KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Smjernice za primjenu prava Unije o tržišnom natjecanju na kolektivne ugovore u pogledu uvjeta rada samozaposlenih osoba bez zaposlenika

(2022/C 374/02)

1. Uvod

(1)

Ovim se Smjernicama utvrđuju načela na temelju kojih se u skladu s člankom 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ocjenjuju sporazumi među poduzetnicima, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje (pod zajedničkim nazivom „sporazumi”) sklopljeni kao rezultat kolektivnih pregovora između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i jednog ili nekoliko poduzetnika („jedna ili više drugih ugovornih strana”) u pogledu uvjeta rada samozaposlenih osoba bez zaposlenika.

(2)

Za potrebe ovih Smjernica primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„samozaposlena osoba bez zaposlenika” označava osobu koja nema ugovor o radu ili koja nije u radnom odnosu i koja se za pružanje predmetnih usluga prvenstveno oslanja na svoj osobni rad;

(b)	„druga ugovorna strana” označava poduzetnika kojem samozaposlene osobe bez zaposlenika pružaju usluge, točnije njihove profesionalne klijente, uključujući udruženja takvih poduzetnika;

(c)	„kolektivni ugovor” označava sporazum koji je dogovoren u pregovorima i/ili sklopljen između samozaposlenih osoba bez zaposlenika ili njihovih predstavnika i drugih ugovornih strana ako se on po svojoj prirodi i svrsi odnosi na uvjete rada takvih samozaposlenih osoba bez zaposlenika (1);

(d)

„digitalna radna platforma” označava svaku fizičku ili pravnu osobu koja pruža komercijalnu uslugu koja ispunjava sve sljedeće uvjete: i. pruža se, barem djelomično, na daljinu elektroničkim putem, primjerice putem internetskih stranica ili mobilnih aplikacija; ii. pruža se na zahtjev primatelja usluge; i iii. uključuje, kao nužnu i ključnu sastavnicu, organizaciju rada koji obavljaju pojedinci, neovisno o tome obavlja li se taj rad na internetu ili na određenoj lokaciji (2).

(3)

Člankom 101. UFEU-a zabranjuju se sporazumi među poduzetnicima kojima se ograničava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, osobito ako se njima neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene ili drugi trgovinski uvjeti. Pravila Unije o tržišnom natjecanju temelje se na članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji („UEU”), kojim je propisano da Unija uspostavlja unutarnje tržište, uključujući sustav kojim se osigurava da tržišno natjecanje ne bude narušeno (3).

(4)

Člankom 3. stavkom 3. UEU-a usto je propisano da Unija promiče „visoko konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka”. Isto tako, člankom 9. UFEU-a propisano je da „[p]ri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi”. U tu svrhu Unija prepoznaje važnu ulogu socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja te se u skladu s člankom 152. UFEU-a obvezuje „olakšavati dijalog među socijalnim partnerima poštujući njihovu autonomiju”. Člankom 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima nadalje se priznaje pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje (4).

(5)

Sud Europske unije („Sud”) uzeo je u obzir ciljeve socijalne politike Unije kad je u predmetu Albany, u kontekstu kolektivnog pregovaranja između socijalnih partnera, presudio da su određena ograničenja tržišnog natjecanja svojstvena kolektivnim ugovorima između organizacija koje predstavljaju poslodavce i radnike i nužna za poboljšanje uvjeta rada (5). Stoga ugovori sklopljeni u okviru kolektivnog pregovaranja između poslodavaca i radnika kojima je cilj, po svojoj prirodi i svrsi, poboljšati uvjete rada (uključujući plaću), nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. UFEU-a i stoga ne čine povredu prava Unije o tržišnom natjecanju („iznimka Albany”) (6).

(6)

Za samozaposlene osobe situacija je drukčija. Zabrana iz članka 101. UFEU-a primjenjuje se na „poduzetnike”, što je širok pojam koji obuhvaća sve subjekte koji se bave gospodarskom djelatnošću, bez obzira na njihov pravni status i način na koji se financiraju (7). Stoga su samozaposlene osobe, čak i ako je riječ o pojedincima koji rade samostalno, u načelu poduzetnici u smislu članka 101. UFEU-a jer nude svoje usluge uz naknadu na određenom tržištu i obavljaju svoju djelatnost kao neovisni gospodarski subjekti (8).

(7)

Sud je u tom pogledu pojasnio da iznimka Albany obuhvaća i „lažno samozaposlene osobe”, jer se smatra da se nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika (9). U tom kontekstu Sud pojedinca smatra lažno samozaposlenom osobom ako ta osoba: (a) postupa prema uputama svojeg poslodavca, posebno u pogledu slobode izbora vremena, mjesta i sadržaja svojeg rada; (b) ne dijeli poslovne rizike poslodavca i (c) za vrijeme trajanja odnosa čini sastavni dio poslodavčeva poduzeća, a time i gospodarsku jedinicu zajedno s tim poduzećem. Ti se kriteriji primjenjuju u svrhu primjene prava Unije o tržišnom natjecanju neovisno o tome je li ta osoba u skladu s nacionalnim pravom klasificirana kao samozaposlena osoba iz poreznih, administrativnih ili organizacijskih razloga te je za njih potrebna ocjena svakog pojedinačnog slučaja uzimajući u obzir činjenice tog pojedinačnog slučaja (10). Međutim, dok sud ili upravno tijelo ne utvrde da je lažno samozaposlena osoba radnik, ta osoba nema pravnu sigurnost da će se primjenjivati iznimka Albany. Ako se utvrdi da je osoba radnik, ne postoji opasnost da će ta osoba pokretanjem kolektivnih pregovora i sklapanjem kolektivnih ugovora kojima je cilj poboljšati uvjete rada prekršiti članak 101. UFEU-a.

(8)

S druge strane, neke samozaposlene osobe imaju poteškoća s utjecanjem na svoje uvjete rada. To se posebno odnosi na samozaposlene osobe bez zaposlenika koje rade samostalno i prvenstveno se oslanjaju na vlastiti rad kako bi zaradile za život. Čak i ako nisu u potpunosti integrirane u poslovanje naručitelja na isti način kao i radnici, određene samozaposlene osobe bez zaposlenika možda nisu potpuno neovisne o svojem naručitelju ili možda nemaju dovoljnu pregovaračku moć. Toj su situaciji pridonijela najnovija kretanja na tržištu rada, prije svega trend podugovaranja i eksternalizacije poslovnih i osobnih usluga te digitalizacija proizvodnih procesa i rast ekonomije internetskih platformi (11). Kolektivni pregovori mogu biti važno sredstvo za poboljšanje uvjeta rada tih samozaposlenih osoba bez zaposlenika.

(9)

U tom se kontekstu u ovim Smjernicama pojašnjava: (a) da kolektivni ugovori samozaposlenih osoba bez zaposlenika koje se nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. UFEU-a; i (b) da Komisija neće intervenirati protiv kolektivnih ugovora samozaposlenih osoba bez zaposlenika koje su suočene s neravnotežom u pregovaračkoj moći u odnosu na jednu ili više drugih ugovornih strana.

