukrajini ili protiv nje, uključujući rusku agresiju kojom se krši Povelja Ujedinjenih naroda”; budući da osobe odgovorne za počinjenje zločina agresije nad Ukrajinom ne smiju ostati nekažnjene;

J.

budući da su rusku agresiju izričito osudili i predstavnici raznih država i međunarodnih organizacija, uključujući Vijeće Europe, OESS, EU, Sjevernoatlantski vojni savez (NATO), Afričku uniju, Gospodarsku zajednicu zapadnoafričkih država, Forum pacifičkih otoka, Organizaciju američkih država, Karipsku zajednicu, Nordijsko vijeće i druge;

K.

budući da je Međunarodni sud 16. ožujka 2022. naložio Ruskoj Federaciji da odmah obustavi svoje vojne operacije na državnom području Ukrajine;

L.

budući da tužitelj Međunarodnoga kaznenog suda od 2. ožujka 2022. provodi istragu o stanju u Ukrajini u vezi s ranijim i aktualnim optužbama za zločine koje je Ruska Federacija navodno počinila od 21. studenoga 2013., uključujući genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti; budući da je Ukrajina, iako nije stranka Međunarodnoga kaznenog suda, priznala njegovu nadležnost te surađuje s njim;

M.

budući da se u Rezoluciji Opće skupštine UN-a 3314 (XXIX) od 14. prosinca 1974. agresija definira kao „upotreba oružane sile od strane države protiv suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti druge države ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda” te se u njoj navodi da je „agresivni rat zločin protiv međunarodnog mira” i da „agresija za sobom povlači međunarodnu odgovornost”; budući da se u članku 8.a Rimskog statuta zločin agresije definira kao „planiranje, priprema, pokretanje ili izvršenje čina agresije koji po svojoj naravi, težini i opsegu predstavlja očito kršenje Povelje Ujedinjenih naroda od strane osobe koja zahvaljujući svojem položaju može stvarno nadzirati ili usmjeravati političko ili vojno djelovanje države”; budući da „čin agresije” znači da država upotrebljava oružanu silu protiv suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti druge države ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu s Poveljom UN-a; budući da se prema Rimskom statutu Međunarodnoga kaznenog suda zločin agresije razlikuje od ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti; budući da je zločin agresije općenito zločin vodstva jer ga mogu počiniti samo oni koji imaju ovlasti za oblikovanje državne politike agresije; budući da je Međunarodni vojni sud u Nürnbergu, koji je u središte svoga rada stavio zločin agresije, godine 1946. donio presudu o tome da je agresija „najteži međunarodni zločin”;

N.

budući da je agresivni rat težak međunarodni zločin, posebno u kontekstu moguće upotrebe svih vrsta oružja za masovno uništenje, što može dovesti do katastrofalnih posljedica za svjetski mir i ljudsku egzistenciju, kao i do ozbiljne i dugoročne štete za prirodni okoliš i klimu;

O.

budući da je Međunarodni sud u predmetu Barcelona Traction naveo da su obveze koje proizlaze iz zabrane činova agresije zapravo obveze prema međunarodnoj zajednici u cjelini, a ne prema pojedinačnim državama;

P.

budući da Međunarodni kazneni sud, nakon dvaju ad hoc podnesaka Ukrajine, ima nadležnost za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločin genocida počinjene na teritoriju Ukrajine od studenoga 2013., ali u toj situaciji nema nadležnost za zločin agresije, kako je definiran u članku 8.a Rimskog statuta i izmjenama iz Kampale, jer ni Ukrajina ni Ruska Federacija nisu ratificirale Rimski statut i njegove izmjene povezane sa zločinom agresije; budući da je tužitelj Međunarodnoga kaznenog suda 2. ožujka 2022. otvorio istragu o stanju u Ukrajini; budući da uspostava posebnog suda za zločin agresije neće utjecati na nadležnost Međunarodnoga kaznenog suda nad drugim zločinima, već će je dopuniti;

Q.

budući da su Europski parlament i parlamenti Češke, Estonije, Francuske, Latvije, Litve, Nizozemske i Poljske donijeli rezolucije kojima se podupire uspostava ad hoc međunarodnog posebnog suda;

R.

budući da je Komisija 30. studenoga 2022. predstavila alternativne mogućnosti uspostave mehanizma za utvrđivanje odgovornosti za zločin agresije nad Ukrajinom, budući da bi se svaka odluka o takvom mehanizmu trebala donijeti u bliskoj suradnji s Ukrajinom;

S.

budući da je Europsko vijeće u svojim zaključcima od 15. prosinca 2022. potaknulo daljnje napore kako bi se osiguralo da se svi odgovorni za ratne zločine i zločin agresije privedu pravdi te je pozvalo Komisiju, potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Vijeće da poduzmu daljnje korake u tom pogledu, u skladu s pravom EU-a i međunarodnim pravom, naglašavajući da je kazneni progon zločina agresije od interesa za međunarodnu zajednicu u cjelini;

T.

budući da je djelovanje Vijeće sigurnosti UN-a u pogledu stanja u Ukrajini onemogućeno jer Rusija može uložiti veto na sve konkretne mjere; budući da je Rezolucijom Opće skupštine UN-a 377 (V) postavljen presedan tako što je UN-u osiguran alternativni način djelovanja u slučaju kada najmanje jedna stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a uloži veto kako bi spriječila Vijeće sigurnosti da obavlja svoje dužnosti propisane Poveljom UN-a;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.