Izvjestitelj:

Javier GARAT PÉREZ

Zahtjev za savjetovanje:	dopis španjolskog predsjedništva Vijeća, 30.1.2023.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.6.2023.
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	38/6/1
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.7.2023.
Plenarno zasjedanje br.:	580
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	155/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja strategiju za energetsku tranziciju sektora ribarstva i akvakulture EU-a (1). Prepoznaje potrebu za smanjenjem emisija CO2 i u potpunosti podupire traženje održivih, obnovljivih i komercijalno isplativih energetskih alternativa te smanjenje energetske ovisnosti o trećim zemljama. EGSO poziva društvo, poduzeća, a posebno sektor ribarstva, da doprinesu postizanju klimatske neutralnosti do 2050.

1.2.

EGSO podsjeća da je ribarstvo dio rješenja za ublažavanje učinaka klimatskih promjena. Naime, ribari osiguravaju jednu od najzdravijih životinjskih bjelančevina s jednim od najnižih ugljičnih otisaka. Naime, prema podacima Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) emisije iz tog sektora činile bi 2023. između 0,1 % i 0,5 % ukupnih svjetskih emisija. Osobito je europska flota smanjila svoje emisije za 50 % od 1990. (2) Zbog toga je to ključan strateški sektor za društvo, a od iznimne je važnosti za opskrbu stanovništva i promicanje zdrave prehrane. Međutim, EGSO poziva na ulaganje dodatnih napora u povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija.

1.3.

EGSO poziva na utvrđivanje odgovarajućeg i realističnog plana dekarbonizacije u kojem tehnološki, logistički i zakonodavni napredak idu ruku pod ruku. U suprotnom će doći do nerazmjernog povećanja troškova (koji se ne mogu prenijeti na prodajne cijene ribe jer bi time ona postala luksuzna roba), poslovnih gubitaka, nesigurnosti i nezaposlenosti. Troškovi tranzicije ne smiju biti neodrživi za poslodavce i radnike u različitim pomorskim sektorima te nitko ne smije biti zapostavljen.

1.4.

EGSO uviđa da su razvoj i globalna dostupnost alternativnih i inovativnih zelenih tehnologija, novih goriva i ugljično neutralne energije najveći izazov s kojim se suočava sektor ribarstva. Razvoj takvih goriva i potrebne infrastrukture ključni su za ostvarenje dekarbonizacije. EGSO smatra da je hibridizacija prijelazno rješenje, čak i ako ne uključuje trenutno napuštanje fosilnih goriva.

1.5.

EGSO naglašava da europske i nacionalne uprave mogu iskoristiti skup energetskih rješenja za suočavanje s klimatskim izazovima. Danas 100 % ribarskih plovila ima pogon na dizel. Stručnjaci smatraju da su niskougljična goriva iz obnovljivih izvora koja nisu biljnog podrijetla kratkoročno najodrživija alternativa za napuštanje fosilnih goriva u sektoru ribarstva iako su danas njihove cijene gotovo dvostruko veće od cijena dizela te su još uvijek slabo dostupna. Budući da zrakoplovstvo slijedi zaseban put u razvoju održivih goriva za zrakoplove (SAF), i s obzirom na to da su druge tehnologije kao što su vodik i električna energija prikladnije za sektore kao što su pomorski promet i cestovni promet nego za ribarska plovila, EGSO poziva na jasan politički signal kojim bi se u pogledu tih zamjenskih goriva prednost dala ribarstvu. EGSO naglašava da se ambiciozni ciljevi utvrđeni u europskom zelenom planu i paketu „Spremni za 55 %” ne mogu ostvariti sve dok se ta alternativna goriva ne razviju (3).

1.6.

EGSO smatra da golemi troškovi dekarbonizacije sektora ribarstva, koji teško može prijeći na električnu energiju, uvelike nadilaze mogućnosti europskih financijskih sredstava. Pitanje je kako održati na životu sektor ribarstva i njegov doprinos sigurnosti opskrbe hranom. Ključno je imati institucionalnu potporu i ciljane mjere financiranja i kreditiranja koje bi doprle do svih država članica i njihovih flota. U tom pogledu EGSO je zabrinut zbog trenutačnih ograničenja Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA), koji se, kako priznaje i sama Komisija, ne može iskoristiti za provedbu te tranzicije. Osim toga, kako bi se ti troškovi podmirili, EGSO poziva na to da se razmotre drugi izvori financiranja kao što su Europska investicijska banka, uporaba carinskih pristojbi za graničnu prilagodbu emisija ugljika i mobiliziranje sredstava povezanih s oporezivanjem energije preraspodjelom u sektor ribarstva. EGSO ističe da je flota u Europi u prosjeku stara 31,5 godinu (4) i poziva Europsku komisiju da predloži osnivanje kriznog fonda kojim bi se ubrzala dekabornizacija. Odbor također poziva na postizanje veće komplementarnosti između postojećih politika i kohezijskih fondova i fondova za regionalni razvoj kako bi se pomoglo u usmjeravanju sredstava i izbjeglo tržišno natjecanje među regijama.

1.7.

