EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 27.4.2022.

COM(2022) 655 final

2022/0131(COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (preinaka)

{SEC(2022) 201 final} - {SWD(2022) 655 final} - {SWD(2022) 656 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

1.1.Razlozi i ciljevi prijedloga

Ovim se prijedlogom želi izmijeniti Direktiva 2011/98/EU 1 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (dalje u tekstu „Direktiva o jedinstvenoj dozvoli”). Ovaj je prijedlog dio paketa mjera o vještinama i talentima predloženih kao nastavak Komunikacije Komisije o novom paktu o migracijama i azilu 2 (dalje u tekstu: „pakt”) donesene 23. rujna 2020., u kojoj je naglašena potreba za uklanjanjem glavnih nedostataka politike EU-a o zakonitim migracijama, čime će se pridonijeti općem cilju da se privuku osobe s kvalifikacijama i talenti koji su potrebni EU-u. Preinaka Direktive o jedinstvenoj dozvoli dio je tih mjera kojima bi se, kako je utvrđeno u paktu, „razmotrili načini pojednostavnjenja i pojašnjenja područja primjene zakonodavstva”. Paket uključuje i preinaku Direktive 2003/109/EZ o osobama s dugotrajnim boravkom 3 i prateću Komunikaciju kojom se utvrđuje novi pristup radi ostvarenja ambiciozne i održive politike EU-a o zakonitim migracijama, privlačenja talenata u naša gospodarstva i stvaranja sigurnih kanala za dolazak u Europu 4 .

Velika većina migranata u Europu stiže zakonito. Države članice EU-a izdale su 2019. više od tri milijuna prvih boravišnih dozvola državljanima trećih zemalja, od kojih je više od milijun bilo u svrhu zapošljavanja.

U 2019. 5 države članice prijavile su 2 984 261 odluku o jedinstvenim dozvolama 6 , od čega su se 1 212 952 odnosile na izdavanje prvih dozvola. Ostale su se odluke odnosile na obnovu ili izmjenu postojećih dozvola. Prema dostupnim statističkim podacima, od svih dozvola izdanih 2019. njih 1 172 028 (39 %) izdano je za plaćene aktivnosti, 928 483 (31 %) iz obiteljskih razloga, 395 428 (13 %) za obrazovanje i osposobljavanje, a 368 509 (12 %) iz drugih razloga 7 .

Glavni su ciljevi Direktive o jedinstvenoj dozvoli uspostaviti jedinstveni postupak obrade zahtjeva za kombiniranu radnu i boravišnu dozvolu te zajamčiti zajednički skup prava državljanima trećih zemalja koji ispunjavaju uvjete, i to na temelju jednakog tretmana koji uživaju državljani države članice koja izdaje jedinstvenu dozvolu. Međutim, kako je već istaknuto u izvješću o provjeri primjerenosti zakonodavstva o zakonitim migracijama iz 2019. i izvješću o provedbi , neki neriješeni problemi i dalje sprečavaju potpuno postizanje tih ciljeva.

Cilj je prijedloga pojednostavniti postupak podnošenja zahtjeva i učiniti ga učinkovitijim. Ukupno trajanje postupka 8 zasad odvraća poslodavce od zapošljavanja stranih državljana. Očekuje se da će se skraćivanjem postupka povećati privlačnost EU-a za strane državljane i odgovoriti na problem nedostatka radne snage u EU-u. Prijedlog uključuje i nove zahtjeve za unaprjeđenje zaštitnih mehanizama i jednakog tretmana državljana trećih zemalja u usporedbi s građanima EU-a te za poboljšanje njihove zaštite od izrabljivanja radne snage. Time će se olakšati usklađivanje ponude i potražnje radne snage i smanjiti mogućnost izrabljivanja radnika.

Tijekom deset godina primjene Direktive Komisija je primila niz pritužbi o njezinoj provedbi u državama članicama (posebno o nepoštovanju zakonskih rokova za izdavanje jedinstvene dozvole ili o pitanjima koja se odnose na socijalnu sigurnost). Zbog dijela tih pritužbi pokrenuti su postupci zbog povrede. U evaluaciji Direktive u okviru provjere primjerenosti zakonodavstva o zakonitim migracijama 9 (dalje u tekstu „provjera primjerenosti”), koja je dovršena 2019., i u izvješću o provedbi 10 , koje je također doneseno 2019., utvrđeni su brojni kadrovski i materijalni nedostaci i nedosljednosti te praktični problemi koji proizlaze iz primjene Direktive u državama članicama. U zaključcima provjere primjerenosti preporučuje se da se „razmotri predlaganje zakonodavnih mjera za uklanjanje utvrđenih nedosljednosti, regulatornih praznina i drugih nedostataka kako bi se pojednostavnilo, racionaliziralo, dopunilo i općenito poboljšalo zakonodavstvo EU-a”.

U Rezoluciji od 21. svibnja 2021. o novim načinima zakonite migracije radne snage 11 Europski parlament pozdravio je činjenicu da Komisija planira revidirati Direktivu o jedinstvenoj dozvoli i predložio „da se proširi područje primjene i primjena Direktive kako bi se obuhvatila šira kategorija radnika”.

1.2.Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Ovaj je prijedlog u skladu s novim paktom o migracijama i azilu 12 , koji je Komisija donijela 23. rujna 2020. i u kojem se naglašava potreba za uklanjanjem glavnih nedostataka politike EU-a o zakonitim migracijama, čime će se pridonijeti općem cilju da se privuku osobe s kvalifikacijama i talenti koji su potrebni EU-u.

Ovim se prijedlogom dopunjuju drugi instrumenti doneseni u području zakonitih migracija, a posebno direktive kojima se uređuju boravišni statusi: Direktiva o plavoj karti EU-a 2009/50/EZ za visokokvalificirane radnike 13 , Direktiva 2003/109/EZ o osobama s dugotrajnim boravkom 14 , Direktiva (EU) 2016/801 o studentima i istraživačima 15 , Direktiva 2003/86/EZ o spajanju obitelji 16 (dalje u tekstu „direktive o zakonitim migracijama”) i Direktiva 2011/95/EU o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite 17 .

1.3.Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Ovaj je prijedlog u skladu s ciljevima Komunikacije Komisije od 27. svibnja 2020. pod naslovom „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju”, u kojoj se utvrđuje put EU-a prema zelenijem, digitalnom i otpornijem gospodarstvu i društvu. Za takav su razvoj iznimno važni poboljšanje i prilagodba vještina, znanja i kompetencija. Mjere za poboljšanje postupka podnošenja zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole i prava na jednaki tretman treba promatrati u tom širem kontekstu.

Prijedlog je u skladu i s Programom vještina za Europu 19 , u kojem se poziva na strateški pristup zakonitim migracijama, usmjeren na privlačenje i zadržavanje talenata. Za to su potrebni bolje usklađivanje ponude i potražnje radne snage, jasni imigracijski postupci i veća učinkovitost u priznavanju kompetencija državljana trećih zemalja na tržištu rada EU-a.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

2.1.Pravna osnova

Pravna je osnova prijedloga članak 79. stavak 2. UFEU-a, kojim se Europski parlament i Vijeće ovlašćuju da djeluju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i donose mjere u sljedećim područjima: (a) uvjeti za ulazak i boravak te standardi država članica koji se odnose na izdavanje viza za dugotrajni boravak i boravišnih dozvola; i (b) utvrđivanje prava državljana trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici, uključujući i uvjete kojima se uređuje sloboda kretanja i boravka u drugim državama članicama.

2.2.Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Načelo supsidijarnosti primjenjuje se jer je riječ o području podijeljene nadležnosti 20 . U procjeni učinka koja je provedena za prvi prijedlog o jedinstvenoj dozvoli 2007. provedena je provjera supsidijarnosti (COM(2007) 638 final). Potreba za zajedničkim okvirom EU-a za zakonite migracije povezana je s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama unutar EU-a i stvaranjem schengenskog područja.