(10)

U ovim Smjernicama objašnjava se kako će Komisija primjenjivati pravo Unije o tržišnom natjecanju, ne dovodeći u pitanje primjenu drugih pravila ili načela prava Unije. Ovim se Smjernicama ne uspostavljaju socijalna prava ni obveze te one ne utječu na ovlasti država članica u području socijalne politike ni na autonomiju socijalnih partnera. One pogotovo ne utječu na nadležnosti država članica i/ili socijalnih partnera u pogledu organizacije kolektivnog pregovaranja u okviru nacionalnog prava i/ili prakse država članica. Njima se ne dovode u pitanje ni definicije pojmova „radnik” i „samozaposlena osoba” u skladu s nacionalnim pravom (12) ni mogućnost samozaposlenih osoba bez zaposlenika da zatraže ponovnu klasifikaciju svojeg radnog statusa (kao ni mogućnost nacionalnih tijela/sudova da procjenjuju takve slučajeve) u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. Ove Smjernice samo pojašnjavaju uvjete pod kojima određene samozaposlene osobe bez zaposlenika i jedna ili više drugih ugovornih strana mogu započinjati kolektivne pregovore i sklapati kolektivne ugovore bez opasnosti od povrede članka 101. UFEU-a.

(11)

Ovim Smjernicama ne dovodi se u pitanje ni eventualno naknadno tumačenje članka 101. UFEU-a od strane Suda u vezi sa sporazumima koje se zaključuje tijekom kolektivnog pregovaranja. One ne utječu na primjenu prava Unije o tržišnom natjecanju, kako je propisano člankom 42. UFEU-a i relevantnim zakonodavstvom Unije u području poljoprivrede i ribarstva (13). Nadalje, ove Smjernice primjenjuju se ne dovodeći u pitanje primjenu članka 101. stavka 3. UFEU-a, kojim se od članka 101. stavka 1. UFEU-a izuzimaju sporazumi koji: (a) pridonose poboljšanju proizvodnje ili distribucije proizvoda ili promiče tehnički ili gospodarski napredak; (b) prenose pravedan dio svojih koristi na potrošače; (c) sadržavaju samo neophodna ograničenja tržišnog natjecanja; i (d) strankama ne pružaju mogućnost isključivanja tržišnog natjecanja u pogledu znatnog dijela predmetnih proizvoda ili usluga (14).

(12)

Kako bi se izbjegle dvojbe, kolektivni ugovori o kojima pregovaraju i koje sklapaju samozaposlene osobe, a koji nisu obuhvaćeni područjem primjene ovih Smjernica, ne predstavljaju nužno povredu članka 101. UFEU, ali iziskuju ocjenu u svakom pojedinačnom slučaju, kao i sa svim drugim vrstama sporazuma među poduzetnicima.

2. Opće područje primjene

2.1. Vrste sporazuma obuhvaćene ovim Smjernicama

(13)

Ove Smjernice primjenjuju se na „kolektivne ugovore” kako su definirani u točki 2. podtočki c.

(14)

Ne dovodeći u pitanje diskrecijsko pravo država članica da utvrde kanale za kolektivno zastupanje samozaposlenih osoba, ove Smjernice primjenjuju se na sve oblike kolektivnih pregovora koji se vode u skladu s nacionalnim pravom i praksom, od pregovora preko socijalnih partnera ili drugih udruženja do izravnih pregovora skupine samozaposlenih osoba bez zaposlenika ili njihovih predstavnika s jednom ili više drugih ugovornih strana ili udruženjima tih drugih ugovornih strana. Njima su obuhvaćeni i slučajevi u kojima samozaposlene osobe bez zaposlenika, pojedinačno ili kao skupina, žele biti obuhvaćene postojećim kolektivnim ugovorom (uključivanje, eng. „opt-in”) sklopljenim između druge ugovorne strane i skupine radnika/samozaposlenih pojedinaca.

(15)

Uvjeti rada samozaposlenih osoba bez zaposlenika uključuju pitanja kao što su naknada, nagrade i bonusi, radno vrijeme i raspored rada, praznici, godišnji odmor, fizički prostori u kojima se obavlja rad, zdravlje i sigurnost, osiguranje i socijalna sigurnost te uvjete pod kojima samozaposlene osobe bez zaposlenika imaju pravo prestati pružati svoje usluge ili pod kojima druga ugovorna strana ima pravo prestati koristiti njihove usluge.

(16)

Pregovaranje o kolektivnim ugovorima i njihovo sklapanje pretpostavlja određeni stupanj koordinacije među više stranaka na svakoj pregovaračkoj strani prije nego što se kolektivni ugovor u pregovorima dogovori i sklopi. Takva koordinacija može biti u obliku ugovora ili razmjene informacija među strankama sa svake pregovaračke strane kako bi se odlučilo o zajedničkom pristupu predmetu (uvjeti rada) i/ili obliku pregovora (npr. multilateralno ili putem imenovanja predstavnika). Pod uvjetom da je takva koordinacija nužna i razmjerna za pregovore ili sklapanje kolektivnog ugovora, za potrebe ovih Smjernica s njom će se postupati na isti način kao i s kolektivnim ugovorom s kojim je povezana (ili, ako su pregovori bili neuspješni, bi bila povezana) (15).

(17)

Ove Smjernice ne obuhvaćaju odluke udruženjâ ili sporazume ili usklađena djelovanja među poduzetnicima izvan konteksta pregovora (ili priprema za pregovore) između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i jedne ili više drugih ugovornih strana radi poboljšanja uvjeta rada samozaposlenih osoba bez zaposlenika. Konkretno, njima nisu obuhvaćeni sporazumi koji nadilaze reguliranje uvjeta rada ili kojima se utvrđuju uvjeti (posebno cijena) pod kojima samozaposlene osobe bez zaposlenika ili jedna ili više drugih ugovornih strana potrošačima (16) nude usluge ili kojima se ograničava sloboda poduzetnikâ da zaposle radnu snagu koja im je potrebna.

Primjer 1.

Situacija: Samozaposleni dostavljači bez zaposlenika pružaju svoje usluge trima platformama za dostavu koje su aktivne u gradu B. Postoji kolektivni ugovor između platformi za dostavu i dostavljačâ kojim se utvrđuju naknade koje platforme moraju platiti dostavljačima za njihove usluge te minimalne obveze koje platforme imaju prema dostavljačima u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu. Kolektivnim ugovorom propisano je da dostavljači ograničavaju svoje usluge na određeno područje grada. U tu svrhu grad je sporazumom podijeljen na tri odvojena područja, po jedno za dostavljače svake platforme. Zasebno, samozaposleni dostavljači bez zaposlenika u gradu B međusobno su se sporazumjeli da neće obavljati više od dvadeset isporuka u roku od četiri sata unutar radnog dana.