EGSO napominje da će za svaku promjenu izvora energije biti potrebna nova plovila s posve novom konstrukcijom i većim kapacitetom („bruto tonažom”) kako bi mogla primiti nove strojeve. Međutim, definicija i ograničenja ribolovnog kapaciteta utvrđeni u zajedničkoj ribarstvenoj politici koče takav napredak. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da preispita definiciju ribolovnog kapaciteta kako bi se mogle primijeniti nove tehnologije povezane s energetskom tranzicijom.

1.8.

Odbor poziva na to da EU ne uvodi poreze na gorivo (dizel) koje se upotrebljava za ribolovne aktivnosti sve dok nove pogonske tehnologije ne budu dostupne na tržištu i dok zakonodavni okvir ne omogući modernizaciju, ugradnju i upotrebu takvih tehnologija.

1.9.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za uspostavu novog multilateralnog partnerstva za energetsku tranziciju. EGSO smatra da je ključno savjetovati se ne samo sa sektorom ribarstva već i sa sindikatima radnika, tehničkim stručnjacima, brodogradilištima, inženjerima i lukama kako bi se pronašla konkretna, praktična i održiva rješenja. EGSO poziva na izradu sveobuhvatnog plana za jačanje europskih kapaciteta za izgradnju ekološki prihvatljivih ribarskih plovila. Takvim bi se planom trebao predvidjeti posebno povoljan porezni tretman za brodogradilišta.

1.10.

EGSO posebno poziva na promicanje pilot-projekata u području novih izvora energije, stvaranje inovativnih vrijednosnih lanaca ribarske industrije, približavanje novih tehnologija nepoznatih korisnicima, stvaranje održivih radnih mjesta razvojem nove industrijske aktivnosti i osnaživanje kružnog gospodarstva. EGSO usto poziva na to da se posadama dodijele sredstva za sigurno i učinkovito rukovanje novim tehnologijama na brodu. Jedini način da se pravedno pruži potpora otpornosti na učinke tranzicije jest sprečavanje nerazmjernog opterećenja za radnike ili poduzeća.

1.11.

EGSO bi želio iskoristiti priliku koju pruža ovo razmatračko mišljenje kako bi se problem dekarbonizacije uvrstio u širi strateški okvir. U zadnjem poglavlju iznosi se vizija budućnosti održivog sektora ribarstva EU-a, koja bi trebala usmjeravati budući rad Odbora.

2.   Kontekst

2.1.

Europska komisija objavila je 21. veljače 2023. strategiju za energetsku tranziciju sektora ribarstva i akvakulture EU-a. U strategiji se ističe potreba za smanjenjem ovisnosti o fosilnim gorivima i za što skorijim prelaskom na obnovljive i niskougljične izvore energije, u skladu s ambicijama europskog zelenog plana za postizanje klimatske neutralnosti u EU-u do 2050.

2.2.

Komisija napominje da je energija jedna od glavnih sastavnica operativnih troškova sektora ribarstva i akvakulture EU-a. Zbog povećanja cijena energije došlo je do toga da su se cijene dizelskog goriva za plovila 2022. više nego udvostručile u usporedbi s prosječnim cijenama iz 2021., što je dovelo do golemog pritiska na gospodarsku održivost flote i aktivnosti akvakulture EU-a. U tom kontekstu oko 40 % flote za priobalni ribolov, 66 % flote za dubokomorski ribolov i 87 % flote za ribolov na otvorenome moru nije bilo profitabilno uz cijene energije iz 2022. Stoga se, kako bi nastavio rad, velik dio sektora ribarstva i akvakulture morao oslanjati na financijsku potporu država članica i dostupne financijske instrumente EU-a.

2.3.

Europska komisija u tom pogledu ističe strukturnu ranjivost sektora ribarstva i akvakulture EU-a. Kako bi se ta situacija promijenila, u Komunikaciji se predlaže nekoliko smjerova djelovanja: — primjena inovativnih tehnologija i praksi za energetsku tranziciju; — uspostava regulatornog i financijskog okvira ribarstva prikladnog za energetsku tranziciju; — utvrđivanje i rješavanje izazova i prepreka u energetskoj tranziciji; — olakšavanje energetske tranzicije u sektoru ribarstva: izrada platformi i studija.

3.   Opće napomene

Emisije

3.1.

EGSO se pridružuje obvezi postizanja ugljične neutralnosti do 2050. i naglašava potrebu za ubrzanjem energetske tranzicije i dekarbonizacije sektora ribarstva. Ta tranzicija treba biti uravnotežena kako bi se troškovi prilagodbe raspodijelili među svim operaterima tako da se ne naruši operabilnost. Nadalje, mora biti izvediva i uzeti u obzir posebne značajke flote (posebno veličinu i rad plovila) kako bi proizvodna struktura bila sposobna preuzeti nove tehnologije za uvođenje novih pogonskih metoda.

3.2.

