EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.12.2023.

COM(2023) 796 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Ocjena na razini EU-a nacrtâ ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova
Važan korak prema ambicioznijim energetskim i klimatskim ciljevima za 2030. u okviru europskog zelenog plana i plana REPowerEU

1.UVOD – AŽURIRANI INTEGRIRANI NACIONALNI ENERGETSKI I KLIMATSKI PLANOVI: VAŽAN KORAK PREMA OSTVARENJU ZELENOG PLANA I PLANA REPowerREU

Posljednjih godina jasno se pokazalo da EU treba više i brže raditi na postizanju klimatske neutralnosti te izgraditi otporan energetski sustav i konkurentno održivo gospodarstvo. Nedavni globalni temperaturni rekordi i sve češći ekstremni vremenski uvjeti pokazuju da se klimatska kriza pogoršava. Pandemija, rat na europskom kontinentu i najgora globalna energetska kriza posljednjih desetljeća ugrozili su energetsku sigurnost i cjenovnu pristupačnost energije kao i gospodarsku stabilnost u Europi. Kao odgovor na te prijetnje EU je odlučno poduzeo mjere i ubrzao provedbu europskog zelenog plana te u rekordnom roku pripremio paket „Spremni za 55 %” i plan REPowerEU. Sada je vrijeme da Unija, zajedno s državama članicama, provede preuzete obveze, podrži kućanstva i poduzeća i pomogne gospodarstvu EU-a da bude otpornije na promjene u budućnosti.

Države članice EU-a od 2018. koriste Uredbu o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime 1 kao temelj za sveobuhvatni sustav upravljanja kojim će se ostvariti klimatski i energetski ciljevi EU-a za 2030. i izgraditi otporna energetska unija spremna za buduće izazove.

Nacionalni energetski i klimatski planovi (NECP-ovi) glavni su alat za strateško planiranje politika s pomoću kojeg države članice mogu opisati kako će ostvariti ciljeve energetske unije i dalje raditi na postizanju klimatske neutralnosti i otpornosti do 2050. Njima se osigurava kratkoročna, srednjoročna i dugoročna predvidljivost za ulaganja i ključan su instrument za mobilizaciju golemih ulaganja potrebnih kako bismo ostvarili zajednički cilj klimatske neutralnosti. Ti planovi pomažu osigurati da tranzicija EU-a bude socijalno pravedna i jamči energetsku sigurnost i cjenovnu pristupačnost energije.

Krajem 2019. države članice dostavile su svoje konačne nacionalne energetske i klimatske planove. Potom su ih 2023. prvi put preispitale i ažurirale kako bi uzele u obzir povećane energetske i klimatske ciljeve utvrđene u okviru europskog zelenog plana, europskog propisa o klimi, paketa „Spremni za 55 %” i plana REPowerEU 2022. U ažuriranim planovima uzimaju se u obzir sve veći izazovi koji traže otporniju energetsku uniju, uključujući posljedice rata u Ukrajini, te su u njih ugrađene međunarodne obveze EU-a u okviru Pariškog sporazuma.

Zbog brojnih globalnih izazova koji su se javili posljednjih godina Komisija je uspostavila i Mehanizam za oporavak i otpornost kako bi povećala održivost i otpornost gospodarstava u EU-u. Doneseno je 27 revidiranih planova za oporavak i otpornost, a u njihovu okviru prihvaćena su 23 poglavlja plana REPowerEU, tako da će se ulaganja i reforme kojima se podupire zelena tranzicija i plan REPowerEU moći financirati s više od 42 % (275 milijardi EUR) ukupnih revidiranih dodijeljenih sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost. Tim će se reformama izravno pridonijeti ciljevima NECP-ova. U ažuriranom NECP-u moraju se u potpunosti istražiti sinergije s planovima za oporavak i otpornost.

Ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima države članice dobivaju odgovarajući okvir za ispunjavanje svojih obveza i postizanje cilja neto smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030., cilja od najmanje 42,5 % energije iz obnovljivih izvora kako bi se dugoročno postigao udio od 45 %; i cilja smanjenja potrošnje konačne energije na razini EU-a za 11,7 %.

Na temelju kvalitetnih planova klimatska i energetska tranzicija mogu postati strategija gospodarskog rasta našeg kontinenta i rezultirati stabilnim, inovativnim i prosperitetnim gospodarstvom koje stvara radna mjesta otporna na promjene u budućnosti. U iterativnom dijalogu s državama članicama o njihovim ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima Komisija će opet staviti veći naglasak na konkurentnost, inovacije i ulaganja u okviru energetske unije, uključujući pojednostavnjeno regulatorno okruženje.

Komisija je ocijenila 21 nacrt ažuriranog plana koje su države članice dostavile do sredine studenog 2 . Iako je većina država članica dostavila svoje nacrte ažuriranih planova, Komisija žali zbog znatnog kašnjenja u podnošenju nekoliko nacrta planova 3 , što je znatno ugrozilo cijeli proces te poziva sve države članice da poštuju rok za podnošenje finalnih planova u lipnju 2024.

Procjena Komisije pokazuje da su države članice na pravom putu, ali ambicije su im i dalje nedostatne kad je riječ o postizanju nedavno dogovorenih povećanih ciljnih vrijednosti i ciljeva za 2030. u okviru klimatskih i energetskih politika. To ne čudi s obzirom na kratko razdoblje između dovršetka paketa „Spremni za 55 %” i podnošenja nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Iskustva stečena u konstruktivnom i iterativnom dijalogu država članica i Komisije u pripremi nacrta NECP-ova bit će korisna za prepoznavanje najboljih praksi i područja u kojima je potrebno daljnje djelovanje.

Zajedno s ovom Komunikacijom, Komisija objavljuje pojedinačne procjene i preporuke po državama članicama 4 za 21 državu članicu. Preporuke se odnose na elemente koji nedostaju i koje bi trebalo uzeti u obzir u konačnim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima kako bi se državama članicama pomoglo da ostvare najnovije klimatske i energetske ciljeve koji proizlaze iz paketa „Spremni za 55 %” i plana REPowerEU.

U skladu s Europskim zakonom o klimi Komisija je ocijenila i ukupne ambicije i napredak 27 država članica prema cilju EU-a za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. te zajednički napredak postignut u prilagodbi klimatskim promjenama. Komisijina procjena usklađenosti nacionalnih mjera s tim ciljevima bile su temelj za izradu preporuka upućenih državama članicama u okviru ovog paketa politika.

Okvir 1 Glavni nalazi procjene nacrta ažuriranih planova.

2.OCJENA NACRTÂ AŽURIRANIH INTEGRIRANIH NACIONALNIH ENERGETSKIH I KLIMATSKIH PLANOVA

2.1.Ocjena nacrtâ ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova na razini EU-a u odnosu na energetske i klimatske ciljeve za 2030. kroz pet dimenzija energetske unije

2.1.1.Dekarbonizacija

Nacrti ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova približavaju nas ostvarenju cilja EU-a i smanjenju emisija stakleničkih plinova za 55 % do 2030. Međutim, postoji jasna potreba za daljnjim radom država članica kako bi se dopunile mjere EU-a odgovarajućim politikama i uklonili preostali nedostaci. Na temelju informacija iz nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova procjenjuje se da će neto emisije stakleničkih plinova 2030. biti 51 % niže nego 1990. 8 , što je 4 % manje od cilja od 55 % utvrđenog u Zakonu o klimi 9 . Ako se uzme u obzir cjelokupni doprinos korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) iznad granice od 225 Mt ekvivalenta CO2, smanjenja bi dosegnula –51,7 %. Očekuje se da se samo na temelju nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova neće ostvariti klimatska neutralnost do 2050. 10  Iako su se emisije stakleničkih plinova u EU-u smanjile za 32,5 % 11 od 1990., analiza predviđenih emisija stakleničkih plinova iz nacrtâ ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova pokazala je da se rad na njihovu smanjenju treba intenzivirati. Do 2030. trebalo bi postići gotovo trostruko veće godišnje smanjenje emisija nego je postignuto tijekom posljednjeg desetljeća.

Nacrti ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova korak su u pravom smjeru prema postizanju ambicioznijih ciljeva u okviru Uredbe o raspodjeli tereta, ali u finalnim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima treba ostvariti znatan napredak. U skladu s Uredbom o raspodjeli tereta emisije iz domaćeg prometa (isključujući zrakoplovstvo), građevinarstva, poljoprivrede, male industrije i otpada moraju se do 2030. smanjiti za 40 % u odnosu na 2005. Agregiranje dostupnih predviđanja pokazuje da bi se emisije 2030. smanjile za 33,8 % (u usporedbi s razinama iz 2005.), što je 6,2 postotna boda manje od cilja EU-a 12 . Samo Hrvatska, Grčka, Mađarska, Luksemburg, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska ne očekuju podbačaj u odnosu na svoj nacionalni cilj iz te uredbe za 2030., ne uzimajući u obzir fleksibilnosti koje u njoj postoje 13 . Istodobno, samo nekolicina država članica uzima u obzir novi sustav trgovanja emisijama (ETS2) u svojim planovima i scenarijima predviđanja (Cipar, Češka, Estonija, Francuska, Mađarska, Litva, Rumunjska). ETS2, koji posebno obuhvaća goriva koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektoru zgrada i sektoru cestovnog prometa, pružit će dodatni poticaj za postizanje ciljeva Uredbe o raspodjeli tereta.

Većina nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova ne pokazuje dovoljnu ambicioznost i djelovanje u području zemljišta. Vrlo mali broj država članica navodi konkretne načine za postizanje nacionalnih ciljeva neto uklanjanja 14 ili primjerene mjere za pomoć poljoprivrednicima, šumarima i drugim dionicima u izgradnji održivih poslovnih modela u skladu s tim ciljevima. Agregiranje projekcija LULUCF-a pokazuje da bi ukupna neto uklanjanja i dalje dovela do podbačaja od –40 do –50 Mt ekvivalenta CO2 u odnosu na cilj za 2030. od –310 Mt CO2 eq 15 . I dalje postoji posebna zabrinutost za Češku, Estoniju, Finsku i Francusku, u kojima opći trend smanjenja neto uklanjanja do 2025. može utjecati na postizanje ciljeva za 2030. na nacionalnoj razini i na razini EU-a. U drugim se planovima može opaziti odgovarajuća razina ambicioznosti kad je riječ o kvantifikaciji učinaka različitih politika i mjera ublažavanja klimatskih promjena (Litva) i vrijednim politikama kao što su ponovno natapanje i obnova tresetišta (Danska, Španjolska, Nizozemska i Njemačka). Gotovo sve države članice trebaju poboljšati praćenje, izvješćivanje i kontrole kako bi se osigurala pouzdanost i bolja integracija politika s revidiranim zakonodavstvom. Naposljetku, i u planove bi trebalo bolje integrirati bioraznolikost, obnovu prirode i prirodna rješenja kako bi se povećali ponori ugljika i otpornost. Djelotvornom provedbom Uredbe EU-a o proizvodima koji nisu povezani s deforestacijom pridonijet će se i suzbijanju tog trenda 16 .