Analiza: Primjer se donosi na dva sporazuma između poduzetnika u smislu članka 101. UFEU-a: (a) kolektivni ugovor između platformi i samozaposlenih dostavljača bez zaposlenika; i (b) ugovor među samozaposlenim dostavljačima bez zaposlenika o najvećem broju isporuka. Kolektivni ugovor obuhvaćen je ovim Smjernicama jer je rezultat kolektivnih pregovora i njime se uređuju uvjeti rada (naknade, zdravstveni i sigurnosni uvjeti) pod kojima samozaposleni dostavljači bez zaposlenika pružaju svoje usluge platformama. Međutim, dio kolektivnog ugovora kojim se područje grada dijeli među tri platforme ne odnosi se na uvjete rada, nego predstavlja ugovor o podjeli tržišta, koji kao takav vjerojatno predstavlja povredu članka 101. UFEU-a s obzirom na cilj (17).

S druge strane, zasebni ugovor među samozaposlenim dostavljačima bez zaposlenika o broju isporuka po radnom danu nije rezultat kolektivnih pregovora između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i jedne ili više drugih ugovornih strana te stoga nije obuhvaćen ovim Smjernicama, već bi ga trebalo ocijeniti zasebno.

Primjer 2.

Situacija: Profesionalni sportski klubovi u državi članici X međusobno su se sporazumjeli da neće zapošljavati sportaše prelaskom iz jednog kluba u drugi sve dok su na snazi ugovori sportaša sa sportskim klubovima. Klubovi se koordiniraju i u pogledu razina naknada za sportaše starije od 35 godina.

Analiza: Dogovori među sportskim klubovima predstavljaju ugovore među poduzetnicima u smislu članka 101. UFEU-a. Ti dogovori nisu obuhvaćeni ovim Smjernicama jer nisu postignuti u pregovorima između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i jedne ili više drugih ugovornih strana te time nisu kolektivni ugovori. Prvi dogovor vjerojatno predstavlja povredu članka 101. UFEU-a jer se njime ograničava tržišno natjecanje među sportskim klubovima u pogledu zapošljavanja najboljih sportaša na tržištu. Drugi dogovor (o utvrđivanju plaća) isto tako može predstavljati povredu članka 101. UFEU-a jer se u biti radi o ugovoru među konkurentima (klubovima) u cilju ujednačivanja ulaznih troškova.

Općenito, ovaj primjer prikazuje prakse poduzetnika na tržištu rada koje nisu obuhvaćene područjem primjene ovih Smjernica i koje vjerojatno predstavljaju povredu članka 101. UFEU-a.

2.2. Osobe na koje se primjenjuju ove Smjernice

(18)

Ove Smjernice obuhvaćaju kolektivne ugovore koji se odnose na uvjete rada „samozaposlenih osoba bez zaposlenika” kako su definirane u točki 2. podtočki a. Samozaposlene osobe bez zaposlenika mogu se za pružanje usluga koristiti određenom robom ili imovinom. Na primjer, čistač upotrebljava pribor za čišćenje, a glazbenik svira glazbeni instrument. U tim se slučajevima roba upotrebljava kao pomoćno sredstvo za pružanje konačne usluge te bi se time smatralo da se samozaposlene osobe bez zaposlenika oslanjaju na svoj osobni rad. S druge strane, ove Smjernice ne primjenjuju se na situacije u kojima se gospodarska djelatnost samozaposlene osobe bez zaposlenika sastoji samo od dijeljenja ili iskorištavanja robe ili imovine ili preprodaje robe/usluga. Na primjer, ako samozaposlena osoba bez zaposlenika iznajmljuje smještaj ili preprodaje automobilske dijelove, te se djelatnosti odnose na iskorištavanje imovine i preprodaju robe, a ne na vlastiti rad.

(19)

U odjeljku 3. ovih Smjernica utvrđuju se kategorije kolektivnih ugovora koji uključuju samozaposlene osobe bez zaposlenika za koje Komisija smatra da nisu obuhvaćene područjem primjene članka 101. UFEU-a, a u odjeljku 4. ovih Smjernica utvrđuju se kategorije kolektivnih ugovora u odnosu na koje Komisija neće intervenirati. Neovisno o činjenici što su samozaposlena osoba bez zaposlenika ili kolektivni ugovor obuhvaćeni kategorijama utvrđenima u odjeljcima 3. ili 4. ovih Smjernica, i dalje se primjenjuju opća načela kojima se definira područje primjene ovih Smjernica utvrđeno u ovom odjeljku. Kriteriji iz odjeljaka 3. i 4. moraju biti ispunjeni u trenutku kada samozaposlene osobe bez zaposlenika kolektivno pregovaraju i zaključe ugovor s jednom ili više drugih ugovornih strana.

3. Kolektivni ugovori samozaposlenih osoba bez zaposlenika usporedivih s radnicima koji nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. UFEU-a

(20)

U slučajevima u kojima se samozaposlene osobe bez zaposlenika nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika smatrat će se da su njihovi kolektivni ugovori izvan područja primjene članka 101. UFEU-a bez obzira na to ispunjavaju li te osobe kriterije za lažno samozaposlene osobe (vidjeti točku 7. ovih Smjernica) (18).

(21)

Sud je presudio da se kolektivni ugovor koji obuhvaća samozaposlene pružatelje usluga može smatrati rezultatom dijaloga među socijalnim partnerima ako se pružatelji usluga nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika (19). Sud je potvrdio da u današnjem gospodarstvu nije uvijek lako odrediti imaju li određeni samozaposleni pružatelji usluga status poduzetnika (20). Sud je presudio i da pružatelj usluga može izgubiti svoj status samozaposlenog gospodarskog subjekta, i prema tome poduzetnika, ako ne određuje samostalno svoje postupanje na tržištu, nego u potpunosti ovisi o svojem naručitelju jer ne snosi financijske i poslovne rizike koji proizlaze iz njegove djelatnosti i funkcionira kao pomoćno tijelo koje je integrirano u poduzeće tog naručitelja (21).

(22)

Na temelju tih kriterija i uzimajući u obzir kretanja na tržištima rada Unije i na nacionalnim tržištima rada (u smislu zakonodavstva i sudske prakse), za potrebe ovih Smjernica Komisija smatra da se u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika nalaze sljedeće kategorije samozaposlenih osoba bez zaposlenika navedenih u odjeljcima 3.1., 3.2. i 3.3 ovih Smjernica, te da kolektivni ugovori koje one dogovore u pregovorima i sklope stoga nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. UFEU-a (22):

3.1. Ekonomski ovisne samozaposlene osobe bez zaposlenika

(23)

Samozaposlene osobe bez zaposlenika koje svoje usluge pružaju isključivo ili pretežno jednoj drugoj ugovornoj strani vjerojatno su u položaju ekonomske ovisnosti o toj drugoj ugovornoj strani. Općenito, takve samozaposlene osobe bez zaposlenika ne određuju samostalno svoje ponašanje na tržištu i uvelike ovise o drugoj ugovornoj strani te čine sastavni dio njezina poslovanja, a time i gospodarsku jedinicu zajedno s tom drugom ugovornom stranom. Nadalje, takve samozaposlene osobe bez zaposlenika vjerojatnije će dobivati upute o tome kako bi se njihov rad trebao obavljati. Pitanje ekonomski ovisnih samozaposlenih osoba bez zaposlenika prepoznato je u nizu nacionalnih zakona kojima se takvim samozaposlenim osobama bez zaposlenika daje pravo na kolektivno pregovaranje, pod uvjetom da ispunjavaju kriterije utvrđene odgovarajućim nacionalnim mjerama (23).