Iako su se na globalnoj razini emisije stakleničkih plinova iz sektora pomorskog prometa posljednjih godina povećale, emisije iz ribarske flote EU-a smanjile su se za do 50 % (5) zahvaljujući povećanju energetske učinkovitosti (vidjeti primjere u točkama 4.11. i 4.12.) i smanjenju veličine flote. Kad je riječ o veličini flote, unatoč proširenju EU-a broj plovila u EU-u 2020. iznosio je 73 716 (6), u usporedbi s 1996. kada je iznosio 103 834, što znači 30 000 manje ribarskih plovila u 25 godina, pri čemu je samo 56 111 plovila bilo aktivno (od čega je 75 % kraće od 12 metara). Europske brojke još su manje u odnosu na globalne jer je procijenjeni broj ribarskih plovila u svijetu 2020. iznosio 4,1 milijun. (7) Procjenjuje se da Kina s 564 000 plovila ima najveću ribarsku flotu na svijetu. Kad je riječ o proizvodnji u ribarstvu, Kina je 2020. činila gotovo 15 % svjetskog ulova, dok je EU činio 4 % svjetskog ulova. S obzirom na navedeno, ključno je održati modernu i konkurentnu europsku ribarsku flotu.

3.3.

Kako bi se ocijenio napredak u smanjenju emisija CO2 iz flote, EGSO smatra da je ključno odrediti osnovnu referentnu godinu čijim se odabirom sektor neće kazniti, već će se prepoznati njegovi napori i pružati poticaji za postizanje neutralnosti. EGSO prepoznaje napredak flote EU-a na putu ka klimatskoj neutralnosti od 1990. Stoga smatra da se određivanjem 2005. ili 2008. kao referentne godine za smanjenje emisija u sektoru ribarstva jednostavno ne bi prepoznao ostvareni napredak, a ribarska industrija bila bi kažnjena s obzirom na svoje posebnosti i ograničenja.

Prelazak na obnovljive izvore energije i izvore s niskim ili nultim emisijama ugljika

3.4.

Sektor ribarstva u potpunosti ovisi o fosilnim gorivima, što znači da se svako rješenje mora razmotriti u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Međutim, s obzirom na potrebu suzbijanja klimatskih promjena i iskorištavanja tehnološkog napretka u drugim sektorima, potraga za rješenjima za sektor ribarstva mora započeti odmah i biti podržana fondom za hitne slučajeve kako bi se ubrzala dekarbonizacija.

3.5.

EGSO kao realističnije kratkoročne mjere ističe mješovita rješenja kao što su uvođenje hibridnih motora, komplementarnu ili pomoćnu uporabu postojećih tehnologija energije iz obnovljivih izvora (energija sunca, energija vjetra, električna energija) te upotrebu naprednih alternativnih goriva (koja nisu proizvedena iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje).

3.6.

EGSO posebno ističe niskougljična goriva iz obnovljivih izvora zbog njihove kompatibilnosti s konvencionalnim motorima s unutarnjim izgaranjem te s postojećim sustavima opskrbe i njihovom proizvodnjom. Osim toga, ona se mogu distribuirati korištenjem postojećih industrijskih postrojenja kao što su rafinerije. Njima se povećava i energetska neovisnost Europe jer se proizvode iz domaćih sirovina, za razliku od nafte ili minerala potrebnih za proizvodnju baterija. Isto tako, ta goriva pružaju velike prilike za otvaranje radnih mjesta i stvaranje industrijskog bogatstva, a njihova uloga može biti ključna za jačanje europskog gospodarstva. Međutim, treba imati na umu da su niskougljična goriva iz obnovljivih izvora danas skuplja od dizelskog goriva i da su još uvijek slabo dostupna.

3.7.

EGSO naglašava da su neki od novih alternativnih pogonskih izvora, kao što je električna energija, poskupjeli prije ničim izazvane ruske invazije na Ukrajinu. EU stoga mora imati na umu da prelazak s fosilnih goriva na druge obnovljive izvore energije neće uvijek uključivati niže troškove.

Potreba za obnovom flote i odgovarajući mehanizmi financiranja

3.8.

Osim što je potrebno ukloniti nedostatke povezane s tehnološkim znanjem i inovacijama, trenutačna europska ribarska flota ima ograničavajući čimbenik – plovila su u prosjeku starija od 30 godina. Zbog toga brodarska poduzeća ne mogu razmotriti većinu potencijalnih ulaganja u modernizaciju. EGSO smatra da sama promjena motora nije dovoljna ni izvediva na tako starim plovilima. Zbog toga je nužno uspostaviti plan obnove flote EU-a kako bi se proces održivog ribarstva dovršio nabavom modernih plovila 21. stoljeća. Tom bi se strategijom pridonijelo i poboljšanju socioekonomskih izgleda flote.

3.9.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o izradi posebnog vodiča i baze podataka o financiranju i financijskim instrumentima EU-a za energetsku tranziciju. Međutim, u okviru programa EU-a Obzor Europa trenutačno ne postoji poseban natječaj za ribarstvo. Osim toga, u okviru nove EFPRA-e postoje velika ograničenja financiranja jer se njome osiguravaju samo niske stope potpore za ulaganja u flotu, a subvencije su uvjetovane veličinom plovila (npr. mjere financiranja zamjene motora ograničene su na plovila kraća od 24 m). Osim toga, financiranje je uvelike uvjetovano čimbenicima kao što su ravnoteža flote, nepostojanje teških prekršaja i ribolovni kapacitet, koji se nažalost i dalje loše mjere. S obzirom na navedeno, EGSO smatra da je ključno uspostaviti poseban fond i kreditne linije za modernizaciju i obnovu flote.