Provjera primjerenosti pokazala je da su direktive o zakonitim migracijama, uključujući Direktivu o jedinstvenoj dozvoli, imale niz pozitivnih učinaka koje države članice ne bi ostvarile same, kao što je određeni stupanj usklađenosti uvjeta, postupaka i prava, čime se doprinosi stvaranju jednakih uvjeta u svim državama članicama; pojednostavnjenje administrativnih postupaka; poboljšana pravna sigurnost i predvidljivost za državljane trećih zemalja, poslodavce i uprave; poboljšano priznavanje prava državljana trećih zemalja (to jest prava da se prema njima postupa na jednak način kao i prema državljanima država članica u nizu važnih područja, kao što su radni uvjeti, pristup obrazovanju i osposobljavanju, pristup naknadama socijalne sigurnosti te postupovna prava); poboljšana mobilnost unutar EU-a.

2.3.Proporcionalnost

2.4.Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

3.1.Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

U provjeri primjerenosti zakonodavstva EU-a o zakonitim migracijama 21 donesenoj 29. ožujka 2019. predstavljena je detaljna evaluacija kako bi se procijenilo je li okvir EU-a za zakonite migracije i dalje svrsishodan, utvrdile nedosljednosti i nedostaci te pronašli mogući načini za racionalizaciju i pojednostavnjenje postojećih pravila. U evaluaciji Direktive u okviru provjere primjerenosti zakonodavstva i u izvješću o provedbi 22 , koje je također doneseno 2019., utvrđeni su brojni kadrovski i materijalni nedostaci i nedosljednosti te praktični problemi koji proizlaze iz primjene Direktive u državama članicama.

Kako je navedeno, u zaključcima provjere primjerenosti preporučuje se da se „razmotri predlaganje zakonodavnih mjera za uklanjanje utvrđenih nedosljednosti, regulatornih praznina i drugih nedostataka kako bi se pojednostavnilo, racionaliziralo, dopunilo i općenito poboljšalo zakonodavstvo EU-a”.Najvažniji problemi mogu se podijeliti u tri područja:

(1)složenost i neučinkovitost postupka obrade zahtjeva i nejasna prava u nekim slučajevima produljuju postupke i smanjuju privlačnost EU-a za državljane trećih zemalja;

(2)određene kategorije migranata nisu obuhvaćene područjem primjene Direktive ili bilo kojeg drugog pravnog instrumenta EU-a;

(3)radnici nisu dovoljno zaštićeni od izrabljivanja.

4.SAVJETOVANJA S DIONICIMA

Kao dio provjere primjerenosti zakonodavstva u području zakonitih migracija 23 provedeno je opsežno savjetovanje, uključujući javno savjetovanje. Od 23. rujna do 30. prosinca 2020. provedeno je dodatno internetsko javno savjetovanje o budućnosti zakonitih migracija na Komisijinu portalu „Iznesite svoje mišljenje” 24 .

Ciljana savjetovanja, u kojima su postavljena pitanja tehničke prirode o preinaci Direktive, održana su u prvoj polovini 2021. Komisija je neka od tih savjetovanja provela neovisno, a neka su provedena u okviru studije naručene od vanjskog izvođača. U okviru procjene učinka neki su ad hoc upiti upućeni i članovima Europske migracijske mreže.

U navedenim javnim savjetovanjima sudjelovali su građani EU-a, državljani trećih zemalja (koji borave unutar ili izvan EU-a), poslovna udruženja i organizacije, nevladine organizacije, akademske/istraživačke institucije, sindikati, ministarstva i javna tijela. U ciljanim savjetovanjima sudjelovala su nadležna tijela u državama članicama, poslovna udruženja i organizacije, nevladine organizacije, akademska zajednica, pravni stručnjaci, skupine za strateško promišljanje i javna tijela.

Glavni problemi utvrđeni u savjetovanjima uzeti su u obzir u prijedlogu te ih se nastojalo riješiti.

4.1.Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Procjena učinka preinake Direktive potkrijepljena je studijom koju je proveo vanjski izvođač 25 . Nadalje, provedeno je savjetovanje o preinaci Direktive s nekoliko stručnih skupina: stručnom skupinom za stajališta migranata u području migracija, azila i integracije 2. ožujka 2021., Europskom mrežom javnih službi za zapošljavanje 10. ožujka 2021., neformalnom stručnom skupinom Komisije za ekonomske migracije 14. travnja 2021. i mrežom stručnjaka EU-a za zakonite migracije 29. travnja 2021. Europskoj migracijskoj mreži upućen je ad hoc upit 26 .

4.2.Procjena učinka

1. opcija: mjere za poboljšanje učinkovitosti Direktive. Ta opcija politike uključivala bi nove nezakonodavne mjere čiji je cilj poboljšati provedbu Direktive, kao što su provođenje komparativnih analiza i ciljanih studija o posebnim aspektima provedbe Direktive te izrada neobvezujućih smjernica za tumačenje odredbi Direktive u obliku Priručnika za Direktivu o jedinstvenoj dozvoli; preporuke o aspektima za koje se trenutačno ne smatra da su obuhvaćeni postupkom jedinstvene dozvole; i poticanje inovativnih pristupa.

2. opcija: osnovna zakonodavna revizija Direktive. Tom bi se opcijom politike nastojalo pojednostavniti postupak podnošenja zahtjeva i pojasniti koje su kategorije radnika iz trećih zemalja obuhvaćene Direktivom te obuhvatiti korisnike zaštite u skladu s nacionalnim pravom. Tom bi se opcijom omogućilo i donošenje neobvezujućih pravnih mjera (npr. preporuka) za poboljšanje i usklađivanje provedbe prava na jednaki tretman predviđenih Direktivom o jedinstvenoj dozvoli.

3. opcija: zakonodavna revizija Direktive kao u 2. opciji uz reguliranje prava i zaštite. Ta bi opcija uključivala zakonodavne promjene predviđene u 2. opciji te bi joj cilj bio poboljšati i pojasniti neka prava na jednaki tretman (pristup stanovanju, obiteljske naknade), osigurati da dozvola nije povezana samo s jednim poslodavcem kako bi se izbjegle pretjerano česte izmjene dozvole i poboljšati zakonodavne mjere zaštite od izrabljivanja radnika.

Na temelju procjene socijalnih i gospodarskih učinaka, djelotvornosti i učinkovitosti opcija politike te njihove političke izvedivosti i prihvaćanja dionika, najpoželjnija je 3. opcija.

Ta opcija obuhvaća opsežan skup mjera politike kojima bi se uklonili postojeći nedostaci Direktive, dodatno pojednostavnio i racionalizirao jedinstveni postupak obrade zahtjeva, ojačala prava jednakog postupanja i dodatno poboljšala usklađenost Direktive sa širim pravom EU-a o zakonitim migracijama pojašnjavanjem kategorija radnika iz trećih zemalja koje nisu obuhvaćene Direktivom. Osim toga, 3. opcijom osobno područje primjene Direktive proširuje se na korisnike zaštite na temelju nacionalnog prava koji trenutačno nisu u potpunosti obuhvaćeni odredbama o jednakom tretmanu, a materijalno područje primjene Direktive proširuje se kako bi se uključile odredbe o inspekcijama rada, praćenju i kaznama za poslodavce u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom.

Procjena učinka pokazala je da će 3. opcija biti vrlo djelotvorna za postizanje ciljeva i usklađivanje većine stajališta iznesenih u savjetovanjima s dionicima. Nadalje, 3. opcijom mogu se ostvariti društvene koristi jer bi se uključivanjem korisnika zaštite u skladu s nacionalnim pravom u područje primjene Direktive tim korisnicima osigurao bolji skup prava; naime, ti državljani trećih zemalja trenutačno ne uživaju jednaki tretman ili je on ograničen. Tim bi se mjerama pridonijelo i jačanju zaštite svih radnika iz trećih zemalja obuhvaćenih Direktivom od izrabljivanja na radnom mjestu. Stoga se 3. opcijom postiže dobra ravnoteža između proširenja osobnog i materijalnog područja primjene Direktive i daljnjeg pojednostavnjenja.