(24)

Komisija smatra da je samozaposlena osoba bez zaposlenika u položaju ekonomske ovisnosti ako ta osoba u razdoblju od jedne ili dvije godine u prosjeku najmanje 50 % svojeg ukupnog dohotka od rada ostvaruje od samo jedne druge ugovorne strane (24).

(25)

Stoga kolektivni ugovori koji se odnose na uvjete rada, sklopljeni između samozaposlenih osoba bez zaposlenika koje su u položaju ekonomske ovisnosti i druge ugovorne strane o kojoj su ekonomski ovisni, nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. UFEU-a.

Primjer 3.

Situacija: Društvo X je društvo arhitekata koje za dovršetak svojih projekata sklapa ugovore s velikim brojem (samozaposlenih) arhitekata. Arhitekti 90 % svojeg dohotka ostvaruju od društva X, što je dokazano njihovim poreznim prijavama. Arhitekti kolektivno pregovaraju i s društvom X sklapaju ugovor kojim su predviđeni radno vrijeme u trajanju od najviše 45 sati tjedno, godišnji odmor u trajanju od 26 kalendarskih dana i određene stope naknade na temelju razine iskustva pojedinih arhitekata.

Analiza: Samozaposleni arhitekti bez zaposlenika, kao i drugi neovisni izvođači, općenito se smatraju poduzetnicima u smislu članka 101. UFEU-a te se stoga ta odredba primjenjuje na sporazume među njima. Međutim, ugovor sklopljen između samozaposlenih arhitekata bez zaposlenika i društva X ne bi bio obuhvaćen područjem primjene članka 101. UFEU-a jer je riječ o kolektivnom ugovoru koji se odnosi na uvjete rada sklopljenom između društva X i pojedinaca za koje se može smatrati da se nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika (u smislu ekonomske ovisnosti). U ovom primjeru arhitekti su ekonomski ovisni o drugoj ugovornoj strani (društvo X) jer od tog društva ostvaruju 90 % svojeg dohotka. Stoga se može smatrati da čine sastavni dio društva X.

3.2. Samozaposlene osobe bez zaposlenika koje rade „usporedno” s radnicima

(26)

Samozaposlene osobe bez zaposlenika koje za istu drugu ugovornu stranu obavljaju iste ili slične poslove „usporedno” s radnicima nalaze se u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika. Te samozaposlene osobe bez zaposlenika svoje usluge pružaju prema uputama druge ugovorne strane i ne snose komercijalne rizike njezine djelatnosti niti su dovoljno neovisne u pogledu obavljanja predmetne gospodarske djelatnosti. Nadležna nacionalna tijela/sudovi trebaju odlučiti treba li ugovorni odnos samozaposlenih osoba koje rade usporedno s radnicima reklasificirati kao radni odnos. Međutim, samozaposlene osobe bez zaposlenika i dalje bi trebale moći sklapati kolektivne ugovore u svrhu poboljšanja svojih uvjeta rada u slučajevima kada nisu reklasificirane kao radnici. Takvi su slučajevi prepoznati u praksi u nekoliko država članica u kojima su kolektivnim ugovorima (ili određenim odredbama takvih ugovora) obuhvaćeni radnici i samozaposlene osobe koje rade u istom sektoru (25).

(27)

Stoga kolektivni ugovori koji se odnose na uvjete rada sklopljeni između druge ugovorne strane i samozaposlenih osoba bez zaposlenika koje za drugu ugovornu stranu obavljaju iste ili slične poslove usporedno s radnicima nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. UFEU-a. Isto vrijedi i za kolektivne ugovore koji u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom država članica obuhvaćaju i radnike i samozaposlene osobe bez zaposlenika.

Primjer 4.

Situacija: Društvo X organizira koncerte orkestara i druga događanja klasične glazbe. Za društvo X radi više glazbenika u svojstvu radnika ili samozaposlenih osoba na temelju godišnjih ugovora. Ti glazbenici, neovisno o svojem statusu, dobivaju upute direktora za kulturu društva X o djelima koja moraju izvoditi, rasporedu i mjestu proba te o događanjima na kojima moraju sudjelovati. Društvo X član je Udruženja organizatora glazbenih događanja, a glazbenici (radnici i samozaposlene osobe) koji rade za društvo X članovi su Udruženja glazbenika. Između dviju organizacija koje zastupaju interese svojih članova sklopljen je kolektivni ugovor. Tim je kolektivnim ugovorom utvrđena gornja granica od 45 radnih sati tjedno za sve glazbenike i odobren im je poseban dopust od jednog dana nakon što u istom tjednu nastupe na tri koncerta.

Analiza: Samozaposleni glazbenici bez zaposlenika, kao i drugi neovisni izvođači, općenito se smatraju poduzetnicima u smislu članka 101. UFEU-a te se stoga ta odredba primjenjuje na sporazume među njima. Međutim, samozaposleni glazbenici bez zaposlenika navedeni u ovom primjeru nalaze se u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika u društvu X u pogledu podređenosti i sličnosti zadataka. Oni obavljaju iste zadatke kao i zaposleni glazbenici (tj. izvode glazbu na događanjima), moraju slijediti iste upute društva X u pogledu sadržaja, mjesta i vremena izvedaba te su angažirani u sličnom trajanju kao i zaposleni glazbenici. Stoga kolektivni ugovor kojim se uređuju uvjeti rada tih samozaposlenih glazbenika koji rade „usporedno” sa zaposlenim glazbenicima nije obuhvaćen područjem primjene članka 101. UFEU-a.

3.3. Samozaposlene osobe bez zaposlenika koje rade putem digitalnih radnih platformi

(28)

Pojava ekonomije internetskih platformi i rad putem digitalnih radnih platformi stvorili su novu stvarnost za određene samozaposlene osobe bez zaposlenika koje se nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika u odnosu na digitalne radne platforme putem kojih ili za koje rade. Samozaposlene osobe bez zaposlenika mogu ovisiti o digitalnim platformama, posebno u svrhu dopiranja do klijenata, i često se mogu naći pred radnim ponudama tipa „uzmi ili ostavi”, uz malen ili nikakav prostor za pregovaranje o uvjetima rada, uključujući naknadu za rad. Digitalne radne platforme obično mogu jednostrano nametnuti uvjete radnog odnosa, bez prethodnog obavješćivanja samozaposlenih osoba bez zaposlenika ili savjetovanja s njima.

(29)

Nedavna sudska praksa i razvoj zakonodavstva na nacionalnoj razini pružaju dodatne naznake da su takve samozaposlene osobe usporedive s radnicima. U kontekstu slučajeva koji se odnose na klasifikaciju radnog statusa nacionalna tijela/sudovi sve više prepoznaju ovisnost pružatelja usluga o određenim vrstama platformi, pa čak i postojanje radnog odnosa (26). Isto tako, neke države članice donijele su zakonodavstvo (27) kojim se uspostavlja pretpostavka radnog odnosa ili pravo na kolektivno pregovaranje za osobe koje pružaju usluge digitalnim platformama ili putem njih.