Prepreke energetskoj tranziciji

3.10.

Općenito, alternativnim izvorima energije potrebno je više prostora i predstavljaju dodatnu opasnost za sigurnost na brodu. Međutim, za razliku od brodogradnje, ribarstvo se mora suočiti s ograničenjima kapaciteta u EU-u u pogledu bruto tonaže (prostora), što dodatno otežava ugradnju novih tehnologija i ulaganja na plovilima. U tom pogledu treba napomenuti da je primjena nekih tehnologija dekarbonizacije na mala ribarska plovila još teža.

3.11.

EGSO naglašava da neodgovarajuća definicija ribolovnog kapaciteta u zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP) općenito otežava modernizaciju flote radi uvođenja novih tehnologija, ali otežava i socijalna i sigurnosna poboljšanja. Prostor na plovilu namijenjen kuhinji, kabinama, nužnicima ili prostorima za rekreaciju, koji nema nikakve veze s kapacitetom ulova ili skladištenja ribe, danas se računa kao dio ribolovnog kapaciteta. ZRP je u očitoj suprotnosti sa zahtjevima utvrđenima u socijalnom zakonodavstvu (8), kao što je Konvencija o radu u ribolovu C188 Međunarodne organizacije rada.

3.12.

EGSO smatra da bi se ti čimbenici trebali uzeti u obzir u strategiji za energetsku tranziciju i stoga bi se trebala predložiti revizija mjera povezanih s kapacitetom kako bi se omogućilo uvođenje novih tehnologija i modernizacija flote. Nove mjere koje bi se mogle primijeniti jesu „neto tonaža” ili formule koje se upotrebljavaju u Norveškoj i Islandu, a kojima se iz izračuna isključuju područja namijenjena za slobodno vrijeme i odmor radnika na temelju čimbenika kao što su dodijeljena kvota ili veličina plovila. Tom bi se revizijom omogućila i poboljšanja u pogledu uvjeta smještaja koja su potrebna kako bi se sektor učinio privlačnijim za mladu radnu snagu, kako bi se riješio problem generacijskog jaza i olakšalo uključivanje žena u sektor ribarstva.

Oporezivanje tradicionalnih goriva

3.13.

Budući da će suočavanje s novom konstrukcijom predstavljati gospodarski rizik za brodovlasnike iz EU-a, EGSO poziva na donošenje politika koje pružaju pravnu sigurnost brodarskim poduzećima. Stoga je važno zamrznuti uvođenje novih poreza na tradicionalna ribolovna goriva (dizel) sve dok nove pogonske tehnologije i tehnologije goriva ne budu komercijalno dostupne, a zakonodavni okviri za rješavanje pitanja potrebnih obnova u potpunosti uspostavljeni. U suprotnom se sektor samo kažnjava.

Partnerstvo EU-a za energetsku tranziciju u ribarstvu i akvakulturi

3.14.

Industrija nema smjernice pružatelja tehnoloških rješenja ni oblikovatelja politika potrebne kako bi se postigla dekarbonizacija. EGSO stoga pozdravlja inicijativu Komisije za osnivanje stručne skupine za pružanje savjeta o različitim dostupnim alternativama, budućem napretku, kretanjima na tržištu itd. Bilo bi posebno važno utvrditi tehnologije koje najbolje funkcioniraju za svaki segment flote i regiju, što uključuje kombinacije različitih izvora energije. Osim toga, bit će korisno provesti informativne kampanje i kampanje za podizanje svijesti o lancu ribarske industrije kako bi se potaknula dekarbonizacija.

Plavo gospodarstvo

3.15.

Plavo gospodarstvo obuhvaća sve gospodarske aktivnosti koje ovise o moru. Sektori koji čine plavo gospodarstvo međusobno su ovisni (ribarstvo, biotehnologija, plovidba, pomorski prijevoz, akvakultura, brodogradilišta, lanac opskrbe, logistika i promet) jer se temelje na zajedničkim interesima i zajedničkoj infrastrukturi (luke, logističke mreže i distribucija električne energije) te na održivom iskorištavanju morskih resursa. EGSO naglašava potrebu za provedbom sveobuhvatne strategije dekarbonizacije i za pronalaženjem sinergija među različitim karikama u lancu. Nadalje, EGSO poziva na dostupnost odgovarajućih ljudskih resursa i vještina za osmišljavanje i izgradnju modernih plovila te upravljanje njima. Nužno je privući kvalificiranu radnu snagu.

4.   Posebne napomene

Napredna goriva

4.1.