Nadalje, najpoželjnijom opcijom politike najbolje bi se odgovorilo na preporuke iz provjere primjerenosti i ciljeve Komisijina pakta o migracijama i azilu. Time bi se postigla i usklađenost sa sudskom praksom Suda Europske unije 27 . Iako je u paktu najavljeno da će se pri reviziji Direktive razmotriti načini za pojednostavnjenje i pojašnjenje područja primjene zakonodavstva, uključujući uvjete za prihvat i boravak niskokvalificiranih i srednjekvalificiranih radnika, mogućnost uključivanja tih uvjeta odbačena je u ranoj fazi postupka procjene učinka.

Nadalje, područje primjene Direktive već obuhvaća sve državljane trećih zemalja, bez obzira na razinu njihovih vještina, u pogledu postupka stjecanja jedinstvene dozvole i povezanih prava. Većina dionika s kojima je provedeno savjetovanje smatrala je da nije potrebno regulirati uvjete za prihvat niskokvalificiranih i srednjekvalificiranih radnika jer su prema njihovu mišljenju ti uvjeti u dovoljnoj mjeri obuhvaćeni nacionalnim zakonodavstvom i postupkom jedinstvene dozvole. Nadalje, stručnjaci su izrazili mišljenje da, s obzirom na to da je Direktiva horizontalna „postupovna” direktiva, ona nije prikladan pravni instrument za uvođenje uvjeta prihvata samo za određene kategorije radnika.

Mišljenje Odbora za nadzor regulative

Procjena učinka podnesena je Odboru za nadzor regulative 22. rujna 2021., a sastanak je održan 20. listopada 2021. Odbor je 25. listopada 2021. donio pozitivno mišljenje sa zadrškama. Odbor je istaknuo niz elemenata procjene učinka koje je potrebno razmotriti. Konkretno, Odbor je zatražio dodatna pojašnjenja o uskom području primjene inicijative, koje bi moglo dovesti do neutemeljenih očekivanja u pogledu vjerojatnog učinka predloženih mjera. Nadalje, Odbor je zatražio da se podrobnije objasne temeljne razlike u odabiru politika između opcija i da se bolje analizira postoje li alternativni pristupi predloženim mjerama. Odbor je zatražio i pojašnjenja o tome kako bi predložene mjere utjecale na domaća tržišta rada i administrativne sustave država članica.

Te i druge detaljne primjedbe Odbora uzete su u obzir u konačnoj verziji procjene učinka, u kojoj su bolje razrađeni mogući učinci predloženih ciljanih mjera na privlačnost tržišta rada EU-a u cjelini, kao i na nacionalna tržišta rada i administrativne sustave država članica. Opcije politike revidirane su kako bi se slijedila tematska područja utvrđena u definiciji problema. Primjedbe Odbora uzete su u obzir i u predloženoj Direktivi u nastavku.

4.3.Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Cilj je ovog prijedloga pojednostavniti postupak tako što će se podnošenje zahtjeva omogućiti i iz države članice odredišta i iz treće zemlje te utvrditi da rok od četiri mjeseca utvrđen u Direktivi obuhvaća izdavanje potrebne vize iz članka 4. stavka 3. i vrijeme koje je nadležnim tijelima potrebno za provjeru stanja na tržištu rada. Na temelju predloženih izmjena jedinstvena dozvola omogućivala bi državljaninu treće zemlje da promijeni poslodavca tijekom razdoblja njezine valjanosti, što bi također trebalo pridonijeti smanjenju administrativnog opterećenja jer bi se ograničila obveza podnošenja novog zahtjeva u slučaju promjene zaposlenja. Nadalje, prijedlogom se nastoje poboljšati neka prava na jednaki tretman i pojasniti koje su kategorije radnika iz trećih zemalja obuhvaćene Direktivom. Osim toga, prijedlogom se područje primjene Direktive proširuje na korisnike zaštite u skladu s nacionalnim pravom i poboljšava se zaštita radnika iz trećih zemalja uvođenjem odredaba o podnošenju pritužbi, praćenju i kaznama. Prijedlogom se uvode nove odredbe radi bolje zaštite radnika iz trećih zemalja, koje bi strah od gubitka boravišne dozvole mogao odvratiti od podnošenja pritužbi protiv poslodavaca; to će se postići osiguravanjem da državljanin treće zemlje može zakonito boraviti u državi članici najmanje tri mjeseca nakon što postane nezaposlen.

Prijedlog je uključen u Prilog II. Programu rada Komisije za 2021. 28 te je stoga dio Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT). Platforma Fit for Future izdala je i mišljenje o tome kako pojednostavniti i smanjiti nepotrebna opterećenja, među ostalim modernizacijom postojećeg zakonodavstva EU-a, odnosno povećanom digitalizacijom, što je uvršteno u prijedlog. Mišljenje je doneseno 10. prosinca 2021. Platforma je dala sljedeće dvije preporuke:

1. prijedlog: pojednostavniti i digitalizirati podnošenje zahtjeva za jedinstvenu dozvolu i zahtjeva za vizu kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i troškovi za podnositelje zahtjeva i nadležna tijela;

2. prijedlog: pojednostavniti postupke za promjenu poslodavca i povećati odgovornosti radnika, što bi išlo u korist i nacionalnim upravama i podnositeljima zahtjeva.

Ti su prijedlozi uzeti u obzir u sljedećim odredbama:

u članku 4., kojim se utvrđuje da bi države članice trebale dopustiti podnošenje zahtjeva za jedinstvenu dozvolu i iz države članice odredišta i iz treće zemlje te kojim se od država članica zahtijeva da izdaju potrebnu vizu ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni pravom EU-a ili nacionalnim pravom;

u članku 5., kojim se utvrđuje da rok od četiri mjeseca utvrđen u Direktivi obuhvaća izdavanje potrebne vize iz članka 4. stavka 3. Taj rok mora obuhvaćati i vrijeme koje je nadležnim tijelima potrebno za provjeru stanja na tržištu rada prije donošenja odluke o jedinstvenoj dozvoli;

u članku 11., kojim se predviđa da se jedinstvena dozvola ne oduzima u slučaju nezaposlenosti njezina nositelja. Države članice dužne su dopustiti državljaninu treće zemlje da boravi na njihovu državnom području najmanje tri mjeseca tijekom razdoblja valjanosti dozvole.

Prvi prijedlog Platforme odnosi se i na digitalizaciju podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad. Ovaj se prijedlog ne bavi tim složenim aspektom, već je usmjeren na racionalizaciju i pojednostavnjenje postupaka. Međutim, digitalizacija može pomoći u ubrzavanju obrade zahtjeva i na taj način smanjiti troškove za podnositelje zahtjeva i poslodavce. Nadalje, mogla bi olakšati usklađivanje ponude i potražnje radne snage i smanjiti rizik od neprijavljenog rada. Komisija će stoga pratiti iskustvo s digitalizacijom schengenskih viza u tom kontekstu i provoditi tehničke pripreme u okviru svojih relevantnih mreža kako bi razmotrila prilike koje se pružaju zahvaljujući digitalizaciji i dodatno istražila njezine koristi i učinke.