(30)

Pojam „digitalna radna platforma” definiran je u točki 2. podtočki d. Digitalne radne platforme razlikuju se od drugih internetskih platformi po tome što organiziraju rad koji pojedinci obavljaju na jednokratni ili višekratni zahtjev primatelja usluge koju pruža platforma. Organizacija rada koji obavljaju pojedinci trebala bi u najmanju ruku podrazumijevati važnu ulogu u usklađivanju potražnje za uslugom s radom pojedinca koji je u ugovornom odnosu s digitalnom radnom platformom i koji je dostupan za obavljanje određene zadaće te može uključivati druge aktivnosti kao što je obrada plaćanja. Internetske platforme koje ne organiziraju rad pojedinaca, nego samo osiguravaju načine na koje pružatelji usluga mogu doći do krajnjeg korisnika, na primjer oglašavanjem ponuda ili zahtjeva za usluge ili objedinjavanjem i prikazivanjem dostupnih pružatelja usluga u određenom području, bez daljnjeg sudjelovanja, ne bi se trebale smatrati digitalnom radnom platformom. Na primjer, platforma koja samo objedinjuje i prikazuje pojedinosti o vodoinstalaterima koji su dostupni u određenom području, omogućujući tako korisnicima da stupe u kontakt s vodoinstalaterima kako bi mogli koristiti njihove usluge na zahtjev, ne smatra se digitalnom radnom platformom jer ne organizira rad vodoinstalatera. Definicija digitalne radne platforme trebala bi biti ograničena na pružatelje usluga za koje organizacija rada koji obavlja pojedinac, kao što je prijevoz osoba ili robe ili čišćenje, predstavlja nužnu i osnovnu, a ne samo manju i isključivo pomoćnu komponentu.

(31)

S obzirom na ta razmatranja, kolektivni ugovori između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i digitalnih radnih platformi koji se odnose na uvjete rada nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. UFEU-a.

Primjer 5.

Situacija: Skupina vozača koji rade za platforme za naručivanje prijevoza započinje pregovore s regionalnim udruženjem platformi za naručivanje prijevoza radi sklapanja kolektivnog ugovora u cilju poboljšanja uvjeta rada vozača. Prije početka pregovora s vozačima platforme za naručivanje prijevoza (članovi udruženja) koordiniraju svoju pregovaračku strategiju. Osim o strategiji za pregovore s vozačima platforme za naručivanje prijevoza raspravljaju i o mogućnosti postizanja dogovora o najnižoj cijeni po vožnji. Pregovori između udruženja platformi i vozača u konačnici su neuspješni i nije sklopljen kolektivni ugovor. Nakon toga udruženje platformi za naručivanje prijevoza donosi odluku kojom se utvrđuje najniža cijena od 10 EUR po vožnji za potrošače.

Analiza: Platforme za naručivanje prijevoza pokušale su pregovarati preko svojeg udruženja o kolektivnom ugovoru s vozačima u cilju poboljšanja uvjeta rada vozača. Pregovori između samozaposlenih vozača bez zaposlenika i udruženja platformi ne bi bili obuhvaćeni područjem primjene članka 101. UFEU-a bez obzira na to je li ugovor sklopljen ili ne. Isto vrijedi i za koordinaciju među platformama koja je prethodila pregovorima s vozačima, pod uvjetom da je takva koordinacija bila nužna i proporcionalna za pregovore o kolektivnom ugovoru obuhvaćenom ovim Smjernicama.

Međutim, rasprave među platformama o najnižoj cijeni po vožnji koja se naplaćuje od potrošača ne odnose se na uvjete rada. Budući da se platforme za naručivanje prijevoza međusobno natječu, usklađivanje cijena među konkurentima moglo bi predstavljati povredu članka 101. UFEU-a s obzirom na cilj.

U svakom slučaju, odluka koju je donijelo udruženje platformi za naručivanje prijevoza o određivanju najniže cijene po vožnji ne bi bila obuhvaćena područjem primjene ovih Smjernica jer nije rezultat kolektivnih pregovora između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i jedne ili više drugih ugovornih strana. Umjesto toga, rezultat je sporazuma među članovima udruge, tj. platformama (koje su druge ugovorne strane).

Suprotno tomu, da su samozaposleni vozači bez zaposlenika i udruga platformi zajednički dogovorili minimalnu ili fiksnu cijenu (naknadu) od 10 EUR po vožnji za vozače (neovisno o načinu na koji se taj trošak prenosi na potrošače), smatralo bi se da se takav ugovor odnosi na uvjete rada i da stoga nije obuhvaćen područjem primjene članka 101. UFEU-a.

4. Provedbeni prioriteti komisije

(32)

U nekim slučajevima samozaposlene osobe bez zaposlenika koje se ne nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom radnika ipak mogu imati poteškoća s utjecanjem na uvjete rada jer su u slabijem pregovaračkom položaju u odnosu na jednu ili više drugih ugovornih strana. Stoga, čak i ako se ne može pretpostaviti da su njihovi kolektivni ugovori izvan područja primjene članka 101. UFEU-a, te se samozaposlene osobe bez zaposlenika zapravo mogu suočiti s poteškoćama koje su slične onima s kojima se suočavaju samozaposlene osobe bez zaposlenika u prethodno opisanim kategorijama navedenim u odjeljcima 3.1., 3.2. i 3.3. ovih Smjernica. Komisija zbog toga neće intervenirati protiv sljedećih kategorija kolektivnih ugovora:

4.1. Kolektivni ugovori između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i jedne ili više drugih ugovornih strana koje imaju određenu razinu gospodarske snage

(33)

Samozaposlene osobe bez zaposlenika koje posluju s jednom ili više drugih ugovornih strana koje imaju određenu razinu gospodarske snage, a time i kupovne moći, mogu imati nedostatnu pregovaračku moć da utječu na svoje uvjete rada. U tom slučaju kolektivni ugovori mogu biti legitimno sredstvo za ispravljanje neravnoteže u pregovaračkoj moći između dviju strana.

(34)

U skladu s tim, Komisija neće intervenirati protiv kolektivnih ugovora o uvjetima rada sklopljenih između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i jedne ili više drugih ugovornih strana u slučajevima u kojima postoji takva neravnoteža u pregovaračkoj moći (28). Pretpostaviti će se da takva neravnoteža postoji u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)	ako samozaposlene osobe bez zaposlenika pregovaraju o kolektivnim ugovorima ili ih sklapaju s jednom ili više drugih ugovornih strana koje predstavljaju cijeli sektor ili industriju;

(b)

ako samozaposlene osobe bez zaposlenika pregovaraju o kolektivnim ugovorima ili ih sklapaju s drugom ugovornom stranom čiji ukupni godišnji promet i/ili ukupna godišnja bilanca premašuju 2 milijuna EUR ili čiji je broj zaposlenika jednak ili veći od 10 osoba ili s nekoliko drugih ugovornih strana koje zajedno premašuju jedan od tih pragova (29).

(35)

Neravnoteža u pregovaračkoj moći može postojati i u drugim slučajevima, ovisno o pojedinačnim prevladavajućim okolnostima.

Primjer 6.