EGSO ističe potencijal koji napredna goriva koja nisu proizvedena iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje imaju u području kružnog gospodarstva, borbi protiv depopulacije obalnih ruralnih područja i, naravno, povećanju energetske neovisnosti EU-a. Naime, u skladu s postavljenim ciljevima EU-a u pogledu ugljične neutralnosti, neto CO2 takvih alternativnih goriva pri izgaranju u motorima mogu pasti na nulu ako se proizvode pomoću električne energije iz obnovljivih izvora.

4.2.

Komisija iz različitih razloga ograničava uporabu biogoriva biljnog podrijetla, a koju je EGSO pozdravio u raznim mišljenjima. Međutim, ne postoji jasna strategija za razvoj i uvođenje alternativnih goriva, koja bi bila važna ne samo za sektor ribarstva, već i za druge sektore. Također nema postavljenih prioriteta u pogledu toga koji bi sektori koje je teško dekarbonizirati (primjerice ribarstvo) trebali imati prioritetni pristup takvim gorivima. To otežava napore sektora ribarstva da što prije ostvari napredak u dekarbonizaciji. EGSO ističe da su niskougljična goriva iz obnovljivih izvora ispravna opcija na putu prema dekarbonizaciji sektora koje je teško elektrificirati, kao što je ribarstvo. Napredna alternativna goriva koja se ne proizvode iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje bit će još skuplja zbog manje raspoloživosti i zahtjevnije tehnologije. Stoga je, kao što je EGSO (9) već naglasio, potrebno smanjiti razliku između cijena fosilnih i alternativnih goriva te povećati cjenovnu pristupačnost i dostupnost čišćih goriva.

4.3.

EGSO naglašava da postojeći biodizel potječe od usjeva (palmino ulje, ulje uljane repice, soje i suncokreta) kojim se ne bi postigla potpuna dekarbonizacija. Iako još uvijek nedostupno, rješenje bi bilo miješanje postojećeg dizelskog goriva sa sve većim količinama e-dizela – sintetičkog goriva proizvedenog iz zelenog vodika dobivenog elektrolizom i uhvaćenog CO2. Ta e-goriva proizvode se iz ugljikova dioksida koji je prethodno uhvaćen iz atmosfere ili iz industrijskih procesa u kojima se proizvodi, prije nego što se ispusti.

4.4.

U načelu se održiva napredna goriva neće proizvoditi u dovoljnim količinama za zadovoljenje potražnje ribarskog sektora, koja se, na svjetskoj razini za 2050., procjenjuje na 50 milijuna tona (pomorski promet trenutačno troši oko 300 Mt, a teški cestovni promet oko 900 Mt). Međutim, očekuje se da će do tada kamioni biti električni te se može očekivati da će ukupna količina biti namijenjena pomorskom prometu. U sektoru ribarstva u Europi 2020. potrošeno je oko 1 900 milijuna litara brodskog dizela. Za određivanje prioriteta potrebno je donijeti političke odluke.

4.5.

EGSO stoga poziva na ubrzanje razvoja i proizvodnje naprednih goriva koja se ne temelje na kulturama za proizvodnju hrane i hrane za životinje (10) te na jasnu političku odluku kojom se ribarskim plovilima daje prioritet kad je u pitanju dostupnost tih naprednih goriva po pristupačnoj cijeni.

Alternative dekarbonizaciji – alternativni pogonski sustavi

4.6.

Diljem svijeta pokrenute su razne energetske inicijative, no većina njih su pilot-projekti s brojnim problemima u pogledu uspostave i upotrebe u ribarstvu. Drugi izazov koji treba svladati jest potreba za razvojem infrastrukture za punjenje ribarskih plovila u Europi i u ribarskim lukama u trećim zemljama, slične onoj za kopnena vozila. U tom pogledu EGSO pozdravlja pilot-projekte za punjenje na moru s pomoću plutača ili odobalnih vjetroelektrana (11). Na taj će način električno ili hibridno plovilo moći puniti svoje baterije bez prilaza luci.

4.7.

Ukapljeni prirodni plin (UPP) kao brodsko gorivo već je stvarnost jer se proizvodi i za njega postoji infrastruktura, posebno u Europi. Međutim, nedavna studija (12) pokazuje da, iako motori na UPP ispuštaju 25 % manje CO2 od dizelskih motora po pogonskoj jedinici motora, taj se plin u velikoj mjeri sastoji od metana, čiji je efekt staklenika mnogo veći nego kod CO2. U studiji se procjenjuje da bi u razdoblju od sto godina koristi od upotrebe UPP-a u pogledu emisija stakleničkih plinova iznosile samo 15 %. Zbog toga je UPP važan korak naprijed, ali se dugoročno ne može smatrati konačnim rješenjem. Osim toga, trebalo bi ga miješati s biometanom i e-metanom, a to su oskudna i skupa goriva. Spremnici su tri puta veći od uobičajenih i postavljaju se na palubi, što stvara probleme u pogledu kapaciteta i sigurnosti.

4.8.

Iako amonijak nije održiva alternativa kao pogonsko sredstvo, EGSO prepoznaje njegovu važnost u procesu dekarbonizacije. Hlađenje amonijakom u velikoj se mjeri upotrebljava na velikim ribarskim plovilima, a posebno na onima gdje se ulov zamrzava ili prerađuje. Taj je izvor energije ekološki prihvatljiv jer nema poznatog učinka na ozonski omotač. Međutim, radi se o plinu pa je stoga ključno povećati sigurnost ribarskih plovila i spriječiti curenje.