Nedovoljno smanjenje emisija u području prometa zahtijeva daljnje ciljano djelovanje Samo je nekoliko planova sadržavalo opći cilj za emisije stakleničkih plinova u prometnom sektoru (Estonija, Nizozemska, Švedska). Međutim, većina država članica uključila je širok raspon mjera, među kojima su elektrifikacija prometa i uvođenje infrastrukture s nultom stopom emisija za ceste, željeznice, luke i zračne luke, kao i mjere za promicanje promjene načina prijevoza, među ostalim na javni prijevoz i održivu mobilnost. Te će mjere donijeti i izravne koristi u obliku bolje kvalitete zraka zato što će smanjiti emisije ispušnih plinova. Sve države članice navele su mjere za uvođenje e-mobilnosti, pri čemu su neke (npr. Španjolska i Nizozemska) uključile i posebne ciljeve za električna vozila do 2030. Međutim, neke države članice (npr. Italija, Francuska, Njemačka) još uvijek imaju programe potpore za vozila na fosilna goriva. Nadalje, nekoliko planova nije sadržavalo konkretne mjere za potporu proizvodnji i uvođenju održivih zrakoplovnih goriva u skladu s Uredbom „ReFuelEU Aviation” 17 . Poglavlja o planu REPowerEU država članica u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost također doprinose održivoj mobilnosti, a konačni NECP-ovi trebali bi biti usklađeni s ulaganjima i reformama iz tih planova.

Kad je riječ o mjerama za emisije koje nisu CO2 18 , koje su 2021. bile 30 % emisija iz Uredbe o raspodjeli tereta, mjere u nacrtima NECP-ova različitog su opsega. Planovi Hrvatske, Danske, Francuske, Njemačke, Litve i Nizozemske obuhvaćaju relativno potpuni raspon izvora emisija koje nisu CO2. I Litva je utvrdila jasne ciljeve za emisije koje nisu CO2 u području gospodarenja otpadom i poljoprivrede. Međutim, druge države članice, npr. Estonija, Mađarska, Slovenija i Rumunjska trebat će dodatne mjere za smanjenje emisija koje nisu CO2.

Na razini EU-a ukupne emisije iz poljoprivrede stagniraju, a nacionalni planovi daju jasniju sliku raznolike situacije u državama članicama. Iako planovi uključuju sveobuhvatan skup politika i mjera, a i nekoliko njih i konkretne ciljeve za smanjenje emisija iz poljoprivrede, čini se da se predviđene emisije vrlo sporo smanjuju, što se moglo opaziti i u prethodnom desetljeću, Zbog toga su potrebne dodatne mjere za rješavanje problema emisija iz poljoprivrede i kvantifikacija njihova očekivanog učinka. Pri dovršavanju NECP-ova države članice trebale bi bolje opisati sinergije sa svojim nacionalnim strateškim planovima za zajedničku poljoprivrednu politiku i objasniti integrirani nacionalni pristup kako bi se postigli bolji rezultati.

Finalne nacionalne energetske i klimatske planove može se poboljšati daljnjim razmatranjem koristi od politika u području okoliša, posebno u pogledu onečišćenja zraka i vode te kružnog gospodarstva. Više od polovine nacrta planova ne sadržava potrebne informacije ni o učinku politika na predviđene emisije glavnih onečišćujućih tvari u zraku koje su regulirane Direktivom o nacionalnim obvezama smanjenja emisija 19 ni o usklađivanju nacionalnog programa kontrole onečišćenja zraka s energetskim i klimatskim programima. Slično tome, većina planova mogla bi se poboljšati integracijom načela i praksi politika u području voda i kružnog gospodarstva zbog potencijala koje imaju za smanjenje emisija stakleničkih plinova i poticanje strateške autonomije i prilagodbe klimatskim promjenama. U planovima bi trebalo uzeti u obzir i druge prakse kružnog gospodarstva osim gospodarenja otpadom, uključujući ekološki dizajn i kružne poslovne modele, kako bi se djelotvornije spriječile ili smanjile emisije stakleničkih plinova.

Iako se u planovima vidi određena predanost podupiranju konkurentnosti industrije tijekom cijelog procesa dekarbonizacije, države članice ne iskorištavaju u potpunosti okvir NECP-a kako bi osmislile sveobuhvatnu integriranu strategiju. Otprilike polovina planova barem ukratko spominje takvu strategiju. Većina država članica uključila je mjere za uvođenje vodika i poboljšanje energetske učinkovitosti energetski intenzivnih industrija, koje su u nekim slučajevima povezane s njihovim planovima za oporavak i otpornost.

Hvatanje i skladištenje ugljika svakako će doprinijeti postizanju klimatske neutralnosti, posebno za emisije iz industrijskih procesa u kojima je teško smanjiti emisije, te se na taj način može poduprijeti konkurentnost industrije. Osam država članica navelo je predviđanja količina CO2 za hvatanje (Belgija, Češka, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Litva i Nizozemska), počevši od 2025. (ukupno15,2 Mt CO2 godišnje). Države članice planiraju ukupno hvatati 34,1 Mt CO2 godišnje do 2030., od čega 5,1 Mt CO2 iz biogenih izvora. To se može usporediti s ukupnim kapacitetom utiskivanja CO2, koji su države članice procijenile na 39,3 Mt godišnje 2030. U nekoliko ažuriranih planova razmatra se potreba da se razvije mreža cjevovoda kojima se može transportirati CO2.

Konferencija COP 28 20 , koja se temelji na Klimatskom paktu iz Glasgowa 21 , izrazito je ohrabrila napuštanje fosilnih goriva, postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva i potporu odluci o utrostručavanju kapaciteta za energiju iz obnovljivih izvora na globalnoj razini i udvostručenju globalne prosječne godišnje stope poboljšanja energetske učinkovitosti do 2030. U nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova potvrđuje se da su sve države članice počele postupno ukidati upotrebu krutih fosilnih goriva, posebno za proizvodnju energije. Nekoliko država članica već je u potpunosti prestalo koristiti ugljen, a mnoge će ga postupno napustiti do 2030. Međutim, neke države članice (npr. Hrvatska, Njemačka i Rumunjska) planiraju upotrebljavati kruta fosilna goriva još dugo nakon 2030.

Subvencije za fosilna goriva i dalje su velika prepreka prelasku na čistu energiju i usporavaju napredak EU-a u ostvarenju klimatskih ciljeva. Kao i druge subvencije štetne za okoliš, u suprotnosti su s primjenom načela „onečišćivač plaća” i narušavaju tržišne mehanizme. Analiza Komisije pokazala je da sve države članice moraju objasniti kako planiraju postupno ukinuti subvencije za fosilna goriva i utvrditi jasan i vjerodostojan vremenski okvir za njihovo brzo ukidanje, a istodobno donijeti pomoćne mjere za zaštitu ranjivih kućanstava i očuvanje konkurentnosti.

U finalnim planovima treba pomnije analizirati relevantne klimatske ranjivosti i rizike i obuhvatiti ciljeve prilagodbe u svim dimenzijama energetske unije te ih povezati sa snažnim politikama i mjerama. Samo su Finska, Luksemburg i Španjolska analizirali najrelevantnije klimatske ranjivosti i rizike te predložili povezane politike i mjere. Nadalje, samo su Grčka, Luksemburg i Španjolska pravilno opisali vezu između ciljeva energetske unije i prilagodbe klimatskim promjenama. Samo je pet država članica (Finska, Francuska, Grčka, Luksemburg i Portugal) donijelo politike i mjere prilagodbe dostatne za postizanje nacionalnih strateških ciljeva. Većina država članica nije dovoljno detaljno utvrdila svoje politike i mjere povezane s upravljanjem vodama i učincima sezonske nestašice vode, vrućina, suše ili vremenskih nepogoda na proizvodnju energije i poremećaje.

U finalnim planovima trebalo bi ojačati elemente smanjenja rizika od katastrofa. Većina država članica dostavila je određene informacije o vezama između nacionalnih energetskih i klimatskih planova i svojih okvira za upravljanje rizicima od katastrofa, primjerice o planovima pripravnosti na rizike za sektor električne energije, razmatranju kibernetičkih sigurnosnih rizika i rizika za sigurnost opskrbe. Cipar, Estonija, Slovačka i Nizozemska nisu obuhvatili taj aspekt.

2.1.2.Energija iz obnovljivih izvora

Unija ima sve preduvjete da ostane konkurentan globalni akter i da bude pozitivan primjer za ostatak svijeta kad je riječ o uvođenju energije iz obnovljivih izvora. Obvezala se povećati svoj opći cilj u pogledu energije iz obnovljivih izvora na najmanje 42,5 % kako bi do 2030. dosegnula 45 %.

Ciljne vrijednosti koje su predložile države članice 22 rezultirale bi udjelom energije iz obnovljivih izvora na razini Unije od 38,6 do 39,3 % u 2030. To je znatno više od 32 % iz Direktive o energiji iz obnovljivih izvora (RED II) 23 , no niže od obvezujućeg udjela od 42,5 % iz revidirane Direktive RED II 24 . Napori određenih država članica koje prelaze ono što je potrebno nisu dovoljni kako bi se nadoknadili doprinosi onih koje nisu dostavile planove ili onih koje nemaju potrebnu razinu ambicije. Rezultat toga je da su ambicije nedostatne za svih 27 država članica EU-a te države članice moraju intenzivirati svoja nastojanja u s konačnim ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima kako bi zajednički ostvarile obvezujući cilj EU-a za energiju iz obnovljivih izvora za 2030.

Doprinosi država članica cilju EU-a za obnovljive izvore energije koji se navode u planovima i udjeli obnovljivih izvora energije koji proizlaze iz formule iz Priloga II. Uredbi o upravljanju uvelike se razlikuju 25 . Samo je sedam država članica (Danska, Španjolska, Estonija, Grčka, Italija, Litva i Luksemburg) navelo doprinos koji je u skladu s očekivanim nacionalnim doprinosom ili veći od njega.

Gotovo sve države članice navele su plan za uvođenje tehnologije energije iz obnovljivih izvora do 2030., u nekim slučajevima i do 2040. i 2050., pri čemu su mnoge stavile snažan naglasak na povećanu proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, posebno za iskorištavanje energije vjetra i solarne energije. Na primjer, Litva i Estonija predviđaju da će 2030. ostvariti 100 % udjela energije iz obnovljivih izvora u svojem sektoru električne energije, a Danska očekuje da će to čak i premašiti i ostvariti rezultat od 117 %. Mnoge države članice uzimaju u obzir važnost solarne energije i planiraju promicati njezinu primjenu uglavnom u stambenom sektoru poticajima i pojednostavnjenim postupcima izdavanja dozvola. To je važno za ostvarivanje ciljeva strategije EU-a za solarnu energiju 26 . Samo Portugal navodi okvirni cilj od 0,2 GW za razvoj energije oceana kako bi se doprinijelo cilju od 1 GW energije oceana do 2030. 27 Države članice potiču se da u svoje finalne NECP-ove uključe elemente koji nedostaju, kao i detaljne planove i ciljane instalirane kapacitete za tehnologije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora za sljedećih 10 godina, s izgledima za 2040. To je posebno važno za energiju vjetra u kontekstu ciljeva Akcijskog plana za energiju vjetra. 28

Države članice razlikuju se po tome u kojoj mjeri u nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova opisuju detalje svojih politika i mjera. Uklanjanje prepreka koje otežavaju sklapanje ugovora o kupnji energije ključno je kako bi se osiguralo uvođenje energije iz obnovljivih izvora pod tržišnim uvjetima. Na primjer, Estonija i Španjolska nastoje promicati privatna ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora takvim ugovorima.