Situacija: Društva X, Y i Z pružaju usluge održavanja i popravka automobila. Ukupni promet društva X iznosi 700 000 EUR, promet društva Y iznosi 1 milijun EUR, a promet društva Z 500 000 EUR. Samozaposleni mehaničari bez zaposlenika koji rade za ta društva kao neovisni pružatelji usluga nisu zadovoljni niskim naknadama i lošim sigurnosnim uvjetima te odlučuju zajednički pregovarati s trgovačkim društvima X, Y i Z kako bi poboljšali svoje uvjete rada. Tri društva odbijaju pregovarati, tvrdeći da bi svaki kolektivni ugovor sa samozaposlenim mehaničarima bez zaposlenika predstavljao povredu članka 101. UFEU-a.

Analiza: I samozaposleni mehaničari bez zaposlenika i tri društva za automobilske usluge poduzetnici su u smislu članka 101. UFEU-a. Pretpostavka neravnoteže u pregovaračkoj moći ne bi se primjenjivala kad bi društva X, Y ili Z pregovarala samostalno jer nijedno od njih ne doseže prag prometa od 2 milijuna EUR utvrđen u točki 34. ovih Smjernica. Međutim, pretpostavka se primjenjuje ako tri društva pregovaraju zajednički jer ukupni promet triju društava premašuje prag prometa od 2 milijuna EUR. U tom slučaju Komisija ne intervenira protiv kolektivnih pregovora i ugovora o uvjetima rada između samozaposlenih mehaničara bez zaposlenika i triju društava za automobilske usluge.

4.2. Kolektivni ugovori samozaposlenih osoba u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije

(36)

U nekim je slučajevima nacionalni zakonodavac radi ostvarivanja socijalnih ciljeva nastojao riješiti problem neravnoteže u pregovaračkoj moći s kojim se suočavaju određene kategorije samozaposlenih osoba bez zaposlenika, bilo (a) dodjelom prava na kolektivno pregovaranje tim osobama, bilo (b) isključivanjem kolektivnih ugovora koje su sklopile samozaposlene osobe u određenim zanimanjima iz područja primjene nacionalnog prava tržišnog natjecanja. Ako se takvim nacionalnim zakonodavstvom nastoje ostvariti socijalni ciljevi, Komisija neće intervenirati protiv kolektivnih ugovora koji se odnose na uvjete rada i uključuju kategorije samozaposlenih osoba bez zaposlenika na koje se primjenjuje to nacionalno zakonodavstvo.

Primjer 7.

Situacija: Iz područja primjene nacionalnog prava tržišnog natjecanja države članice A isključeni su sporazumi koje sklope određene samozaposlene osobe u sektoru kulture.

Analiza: Država članica A u skladu je sa socijalnim ciljevima utvrdila sektorsko izuzeće od nacionalnog prava tržišnog natjecanja. To znači da se prema nacionalnom pravu tržišnog natjecanja kolektivni ugovori sklopljeni između pojedinaca na koje se izuzeće odnosi i poduzeća kojima oni pružaju svoje usluge ne smatraju protutržišnima. Komisija stoga neće intervenirati protiv kolektivnih ugovora koje su sklopile samozaposlene osobe bez zaposlenika i koji su obuhvaćeni nacionalnom mjerom.

Primjer 8.

Situacija: Zakonom o radu države članice B utvrđuje se pravo samozaposlenih audiovizualnih prevoditelja na kolektivno pregovaranje s društvima kojima pružaju svoje usluge.

Analiza: Nacionalni zakonodavac države članice B izrijekom je dodijelio pravo na kolektivno pregovaranje određenim samozaposlenim osobama, odnosno samozaposlenim audiovizualnim prevoditeljima. To nacionalno zakonodavstvo, kojim se nastoji ostvariti socijalni cilj, namijenjeno ispravljanju neravnoteže u pregovaračkoj moći između tih samozaposlenih osoba i društava kojima one pružaju svoje usluge. Komisija stoga neće intervenirati protiv kolektivnih ugovora koje su sklopili samozaposleni audiovizualni prevoditelji bez zaposlenika i koji su obuhvaćeni nacionalnim zakonodavstvom.

(37)

Isto tako, zakonodavstvom Unije određenim se samozaposlenim osobama bez zaposlenika može priznati pravo da se pozivaju na kolektivne ugovore kako bi se ispravila neravnoteža u pregovaračkoj moći u odnosu na jednu ili više drugih ugovornih strana.

(38)

To je slučaj Direktive 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća (poznate kao „Direktiva o autorskim pravima”) (30), kojom je utvrđeno načelo da autori i izvođači (31) imaju pravo na odgovarajuću i razmjernu naknadu ako licenciraju ili prenose svoja isključiva prava na iskorištavanje svojih djela i svih drugih predmeta koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima (32). Autori i izvođači obično su u slabijem ugovornom položaju od jedne ili više drugih ugovornih strana (33), a Direktivom 2019/790 se predviđa mogućnost jačanja njihova ugovornog položaja kako bi se osigurala pravedna naknada u ugovorima za iskorištavanje njihovih djela (34). Direktivom 2019/790 državama članicama omogućuje se fleksibilnost u provedbi tog načela primjenom različitih mehanizama (uključujući kolektivno pregovaranje) pod uvjetom da poštuju pravo Unije (35).

(39)

U skladu s odredbama Direktive 2019/790 (EU) 2019/790 na koje se upućuje u točki 38. ovih Smjernica i ne dovodeći u pitanje druge odredbe te direktive, Komisija neće intervenirati protiv kolektivnih ugovora koje su samozaposleni autori ili izvođači bez zaposlenika sklopili s jednom ili više drugih ugovornih strana u skladu s nacionalnim mjerama donesenima na temelju te direktive.

(40)

Točka 39. ovih Smjernica ne primjenjuje se na kolektivne pregovore zaključene u kontekstu djelatnosti organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ili neovisnih upravljačkih subjekata (36) jer te djelatnosti i dalje podliježu Direktivi 2014/26/EU Europskog Parlamenta i Vijeća (37), koja se primjenjuje ne dovodeći u pitanje primjenu pravila Unije o tržišnom natjecanju (38).

Primjer 9.

Situacija: Društvo Y izdavač je novina i časopisa. Nekoliko novinara koji rade kao vanjski suradnici piše članke za publikacije društva. Društvo isplaćuje naknadu novinarima na temelju članaka objavljenih u svim novinama ili časopisima. Novinari nisu zadovoljni razinom naknade koju primaju od društva Y te pregovaraju i zajednički dogovaraju s društvom da tantijeme (naknade) koje isplaćuje poveća za 20 %.

Analiza: U skladu s ovim Smjernicama Komisija neće intervenirati protiv kolektivnog ugovora koji su sklopili samozaposleni novinari bez zaposlenika (vanjski suradnici) i društvo Y jer je ugovor sklopljen u skladu s Direktivom (EU) 2019/790.

(1) Ovom se definicijom ne dovodi u pitanje definicija „kolektivnog ugovora” koja se koristi u državama članicama u kontekstu socijalnog dijaloga.