4.9.

Ni vodik (H2) se ne čini održivim u sektoru ribarstva, a teško je i upotrebljiv na trgovačkim brodovima. Glavni razlog tomu jest to što zahtijeva spremnike koji su četiri puta veći od spremnika za fosilna goriva. Međutim, vodikovi motori s gorivnim ćelijama zaslužuju posebnu pozornost. To su elektrokemijski uređaji koji izravno pretvaraju kemijsku energiju u električnu energiju. Elektrokemijski proces koji se pritom odvija vrlo je učinkovit i ima minimalan utjecaj na okoliš, posebno ako se za elektrolizu (za koju je potrebna energija) upotrebljava energija sunca ili energija vjetra. EGSO smatra da je zanimljivo analizirati mogućnosti razvoja te tehnologije za ribarska plovila, uključujući njezinu upotrebu kao pomoćne energije na plovilu.

4.10.

Kad je riječ o novoizgrađenim plovilima, EGSO potiče istraživanje i provedbu tehnoloških rješenja za trgovačke brodove. Na primjer, čini se da bi se metanol mogao upotrebljavati u motorima s dvojnim gorivom na temelju očekivanja da će se upotrebljavati dizelsko gorivo i dodavati smjesa metanola ovisno o dostupnosti zelenog metanola. Druge tehnologije i područja poboljšanja koji bi mogli funkcionirati uključuju ribarska plovila opremljena jedrima, poboljšanu hidrodinamiku, poboljšane energetske sustave, kao što je prelazak s mehaničkih/hidrauličkih mehanizama na električne, konstrukciju i lake materijale (npr. nemetalne širilice za koću).

4.11.

Treba napomenuti i da ribarska industrija već desetljećima surađuje sa znanstvenom zajednicom u području poboljšanja dizajna i učinkovitosti ribolovnog alata. Velik tehnički napredak već je postignut brojnim inovativnim ribolovnim tehnikama, u vidu bolje selektivnosti, smanjenja kontakta s morskim dnom ili otpornosti na plovidbu te smanjenja potrošnje goriva (13). Polupelagijske širilice povlačne mreže primjer su inovativnih alata koji mogu spriječiti dodir s morskim dnom jer rade od 2 do 5 metara od dna. Ta tehnika ima znatno manji utjecaj na bentoske ekosustave i manje slučajnog ulova. Osim toga, tom novom tehnologijom smanjuje se potrošnja goriva, a time i onečišćenje i emisije stakleničkih plinova.

4.12.

EGSO podsjeća da smanjenje ribolovnog otiska neće ovisiti samo o mjerama povezanima s pogonom. U tu bi svrhu EU trebao ulagati u nove komercijalne uporabe morskih proizvoda (farmaceutski proizvodi, kozmetika itd.) kako bi se maksimalno iskoristila ulovljena riba. EU bi usporedno trebao poticati poduzeća na kupnju materijala koji se mogu reciklirati, promicati inicijative kružnog gospodarstva za ponovnu upotrebu otpada na brodovima i financirati programe za prikupljanje morskog otpada kao što je „Fishing for Litter” (14). Poboljšanje stanja ribljih stokova dovelo je i do smanjenja ribolovnog napora, a time i trajanja ribolova i potrošnje goriva. Slično tome, smanjenje emisija može se postići optimizacijom upravljanja flotom i logistike (smanjenje emisija stakleničkih plinova od 5 % do 50 %) i optimizacijom putovanja (1 – 10 % smanjenja emisija stakleničkih plinova) (15).

4.13.

EGSO napominje da neke nove tehnologije ribarskim plovilima daju ograničenu autonomiju. Na primjer, trenutačni prototipovi električne energije nude raspon od 5 do 6 sati koji ne bi bio dovoljan za cijeli dan ribolova (koji bi mogao trajati od 12 do 14 sati), a kamoli za izlaske u ribolov od nekoliko tjedana. Poboljšanje konstrukcije i učinkovitosti broda jednako je važno.

5.    „Prijatelji ribe i ribara”: vizija budućnosti održivog sektora ribarstva u EU-u

5.1.

Posljednjih je godina Europski gospodarski i socijalni odbor razvio strateške vizije u nekoliko područja: sveobuhvatnoj prehrambenoj politici (16), održivom ruralnom i urbanom razvoju (17) i ekonomiji dobrobiti (18). Vrijeme je da EGSO razvije i dugoročnu sveobuhvatnu viziju održivog sektora ribarstva EU-a, viziju koja bi, zajedno sa svim naporima ostvarenima u području bioraznolikosti, održive prehrambene politike, zdravlja i dobrobiti, dobrih radnih uvjeta, održivog ruralnog i urbanog razvoja te strateške autonomije, trebala obvezati EU na dekarbonizaciju tog sektora kako bi se osigurala gospodarska održivost potrebna za ostvarenje europskog zelenog plana i provedbu Programa održivog razvoja do 2030. U skladu sa strategijom FAO-a za plavu transformaciju i u kontekstu šireg poziva EGSO-a na sklapanje plavog sporazuma EU-a, Odbor naglašava potrebu da se osigura i na održiv način poveća doprinos vodenih prehrambenih sustava zdravoj, sigurnoj, hranjivoj i cjenovno pristupačnoj prehrani za sve, s krajnjim ciljem smanjenja ovisnosti tržišta EU-a o uvozu ribe.