Kad je riječ o olakšavanju izdavanja dozvola za obnovljive izvore energije, nekoliko država članica uključilo je mjere za pojednostavnjenje postupaka izdavanja dozvola uspostavom jedinstvene digitalne kontaktne točke (npr. Cipar), spajanjem više dozvola u jednu (npr. Nizozemska) i dodjelom više sredstava tijelima koja izdaju dozvole (npr. Finska). Osim toga, neke države članice dostavile su kvalitetne nacrte planova za potporu određivanju područja za ubrzano uvođenje energije iz obnovljivih izvora (npr. Estonija, Hrvatska, Italija i Portugal). Neke države članice dostavile su i informacije o mapiranju za pojedine tehnologije (npr. za energiju vjetra u Švedskoj).

Otprilike polovina nacrta planova uključuje ciljeve ili projekcije 29 za povećanje udjela obnovljivih izvora energije u grijanju i hlađenju koji su jasno u skladu s obvezujućim povećanjem 30 . Međutim, samo šest planova uključuje odgovarajuće ciljeve za centralizirano grijanje i hlađenje, u šest planova navodi se cilj za zgrade, a u samo pet planova navodi se cilj za udio energije iz obnovljivih izvora u industriji. Dizalice topline istaknute su u nekoliko planova kao glavni pokretač rasta udjela obnovljivih izvora energije u grijanju i hlađenju, no potrebno je više informacija o pojednostavnjenju integracije elektroenergetskih mreža s mrežama grijanja i hlađenja. Geotermalni izvori energije navedeni su u nekoliko nacrta planova u različitim odjeljcima, posebno za grijanje i hlađenje (npr. Francuska, Njemačka, Mađarska, Slovačka), ali bez pojedinosti o mjerama za njihovu primjenu.

Većina država članica navela je predviđanja kretanja udjela energije iz obnovljivih izvora u prometu, no samo nekoliko država članica (npr. Češka, Francuska) navodi informacije o očekivanom smanjenju emisija stakleničkih plinova u prometu. Vrlo mali broj država članica (npr. Italija) uskladio je svoje planove s novim ciljevima utvrđenima u revidiranoj Direktivi RED II i promjenama u strukturi ciljeva.

Nadalje, još uvijek postoji velik neistraženi potencijal za daljnje promicanje kapaciteta elektrolizatora za vodik iz obnovljivih izvora 31 i povezane proizvode u sektorima potražnje, među ostalim putem međunarodnih partnerstava za uvoz vodika u skladu s ciljevima plana REPowerEU. Nekoliko država članica planira poduzeti daljnje korake u tom pogledu. Na primjer, Njemačka je već postigla sporazum s Norveškom o dugoročnom dopuštanju uvoza vodika iz obnovljivih izvora. Danska, Njemačka, Nizozemska, Španjolska i Portugal namjeravaju razviti ukupno između 38 i 40 GW kapaciteta elektrolizatora za promicanje vodika iz obnovljivih izvora.

Većina država članica ne spominje izričito nacionalne mjere kojima bi se osigurala održivost bioenergije i koje obuhvaćaju kriterije održivosti iz preinačene Direktive RED II. Većina nacrta planova obuhvaća projekcije potrebne opskrbe biomasom po sektoru do 2030. ili čak do 2040. te opskrbu biomasom prema sirovinama i podrijetlu. Međutim, vrlo mali broj država članica spominje kaskadno načelo. Većina nacrta ažuriranih NECP-ova ne uključuje domaću opskrbu šumskom biomasom u energetske svrhe u razdoblju 2021. – 2030. ni predviđenu uporabu šumske biomase za proizvodnju energije u skladu s revidiranom Uredbom o LULUCF-u, posebno za razdoblje 2026. – 2030. Gotovo sve države članice spominju biometan, ali samo je manje od polovine država članica kvantificiralo nacionalne ciljeve u pogledu biometana za 2030., što je tek oko 15 milijardi kubičnih metara 32 . Francuska ima najbrže rastuće tržište biometana s dobro zaokruženim okvirom za njegov razvoj. Italija i Danska izvijestile su o količinama koje ukupno čine više od trećine ukupnog uvoza fosilnog plina u EU, čime se omogućuje daljnje smanjenje uvoza fosilnog plina do 2030.

2.1.3.Energetska učinkovitost

U okviru paketa „Spremni za 55 %” i plana REPowerEU EU je postavio cilj smanjenja potrošnje energije za 11,7 % do 2030. u odnosu na predviđanja iz referentnog scenarija EU-a iz 2020., kako je utvrđeno u nedavno donesenoj Direktivi o energetskoj učinkovitosti (preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti) 33 . U odnosu na tu novu razinu ambicije, potrošnja energije u EU-u 2021. bila je 31,9 % viša od okvirnog cilja potrošnje primarne energije do 2030. i 26,9 % viša od obvezujućeg cilja za potrošnju konačne energije do 2030.

Većina država članica navodi nacionalne doprinose ciljevima energetske učinkovitosti EU-a za 2030. u svojim nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, ali samo nekoliko država članica predlaže adekvatnu potrošnju primarne energije (tj. Njemačke i Nizozemske), potrošnju konačne energije (npr. Estonija i Rumunjska) ili oboje (Češka, Francuska, Italija, Litva) u skladu s preinakom Direktive o energetskoj učinkovitosti.

Na temelju nacionalnih doprinosa 34 koje navode države članice očekuje se da će EU 2030. postići razinu potrošnje konačne energije od 814,3 Mtoe, što je manje od potrošnje konačne energije od 956 Mtoe utvrđene u Direktivi o energetskoj učinkovitosti iz 2018. 35 , no više od 763 Mtoe iz preinačene Direktive o energetskoj učinkovitosti. To odgovara smanjenju od 5,8 % u odnosu na predviđanja za 2030., što je znatno manje od smanjenja od 11,7 % utvrđenog u preinačenoj Direktivi o energetskoj učinkovitosti. Smanjenje je uglavnom rezultat napora država članica koje su se obvezale na daljnje smanjenje potrošnje energije do 2030. Međutim, to nije dovoljno da bi se nadoknadili nedostatni doprinosi onih država članica koje nemaju dovoljne ambicije ili koje u svojem nacrtu ažuriranog NECP-a nisu navele nacionalne doprinose u području energetske učinkovitosti.

Preliminarna objedinjena ocjena pokazuje znatan podbačaj u postizanju ciljeva energetske učinkovitosti EU-a za 2030. i za potrošnju primarne energije i za potrošnju konačne energije. Kad je riječ o potrošnji primarne energije, razlika u odnosu na okvirni cilj EU-a za 2030. iznosi 75 Mtoe. Kad je riječ o potrošnji konačne energije, razlika u odnosu na obvezujući cilj Unije za 2030. iznosi 53,1 Mtoe.

Konačni ažurirani nacionalni energetski i klimatski planovi morat će uključivati ambicioznije doprinose energetskoj učinkovitosti za 2030. i zacrtane jasne putanje za smanjenje potrošnje energije. Potrebno je i da države članice bolje definiraju opće nacionalne okvire politike na kojima se temelje nacionalni doprinosi kako bi utvrdile realističan plan za postizanje predložene razine ambicije EU-a. To se posebno odnosi na provedbu obveze uštede energije, uzimajući u obzir i revidirani iznos kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji koju treba ostvariti do 2030. i ulogu javnog sektora kao uzora, uz navođenje relevantnih informacija o planiranom smanjenju potrošnje energije u svim javnim tijelima i obnovi javnih zgrada.

Strategija Unije za energetsku učinkovitost temelji se na načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu” 36 , prema kojem je energetska učinkovitost glavni prioritet u donošenju svih politika. Važno je da se u konačnim ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima jasnije navede kako će države članice provoditi to načelo. Načelo energetske učinkovitosti odražava se u nekoliko područja politike u ciparskom nacrtu ažuriranog NECP-a, dok su Grčka, Španjolska, Litva, Luksemburg i Rumunjska obuhvatili to načelo barem u nekim područjima politike u svojim nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. S druge strane, u nekoliko nacrta planova ne spominje se načelo ni u kojem obliku.

Za sektor zgrada, u planu EU-a za postizanje klimatskog cilja i paketu „Spremni za 55 %” zacrtana je vizija postizanja fonda zgrada s nultim emisijama do 2050. 37 Aktualni ciklus ažuriranja nacionalnih energetskih i klimatskih planova prilika je za države članice da ažuriraju svoje dugoročne strategije obnove iz 2020.. 38  Ažurirana ambicija trebala bi uključivati utvrđivanje ciljeva za međuetape za 2030. i 2040. i pokazatelje kao što su ukupna potrošnja energije u sektoru zgrada, emisije stakleničkih plinova i stope obnove. Ta ambicija trebala bi biti poduprta dostatnim politikama, mjerama i financijskom potporom, uzimajući u obzir kapacitete sektora i glavne prepreke.

Samo su Cipar, Grčka, Luksemburg i Nizozemska dosad ažurirali razinu ambicije u svojim dugoročnim strategijama obnove. Te zemlje na dosljedan i sustavan način prate i preinačenu Direktivu o energetskoj učinkovitosti, revidiranu Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora i predstojeću Direktivu o energetskim svojstvima zgrada. Nizozemska povećava razinu ambicije kako je utvrđeno u njezinim međuetapama za dekarbonizaciju zgrada do 2030. i 2050. Luksemburg i Grčka dostavili su revidiranu ambiciju uštede energije, a Cipar je dostavio nove, ažurirane mjere. Međutim, većina država članica upućuje samo na glavne aspekte dugoročnih strategija obnove iz 2020. Stoga države članice u svojim konačnim ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima moraju iznijeti jasniji opis i kvantitativnu ocjenu politika i mjera povezanih sa zgradama u smislu financiranja, troškova, energetskih učinaka i uštede emisija.

2.1.4.Sigurnost opskrbe energijom

U posljednje dvije godine posebno je naglašena važnost strateškog planiranja za energetsku sigurnost energetske unije. Energetska sigurnost vrlo se različito tretira u ocijenjenim nacrtima planova, što otežava sveobuhvatnu analizu na razini EU-a. Bilo bi dobro kad bi se u konačnim ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima koristili usklađeniji pokazatelji, kako je navedeno i u Smjernicama koje je Komisija izdala u prosincu 2022. 39

Prirodni plin je u 2021. i dalje predstavljao 24 % primarne energije u EU-u 40 . Rusija je bila glavni dobavljač plina za EU te je 2021. oko 45 % uvoza plina u EU dolazilo iz te zemlje. Nakon napada na Ukrajinu, iz Rusije je tijekom prvih deset mjeseci 2023. u EU uvezeno 32 milijarde kubičnih metara, to jest 15 % ukupnog uvoza plina u EU 41 . Prema nacrtima ažuriranih planova očekuje se povećanje nacionalne proizvodnje plina u Hrvatskoj, Italiji i Slovačkoj. Te tri zemlje i Rumunjska planiraju i povećati kapacitet podzemnih spremnika za skladištenje plina ili plinskih interkonekcija, čime će se povećati sigurnost opskrbe plinom u EU-u.

Samo neke države članice u svojim planovima navode dovoljno pojedinosti kako će osigurati raznolik portfelj dobavljača plina (npr. Finska, Italija, Portugal), iako neke od njih imaju velike ambicije za razvoj plinova iz obnovljivih izvora i niskougljičnih plinova (npr. Danska, Francuska i Italija za biometan). Kad je riječ o pripremljenosti za rizike i krize u plinskom sektoru, Europska komisija napominje da u trenutku sastavljanja ovog izvješća neke države članice kasne s podnošenjem zajedničkih i nacionalnih procjena rizika, planova prevencije i interventnih planova, te ih potiče da što prije dostave svoje planove 42 .