(2) Pojam „digitalna radna platforma” definiran je u skladu s Prijedlogom direktive Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi, COM(2021) 762 final (Prijedlog direktive o radu putem platformi). Komisija će razmotriti potrebu za ažuriranjem definicije u ovim Smjernicama ako se definicija istog pojma u donesenoj verziji Direktive o radu putem platformi bude značajno razlikovala od nje.

(3) Glava VII. poglavlje 1. odjeljak 1. UFEU-a i Protokol br. 27 UEU-a i UFEU-a.

(4) Poboljšani uvjeti rada i odgovarajuća socijalna zaštita ujedno su temeljna načela europskog stupa socijalnih prava, u skladu s kojim se provodi „savjetovanje sa socijalnim partnerima o osmišljavanju i provedbi gospodarskih i socijalnih politika te politika zapošljavanja u skladu s nacionalnom praksom” te ih se potiče „da pregovaraju o kolektivnim ugovorima i sklapaju ih u svim područjima koja su im relevantna”. Vidjeti osmo načelo europskog stupa socijalnih prava, https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/economy-works-people/jobs-growth-and-investment/european-pillar-social-rights/european-pillar-social-rights-20-principles_hr.

(5) Presuda od 21. rujna 1999., Albany International BV/Stichting Bedrijfspensioenfonds Textielindustrie, C-67/96, EU:C:1999:430, t. 59. Vidjeti i presudu od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 22.; presudu od 11. prosinca 2007., International Transport Workers’ Federation i Finnish Seamen’s Union/Viking Line ABP i OÜ Viking Line Eesti, C-438/05, EU:C:2007:772, t. 49.; presudu od 9. srpnja 2009., 3F/Komisija Europskih zajednica, C-319/07, EU:C:2009:435, t. 50.

(6) Presuda od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 23.; presuda od 21. rujna 1999., Albany International BV/Stichting Bedrijfspensioenfonds Textielindustrie, C-67/96, EU:C:1999:430, t. 60.; presuda od 21. rujna 1999., Brentjens’ Handelsonderneming BV/Stichting Bedrijfspensioenfonds voor de Handel in Bouwmaterialen, C-115/97, EU:C:1999:434, t. 57.; presuda od 21. rujna 1999., Maatschappij Drijvende Bokken BV/Stichting Pensioenfonds voor de Vervoer- en Havenbedrijven, C-219/97, EU:C:1999:437, t. 47.; presuda od 12. rujna 2000., Pavel Pavlov i drugi/Stichting Pensioenfonds Medische Specialisten, C-180/98, EU:C:2000:428, t. 67.; presuda od 21. rujna 2000., Hendrik van der Woude/Stichting Beatrixoord, C-222/98, EU:C:2000:475, t. 22.; presuda od 3. ožujka 2011., AG2R Prévoyance/Beaudout Père et Fils SARL, C-437/09, EU:C:2011:112, t. 29.

(7) Presuda od 23. travnja 1991., Klaus Höfner i Fritz Elser/Macrotron GmbH, C-41/90, EU:C:1991:161, t. 21.; presuda od 16. studenoga 1995., Fédération Française des Sociétés d'Assurance, Société Paternelle-Vie, Union des Assurances de Paris-Vie i Caisse d'Assurance et de Prévoyance Mutuelle des Agriculteurs/Ministère de l'Agriculture et de la Pêche, C-244/94, EU:C:1995:392, t. 14.; presuda od 11. prosinca 1997., Job Centre coop. arl, C-55/96, EU:C:1997:603, t. 21.

(8) Presuda od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 27.; presuda od 28. veljače 2013., Ordem dos Técnicos Oficiais de Contas/Autoridade da Concorrência, C-1/12, EU:C:2013:127, t. 36.–37.; presuda od 14. prosinca 2006., Confederación Española de Empresarios de Estaciones de Servicio/Compañía Española de Petróleos SA, C-217/05, EU:C:2006:784, t. 45.

(9) Presuda od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 30.–31. i 42.

(10) Presuda od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media protiv Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 36.–37.

(11) Osim toga, zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 mnoge samozaposlene osobe bez zaposlenika postale su još ranjivije jer je njihov gubitak zarade povećan zbog slabih ili nepostojećih nacionalnih programa socijalne sigurnosti i namjenskih mjera potpore. Vidjeti Europski parlament, Izvješće od 13. listopada 2021. o položaju umjetnika i kulturnom oporavku u EU-u (2020/2261(INI)), Odbor za kulturu i obrazovanje, https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/A-9-2021-0283_HR.html#title1.

(12) U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda temeljna značajka radnog odnosa je okolnost da „neka osoba tijekom određenog razdoblja u korist druge osobe i prema njezinim uputama obavlja poslove za koje u zamjenu dobiva naknadu”. Treba napomenuti da se klasifikacija osobe kao „radnika” ili „samozaposlene osobe” prvenstveno utvrđuje za svaki pojedinačni slučaj u skladu s nacionalnim pravom, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda. Vidjeti presudu od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 34.; presudu od 21. veljače 2013., L. N./Styrelsen for Videregående Uddannelser og Uddannelsesstøtte, C-46/12, EU:C:2013:97, t. 40.; presudu od 10. rujna 2014, Iraklis Haralambidis/Calogero Casilli, C-270/13, EU:C:2014:2185, t. 28; presudu od 16. srpnja 2020.; presudu od 16. srpnja 2020., Governo della Repubblica italiana (Status talijanskih mirovnih sudaca), C-658/18, EU:C:2020:572.

(13) Članci od 206. do 210. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.); članci 40. i 41. Uredbe (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 (SL L 354, 28.12.2013., str. 1.).

(14) Točka 34. Komunikacije Komisije – Obavijest – Smjernice za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora (SL C 101, 27.4.2004., str. 97.).

(15) Na primjer, Smjernicama je obuhvaćena koordinacija među drugim ugovornim stranama pri odlučivanju o rasponu naknada o kojem u kolektivnim pregovorima mogu raspravljati sa samozaposlenim osobama bez zaposlenika. Takva je koordinacija obuhvaćena Smjernicama u mjeri u kojoj je nužna i razmjerna za pregovore o kolektivnom ugovoru ili njegovo sklapanje (točka 16.) i ne čini protutržišni sporazum (točka 17.). Protutržišni sporazum može nastati, na primjer, ako druge ugovorne strane upotrebljavaju informacije razmijenjene u okviru takve koordinacije kao referentnu točku kako bi jednostrano odredile jednaku naknadu za svoje samozaposlene osobe bez zaposlenika. Ta praksa nije obuhvaćena ovim Smjernicama jer nadilazi ono što je nužno i razmjerno za sudjelovanje u kolektivnim pregovorima sa samozaposlenim osobama bez zaposlenika.

(16) Članak 2. stavak 1. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(17) Ograničenje tržišnog natjecanja moglo bi se utvrditi i ako bi kolektivnim ugovorom bila uređena druga pitanja koja nadilaze uvjete rada, kao što je radno vrijeme tijekom kojeg bi tri platforme pružale svoje usluge.

(18) Presuda od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411; presuda od 21. rujna 1999., Albany International BV/Stichting Bedrijfspensioenfonds Textielindustrie, C-67/96, EU:C:1999:430.

(19) Presuda od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 31. i 42.

(20) Presuda od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 32.