Uštede troškova u skladu s programom REFIT – najpoželjnija opcija
Opis	Iznos	Napomene
uštede zbog smanjenja troškova podnošenja zahtjeva	do 11 milijuna EUR godišnje (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	državljani trećih zemalja
	do 3 milijuna EUR godišnje (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	poslodavci
uštede zbog smanjenja vremena utrošenog na obradu zahtjeva	89–278 milijuna EUR godišnje (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	državljani trećih zemalja
	22–70 milijuna EUR godišnje	poslodavci 29
	200 000 EUR–4 milijuna EUR (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	nacionalna tijela 30
uštede zbog smanjenja troškova putovanja	do 137 milijuna EUR godišnje (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	državljani trećih zemalja
Uštede troškova (niže posredničke naknade)	do 106 milijuna EUR godišnje (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	državljani trećih zemalja
	do 25 milijuna EUR godišnje (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	državljani trećih zemalja
ušteda troškova (smanjenje ostalih naknada povezanih sa zahtjevom, npr. naknade za ovjeravanje, prijevod dokumenata itd.)	do 14 milijuna EUR godišnje (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	državljani trećih zemalja
	do 4 milijuna EUR godišnje (tijekom desetogodišnjeg razdoblja)	državljani trećih zemalja

4.4.Temeljna prava

Ovaj je prijedlog u skladu s Poveljom o temeljnim pravima i njime se unapređuju neka prava iz Povelje. To se posebno odnosi na: zabranu ropstva i prisilnog rada (članak 5.); pravo na vlasništvo (članak 17.); jednakost (članak 20.); poštene i pravične radne uvjete (članak 31.); obiteljski i profesionalni život (članak 33.) te socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć (članak 34.).5.UTJECAJ NA PRORAČUN

6.DRUGI ELEMENTI

6.1.Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

6.2.Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

6.3.Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

U tom se poglavlju utvrđuju predmet, definicije i područje primjene prijedloga. U prijedlogu se uvodi definicija poslodavca koja uključuje poduzeća za zapošljavanje ili privremeno zapošljavanje kako bi se povećala pravna sigurnost i ojačala zaštita radnika iz trećih zemalja.

Nizom izmjena u prijedlogu preinake nastoji se pojasniti područje primjene Direktive 2011/98/EU, a posebno izuzeća od područja primjene Direktive iscrpno navedena u članku 3. stavku 2. Kad je riječ o upućenim radnicima, uvodi se upućivanje na Direktivu Vijeća 1996/71/EZ. Radnici iz trećih zemalja upućeni iz druge države članice isključeni su iz područja primjene jer se ne smatraju dijelom tržišta rada države članice u koju su upućeni. Osim toga, dodana su upućivanja na direktive koje su donesene nakon stupanja na snagu Direktive 31 , kao što su Direktiva o osobama premještenima unutar društva i Direktiva o sezonskim radnicima 32 . Samo radnici iz trećih zemalja obuhvaćeni tim dvjema direktivama isključeni su iz područja primjene Direktive 2011/98/EU. Sadašnjim člankom 3. stavkom 2. točkom (h) iz područja primjene isključeni su državljani trećih zemalja koji su korisnici zaštite u skladu s nacionalnim pravom, međunarodnim obvezama ili praksom države članice. Trenutačno nije jasno jesu li, ako im se odobri rad, ti državljani trećih zemalja obuhvaćeni postupkom iz poglavlja II. i odredbama o jednakom tretmanu iz poglavlja III. Stoga se predlaže uključivanje te kategorije državljana trećih zemalja u područje primjene Direktive brisanjem članka 3. stavka 2. točke (h).

Prijedlogom preinake uvode se nove odredbe (članak 11. stavci od 2. do 4.) čiji je cilj poboljšati zaštitu radnika iz trećih zemalja. Prema predloženim izmjenama državljanin treće zemlje imao bi pravo promijeniti poslodavca tijekom razdoblja valjanosti jedinstvene dozvole. Države članice trebale bi moći zahtijevati obavijest o promjeni i provjeriti situaciju na tržištu rada ako dođe do promjene poslodavca. Dodan je stavak 4. kako bi se osiguralo da države članice koje zasad ukidaju jedinstvenu dozvolu nakon gubitka zaposlenja dopuste radniku iz treće zemlje da ostane na njihovu državnom području najmanje tri mjeseca tijekom valjanosti dozvole ako nositelj jedinstvene dozvole izgubi posao.

Osim toga, člankom 12. stavkom 1. točkom (e) propisuje se jednaki tretman u pogledu pristupa socijalnoj sigurnosti, kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 883/2004 33 , što uključuje obiteljske naknade. U nedavnoj presudi u kojoj se upućuje na talijansko zakonodavstvo 34 Sud Europske unije utvrdio je da nije u skladu s pravom Unije nacionalna odredba na temelju koje se za potrebe utvrđivanja prava na davanja iz sustava socijalne sigurnosti ne uzimaju u obzir članovi obitelji nositelja jedinstvene dozvole koji ne borave na državnom području te države članice nego u trećoj zemlji, dok se uzimaju u obzir članovi obitelji državljana te države članice koji borave u trećoj zemlji. Prijedlogom preinake uvodna izjava 24. Direktive 2011/98/EU usklađuje se s tom presudom uklanjanjem dviju posljednjih rečenica u skladu s kojima bi se Direktivom trebala dodijeliti prava samo u odnosu na članove obitelji koji se pridruže radnicima iz trećih zemalja kako bi boravili u državi članici. Predlaže se i uklanjanje upućivanja na državljane trećih zemalja kojima je odobren rad na temelju vize u članku 12. stavku 2. točki (b) drugom odlomku o ograničenjima pristupa obiteljskim naknadama. To bi značilo da državljani trećih zemalja kojima je odobren rad na temelju vize imaju pravo na obiteljske naknade ako u dotičnoj državi članici rade dulje od šest mjeseci.

Uvode se novi članci kako bi se ojačale odredbe o jednakom tretmanu. Države članice trebale bi predvidjeti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće kazne za poslodavce u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom, posebno u pogledu radnih uvjeta, slobode udruživanja i povezivanja te pristupa naknadama iz sustava socijalne sigurnosti. Takve bi mjere trebale uključivati praćenje, procjenu rizika i, prema potrebi, inspekcije.

Prijedlogom preinake Direktive utvrđuju se detaljnije obveze država članica u pogledu informiranja šire javnosti. Revidirane mjere uključuju obvezu pružanja informacija o dokumentaciji potrebnoj za podnošenje zahtjeva te o uvjetima ulaska i boravka, uključujući prava i obveze državljana trećih zemalja te postupovna jamstva.

Članci 15.–18.

Tim se člancima utvrđuju pravila o izvješćivanju, kontaktnim točkama, prenošenju, stupanju na snagu i adresatima, kako je već predviđeno Direktivom 2011/98/EU.

Člankom 19. predviđa se da se prijedlogom formalno stavlja izvan snage postojeća Direktiva 2011/98/EU o jedinstvenoj dozvoli.

🡻 2011/98/EU

2022/0131 (COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 79. stavak 2. točke (a) i (b),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 35 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 36 ,

u skladu s redovitnim zakonodavnim postupkom 37 ,

budući da:

⇩ novo

(1)Potreban je veći broj izmjena Direktive 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća 38 . Radi jasnoće tu bi direktivu trebalo preinačiti.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 1. (prilagođeno)

Za potrebe postupne uspostave područja slobode, sigurnosti i pravde, Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa mjere koje treba donijeti u području azila, imigracije i zaštite prava državljana trećih zemalja.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 2. (prilagođeno)

Europsko vijeće je na posebnom sastanku u Tampereu 15. i 16. listopada potvrdilo potrebu za usklađivanjem nacionalnog prava kojim se uređuju uvjeti za prihvat i boravak državljana trećih zemalja. U tom je kontekstu posebno izjavilo da Europska unija treba osigurati pravično postupanje s državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na državnom području država članica te da bi odlučnija politika integracije trebala biti usmjerena na davanje državljanima trećih zemalja prava i obveza usporedivih s pravima i obvezama građana Unije. Europsko vijeće je, u skladu s tim, od Vijeća zatražilo da donese pravne instrumente na temelju prijedlogâ Komisije. Potreba za postizanjem ciljeva utvrđenih u Tampereu ponovno je potvrđena Štokholmskim programom koji je Europsko vijeće donijelo na svom sastanku 10. i 11. prosinca 2009.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 3. (prilagođeno)

(2)Odredbe o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva koje dovode do skupnog naziva koji obuhvaća i boravišnu i radnu dozvolu u okviru jedinstvenog upravnog akta doprinijet će pojednostavnjenju i usklađivanju pravila koja su trenutno primjenljiva u državama članicama. Takvo je postupovno pojednostavnjenje već uvelo nekoliko država članica te je omogućilo učinkovitiji postupak i za migrante i za njihove poslodavce, kao i jednostavnije kontrole zakonitosti njihovog boravka i zapošljavanja.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 4.