Kad je riječ o opskrbi električnom energijom, većina država članica mora u svojim konačnim ažuriranim planovima detaljno opisati utjecaj postupne zamjene elektrana na fosilna goriva (uglavnom ugljen i plin) obnovljivim izvorima energije (uglavnom vjetar i solarna energija), posebno na stabilnost svojeg elektroenergetskog sustava, uključujući utjecaje na međusobno povezane države članice. Osim toga, većina država članica posvetilo je pažnju proizvodnji električne energije, ali malo ih je dovoljno procijenilo potrošnju. Rješenja za fleksibilnost kao što su skladištenje energije i upravljanje potrošnjom ključna su za integraciju promjenjivih obnovljivih izvora energije u energetski sustav. Pozitivno je da su neke države članice, kao što je Španjolska, utvrdile jasne planove i ciljeve za skladištenje energije.

Nuklearna energija ima ključnu ulogu u određenim državama članicama u postizanju ciljeva dekarbonizacije i energetske sigurnosti. Dvanaest država članica trenutačno koristi nuklearnu energiju za proizvodnju niskougljične električne energije, s 97 GWe ukupnog instaliranog kapaciteta 43 . Prema nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova devet država članica razmatra ili planira produljenje životnog vijeka svojih postojećih nuklearnih elektrana, a jedanaest država članica razmatra gradnju novih. Deset država članica pokazalo je i potencijalni interes za uvođenje tehnologija malih modularnih reaktora kako bi poduprle stabilnost i cjenovnu pristupačnost svoje kombinacije izvora energije.

Radi sigurnosti opskrbe Češka, Finska i Slovačka su je diversificirale i osigurale dobavu nuklearnog goriva iz alternativnih izvora te time znatno smanjile svoju ovisnost o Rusiji u opskrbi nuklearnim gorivom i uslugama u nuklearnom ciklusu.

Nafta je i dalje glavni izvor energije u EU-u te je 2021. predstavljala 34 % primarne energije. Očekuje se da će se udio nafte u kombinaciji izvora energije u EU-u blago smanjiti do 2030., a znatnije do 2040. Rijetki su planovi (kao npr. francuski) koji sadržavaju predviđanja o nacionalnoj potrošnji nafte do 2030., a isto tako u malo se planova procjenjuje prikladnost naftne infrastrukture nakon 2030. (luke, rafinerije, naftovodi i zalihe nafte) u svjetlu očekivane promjene potražnje za naftom zbog dekarbonizacije.

Nekoliko država članica drži da digitalizacija omogućuje integraciju obnovljivih izvora energije u mrežu, no kibersigurnost će biti ključni zahtjev za siguran i pouzdan energetski sustav. Stoga je pozitivno da je nekoliko država članica (npr. Španjolska) u svoje nacrte ažuriranih planova uključilo odgovarajuća upućivanja na Direktivu NIS-2 44 ili čak razradilo dodatne mjere.

2.1.5.Unutarnje energetsko tržište

S obzirom na povećani cilj EU-a u pogledu energije iz obnovljivih izvora i potrebu da se potrošačima omogući da brzo iskoriste prednosti koje ona donosi, od presudne je važnosti dovršiti integrirano energetsko tržište EU-a. Kako bi ubrzale integraciju energetskog sustava 45 i ispunile obveze iz Direktive (EU) 2019/944 46 o električnoj energiji te u novije vrijeme revidiranoj Direktivi RED II 47 , države članice morat će utvrditi odgovarajuće politike i osigurati uvođenje izvora fleksibilnosti, kao što su upravljanje potrošnjom i skladištenje. Potpun i neometan pristup tržištu tih usluga mora biti popraćen provedbenim projektima i jasnim regulatornim poticajnim okvirima.

Nekoliko nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova uključuje strategije za uklanjanje preostalih poremećaja cijena i prevladavanje tržišnih prepreka kako bi se promicalo sudjelovanje novih sudionika na tržištu bez diskriminacije te kako bi se uzeli u obzir različiti izvori fleksibilnosti na energetskim tržištima. Konkretno, u većini nacrta ažuriranih planova naglasak je stavljen na ključne mjere za povećanje fleksibilnosti uvođenjem upravljanja potrošnjom, pametnih mreža i agregatora. Jedan je takav primjer u Grčkoj, gdje je uvođenje skladištenja energije uključeno u nacrt plana. U Danskoj i Portugalu predložene mjere usmjerene su na promicanje pametnog punjenja električnih vozila. I Švedska je postavila jasne nacionalne ciljeve za rješenja za fleksibilnost. Nekoliko država članica u svojim nacrtima planova navodi digitalizaciju kao pokretač daljnje integracije energije iz obnovljivih izvora i širenja mreže.

Međutim, u ažuriranim planovima većine država članica još uvijek nema jasnih nacionalnih ciljeva za fleksibilnost energetskog sustava. U onim planovima u kojima jesu navedeni, nacionalni se ciljevi razlikuju u smislu prilagodljivosti i mjerljivosti. Općenito, iako su mnoge države članice u svojim planovima utvrdile mjere za prevladavanje tržišnih prepreka, neke još uvijek nemaju jasne ciljeve i rokove za svoje ciljeve, što se posebno odnosi na vremenski okvir u kojem će njihovo tržište električne energije biti potpuno konkurentno i liberalizirano. Potrebne su i posebne mjere za uvođenje usluga agregiranja i fleksibilnosti koje nabavljaju operatori prijenosnih sustava (OPS) i operatori distribucijskih sustava (ODS).

Kako bi europski građani bili u središtu tih strukturnih promjena, ključno je da imaju mogućnost odlučivanja kao potrošači i dobiju veću ulogu u prelasku na čistu energiju. Na primjer, litavski ODS-ovi promiču poticajni okvir za aktivne kupce 48 , a Luksemburg stvara platformu za podatke o energiji radi stvarnog sudjelovanja potrošača na energetskom tržištu. Međutim, u većini nacrta ažuriranih planova nedostaju dovoljno pojedinosti (učinci i kvantitativni ciljevi) o mjerama za promicanje potrošnje vlastite energije i poticajni okvir za razvoj zajednica energije iz obnovljivih izvora i dijeljenje energije, kao i uvođenje tehnoloških inovacija za učinkovitiju upotrebu energije.

Imajući u vidu nedavnu energetsku krizu, unutarnje energetsko tržište mora pružati dostatnu zaštitu ugroženim potrošačima i kućanstvima. 49 Stoga se u svim konačnim ažuriranim planovima moraju pojačati mjere u tom pogledu. Većina država članica još uvijek nema jasnu definiciju energetskog siromaštva ili bi trebale provesti odgovarajuću procjenu broja kućanstava u energetskom siromaštvu i postaviti cilj, prema potrebi, za smanjenje broja kućanstava u energetskom siromaštvu. U nacrtima planova može se pronaći više primjera dobre prakse, kao što su definicija energetskog siromaštva utvrđena zakonom u Francuskoj, ili tekući rad u Slovačkoj na razvoju metode za definiranje energetskog siromaštva.

U većini NECP-ova i dalje nedostaju strukturne politike i mjere za ublažavanje energetskog siromaštva, posebno mjere za energetsku učinkovitost i dekarbonizaciju radi potpore ranjivim skupinama, kao i izvori financiranja, među ostalim iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku.

Stabilna i dostatna međusobna povezanost preduvjet je za veću otpornost i integraciju europskog energetskog sustava. U tu se svrhu europski okvir pokazao korisnim, a države članice ostvarile su dobar napredak u povećanju prekograničnih kapaciteta 50 . U nacrtima planova sve države članice prepoznaju važnost postizanja ili održavanja cilja elektroenergetske međupovezanosti od 15 %. 

Kad je riječ o prekograničnoj regionalnoj suradnji, potpisano je i uključeno u ocijenjene nacrte planova samo osam bilateralnih sporazuma o sigurnosti opskrbe plinom između susjednih država članica, a potrebno je četrdeset takvih sporazuma; ta činjenica odražava strukturnu ranjivost sustava opskrbe EU-a. 51 U nacrtima ažuriranih planova nedostaju pojedinosti o statusu takvih sporazuma, a dotične države članice potiču se da nastave ulagati napore u nastavak tih pregovora.

Napredak u dovršetku nekoliko projekata od zajedničkog interesa spomenut je u većini nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Međutim, i dalje je potrebno znatno djelovanje kako bi se postigla i održala razina međusobne povezanosti s obzirom na ciljeve za 2030. Neke su države članice (npr. Hrvatska, Danska, Finska, Mađarska, Luksemburg, Nizozemska, Slovačka i Slovenija) već ostvarile ili premašuju cilj EU-a. Druge se u svojim nacrtima planova obvezuju na razvoj interkonekcija sa susjednim zemljama ulaganjem u nove prijenosne kapacitete i spojne vodove, posebno u regijama koje povijesno ovise o jednom dobavljaču i sada nastoje poboljšati diversifikaciju. Nadalje, neke države članice (npr. Estonija, Finska, Italija i Portugal) planiraju diversificirati svoju kombinaciju izvora energije provedbom zajedničkih infrastrukturnih projekata za vodik.

2.1.6.Istraživanje, inovacije, konkurentnost i vještine

Sada je više nego ikad prije ključno pojačati djelovanje u području istraživanja, inovacija i konkurentnosti u svim državama članicama kako bi se ostvarili klimatski i energetski ciljevi EU-a za 2030. i osiguralo otporno, kružno i dekarbonizirano europsko gospodarstvo. Za to je potrebno stvoriti privlačne ekonomske uvjete za industriju i poduzeća u pojednostavnjenom regulatornom okruženju te radna mjesta otporna na promjene u budućnosti. Veća usmjerenost na tu dimenziju naše energetske unije mogla bi biti korisna u konačnim ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima.

U svojim nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova većina država članica navodi nacionalne strategije i mjere za potporu istraživanju, inovacijama i konkurentnosti. Međutim, velika većina nema ciljeve ni zacrtane okvire financiranja s konkretnim putanjama prema 2030. i 2050. u smislu ubrzavanja uvođenja pojedinih tehnologija čiste energije i promicanja prelaska na kružno gospodarstvo s nultom neto stopom emisija. Osim Danske, Njemačke, Estonije, Francuske i Litve, u nacrtima ažuriranih planova nedostaju konkretne mjere za povećanje proizvodnje opreme, komponenti i tehnologije za iskorištavanje čiste energije te za osiguravanje otpornosti lanaca opskrbe država članica.

Također je neophodno ispitati kako se u kontekstu nacionalne energetske i klimatske politike može pojednostavniti regulatorno okruženje kako bi se privukla ulaganja u čiste tehnologije i olakšalo njihovo širenje na cijelom jedinstvenom tržištu. Važno je napomenuti da Unija i države članice trebaju surađivati kako bi osigurale da se u energetskoj i klimatskoj tranziciji, u kojoj se energija iz fosilnih goriva postupno ukida, uvedu alternative za čistu energiju po pristupačnim cijenama. Nacionalni energetski i klimatski planovi važni su alati za omogućavanje dijaloga o reformama i drugim mjerama kako bi se, među ostalim u svjetlu potrebe za znatnim ulaganjima u elektroenergetsku mrežu do 2030., poduzećima i kućanstvima osigurao pristup čistoj energiji po pristupačnim cijenama. Komisija namjerava iskoristiti iterativni postupak s državama članicama na temu njihovih nacionalnih energetskih i klimatskih planova kako bi počela rješavati ta pitanja.