(21) Presuda od 4. prosinca 2014., FNV Kunsten Informatie en Media/Staat der Nederlanden, C-413/13, EU:C:2014:2411, t. 33.; presuda od 14. prosinca 2006., Confederación Española de Empresarios de Estaciones de Servicio/Compañía Española de Petróleos SA, C-217/05, EU:C:2006:784, t. 43.–44.

(22) Kategorije samozaposlenih osoba bez zaposlenika utvrđene u odjeljcima 3. i 4. se mogu preklapati. Neke samozaposlene osobe bez zaposlenika stoga bi se mogle svrstati u više od jedne od tih kategorija.

(23) Na primjer, Njemačka u skladu s odjeljkom 12.a Zakona o kolektivnim ugovorima u verziji objavljenoj 25. kolovoza 1969. (Savezni službeni list I, str. 1323.), kako je zadnje izmijenjen člankom 8. Zakona od 20. svibnja 2020. (Savezni službeni list I, str. 1055.); ili Španjolska u skladu s člankom 11. Zakona 20/2007 od 11. srpnja 2007. o statusu samozaposlene osobe, Službeni list br. 166 od 12. srpnja 2007., stranice od 29964. do 29978., oslanjale su se na kriterij ekonomske ovisnosti.

(24) Isto vrijedi i za samozaposlene osobe bez zaposlenika koje svoje usluge drugoj ugovornoj strani pružaju u razdoblju kraćem od godinu dana.

(25) Vidjeti, na primjer, članak 14. Kolektivnog ugovora o radu za dramsku i plesnu umjetnost u Nizozemskoj koji su sklopili Kunstenbond (Sindikat umjetnika) i Nederlandse Associatie voor Podiumkunsten (Nizozemsko udruženje scenskih umjetnosti) za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023., dostupan na https://napk.nl/wp-content/uploads/2022/03/Cao-TD-2022-2023-V1_ENG_v.2.pdf i vidjeti članak 2. Kolektivnog ugovora za profesionalne novinare, koji su sklopili Gospodarska zbornica Slovenije (Gospodarska komora Slovenije), Svet RTV Slovenija (Vijeće RTV Slovenije) i Združenje radijskih postaj Slovenije (Udruženje radijskih postaja Slovenije) i Sindikat novinarjev Slovenije (Sindikat novinara Slovenije), dostupno na http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=KOLP49.

(26) Za detaljan pregled sudske prakse u devet država članica EU-a, Švicarskoj i Ujedinjenoj Kraljevini vidjeti Hießl, C., Case Law on the Classification of Platform Workers: Cross-European Comparative Analysis and Tentative Conclusions (Sudska praksa o klasifikaciji radnika na platformama: usporedna analiza na europskoj razini i privremeni zaključci), Comparative Labour Law & Policy Journal, 2. svibnja 2021.., https://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=3839603.

(27) Vidjeti, na primjer, Španjolsku: Kraljevska uredba sa zakonskom snagom 9/2021 od 11. svibnja 2021. o izmjeni preinačenog teksta Zakona o radu, odobrenog Kraljevskom zakonodavnom uredbom 2/2015 od 23. listopada 2015., kako bi se zajamčila radnička prava osobama koje se bave distribucijom na području digitalnih platformi, Službeni list br. 113 od 12. svibnja 2021., str. 56733.–56738.; ili Grčku: Zakon 4808/2021 o zaštiti rada – osnivanju neovisnog tijela „Inspekcije rada” – ratifikaciji Konvencije br. 190 Međunarodne organizacije rada o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada - ratifikaciji Konvencije br. 187 Međunarodne organizacije rada o promicanju okvira za sigurnost i zdravlje na radnom mjestu – provedbi Direktive (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i drugih propisa Ministarstva rada i socijalnih pitanja te drugih hitnih mjera Helenske Republike, Službeni list Α' 101/19-06-2021.

(28) Ove Smjernice ne bi trebalo tumačiti kao da se njima uspostavlja (pozitivan) provedbeni prioritet Komisije u pogledu kolektivnih pregovora i ugovora između samozaposlenih osoba bez zaposlenika i jedne ili više drugih ugovornih strana u slučajevima u kojima takva neravnoteža u pregovaračkoj moći ne postoji.

(29) Izračunano u skladu s glavom 1. Priloga Preporuci Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(30) Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019., str. 92.).

(31) Svi autori i izvođači obuhvaćeni su člankom 18. Direktive 2019/790, osim autora računalnih programa u smislu članka 2. Direktive 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (SL L 111, 5.5.2009., str. 16.). Članak 23. stavak 2. Direktive (EU) 2019/790.

(32) Uvodna izjava 72. i članak 18. stavak 1. Direktive (EU) 2019/790. Vidjeti i uvodnu izjavu 73. te Direktive, prema kojoj bi naknada autorima i izvođačima trebala biti „primjerena i razmjerna stvarnoj ili potencijalnoj gospodarskoj vrijednosti licenciranih ili prenesenih prava, uzimajući u obzir doprinos autora ili izvođača ukupnom djelu ili drugim predmetima zaštite kao i sve druge okolnosti slučaja, kao što su tržišne prakse ili stvarno iskorištavanje djela”.

(33) Uvodna izjava 72. Direktive (EU) 2019/790.

(34) Kolektivno pregovaranje može se primjenjivati i u slučajevima navedenima u članku 19. stavku 5., članku 20. stavku 1. i članku 22. stavku 5. Direktive (EU) 2019/790.

(35) Uvodna izjava 73. i članak 18. stavak 2. Direktive (EU) 2019/790. Naime, u uvodnoj izjavi 73. navodi se da bi države članice trebale „moći slobodno provoditi načelo primjerene i razmjerne naknade putem različitih postojećih ili nedavno uvedenih mehanizama, koji bi mogli uključivati kolektivno pregovaranje i druge mehanizme, pod uvjetom da su ti mehanizmi usklađeni s primjenjivim pravom Unije”.

(36) „Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava” znači svaka organizacija koja je u skladu sa zakonom ili prijenosom prava, odobrenjem ili drugim ugovornim sporazumom ovlaštena za upravljanje autorskim ili srodnim pravima u ime više od jednog nositelja prava u zajedničku korist tih nositelja prava kao svojom jedinom ili glavnom svrhom i koja ispunjava jedan ili oba sljedeća kriterija: (a) u vlasništvu je svojih članova ili pod njihovim nadzorom; (b) ustrojena je na neprofitnoj osnovi.

„Neovisni upravljački subjekt” znači svaka organizacija koja je u skladu sa zakonom ili prijenosom prava, odobrenjem ili drugim ugovornim sporazumom ovlaštena za upravljanje autorskim ili srodnim pravima u ime više od jednog nositelja prava u zajedničku korist tih nositelja prava kao svojom jedinom i glavnom svrhom i koja: (a) nije niti u vlasništvu niti pod nadzorom, u cijelosti ili djelomičnom, nositelja prava; i (b) ustrojena je na neprofitnoj osnovi; članak 3. stavci (a) i (b) Direktive 2014/26/EU (vidjeti infra bilješka 37.).

(37) Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanjuautorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014, str. 72.).

(38) Uvodna izjava 56. Direktive 2014/26/EU.