(3)Kako bi omogućile početni ulazak na svoje državno područje, države članice trebaju moći izdati jedinstvenu dozvolu ili vizu ako jedinstvenu dozvolu izdaju tek nakon ulaska. Države članice trebaju pravovremeno izdavati takve jedinstvene dozvole ili vize.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 5.

(4)Treba utvrditi skup pravila koja uređuju postupak ispitivanja zahtjeva za jedinstvenu dozvolu. Taj postupak treba biti učinkovit i provediv, uzimajući u obzir uobičajeno radno opterećenje uprava država članica, te transparentan i pravičan kako bi se osigurala odgovarajuća pravna sigurnost za one na koje se to odnosi.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 6.

(5)Odredbama ove Direktive ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica da urede primitak državljana trećih zemalja za potrebe posla, uključujući obujam primitka.

⇩ novo

(6)Ova bi Direktiva trebala obuhvaćati radne odnose između radnika iz trećih zemalja i poslodavaca. Ako nacionalno pravo države članice dopušta prihvat državljana treće zemlje putem agencija za privremeno zapošljavanje s poslovnim nastanom na njezinu državnu području i koje su u radnom odnosu s radnikom, takve agencije ne bi smjele biti isključene iz područja primjene ove Direktive.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 7. (prilagođeno)

(7)RaspoređeniUpućeni državljani trećih zemalja ⌦ koji podliježu Direktivi 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 39  ⌫ ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom. To ne smije spriječiti državljane trećih zemalja koji zakonito borave i rade u državi članici i koji su raspoređeniupućeni u drugu državu članicu da nastave uživati jednaki tretman u odnosu na državljane države članice podrijetla za vrijeme njihovoga raspoređivanjaupućivanja u pogledu onih uvjeta zapošljavanja na koje ne utječe primjena Direktivae 96/71/EZ 40  Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga.

⇩ novo

(8)Državljani trećih zemalja koji su korisnici zaštite u skladu s nacionalnim pravom, međunarodnim obvezama ili praksom države članice trebali bi biti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive kako bi im se odobrio poboljšani skup prava.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 8. (prilagođeno)

(9)Državljani trećih zemalja koji su stekli stalni boravakstatus osobe s dugotrajnim boravkom u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja koji imaju stalni boravak 41 ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom s obzirom na njihov ⌦ globalno ⌫ povlašteni status i njihovu posebnu vrstu boravišne dozvole „osoba sa stalnim dugotrajnim boravkom u EU-u”.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 9.

⇨ novo

(10)Državljani trećih zemalja koji su primljeni na državno područje države članice na sezonski rad ⇨ i koji su podnijeli zahtjev za prihvat ili su primljeni na državno područje države članice u skladu s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća 42  ⇦ ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom s obzirom na ⇨ to da su obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2014/36/EU, kojom se uspostavlja poseban sustav ⇦ njihov privremeni status.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 10. (prilagođeno)

⇨ novo

(11)Obveza država članica da utvrde treba li zahtjev podnijeti državljanin treće zemlje ili njegov poslodavac ne smije dovoditi u pitanje nikakve aranžmane prema kojima obje stranke trebaju biti uključene u postupak. Države članice trebaju odlučiti treba li ⇨ omogućiti da ⇦ se zahtjev za jedinstvenu dozvolu podnijeti ⌦ podnosi ⌫ ⇨ i ⇦ u odredišnoj državi članici ili ⇨ i ⇦ iz treće zemlje. U slučajevima kada državljaninu treće zemlje nije dopušteno podnijeti zahtjev iz treće zemlje, države članice trebaju osigurati da zahtjev može podnijeti poslodavac u odredišnoj državi članici.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 11.

⇨ novo

(12)Odredbe ove Direktive o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva i o jedinstvenoj dozvoli ne bi se trebale odnositi na jedinstvene vize ili vize za dugi boravak ⇨ , uz iznimku obveze država članica da izdaju potrebnu vizu u roku od četiri mjeseca koji je utvrđen za donošenje odluke o jedinstvenoj dozvoli ⇦.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 13.

⇨ novo

(13)Rok za donošenje odluke o zahtjevu ne smije uključivati vrijeme potrebno za priznavanje stručnih kvalifikacija ili vrijeme potrebno za izdavanje vize ⇨ trebao bi prema potrebi uključivati vrijeme potrebno za izdavanje vize i vrijeme potrebno za provedbu provjera stanja na tržištu rada.⇦ Ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanja nacionalne postupke za priznavanje diploma.

⇩ novo

(14)U tu svrhu države članice trebale bi provoditi samo jednu opsežnu provjeru dokumentacije koju je dostavio podnositelj zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole i potrebne vize kako bi se izbjeglo udvostručavanje posla i produljenje postupaka. Nadalje, države članice trebale bi od podnositelja zahtjeva zahtijevati da relevantnu dokumentaciju dostave samo jednom.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 12.

(15)Imenovanje nadležnog tijela na temelju ove Direktive ne smije dovoditi u pitanje ulogu i odgovornosti ostalih tijela i, prema potrebi, socijalnih partnera, u pogledu preispitivanja i donošenja odluke o zahtjevu.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 13. (prilagođeno)

(16)Rok za donošenje odluke o zahtjevu ⌦ međutim ⌫ ne smije uključivati vrijeme potrebno za priznavanje stručnih kvalifikacija ili vrijeme potrebno za izdavanje vize. Ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanja nacionalne postupke za priznavanje diploma.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 14. (prilagođeno)

(17)Jedinstvena dozvola treba biti sastavljena u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1030/2002 43  od 13. lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja, što će omogućiti državama članicama unošenje dodatnih informacija, a posebno o tome je li osobi dozvoljen rad. Država članica treba navesti, inter alia, za potrebe bolje kontrole migracija, ne samo na jedinstvenoj dozvoli nego i na svim izdanim boravišnom dozvolama, informacije koje se odnose na dopuštenje za rad, bez obzira na vrstu dozvole ili ⌦ dozvolu ⌫ pravo boravka na temelju kojega je državljanin treće zemlje primljen na državno područje i na temelju kojega mu je dan pristup tržištu rada te države članice.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 15.

(18)Odredbe ove Direktive o boravišnim dozvolama za potrebe koje se ne odnose na rad trebaju se primjenjivati samo na oblik takvih dozvola i ne smiju dovoditi u pitanje pravila Unije i nacionalna pravila o postupcima primitka, te na postupke za izdavanje takvih dozvola.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 16.

(19)Odredbe ove Direktive o jedinstvenoj dozvoli i o boravišnoj dozvoli izdanoj za potrebe koje se ne odnose na posao ne smiju sprečavati države članice da izdaju dodatni dokument kako bi se mogle dati preciznije informacije o radnom odnosu za koji format boravišne dozvole ne ostavlja dovoljno prostora. Takav dokument može služiti sprečavanju iskorištavanja državljana trećih zemalja i borbi protiv nezakonitog zapošljavanja, no ne bi trebao biti obvezan za države članice niti služiti kao zamjena za radnu dozvolu pri čemu bi se ugrozio koncept jedinstvene dozvole. Tehničke mogućnosti dane člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1030/2002 i točkom (a)20.16. njezinoga Priloga mogu se koristiti i za pohranjivanje takvih informacija u elektroničkom formatu.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 17.