5.2.

EGSO bi želio iskoristiti priliku koju pruža ovo razmatračko mišljenje kako bi se problem dekarbonizacije uvrstio u širi strateški okvir. Sveobuhvatan pristup održivom sektoru ribarstva trebao bi se primjenjivati u sljedećih šest područja.

5.2.1.   Bioraznolikost

U skladu s ciljem održivog razvoja br. 14 o „životu pod vodom” i povezanim s povijesnim sporazumom o bioraznolikosti (19) s konferencije COP15, EGSO ponovno potvrđuje svoju nepokolebljivu predanost održavanju zdravih i produktivnih ribljih stokova, kao i promicanju drugih aspekata povezanih s bioraznolikošću u sektoru ribarstva. Sve vrste koje se iskorištavaju u komercijalne svrhe trebale bi postići najviši održivi prinos (MSY) ili više razine u najkraćem mogućem roku koji je u skladu s održavanjem dugoročne gospodarske održivosti različitih ribarskih flota. U tom bi pogledu znanstvenici koji provode procjene Međunarodnog vijeća za istraživanje mora (ICES) i Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) trebali raspolagati potrebnim resursima kako bi mogli dopuniti podatke koji nedostaju. Budući da nema dovoljno znanstvenih podataka, načelo predostrožnosti sustavno se primjenjuje na upravljanje ribljim stokovima, uključujući smanjenje ulova ako to predlože znanstvenici. Prema potrebi, programi rashodovanja plovila s odgovarajućim proračunskim sredstvima za prilagodbu veličine flote dostupnim ribolovnim mogućnostima uključivat će mogućnosti prekvalifikacije za članove posade.

5.2.2.   Dekarbonizacija

Sektor ribarstva EU-a trebao bi se obvezati na postizanje neutralne bilance CO2 do 2050. postizanjem ciljeva energetske tranzicije koje je postavila Europska unija i koje podupiru inovacije i tehnologija. Sveobuhvatna studija o najnovijim dostignućima i dostupnim tehnologijama prvi je korak prema pronalasku prilagođenog rješenja umjesto univerzalnog za svaki segment flote.

5.2.3.   Pravedna naknada, sigurnost i radni uvjeti

Ribari će dobiti potrebne alate i smjernice kako bi se usredotočili na predstojeću i neminovnu tranziciju, ali bi ih trebalo podupirati i tijekom procesa dekarbonizacije i tijekom širih procesa strukturne transformacije. Prioritet je obnoviti ribarska plovila kako bi se poboljšali uvjeti u pogledu smještaja, života i sigurnosti na plovilu, čime bi se taj sektor učinio privlačnijim i time omogućila generacijska obnova. Ostala potrebna poboljšanja povezana s dekarbonizacijom uključuju prelazak s postojećih pogonskih i pomoćnih sustava na naprednije i učinkovitije sustave te upotrebu modernih, energetski učinkovitih, selektivnih ribolovnih alata koji nemaju negativan ili imaju zanemariv učinak na zdravlje i bioraznolikost šireg ekosustava. Za to je potrebna sveobuhvatna studija na razini EU-a o tehnologijama dostupnima za energetsku tranziciju u sektoru ribarstva i akvakulture te o njihovim troškovima i koristima za svaki segment flote, uzimajući u obzir nacionalne posebnosti. Prekvalifikacija i usavršavanje radne snage jednako su važni za osposobljavanje i pripremu radnika u pomorskoj industriji za energetsku tranziciju (u skladu s Programom vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost). S obzirom na nesigurnu gospodarsku situaciju ribarske industrije u mnogim dijelovima Europe i stalno smanjenje flote, potrebno je razviti strateške planove i instrumente za poboljšanje konkurentnosti sektora, podupirući njegov razvoj i inovacije kako bi se doprinijelo primjerenom životnom standardu osoba koje ovise o ribolovnim aktivnostima.

5.2.4.   Ruralna i udaljena obalna područja

Iako se diversifikacija i djelomična pretvorba u druge sektore djelatnosti, kao što su rekreacijski ribolov ili drugi sektori održivog turizma, mogu uvesti kada to prostorno planiranje dopusti, nesporno je da je sektor ribarstva i dalje glavni izvor zapošljavanja i prihoda u mnogim obalnim regijama i područjima, ne samo za osoblje na plovilima nego i za radnike u svim povezanim industrijama i uslugama. Napuštanje ribolova dovelo bi ne samo do smanjenja i postupne depopulacije tih regija već i do nepopravljivog gubitka kulturne baštine koja definira i određuje samu bit naših europskih društava. Svi uključeni akteri moraju raditi ostvarenju pozitivnije slike o sektoru ribarstva. Osim toga, kopnena akvakultura može ponuditi nove gospodarske mogućnosti za ruralna područja.