U većini planova izvješćuje se o regionalnoj suradnji u području istraživanja i inovacija u okviru programa Obzor Europa i strateškog plana za energetsku tehnologiju, ali nisu utvrđeni mjerljivi ciljevi koje treba ostvariti zajedničkim projektima. S druge strane, dobri primjeri uključuju planove Danske da razmotri suradnju s nordijskim zemljama u području hvatanja i skladištenja ugljika te hvatanja i korištenja ugljika, suradnju Španjolske i Portugala na zajedničkom istraživačkom centru za skladištenje energije i luksemburški plan za suradnju s drugim zemljama Beneluksa u istraživanju i inovacijama u području tehnologija za vodik.

Općenito, u nacrtima ažuriranih planova država članica nedostaju mjere i financijska sredstva za provedbu akcijskog plana EU-a za digitalizaciju energetskog sustava 52 . Ipak postoje i pozitivni primjeri, kao što su planovi Italije za istraživanje kibersigurnosti u sektoru električne energije, projekt Slovačke i Češke od zajedničkog interesa („Pametne mreže ACON”) za digitalizaciju distribucijskog sustava i mjere Portugala za veću primjenu pametnih brojila i razvoj pametnih mreža.

Sve je važnije riješiti problem nedostatka vještina za prelazak na čistu energiju, kako je navedeno u nekoliko inicijativa Komisije, uključujući Pakt za vještine i prijedlog Akta o industriji s nultom neto stopom emisija, u kojem su obuhvaćene akademije za vještine. U nekoliko država članica, kao što su Danska, Španjolska, Estonija, Portugal i Slovačka, jasno su utvrđeni sektori u kojima će se mjere usmjeriti na prekvalifikaciju/usavršavanje. Međutim, većina država članica nije predložila ciljeve ili mjere s namjenskim financijskim sredstvima za uklanjanje nedostataka u vještinama koji su utvrđeni u strateškim sektorima.

2.2.Ulaganja za konkurentan europski zeleni plan

Kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi do 2030., ulaganja će se morati znatno povećati, a očekuje se da će javna sredstva biti ograničena. U svojem izvješću o strateškim predviđanjima za 2023. 53 Komisija je procijenila da je potrebno 620 milijardi EUR dodatnih godišnjih ulaganja kako bi se ostvarili ciljevi iz europskog zelenog plana i plana REPowerEU 54 .

U svojim nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova većina država članica ne iznosi pregled očekivanih ukupnih ulaganja potrebnih za razdoblje 2020. – 2030. Devet država članica (Cipar, Španjolska, Francuska, Mađarska, Italija, Litva, Luksemburg, Nizozemska i Rumunjska) iznijelo je barem djelomičnu procjenu potreba za ulaganjima. Nijedna država članica nije dostavila procjenu raskoraka između tih potreba i dostupnih izvora financiranja. Međutim, nekoliko država članica izvijestilo je o potrebama za ulaganjima povezanima s energijom u građevinskom, industrijskom i prometnom sektoru, a malo njih navelo je očekivane potrebe za ulaganjima u poljoprivredni sektor kako bi se poljoprivrednicima pomoglo u izgradnji održivih poslovnih modela. Općenito, informacije koje su države članice dostavile u nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova ne omogućuju agregiranje potreba za ulaganjima na razini EU-a.

Pouzdane procjene potreba za ulaganjima i njihovih makroekonomskih učinaka postale su još važnije u kontekstu predložene reforme EU-ovih pravila gospodarskog upravljanja, pri čemu će prema prijedlogu Komisije nacionalni srednjoročni fiskalno-strukturni planovi morati biti usklađeni s ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima.

NECP-ovi su prilika da se ispita kako poboljšati regulatorno okruženje kako bi se privukla privatna ulaganja te razmisli kako upotrebljavati javna sredstva (iz nacionalnih i iz EU-ovih izvora financiranja) kako bi se privukla privatna ulaganja. To uključuje način na koji će države članice iskoristiti Mehanizam za oporavak i otpornost, kohezijsku politiku (uključujući Fond za pravednu tranziciju), zajedničku poljoprivrednu politiku te Fond za inovacije i modernizaciju za potporu ciljevima NECP-ova. Nadalje, znatni prihodi ostvarit će se dražbovnom prodajom emisijskih jedinica u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama, čime bi se trebala poduprijeti i klimatska tranzicija.

U konačnim ažuriranim planovima potrebno je dodatno dopuniti informacije o izvorima financiranja jer samo nekoliko država članica iznosi informacije o vrsti izvora (javni i privatni, EU-ovi, nacionalni). Osim toga, samo se neke države članice izričito bave pitanjem privlačenja privatnih ulaganja. Važne su iznimke Estonija i Italija koje uključuju mjere za potporu razvoju poduzetničkog kapitala, Luksemburg, koji planira upotrijebiti javna sredstva za mobilizaciju privatnih ulaganja te Finska sa svojim platformama za testiranje i inovacijske ekosustave.

Ključno je da države članice u svojim konačnim ažuriranim planovima u potpunosti uzmu u obzir energetske i klimatske reforme i ulaganja uključene u druge relevantne instrumente financiranja EU-a, posebno nacionalne planove za oporavak i otpornost, uključujući poglavlja o planu REPowerEU. 27 revidiranih planova za oporavak i otpornost i 23 poglavlja o planu REPowerEU podupirat će ulaganja i reforme u svim dimenzijama energetske unije, primjerice izdvajanje više od 46 milijardi EUR za energetsku obnovu zgrada, uz 66 milijardi EUR u izvornim planovima za oporavak i otpornost. Drugi primjeri uključuju modernizaciju više od 3 000 km prijenosnih i distribucijskih električnih vodova i više od 2,5 milijardi EUR ulaganja u proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora.

Države članice trebale bi razmotriti mogu li pri finalizaciji i/ili provedbi NECP-ova iskoristiti i Instrument za tehničku potporu, koji može pomoći kad je potrebno prilagođeno stručno znanje i kapaciteti za potporu provedbi politika i mjera u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, među ostalim za utvrđivanje i mobilizaciju glavnih izvora financiranja.

2.3.Pravedna tranzicija

Osiguravanje pravedne klimatske i energetske tranzicije ključno je kako bi se zajamčilo da se koristi od tog procesa dijele na pravedan način i da se ublaže negativni učinci. To je potrebno kako bi se osigurala trajna potpora javnosti za provedbu ambicioznih reformi koje će utjecati na sva područja gospodarstva.

Države članice su do sada iznijele samo djelomičnu procjenu socioekonomskih učinaka klimatske i energetske tranzicije na pojedince, kućanstva i poduzeća. U nacrtima planova rijetko se raspravlja o učincima tranzicijskih politika i mjera na raspodjelu dohotka, otvaranje radnih mjesta, preobrazbu i uništenje te energetsko siromaštvo. Općenito, oni ne uključuju odgovarajuću kvantitativnu analizu niti se u njima u dovoljnoj mjeri uzimaju u obzir distribucijski učinci na različite skupine stanovništva. Nadalje, nijedan od tih planova ne pruža dovoljno informacija za pripremu budućih socijalnih planova za klimatsku politiku i o tome kako se namjerava osigurati usklađenost s njima.

Analiza planova pokazuje da u većini od njih nema opsežnih i ciljanih politika za rješavanje socijalnih učinaka tranzicije i njezinih učinaka na zapošljavanje. Zapravo, uključene politike uglavnom su tek djelomične i često uključuju samo rješavanje negativnih učinaka tranzicije u regijama gdje se iskorištava ugljen i gdje su emisije ugljika velike. U većini planova samo se djelomično ističu sinergije između različitih instrumenata i fondova kojima se podupire pravedna tranzicija, uključujući Fond za pravednu tranziciju (FPT), koji ovisi o stvarnoj provedbi tranzicije.

Sedam država članica (Hrvatska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija i Slovačka) odgodilo je svoje obveze postupnog ukidanja fosilnih goriva, a četiri države članice (Cipar, Estonija, Finska i Rumunjska) čak ih i ne navode u svojim donesenim teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju (TJTP). U nekim slučajevima nije jasno kako će to utjecati na planirane mjere.

Stoga se države članice potiče da u svojim konačnim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima posvete više pažnje razvoju sveobuhvatnih nacionalnih strategija za pravednu tranziciju potkrijepljenih dokazima. Osim toga, države članice trebale bi dostaviti i dodatne informacije o politikama za pravednu tranziciju, uključujući posebno mjere o kojima je već izviješteno u kontekstu prvog postupka praćenja Preporuke Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti 55 .

Istraživanja pokazuju da klimatska i energetska tranzicija različito utječu na žene i muškarce: žene su nedovoljno zastupljene u sektorima koji bi trebali imati koristi od tranzicije (zelena radna mjesta) te su više izložene energetskom siromaštvu i siromaštvu u pogledu prijevoza. Međutim, one mogu biti i pokretačka snaga tranzicije zbog razlika u ponašanju kad je riječ o potrošnji energije i emisijama stakleničkih plinova 56 . Zbog toga je u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima važno posvetiti pažnju rodnom aspektu pravedne tranzicije. U samo se četiri plana spominje rodna ravnopravnost u energetskoj politici i uključuju povezane obveze i mjere (riječ je o Češkoj, Španjolskoj, Malti i Portugalu). U tri od njih uključene su obveze (Češka, Španjolska, Malta), a samo je Španjolska uključila i posebne politike 57 .

2.4.Sudjelovanje javnosti, lokalni i regionalni akteri i uloga prekogranične regionalne suradnje u sveobuhvatnom planu za sve

U skladu s Uredbom o upravljanju energetskom unijom 58 i obvezama država članica na temelju Aarhuške konvencije 59 zahtijeva se rano i uključivo sudjelovanje javnosti u pripremi nacionalnih energetskih i klimatskih planova, uključujući i nacrte planova.

Većina država članica organizirala je savjetovanja s javnošću o nacrtima planova, ali je kvaliteta tih postupaka savjetovanja nejednaka, a mnoge od njih nisu ispunile sve prethodno navedene obveze. Konkretno, planovi sadržavaju malo pojedinosti o komunikacijskim kanalima kojima se kontaktiralo javnost i o metodama koje su korištene za uključivanje širokog raspona interesnih skupina, uključujući socijalne partnere 60 i obične građane. U mnogim planovima nije bilo razumnih rokova u kojima bi javnost mogla izraziti svoja stajališta.

Većina nacrta planova ne uključuje sažetak stajalištâ javnosti i kako su ona uzeta u obzir. Nadalje, pojedinosti o informacijama dostavljenima javnosti i načinu na koji su savjetovanja doprinijela konačnom sadržaju nacrta planova nisu bile detaljne. Nekoliko država članica (Danska, Španjolska, Finska, Francuska, Slovačka i Švedska) navodi da su provele opsežna javna savjetovanja na temu ključnih nacionalnih politika koje su uključene u nacrt ažuriranog plana, ali ne i na temu nacrta plana u cjelini. Litva je, s druge strane, dobar primjer kako osigurati sudjelovanje javnosti tijekom pripreme nacrta NECP-a.

U provedbi energetskih i klimatskih politika važnu ulogu imaju lokalne i regionalne vlasti. Međutim, vrlo malo država članica iznijelo je konkretne dokaze o tome kako ih uključuju u postupak pripreme nacrta ažuriranog NECP-a, a još manje njih za taj proces ima uspostavljen višerazinski dijalog.