(20)Uvjeti i kriteriji na temelju kojih se zahtjev za izdavanje, izmjenu ili obnovu jedinstvene dozvole može odbiti, ili na temelju kojih se jedinstvena dozvola može povući, trebaju biti objektivni i utvrđeni u nacionalnom pravu, uključujući obvezu poštovanja načela povlaštenosti Unije, a posebno u odgovarajućim odredbama Akata o pristupanju iz 2003. i 2005. Odluke o odbijanju i povlačenju trebaju se valjano obrazložiti.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 18.

(21)Državljani trećih zemalja koji posjeduju valjanu putnu ispravu i jedinstvenu dozvolu izdanu od strane države članice koja u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu, trebali bi moći ući i slobodno se kretati na državnom području država članica koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, tijekom razdoblja od najviše tri mjeseca u skladu s Uredbom (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća 44  Uredbom (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o uspostavi Zakonika Zajednice o pravilima koja uređuju kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) 45 i člankom 21. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada Ekonomske unije država Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama 46 (Schengenska konvencija).

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 19.

(22)U nedostatku horizontalnog zakonodavstva Unije, prava državljana trećih zemalja razlikuju se ovisno o državi članici u kojoj rade i o njihovom državljanstvu. S ciljem daljnjeg razvoja usklađene imigracijske politike i smanjenja razlike u pravima između građana Unije i državljana trećih zemalja koji zakonito rade u državi članici i nadopunjavanja postojeće imigracijske pravne stečevine, treba utvrditi skup prava kako bi se posebno odredila područja u kojima se osigurava jednaki tretman između državljana države članice i državljana trećih zemalja kojima još uvijek nisuje dobili stalni boravakodobren dugotrajni boravak. Svrha je takvih odredbi utvrditi najmanje uvjete unutar Unije kojima se potvrđuje da takvi državljani trećih zemalja doprinose gospodarstvu Unije svojim radom i plaćanjem poreza i koji služe kao zaštitni mehanizam za smanjenje nepoštene konkurencije između vlastitih državljana države članice i državljana trećih zemalja koja proizlazi iz mogućeg iskorištavanja potonjih. U ovoj Direktivi treba definirati radnika iz treće zemlje, ne dovodeći u pitanje tumačenje koncepta radnog odnosa u ostalim odredbama prava Unije, kao državljanina treće zemlje koji je primljen na državno područje države članice koji zakonito boravi i kojem je u kontekstu plaćenog odnosa odobreno ondje raditi u skladu s nacionalnim pravom ili praksom.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 20. (prilagođeno)

(23)Svi državljani trećih zemalja koji zakonito borave i rade u državama članicama trebaju uživati najmanje zajednički skup prava na temelju jednakog tretmana kao i državljani njihove države članice domaćina, bez obzira na početnu svrhu ili temelj primitka. Pravo na jednaki tretman u područjima ⌦ obuhvaćenima ⌫ navedenim u ovoj Direktivi ovom Direktivom ne treba dati samo onim državljanima trećih zemalja koji su primljeni u državu članicu na rad, nego i onima koji su primljeni u druge svrhe i koji su dobili pristup tržištu rada te države članice u skladu s odredbama Unije ili nacionalnog prava, uključujući članove obitelji radnika iz treće zemlje koji su primljeni u državu članicu u skladu s Direktivom Vijeća 2003/86/EZ 47  od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji; državljane trećih zemalja koji su primljeni na državno područje države članice u skladu s Direktivom (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća 48  Direktivom Vijeća 2004/114/EZ od 13. prosinca 2004. o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studiranja, razmjene učenika, neplaćene izobrazbe ili dobrovoljnog rada 49 ; i istraživače koji su primljeni u skladu s Direktivom Vijeća 2005/71/EZ od 12. listopada 2005. o posebnom postupku za ulazak državljana trećih zemalja u svrhu znanstvenog istraživanja 50 .

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 21.

(24)Pravo na jednaki tretman u navedenim područjima treba se strogo vezati za zakonsko boravište državljanina treće zemlje i dopušten pristup tržištu rada u državi članici koji su sadržani u jedinstvenoj dozvoli koja uključuje odobrenje za boravak i rad te boravišnim dozvolama izdanim u drugu svrhu koje sadrže informacije o dopuštenju za rad.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 22.

(25)Radni uvjeti iz ove Direktive trebaju obuhvaćati najmanje plaću i otpuštanje, sigurnost na radu, radno vrijeme i godišnji odmor, uzimajući u obzir kolektivne ugovore koji su na snazi.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 23.

(26)Država članica treba priznati stručne kvalifikacije koje je državljanin treće zemlje stekao u drugoj državi članici na isti način kao i kvalifikacije građana Unije te treba uzeti u obzir kvalifikacije stečene u trećoj zemlji u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 51  od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Pravo na jednaki tretman odobren radnicima iz trećih zemalja u pogledu priznavanja diploma, potvrda i ostalih stručnih kvalifikacija u skladu s odgovarajućim nacionalnim postupcima ne smiju dovoditi u pitanje nadležnost država članica za primanje takvih radnika iz trećih zemalja na svoje tržište rada.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 24.

(27)Radnici iz trećih zemalja trebaju uživati jednaki tretman u pogledu socijalne sigurnosti. Grane socijalne sigurnosti definirane su u Uredbi (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća 52  od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Odredbe ove Direktive o jednakom tretmanu koje se odnose na socijalnu sigurnost trebaju se primjenjivati i na radnike koji su primljeni u državu članicu izravno iz treće zemlje. Međutim, ova Direktiva ne smije davati radnicima iz trećih zemalja više prava od onih koja su već predviđena postojećim pravom Unije u području socijalne sigurnosti za državljane trećih zemalja u prekograničnim slučajevima. Nadalje, ova Direktiva ne smije davati prava u odnosu na situacije koje izlaze iz područja primjene prava Unije, kao što su one koje se odnose na članove obitelji koji borave u trećoj zemlji. Ova Direktiva treba dati prava samo u odnosu na članove obitelji koji se pridruže radnicima iz trećih zemalja kako bi boravili u državi članici na temelju spajanja obitelji ili članove obitelji koji već zakonito borave u toj državi članici.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 25.

(28)Države članice trebaju osigurati najmanje jednaki tretman državljanima trećih zemalja koji su zaposleni ili koji su, nakon minimalnom razdoblja zaposlenja, prijavljeni kao nezaposleni. Bilo kakva ograničenja jednakog tretmana u području socijalne sigurnosti na temelju ove Direktive ne smiju dovoditi u pitanjae prava dana u skladu s Uredbom (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća 53  od 24. studenoga 2010. o proširenju Uredbe (EZ) br. 883/2004 i Uredbe (EZ) br. 987/2009 na državljane trećih zemalja koji tim odredbama još nisu obuhvaćeni isključivo na temelju svog državljanstva.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 26.

(29)Pravo Unije ne ograničava ovlast država članica da organiziranju svoje sustave socijalne sigurnosti. U nedostatku usklađenosti na razini Unije, Ssvaka država članica treba utvrditi uvjete na temelju kojih se odobravaju povlastice iz socijalne sigurnosti, kao i iznos takvih povlastica te razdoblje na koje se odobravaju. Međutim, prilikom korištenja takve ovlasti, države članice trebaju postupati u skladu s pravom Unije.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 27.

(30)Jednaki tretman radnika iz trećih zemalja ne smije se primjenjivati na mjere u području strukovnog obrazovanja koje se financiranju na temelju programa socijalne pomoći.

⇩ novo

(31)Kako bi se ojačao jednak tretman radnika iz trećih zemalja, države članice trebale bi predvidjeti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće kazne za poslodavce u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom, posebno u pogledu radnih uvjeta, slobode udruživanja i povezivanja te pristupa davanjima socijalne sigurnosti.