5.2.5.   Zdrava i održiva prehrana

Održivo ribarstvo osigurava životinjske bjelančevine uz najniži ugljični otisak i izvrsne prehrambene kvalitete. Iako bi trenutačni obrasci potrošnje mesa Europljana trebali dati prednost kvaliteti, a ne kvantiteti, to nije slučaj s unosom ribe, koji je u većini slučajeva ispod prehrambenih preporuka. Javna tijela trebala bi dati prednost promicanju konzumacije ribe po pristupačnim cijenama za stanovništvo u cjelini, primjerice promicanjem vrednovanja manje poznatih vrsta. Kao temelj zdrave i uravnotežene prehrane (20), riba bi trebala podlijegati nižoj stopi PDV-a.

5.2.6.   Strateška autonomija i uloga akvakulture

Tri četvrtine ribe koja se konzumira u Europskoj uniji dolazi iz uvoza. Osim trgovinske neravnoteže javlja se i problem nejednakih jamstava za zdravstvenu sigurnost tog uvoza, koji ne podliježe sljedivosti „od mreže do stola”. U cilju rješavanja tog nedostatka EU bi trebao koristiti bilateralne i multilateralne trgovinske instrumente za uvoz samo održivih morskih prehrambenih proizvoda proizvedenih u trećim zemljama čiji su standardi jednakovrijedni onima u EU-u, čime bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje pod jednakim uvjetima. Isto tako, sektor akvakulture ima nesporan potencijal za ispunjavanje zahtjeva ribarskog tržišta EU-a. Održivi rast može se postići osiguravanjem prostora za nove aktivnosti odgovarajućim prostornim planiranjem i pojednostavnjenjem postupka izdavanja dozvola, koji često ovisi o više odjela ili čak o više različitih razina javnih uprava (nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj). Kako bi EU osigurao svoju neovisnost u opskrbi hranom, treba iskoristiti svaku priliku za održivo povećanje proizvodnje ribe i morskih prehrambenih proizvoda.

---

(1)  COM(2023) 100 final.

(2)  Vidjeti podatke o godišnjim emisijama koje Europska komisija svake godine šalje Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (Kyotski protokol) u skladu sa smjernicama koje je definirao IPCC, a kojima se utvrđuje kretanje emisija od 1990. do 2020. u tonama CO2, CH4 i N2O za sektor ribarstva EU-a (vidjeti tablice 1.A (a) s4, 3.s1 i 3.s2, 1.A (a) s3, 1.D).

(3)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu i izmjeni Direktive 2009/16/EZ (COM(2021) 562 final – 2021/0210 (COD)) (SL C 152, 6.4.2022., str. 145.).

(4)  https://oceans-and-fisheries.ec.europa.eu/facts-and-figures/facts-and-figures-common-fisheries-policy/fishing-fleet_en.

(5)  https://ebcd.org/wp-content/uploads/2021/11/Je%CC%81ro%CC%82me-UAPF.pptx.

(6)  https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/bba413d1-484c-11ed-92ed-01aa75ed71a1.

(7)  https://www.fao.org/3/cc0461en/online/sofia/2022/capture-fisheries-production.html.

(8)  Studija društvenog učinka o ograničenjima bruto tonaže i pogonske snage te mogućim alternativama provedena u okviru projekta socijalnog dijaloga.

(9)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu i izmjeni Direktive 2009/16/EZ (COM(2021) 562 final – 2021/0210 (COD)) (SL C 152, 6.4.2022., str. 145.).

(10)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Za snažan i održiv sektor algi u Uniji (COM(2022) 592 final) (SL C 228, 29.6.2023., str. 126.).

(11)  https://www.maersksupplyservice.com/2022/01/25/maersk-supply-service-launches-venture-company-stillstrom/.

(12)  https://theicct.org/sites/default/files/publications/LNG%20as%20marine%20fuel%2C%20working%20paper-02_FINAL_20200416.pdf.

(13)  https://www.ices.dk/news-and-events/news-archive/news/Pages/InnovativeFishingGear.aspx.

(14)  https://fishingforlitter.org/.

(15)  (NSAC) br. 17-2122: NSAC Advice on decarbonisation of fishing fleet (Savjeti NSAC-a u pogledu dekarbonizacije ribarske flote).

(16)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u” (samoinicijativno mišljenje) (SL C 129, 11.4.2018., str. 18.).

(17)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Ususret sveobuhvatnoj strategiji za održiv urbani i ruralni razvoj” (samoinicijativno mišljenje) (SL C 1054.3.2022., str. 49.).

(18)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Održivo gospodarstvo kakvo trebamo” (samoinicijativno mišljenje) (SL C 106, 31.3.2020., str. 1.).

(19)  Odluka 15/4, Globalni okvir za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala.

(20)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Promicanje zdrave i održive prehrane u EU-u” (samoinicijativno mišljenje) (SL C 190, 5.6.2019., str. 9.).