U rijetkim državama članicama navodi se upravljačka uloga i učinak regionalne suradnje te rad koji se provodi u okviru skupina na visokoj razini 61 . Isto tako, mali broj država članica spominje mogućnost upotrebe mehanizama za suradnju na temu obnovljivih izvora energije kako bi dostigle ciljeve svojih nacionalnih doprinosa u tom području. Dobri primjeri uključuju Luksemburg, koji sudjeluje u mehanizmu za financiranje energije iz obnovljivih izvora, Estoniju, koja je podnijela zahtjev za potporu u okviru Instrumenta za povezivanje Europe za zajedničke projekte za iskorištavanja energije vjetra na moru i kopnu, te Dansku i Njemačku, koje su sklopile sporazum o razvoju otoka Bornholm kao zajedničkog projekta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u skladu s člankom 9. Direktive RED II.

3.OCJENA NAPRETKA U OKVIRU EUROPSKOG ZAKONA O KLIMI

U Izvješću o djelovanju EU-a u području klime 62 već su ocijenjene mjere Unije i nacionalne mjere u odnosu na ciljeve za 2050., kao i napredak u prilagodbi na razini EU-a. Ovdje i u odjeljku 2. ovog dokumenta ukratko se govori o klimatskoj neutralnosti, na temelju novih informacija iz nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Napredak u prilagodbi na nacionalnoj razini analizira se ovdje i u posebnom radnom dokumentu službi Komisije 63 . Preporuke za postizanje ciljeva klimatske neutralnosti i prilagodbe temelje se na tim ocjenama.

Emisije stakleničkih plinova i dalje se stalno smanjuju, kako pokazuju najnoviji podaci, te postoje ohrabrujući znakovi djelovanja na terenu. Međutim, čini se da je napredak prema ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti EU-a nedovoljan.

Procjena napretka država članica u prilagodbi pokazuje da prilagodba i potreba za većom otpornošću postaju sve važnije u političkim programima. Međutim, to ne znači da su politike spremne.

I dalje postoje znatni nedostaci, zbog kojih su države članice izložene klimatskim rizicima koji premašuju kapacitete za prilagodbu, i koji povećavaju ranjivost i ugrožavaju otpornost.

Većina država članica provela je procjene klimatskih rizika: Njih 14 nedavno je ažuriralo svoje procjene rizika, a očekuje se da će to učiniti i ostale. Međutim, pouzdane kompletne procjene klimatskih rizika u više od pet sektora iznimka su, a ne pravilo. Sve države članice donijele su nacionalne strategije ili planove prilagodbe, a mnoge od njih su nedavno preispitane ili su trenutačno u postupku revizije. Upravljačke strukture i mehanizmi razlikuju se među državama članicama, uz visok stupanj raznolikosti u institucijskim aranžmanima i neke vidljive nedostatke u izričitom usklađivanju s mehanizmima upravljanja utjecajem na okoliš. Odgovarajući mehanizmi za međuministarsku koordinaciju u području prilagodbe su rijetkost. Osam država članica uključilo je elemente politike prilagodbe u svoje nacionalne pravne okvire.

Ostvaren je određeni napredak u provedbi mjera prilagodbe, ali i dalje postoje nedostaci u procjeni potreba za ulaganjima, a nedostaju i namjenski proračuni na razini država. U sektorskim strategijama i planovima prilično su malo zastupljena prirodna rješenja, što otežava njihovo sustavno korištenje. Procjena učinka mjera prilagodbe na smanjenje ranjivosti i rizika ograničena je jer je ta zadaća i dalje konceptualno i praktično zahtjevna. Mehanizmi praćenja, izvješćivanja i evaluacije tek trebaju biti uspostavljeni u nekoliko država članica. Nije jasno koliki je ukupni napredak u pogledu sposobnosti prilagodbe. Kad je riječ o međusektorskim uvjetima koji omogućuju provedbu, prisutna je potreba za povećanjem financijske potpore i izgradnjom administrativnih kompetencija, među ostalim kako bi se izbjegla loša prilagodba.

Među državama članicama postoje dobri primjeri za svaki element ciklusa politike prilagodbe te za konkretne strukture, pristupe i politike. Takve bi primjere trebalo slijediti kako bi se brže pripremili na različite učinke povezane s klimom. Prostorno planiranje i planirana premještanja su vjerojatno pitanja koja je politički najteže riješiti, pri čemu je tehnički izazovno identificirati kvalitetne pokazatelje, ali čak i u tim slučajevima postoje inicijative koje se mogu i trebaju razvijati.

Ovi će zaključci, zajedno s predstojećom europskom procjenom klimatskih rizika, poslužiti kao temelj za Komunikaciju Komisije o upravljanju klimatskim rizicima u EU-u, koja bi trebala biti donesena u ožujku 2024.

4.ZAKLJUČAK I SLJEDEĆI KORACI – PREMA KONAČNIM AŽURIRANIM NACIONALNIM PLANOVIMA

Ukupna zbirna ocjena i analiza nacrtâ ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova općenito su pozitivne. Iz nacrtâ ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova vidljiva je čvrsta predanost država članica daljnjem djelovanju na temelju pouzdanih postupaka planiranja i praćenja u području energije i klime te njihova odlučnost da pojačaju djelovanje na nacionalnoj i regionalnoj razini, što je potrebno za postizanje dogovorenih ciljeva politike u energetskom i klimatskom programu.

Međutim, u ocjeni su utvrđeni i nedostaci, kako u pogledu održavanja ukupne ambicije EU-a tako i u pogledu ispunjavanja posebnih zahtjeva utvrđenih zakonodavstvom EU-a. To je razlog za ozbiljnu zabrinutost i predstavlja pitanje vjerodostojnosti za mnoge države članice.

Komisija stoga očekuje od država članica da pri finalizaciji svojih ažuriranih integriranih planova uzmu u obzir dobivene preporuke te poziva države članice čiji nacrti ažuriranih planova još nisu dostavljeni da ih bez daljnje odgode dostave.

Komisija je spremna poduprijeti države članice u prelasku na klimatsku neutralnost, kako bi se postigla veća energetska autonomija, prilagodilo klimatskim promjenama i nastavilo ubrzavati uvođenje opcija s neospornim koristima, posebno tehnologija za energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora. Spremna je i podupirati promicanje i financiranje čistih tehnologija te poticati privatna ulaganja, među ostalim u kvalificiranu radnu snagu. Bit će izvanredno važno provesti pravovremena i dobro organizirana javna savjetovanja o planovima kako bi se osigurala njihova uključivost i povećalo prihvaćanje daljnjih mjera.

Kako bi podržala dovršetak planova, ali i njihovu konkretnu provedbu, Komisija će intenzivirati kontakte s državama članicama na pojedinačnoj osnovi i iskoristiti relevantne forume kako bi olakšala razmjenu najboljih praksi, među ostalim o međusektorskim pitanjima kao što su ulaganja i planiranje mreže na temelju nedavno donesenog Komisijina Plana EU-a za mreže 64 . Komisija će s Europskim parlamentom i Vijećem nastaviti intenzivan dijalog o napretku koji je energetska unija postigla u svim dimenzijama energetske i klimatske politike.

(1)

     Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.

(2)

     Cipar, Češka, Njemačka, Danska, Estonija, Grčka, Francuska, Španjolska, Finska, Hrvatska, Mađarska, Italija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Portugal, Rumunjska, Švedska, Slovenija i Slovačka. Nacrt ažuriranog NECP-a Belgije podnesen 30. studenoga 2023. i nacrt ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova Irske i Latvije dostavljeni 8. prosinca 2023. samo su djelomično uzeti u obzir u ovoj Komunikaciji. Komisija početkom 2024. planira objaviti procjenu i preporuke za Belgiju, Irsku i Latviju. Austrija, Bugarska i Poljska još uvijek nisu dostavile svoj nacrt ažuriranog NECP-a. Stoga tih šest država članica danas dobiva samo preporuke koje se temelje na Zakonu o klimi, čime se ne dovode u pitanje daljnji koraci Komisije u pogledu države članice koja ne dostavi nacrt NECP-a.

(3)

     Vidjeti bilješku ibid.

(4)

     Preporukama Komisije ne dovodi se u pitanje primjena članaka 107. i 108. UFEU-a, posebno u pogledu obveze država članica da za potrebe njihova odobrenja obavijeste Komisiju o mjerama koje se smatraju državnom potporom, osim ako su obuhvaćene skupnim izuzećima.

(5)

     Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU

(6)

     Vidjeti odjeljak 2.1.2.

(7)

     Vidjeti odjeljak 2.1.3.

(8)

     Neto ukupne emisije stakleničkih plinova, uključujući LULUCF i međunarodni promet.

(9)

     Vidjeti Prilog ovoj Komunikaciji. Ambicioznije smanjenje na razini EU-a od 52 % (uz ograničenje LULUCF-a) izračunalo bi se uzimanjem u obzir predviđanja scenarija s dodatnim mjerama iz nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku Njemačke i Irske. Bez ograničenja LULUCF-a smanjenje bi iznosilo 52,6 %.

(10)

     U Izvješću o napretku djelovanja u području klime za 2023. procjenjuje se da države članice EU-a i dalje trebaju poduzeti dodatne mjere ublažavanja kako bi postigle klimatsku neutralnost do 2050. i smanjiti emisije za oko 1600 milijuna tona ekvivalenta CO2 (ili 34 postotna boda). Podaci navedeni u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima u skladu su s tim nalazom.

(11)

     Uključujući LULUCF, bez međunarodnog prijevoza.

(12)

     Smanjenje emisija iz Uredbe o raspodjeli tereta od 33,8 % proizlazi iz predviđanja iz nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Praznine su popunjene najnovijim predviđanjima iz nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku iz ožujka 2023. Ambicioznije smanjenje na razini EU-a od 35,4 % dobilo bi se uzimanjem u obzir predviđanja scenarija s dodatnim mjerama iz nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku Njemačke i Irske te preuzimanjem najambicioznijeg predviđanja scenarija s dodatnim mjerama u rasponu navedenom u talijanskom nacrtu NECP-a.

(13)

     Vidjeti Prilog ovoj Komunikaciji.

(14)

     Uredba (EU) 2023/839

(15)

     Vidjeti Prilog ovoj Komunikaciji.

(16)

     Uredba (EU) 2023/1115 o stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije i izvozu iz Unije određene robe i određenih proizvoda povezanih s deforestacijom i degradacijom šuma te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 995/2010

(17)

     Uredba (EU) 2023/2405.

(18)

     Uključujući emisije metana, dušikov oksid, fluorirane plinove.

(19)

     Direktiva 2016/2284.

(20)

  https:// unfccc.int/news/cop28-agreement-signals-beginning-of-the-end-of-the-fossil-fuel-era

(21)

     https://unfccc.int/sites/default/files/resource/cop26_auv_2f_cover_decision.pdf

(22)

     Vidjeti Prilog ovoj Komunikaciji.

(23)

     Direktiva (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, prije izmjene Direktivom (EU) 2023/2413.

(24)

     Direktiva (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2023/2413 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001, Uredbe (EU) 2018/1999 i Direktive 98/70/EZ u pogledu promicanja energije iz obnovljivih izvora te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća (EU) 2015/652

(25)

     Vidjeti Prilog ovoj Komunikaciji.

(26)

     COM(2022) 221 final

(27)

     Europska komisija, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Ostvarivanje ambicija EU-a u pogledu energije iz obnovljivih izvora na moru”, COM(2023) 668 final, od 24. listopada 2023.