(32)Kako bi se osigurala pravilna provedba ove Direktive, države članice trebale bi osigurati uspostavu odgovarajućih mehanizama za praćenje poslodavaca te provođenje, prema potrebi, djelotvornih i primjerenih inspekcija na svojem državnom području. Odabir poslodavaca koji su predmet inspekcije trebao bi se ponajprije temeljiti na procjeni rizika koju provode nadležna tijela u državama članicama, uzimajući u obzir čimbenike poput sektora u kojem djeluje poduzeće i sve prijašnje evidencije o kršenjima.

(33)Države članice trebale bi uspostaviti i djelotvorne mehanizme s pomoću kojih radnici iz trećih zemalja mogu tražiti pravnu zaštitu i podnositi pritužbe izravno ili putem odgovarajućih trećih strana koje, u skladu s kriterijima utvrđenima nacionalnim pravom, imaju legitiman interes za osiguravanje usklađenosti s ovom Direktivom, kao što su sindikati ili druga udruženja ili nadležna tijela. To se smatra nužnim za rješavanje situacija u kojima radnici iz trećih zemalja nisu svjesni postojanja mehanizama izvršenja ili ih oklijevaju upotrijebiti u vlastito ime, primjerice zbog straha od mogućih posljedica.

(34)Jedinstvenom dozvolom trebalo bi se dopustiti državljaninu treće zemlje da promijeni poslodavca tijekom razdoblja njezine valjanosti. Države članice trebale bi moći zahtijevati obavijest o promjeni i provjeriti stanje na tržištu rada ako dođe do promjene poslodavca. Jedinstvena dozvola ne bi se trebala povući tijekom razdoblja od najmanje tri mjeseca u slučaju nezaposlenosti njezina nositelja.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 28.

(35)Ovu Direktivu treba primjenjivati ne dovodeći u pitanje povoljnije odredbe sadržane u pravu Unije i primjenljivim međunarodnim instrumentima.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 29.

(36)Države članice trebaju provoditi odredbe ove Direktive bez diskriminacije na temelju spola, rase, boje, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetičkih karakteristika, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovinskog stanja, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja, a posebno u skladu s Direktivom Vijeća 2000/43/EZ 54  od 29. lipnja 2000. o provođenju načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo i Direktivom Vijeća 2000/78/EZ 55  od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 30.

(37)Budući da ciljeve ove Direktive, odnosno uspostavljanje jedinstvenog postupka obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za državljane trećih zemalja za rad na državnom području države članice i zajednički skup prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici, države članice ne mogu ostvariti u dostatnoj mjeri te se stoga zbog opsega i učinaka djelovanja mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, kako je određeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 31.

(38)Ova Direktiva poštuje temeljna prava i slijedi načela prepoznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 32. (prilagođeno)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o objašnjenjima od 28. rujna 2011., države članice obvezuju se, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje dostaviti jedan ili više dokumenata kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra da je prijenos takvih dokumenata opravdan.

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 33. (prilagođeno)

⇨ novo

(39)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske ⌦ s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde ⌫ , koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članakke ⇨ 3. i ⇦ 4. tog Pprotokola, ⇨ Irska ⇦ te države članice ne sudjelujue u donošenju ove Direktive, nisuje njome vezanea niti se ona na njihu primjenjuje.

[ILI]

[U skladu s člancimakom ⇨ 4.a ⇦ 1. i 2. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske ⌦ s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde ⌫ , koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Pprotokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, nisu njome vezane niti se ona na njih primjenjuje ⇨ Irska je [dopisom od...,] obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni Direktive. ⇦ ]

🡻 2011/98/EU uvodna izjava 34.

(40)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22) o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, nije njome vezana niti se ona na nju primjenjuje,.

⇩ novo

(41)Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s prijašnjom direktivom. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnje direktive.

(42)Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo direktiva, koji su navedeni u Prilogu I. dijelu B,

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

⇨ novo

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.Ovom Direktivom utvrđuje se:

(a)jedinstveni postupak obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak državljanima trećih zemalja za potrebe rada na državnom području države članice kako bi se pojednostavnili postupci za njihov ulazak i omogućila kontrola njihova statusa; i

(b)zajednički skup prava radnika iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici, bez obzira na svrhu zbog koje su na početku primljeni na državno područje te države članice, na temelju jednakog tretmana s državljanima te države članice.

2.Ova Direktiva ⌦ ne utječe na ⌫ ne dovodi u pitanje ovlasti država članica ⌦ u pogledu obujma primljenih ⌫ o pristupu državljana trećih zemalja ⌦ koji dolaze iz trećih zemalja tražiti posao ⌫ njihovim tržištima rada.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

(b)„radnik iz treće zemlje” znači državljanin treće zemlje koji je primljen na državno područje države članice i koji zakonito boravi te mu je odobren rad u kontekstu plaćenog ⇨ radnog ⇦ odnosa u toj državi članici u skladu s nacionalnim pravom ili praksom;

⇩ novo

(c)„poslodavac” znači svaka fizička osoba ili svaki pravni subjekt, uključujući agencije za privremeno zapošljavanje, za kojeg ili pod čijim vodstvom i/ili nadzorom se zapošljavanje poduzima;

🡻 2011/98/EU

 (dc)„jedinstvena dozvola” znači boravišna dozvola koju su izdala tijela države članice kojom se državljaninu treće zemlje omogućuje zakonit boravak na njezinom državnom području za potrebe rada;

(ed)„jedinstveni postupak obrade zahtjeva” znači svaki postupak koji, na temelju jedinstvenog zahtjeva državljanina treće zemlje ili njegovog poslodavca, za odobrenje boravka i rada na državnom području države članice, dovodi do odluke o tom zahtjevu za jedinstvenu dozvolu.

Članak 3.

Područje primjene

1.Ova se Direktiva primjenjuje na:

(a)državljane trećih zemalja koji podnose zahtjev za boravak u trećoj zemlji članici za potrebe rada;

(b)državljane trećih zemalja koji su primljeni u državu članicu za potrebe koje se ne odnose na rad u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom kojima je dopušten rad i koji imaju boravišnu dozvolu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1030/2002; i

(c)državljane trećih zemalja koji su primljeni u državu članicu za potrebe rada u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom.

2.Ova se Direktiva ne primjenjuje na državljane trećih zemalja:

(a)koji su članovi obitelji građana Unije koji su koristili, ili koriste, svoje pravo na slobodno kretanje unutar Unije u skladu s Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 56  od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području država članica;

(b)koji, zajedno s članovima svojih obitelji, i bez obzira na njihovo svoje državljanstvo, uživaju prava slobodnog kretanja istovjetna pravima građana Unije na temelju ugovora ili između Unije i država članica ili između Unije i trećih zemalja;

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

(c)koji su raspoređeni sve dok su raspoređeni ⌦ na koje se primjenjuje Direktiva 96/71/EZ cijelo vrijeme dok su na državnom području države članice u koju su upućeni ⌫ ;

(d)koji su podnijeli zahtjev za primitak ili su primljeni na državno područje države članice kako bi radili kao osobe premještene unutar poduzeća ⌦ u skladu s Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća ⌫  57 ;

(e)koji su podnijeli zahtjev za primitak ili su primljeni na državno područje države članice kao sezonski radnici ili au pair ⌦ u skladu s Direktivom 2014/36/EU ili au pair u skladu s Direktivom (EU) 2016/801⌫ ;

🡻 2011/98/EU

(f)kojima je odobren boravak u državi članici na temelju privremene zaštite ili koji su podnijeli zahtjev za dozvolu za boravak na toj osnovi i čekaju odluku o svom statusu;

(g)koji su korisnici međunarodne zaštite na temelju Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća 58  Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili kao osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita i o sadržaju dodijeljene zaštite 59 ili koji su zatražili međunarodnu zaštitu na temelju te Ddirektive i o čijem zahtjevu nije donesena konačna odluka;

(h)koji su korisnici zaštite u skladu s nacionalnim pravom, međunarodnim obvezama ili praksom države članice ili su zatražili zaštitu u skladu s nacionalnim pravom, međunarodnim obvezama ili praksom države članice i o čijem zahtjevu nije donesena konačna odluka;

(hi)koji imaju dugotrajan boravak u skladu s Direktivom 2003/109/EZ;

(ij)čije je udaljavanje obustavljeno na temelju činjeničnih ili pravnih razloga;

(jk)koji su podnijeli zahtjev za primitak ili su primljeni na državno područje države članice kao samozaposleni radnici;

(kl)koji su podnijeli zahtjev za primitak ili su primljeni kao pomorci radi zapošljavanja ili rada u bilo kojem svojstvu na brodu koji je registriran ili plovi pod zastavom države članice.