(28)

     COM(2023) 669 final

(29)

     I dalje nije jasno hoće li i u kojoj mjeri upotrebljavati otpadnu toplinu i hladnoću za postizanje tih ciljnih vrijednosti te kako se uzima u obzir električna energija iz obnovljivih izvora u načinu računanja.

(30)

     Zahtjev za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora za najmanje 0,8 postotnih bodova kao godišnji prosjek izračunan za razdoblje od 2021. do 2025. i za najmanje 1,1 postotni bod kao godišnji prosjek izračunan za razdoblje od 2026. do 2030. u skladu s člankom 23. revidirane Direktive RED II.

(31)

     U većini ažuriranih NECP-ova nedostaju i informacije o uvođenju kapaciteta za proizvodnju vodika i s njim povezanim scenarijima prilagodbe klimatskim promjenama, posebno u pogledu dostupnosti vode.

(32)

     Format podataka u kojima se izvješćuje o biometanu nije bio usklađen pa nije moguće precizno agregiranje.

(33)

     Direktiva (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o energetskoj učinkovitosti i izmjeni Uredbe (EU) 2023/955 (preinaka), SL L 231, 20.9.2023., str. 1.

(34)

     Vidjeti Prilog ovoj Komunikaciji.

(35)

     Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti.

(36)

     Članak 3. stavak 3. točka (d) Uredbe (EU) 1999/2018 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, i članak 3. Direktive (EU) 2023/1791 („preinačena Direktiva o energetskoj učinkovitosti”)

(37)

     Na zgrade je 2022. otpadalo više od 23 % emisija stakleničkih plinova u sektorima obuhvaćenima ESR-om (izvor EES). Potrebno je uložiti znatne napore u obnovu kako bi se ispunili ciljevi iz ESR-a i doprinijelo klimatskoj neutralnosti.

(38)

      Vidjeti izvješće Zajedničkog istraživačkog centra o ocjeni dugoročne strategije obnove za 2020. (https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC128067) i SWD/2022/375 u kojem se analiziraju nacionalne dugoročne strategije obnove iz 2020. za sve države članice EU-a (https://energy.ec.europa.eu/system/files/2022-12/SWD-Analysis-of-2020-LTRS.PDF).

(39)

     Ciljevi i projekcije u pogledu ovisnosti o uvozu energije iz trećih zemalja, potrošnje i proizvodnje nafte i plina, potražnje za električnom energijom, kapaciteta za skladištenje plina i energije, ispunjavanja kriterija N-1, očekivane neisporučene energije i pokazatelja gubitka opterećenja, među ostalim.

(40)

     Europska komisija, Glavna uprava za energetiku, EU energy in figures – Statistical pocketbook 2023 (Energija EU-a u brojkama – statistička knjižica za 2023.), Ured za publikacije Europske unije, 2023., https://data.europa.eu/doi/10.2833/502436  

(41)

     Podaci glavnog ekonomista glavne uprave ENER.

(42)

     U vrijeme sastavljanja ovog izvješća još nije dostavljeno pet nacionalnih procjena rizika (Bugarska, Francuska, Hrvatska, Latvija, Slovačka) i jedna zajednička procjena rizika (za sjeveroistočnu regionalnu skupinu za rizik), a trebali su biti dostavljeni do 1. listopada 2022., niti šest planova prevencije (Bugarska, Njemačka, Hrvatska, Mađarska, Litva, Nizozemska) i četiri interventna plana (Bugarska, Hrvatska, Litva, Nizozemska), koji su trebali biti dostavljeni do 1. ožujka 2023.

(43)

     U 2021. nuklearne elektrane proizvele su 25,4 % ukupne električne energije proizvedene u EU-u (izvor: Eurostat).

(44)

     Direktiva (EU) 2022/2555 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije, izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 i Direktive (EU) 2018/1972 i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (Direktiva NIS 2).

(45)

     COM(2020) 299 final.

(46)

     Direktivom (EU) 2019/944 o električnoj energiji propisane su obveze država članica da omoguće potpun i neometan pristup tržištu usluga fleksibilnosti, uključujući upravljanje potrošnjom i skladištenje, posebno s pomoću kvalitetnog poticajnog regulatornog okvira.

(47)

     Članak 20.a Direktive (EU) 2018/2001 kako je izmijenjena („revidirana Direktiva RED II”)

(48)

     U skladu s člankom 2. Direktive (EU) 2019/944 „aktivni kupac” znači krajnji kupac ili skupina krajnjih kupaca koji djeluju zajedno i koji troše ili skladište električnu energiju proizvedenu u vlastitom prostoru smještenom unutar definiranih granica ili ako države članice to dopuštaju, u drugom prostoru ili koji prodaju električnu energiju koju sami proizvode ili sudjeluju u programima fleksibilnosti ili energetske učinkovitosti, uz uvjet da te djelatnosti nisu njihova primarna trgovačka ili profesionalna djelatnost.

(49)

     Oko 40 milijuna Europljana u svim državama članicama, to jest 9,3 % stanovništva Unije, 2022. nije moglo dovoljno grijati svoje domove, što je veliko povećanje u odnosu na 2021., kada je 6,9 % stanovništva bilo u istoj situaciji. Udio se više nego udvostručio za osobe u kategorijama s nižim dohotkom.

(50)

     Radni dokument službi Komisije. Ocjena napretka u ostvarivanju ciljeva energetske unije i djelovanja u području klime priložen dokumentu Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o stanju energetske unije za 2023. (u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime), SWD(2023) 646 final.

(51)

      https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1696502521767&uri=COM%3A2023%3A572%3AFIN

(52)

     COM(2022) 552 final

(53)

     COM(2023) 376 final

(54)

     COM(2023) 376 final; na temelju dokumenata SWD(2023) 68 final i COM(2022) 438 final. Osim toga, za ostvarivanje ciljeva Akta o industriji s nultom neto stopom emisija u razdoblju 2023.–2030. ukupno je potrebno 92 milijarde EUR

(55)

 Kako je navedeno u ključnim porukama za Vijeće Odbora za zapošljavanje (EMCO) i Odbora za socijalnu zaštitu (SPC) o provedbi Preporuke Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti https://www.consilium.europa.eu/en/meetings/epsco/2023/11/27-28/ . Praćenje, dovršeno u listopadu 2023., bilo je posebno usmjereno na: i. aktivnu potporu kvalitetnom zapošljavanju u kontekstu zelene tranzicije; ii. sustave poreza i socijalnih naknada te sustave socijalne zaštite u zelenoj tranziciji i iii. horizontalne odredbe (pristup koji obuhvaća cijelo društvo; donošenje politika utemeljenih na dokazima, optimalno korištenje financijskih sredstava).

(56)

     Prema anketi koju je proveo EIGE, žene češće nego muškarci biraju rješenja koja manje štete okolišu, kao što su recikliranje, obnovljiva energija ili ekološki prihvatljivi proizvodi. Osim toga, muškarci u svojim aktivnostima u slobodno vrijeme imaju veći ugljični otisak nego žene. Vidjeti EIGE (2023.), Gender Equality Index 2023. – Towards a green transition in transport and energy (Indeks rodne ravnopravnosti za 2023.: Ususret zelenoj tranziciji u prometu i energiji), Ured za publikacije Europske unije.

(57)

     Za usporedbu, u 2020. rodna ravnopravnost spominjala se u 10 nacionalnih energetskih i klimatskih planova.

(58)

     Članak 10. Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanju u području klime.

(59)

     Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša – Izjave. SL L 124, 17.5.2005., str. 4.

(60)

     U skladu s uvodnom izjavom 28. Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime i Preporukom Vijeća od 12. lipnja 2023. o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji.

(61)

   Europska komisija osnovala je četiri skupine na visokoj razini za strateško usmjeravanje i političke smjernice u području regulatornog i infrastrukturnog razvoja te za praćenje napretka projekata od zajedničkog interesa u prioritetnim regijama. Neki su od njih: Energetska suradnja zemalja Sjevernog mora (NSEC), Međupovezanost za jugozapadnu Europu, Plan međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta (BEMIP), Skupina za energetsku povezanost središnje i jugoistočne Europe (CESEC).

(62)

     Izvješće o djelovanju EU-a u području klime 2023., COM(2023) 653 final.

(63)

     Ocjena napretka u prilagodbi klimatskim promjenama u pojedinačnim državama članicama u skladu s Europskim zakonom o klimi, SWD(2023) 932.

(64)

     Mreže, karika koja nedostaje – akcijski plan EU-a za mreže. COM(2023) 757 final.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.12.2023.

COM(2023) 796 final

PRILOG

KOMUNIKACIJI KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Ocjena na razini EU-a nacrtâ ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova








Važan korak prema ambicioznijim energetskim i klimatskim ciljevima za 2030. u okviru europskog zelenog plana i plana REPowerEU

PRILOG

1METODOLOGIJA ZA AGREGIRANJE EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA U DRŽAVAMA ČLANICAMA

Agregiranje podataka o emisijama stakleničkih plinova na razini EU-a temelji se na 24 NECP-a koja su dostavljena u trenutku objave ove ocjene 1 i prema potrebi dopunjeno informacijama iz prvih izvješća o napretku (NECPR) iz ožujka 2023.

Agregiranje podataka temelji se na sljedećim pravilima:

-Ako su bila dostupna, upotrijebljena su predviđanja uz dodatne mjere (WAM) navedena u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima.

-Ako nedostaju predviđanja WAM, umjesto njih upotrijebljena su predviđanja na temelju postojećih mjera (WEM) iz NECP-a.

-Ako u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima nisu dostupna ni predviđanja WAM ni predviđanja WEM, i za države članice koje nisu dostavile NECP, upotrijebljena su predviđanja WAM iz ožujka 2023. Ako predviđanja WAM iz ožujka 2023. nisu dostupna, upotrebljavaju se predviđanja WEM iz ožujka 2023.

Tablica 1: pregled podataka o emisijama stakleničkih plinova upotrijebljenih za procjenu napretka u ostvarivanju klimatskih ciljeva

	Ukupne emisije stakleničkih plinova (uključujući LULUCF)		Emisije iz Uredbe o raspodjeli tereta (ESR)
	2030.	2050.	2005.*	2030.
	Mt CO2e
EU-27	2284	1589	2517,1	1656,9
Austrija	61,8	52,3	57,0	41,7
Belgija	82,0	61,6	81,6	46,8
Bugarska	41,9	21,3	22,3	22,8
Hrvatska	19,2	11,4	18,1	15,0
Cipar	6,0**	4,0**	4,3	3,3**
Češka	108,7**	46,1	65,0	52,8
Danska	28,9	22,6	40,4	24,4
Estonija	10,6**	4,6**	6,2	5,5
Finska	4,7	–12,5	34,4	18,5
Francuska	252,0**	256,2	401,1	215,0**
Njemačka	449,0**	194,0**	484,7	317,0**
Grčka	44,5**	2,5**	63,0	34,0**
Mađarska	51,7	40,4	47,8	36,4**
Irska	62,5**	55,8**	47,7	42,8**
Italija	277,0**	268,7	343,1	219,5**
Latvija	12,2	11,1	8,6	7,9
Litva	8,7	7,4	13,1	10,3
Luksemburg	5,1	1,0	10,1	4,3
Malta	2,6	2,9	1,0	1,5
Nizozemska	124,0	83,0**	128,1	78,6
Poljska	340,7	276,0	192,5	178,7
Portugal	29,4**	2,8	48,6	28,2
Rumunjska	49,6**	3,1**	78,2	81,7
Slovačka	28,1	19,8	23,1	20,5
Slovenija	6,4**	0,0	11,8	8,4**
Španjolska	156,1	141,0	242,0	133,8
Švedska	–12,1	–24,4	43,2	16,5
*Službeni podaci iz 2005. kako su navedeni u Prilogu I. Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2020/2126 2 . ** Podatak u nacrtu ažuriranog NECP-a različit od onog u NECPR-u

Kad je riječ o LULUCF-u, predviđanja (WAM, ili, ako nisu dostupna, WEM) upotrijebljena su za procjenu usklađenosti države članice s pravilom o neutralnoj ili pozitivnoj bilanci za razdoblje 2021. – 2025. i putanjom prema ostvarenju nacionalnog cilja za 2030. (u skladu sa stupcem C Priloga II.a revidiranoj Uredbi 2018/841). Osim toga, dostavljena predviđanja ocijenjena su uzimajući u obzir revidirane inventare. To je u nekim slučajevima znatno utjecalo na ukupnu procjenu. Razmatrana je i vjerodostojnost predloženih politika i mjera u relevantnim područjima.

Za ocjenu cilja smanjenja neto domaćih emisija stakleničkih plinova u Uniji do 2030. (uključujući LULUCF) od –55 % u odnosu na 1990., u skladu s Europskim zakonom o klimi doprinos neto uklanjanja bio je ograničen na 225 milijuna tona ekvivalenta CO2.

2METODOLOGIJA ZA IZRAČUN NEDOSTATKA U AMBICIJAMA DRŽAVA ČLANICA NA RAZINI UNIJE U PODRUČJU ENERGIJE IZ OBNOVLJIVIH IZVORA

Sljedeći kriteriji upotrijebljeni su u procjeni nedostatka ambicioznosti izraženog kao razlika između podnesenih doprinosa udjelu energije iz obnovljivih izvora na razini Unije od najmanje 42,5 % i udjela energije iz obnovljivih izvora koji proizlazi iz primjene formule iz Priloga II. Uredbi (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime 3 :

Podaci o udjelu obnovljive energije država članica u bruto potrošnji konačne energije (GFEC) i vrijednost GFEC potrebni su kako bi se utvrdilo je li zajednički doprinos država članica dovoljan za postizanje obvezujućeg cilja na razini Unije od najmanje 42,5 % energije iz obnovljivih izvora u GFEC-u.

Za one države članice koje nisu dostavile vrijednosti GFEC-a ili koje nisu dostavile nacrt ažuriranog NECP-a doprinosi za 2019. navedeni u konačnim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima za 2020. ili, ako je primjenjivo, službeni podaci dostavljeni Komisiji u okviru strukturiranog dijaloga (EU PILOT) upotrijebljeni su za popunjavanje preostalih praznina u podacima.

Devetnaest država članica (Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Njemačka, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Španjolska) dostavilo je nacrt ažuriranog NECP-a koji uključuje eksplicitan ili implicitan doprinos obvezujućem cilju EU-a za energiju iz obnovljivih izvora od 42,5 % za 2030.

Pet država članica (Finska, Francuska, Malta, Nizozemska i Švedska) dostavilo je ažurirani nacrt NECP-a, ali nisu ažurirale svoj doprinos obvezujućem cilju EU-a za energiju iz obnovljivih izvora od 42,5 % za 2030. Četiri od tih pet država članica (Finska, Malta, Nizozemska i Švedska) navele su da će ažurirati svoj doprinos u svojem konačnom NECP-u.

Dvije države članice (Bugarska i Poljska) nisu dostavile ažurirani nacrt NECP-a, ali su svoj doprinos dostavile u okviru strukturiranog dijaloga s Komisijom putem mehanizma EU Pilot.

Jedna država članica (Austrija) nije podnijela ni ažurirani nacrt NECP-a ni doprinos putem razmjene u okviru strukturiranog dijaloga putem mehanizma EU Pilot.

Tablica2: Pregled nacionalnih doprinosa i nedostataka u ambicijama u odnosu na cilj Unije od najmanje 42,5 % potrošnje energije iz obnovljivih izvora

	Udjeli obnovljivih izvora energije
	Nacionalni obvezujući cilj za 2020.	Nacionalna vrijednost SHARES za 2021.	Nacionalni doprinos za 2030. (prema nacrtu ažuriranog NECP-a)	Udjeli u 2030. u skladu s formulom	Nedostatak/razina ambicije
AT	34 %	36,4 %	46 % – 50 %	57 %	Znatno ispod
BE	13 %	13,0 %	21,7 %	33 %	Znatno ispod
BG	16 %	17,0 %	29,9 %	33 %	Ispod
CY	13 %	18,4 %	26,5 %	33 %	Znatno ispod
CZ	13 %	17,7 %	30 %	33 %	Ispod
DE	18 %	19,2 %	40 %	41 %	Malo ispod
DK	30 %	34,7 %	70,9 %	60 %	Znatno iznad
EE	25 %	38,0 %	65 %	50 %	Znatno iznad
EL	18 %	21,9 %	44 %	39 %	Znatno iznad
ES	20 %	20,7 %	47,9 %	43 %	Iznad
FI	38 %	43,1 %	51 %	62 %	Znatno ispod
FR	23 %	19,3 %	33 %	44 %	Znatno ispod
HR	20 %	31,3 %	42,5 %	44 %	Malo ispod
HU	13 %	14,1 %	29 %	34 %	Znatno ispod
IE	16 %	12,5 %	31,4 % – 34,1 %	43 %	Znatno ispod
IT	17 %	19,0 %	40,5 %	39 %	Malo iznad
LT	23 %	28,2 %	55 %	49 %	Znatno iznad
LU	11 %	11,7 %	37 %	37 %	U skladu
LV	40 %	42,1 %	57 %	61 %	Znatno ispod
MT	10 %	12,2 %	11,5 %	28 %	Znatno ispod
NL	14 %	13,0 %	27 %	39 %	Znatno ispod
PL	15 %	15,6 %	23 % – 31 %	32 %	Znatno ispod
PT	31 %	34,0 %	49 %	51 %	Malo ispod
RO	24 %	23,6 %	34 %	41 %	Znatno ispod
SE	49 %	62,6 %	65 %	76 %	Znatno ispod
SI	25 %	25,0 %	30 % – 35 %	46 %	Znatno ispod
SK	14 %	17,4 %	23 %	35 %	Znatno ispod

3METODOLOGIJA ZA IZRAČUN NEDOSTATKA U AMBICIJAMA DRŽAVA ČLANICA NA RAZINI UNIJE U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

Izračun zbroja nacionalnih doprinosa država članica navedenih u nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova za potrošnju konačne energije i za potrošnju primarne energije potreban je kako bi se procijenilo jesu li zajednički doprinosi država članica dovoljni za ostvarivanje cilja od 763 Mtoe za potrošnju konačne energije, odnosno 992,5 Mtoe za potrošnju primarne energije.

Za one države članice koje nisu navele nacionalne doprinose za potrošnju konačne ili za potrošnju primarne energije ili za oboje, ili uopće nisu dostavile nacrt ažuriranog NECP-a, doprinosi za 2019. navedeni u konačnim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima za 2020. ili, ako je primjenjivo, službeni podaci dostavljeni Komisiji u okviru strukturiranog dijaloga (EU PILOT) upotrijebljeni su za popunjavanje preostalih praznina u podacima.

Dvadeset dvije države članice (Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Irska, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Rumunjska, Portugal, Slovenija, Slovačka, Švedska i Španjolska) dostavilo je nacrt ažuriranog NECP-a koji uključuje eksplicitan ili implicitan doprinos obvezujućem cilju EU-a od 11,7 % za potrošnju konačne energije za 2030.

Jedna država članica (Malta) dostavila je ažurirani nacrt NECP-a, ali nije ažurirala svoj doprinos obvezujućem cilju EU-a od 11,7 % za potrošnju konačne energije za 2030.

Jedna država članica (Bugarska) nije dostavila ažurirani nacrt NECP-a, ali je svoj doprinos dostavila u okviru strukturiranog dijaloga s Komisijom putem mehanizma EU Pilot.

Dvije države članice (Austrija i Poljska) nisu podnijele ni ažurirani nacrt NECP-a ni doprinos putem razmjene u okviru strukturiranog dijaloga putem mehanizma EU Pilot.

Tablica3: Pregled nacionalnih doprinosa cilju povećanja energetske učinkovitosti EU-a do 2030. od –11,7 %

	Potrošnja konačne energije			Potrošnja primarne energije
	Doprinosi koje su prijavile države članice ili pretpostavljeni doprinosi	Rezultati dobiveni primjenom formule iz Priloga I. preinaci Direktive o energetskoj učinkovitosti	Odstupanje doprinosa za 2030. prema rezultatu formule	Doprinosi koje su prijavile države članice ili pretpostavljeni doprinosi	Rezultati dobiveni primjenom formule iz Priloga I. preinačenoj Direktivi o energetskoj učinkovitosti	Odstupanje doprinosa za 2030. prema rezultatu formule
AT	25,6	21,4	20,10 %	30,8	24,9	23,60 %
BE	29,9	28,8	4,00 %	36,5	33,8	8,15 %
BG	9,9	8,8	11,30 %	15,3	13,7	11,30 %
CY	1,9	1,8	4,04 %	2,3	2	11,86 %
CZ	20,2	20,2	–0,05 %	28,8	28,8	–0,02 %
DE	160,5	156	2,94 %	193,6	194,2	–0,31 %
DK	14,2	13,7	3,41 %	16,7	15,5	7,58 %
EE	2,6	2,6	1,35 %	5,1	3,9	30,63 %
EL	15,4	14,6	5,20 %	18,2	17,1	6,27 %
ES	70,2	65,4	7,37 %	96,7	81,8	18,24 %
FI	23,2	20,6	12,62 %	31,1	29,8	4,43 %
FR	104	104	–0,05 %	157,3	157,3	–0,05 %
HR	6,6	5,9	11,65 %	8,1	6,8	19,18 %
HU	17,9	16,2	10,62 %	30,7	23,3	31,55 %
IE	12,9	9,9	30,97 %	15,2	11,2	35,61 %
IT	94,4	92,1	2,48 %	115	112,2	2,53 %
LT	4,2	4,2	–1,14 %	5,2	5,2	0,83 %
LU	3	2,7	12,32 %	3,5	2,8	24,06 %
LV	3,4	3,3	4,16 %	4,1	3,7	10,04 %
MT	0,8	0,7	14,47 %	1,1	0,8	26,73 %
NL	43,9	38,4	14,27 %	46,6	46,2	0,84 %
PL	67	57,7	16,06 %	91,3	77,2	18,33 %
PT	14,9	13,4	11,11 %	20,8	15,2	37,17 %
RO	23,2	22,8	1,95 %	31,4	30,2	4,11 %
SE	29,8	25,1	18,84 %	40,4	35,4	14,08 %
SI	4,4	4,3	3,25 %	6	5,8	4,13 %
SK	10,3	8,5	21,38 %	15,7	13,6	15,26 %
Ukupno	814,3	763		1067,5	992,5

(1)

   Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska. Poljska i Bugarska dostavile su djelomične informacije putem strukturiranog dijaloga u okviru sustava EU Pilot. Međutim, nisu uključene ažurirane putanje emisija stakleničkih plinova.

(2)

Provedbena odluka Komisije (EU) 2020/2126 оd 16. prosinca 2020. o utvrđivanju godišnjih emisijskih kvota država članica za razdoblje 2021.–2030. u skladu s Uredbom (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća.

(3)

   Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća. SL L 328, 21.12.2018., str. 1.