3.Države članice mogu odlučiti da se poglavlje II. ne primjenjuje na državljane trećih zemalja kojima je odobren rad na državnom području države članice za razdoblje koje ne prelazi šest mjeseci ili koji su primljeni u državu članicu u svrhu studiranja.

4.Poglavlje II. ne primjenjuje se na državljane trećih zemalja kojima je odobren rad na temelju vize.

POGLAVLJE II.

JEDINSTVENI POSTUPAK OBRADE ZAHTJEVA I JEDINSTVENA DOZVOLA

Članak 4.

Jedinstveni postupak obrade zahtjeva

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

⇨ novo

1.    Zahtjev za izdavanje, izmjenu ili obnovu jedinstvene dozvole podnosi se putem jedinstvenog postupka obrade zahtjeva. Države članice određuju treba li zahtjeve za jedinstvenomu dozvolomu dostaviti ⌦ podnijeti ⌫ državljanin treće zemlje ili poslodavac državljanina treće zemlje. Države članice također mogu odlučiti dopustiti da zahtjev podnese bilo koja stranka. Ako zahtjev podnosi državljanin treće zemlje, države članice omogućuju pokretanje zahtjeva ⇨ i ⇦ iz treće zemlje ⇨ i ⇦ili, ako je tako predviđeno, nacionalnim pravom na državnom području države članice u kojoj državljanin treće zemlje zakonito boravi.

2.    Države članice ispituju zahtjev koji je dostavljen ⌦ podnesen ⌫ na temelju stavka 1. i donose odluku o izdavanju, izmjeni ili obnovi jedinstvene dozvole ako podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete određene ⌦ zahtjeve utvrđene ⌫ pravom Unije ili nacionalnim pravom. Odluka o izdavanju, izmjeni ili obnovi jedinstvene dozvole predstavlja jedinstveni upravni akt koji sadrži boravišnu dozvolu i radnu dozvolu.

3.    Jedinstveni postupak obrade zahtjeva ne dovodi u pitanje postupak odobravanja vize koji se može tražiti za početni ulazak.

⇩ novo

3.    Ako su ispunjeni zahtjevi utvrđeni pravom Unije ili nacionalnim pravom i ako država članica izdaje jedinstvene dozvole samo na svojem državnom području, dotična država članica državljaninu treće zemlje izdaje potrebnu vizu.

🡻 2011/98/EU

4.    Ako su predviđeni uvjeti ispunjeni, države članice izdaju jedinstvenu dozvolu državljanima trećih zemalja koji podnesu zahtjev za primitak i državljanima trećih zemalja koji su već primljeni, a koji su podnijeli zahtjev za obnovu ili izmjenu njihove boravišne dozvole nakon stupanja na snagu nacionalnih provedbenih odredaba.

Članak 5.

Nadležno tijelo

1.Države članice imenuju tijelo nadležno za primanje zahtjeva i izdavanje jedinstvene dozvole.

2.Nadležno tijelo donosi odluku o potpunom zahtjevu čim je prije moguće, a u svakom slučaju u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva.

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

⇨ novo

Rok iz prvog podstavka ⇨ obuhvaća provjeru stanja na tržištu rada i izdavanje potrebne vize iz članka 4. stavka 3. ⇦ ⌦ Taj rok ⌫ može se produžiti u posebnim okolnostima, vezano za složenost preispitivanja zahtjeva.

🡻 2011/98/EU

Kada se odluka ne donese u roku predviđenom u ovom stavku, sve posljedice utvrđuju se nacionalnim pravom.

3.Nadležno tijelo obavješćuje podnositelja zahtjeva u pisanom obliku o odluci u skladu s postupkom za slanje obavijesti utvrđenim u odgovarajućem nacionalnom pravu.

4.Ako su informacije ili dokumenti u potporu zahtjeva nepotpuni s obzirom na kriterije određene u nacionalnom pravu, nadležno tijelo pisanim putem obavješćuje podnositelja zahtjeva o dodatnim informacijama ili dokumentima koji su potrebni, određujući razumni rok za njihovo dostavljanje. Rok iz stavka 2. obustavlja se dok nadređeno tijelo ili ostala odgovarajuća tijela ne prime potrebe dodatne informacije. Ako se dodatne informacije ili dokumenti ne dostave u okviru određenog roka, nadležno tijelo može odbiti zahtjev.

Članak 6.

Jedinstvena dozvola

1.Države članice izdaju jedinstvenu dozvolu koristeći se jedinstvenim formatom kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 1030/2002 i navode informacije vezane uz dopuštenje za rad u skladu s točkomama (a)12 i 167.5-9 njezinoga Priloga.

Države članice mogu navesti dodatne informacije vezane za radni odnos državljana trećih zemalja (kao što su ime odnosno naziv te adresa poslodavca, mjesto rada, vrsta posla, radno vrijeme, primanja) u papirnatom obliku, ili takve podatke pohraniti u elektroničkom formatu kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EZ) br. 1030/2002 i točki (a)2016 njezinoga Priloga.

2.Pri izdavanju jedinstvene dozvole države članice ne izdaju dodatne dozvole kao dokaz odobrenja za pristup tržištu rada.

Članak 7.

Boravišne dozvole izdane za svrhe koje se ne odnose na rad

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

1.Pri izdavanju boravišnih dozvola ⌦ u svrhe koje se ne odnose na rad ⌫ u skladu s Uredbom (EZ) br. 1030/2002 države članice navode informacije koje se odnose na odobrenje za rad bez obzira na vrstu dozvole.

🡻 2011/98/EU

Države članice mogu navesti dodatne informacije vezane za radni odnos državljana trećih zemalja (kao što su ime odnosno naziv te adresa poslodavca, mjesto rada, vrsta posla, radno vrijeme, primanja) u papirnatom obliku, ili takve podatke pohraniti u elektroničkom formatu kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EZ) br. 1030/2002 i točki (a)2016 njezinoga Priloga.

2.Pri izdavanju boravišnih dozvola u skladu s Uredbom (EZ) br. 1030/2002, države članice ne izdaju dodatne dozvole kao dokaz odobrenja za pristup tržištu rada.

Članak 8.

Postupovna jamstva

1.    U pisanoj obavijesti daju se razlozi za odluku kojom se odbijaju zahtjev za izdavanje, izmjenu ili obnovu jedinstvene dozvole ili odlukom o povlačenju jedinstvene dozvole na temelju kriterija predviđenih pravom Unije ili nacionalnim pravom.

2.    Odluka kojom se odbija zahtjev za izdavanje, izmjenu ili obnovu jedinstvene dozvole odnosno o njezinom povlačenju može se osporavati zakonskim putem u dotičnoj državi članici u skladu s nacionalnim pravom. Pisanu obavijest iz stavka 1. određuje sudsko ili upravno tijelo kod kojeg dotična osoba može uložiti žalbu, kao i rok za nju.

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

⇨ novo

3.    Zahtjev se može smatrati neprihvatljivim zbog obujma primljenih državljana trećih zemalja koji dolaze ⌦ iz trećih zemalja ⌫ zbog posla i zbog toga se ne mora obraditi.

Članak 9.

Pristup informacijama

Države članice ⇨ čine lako dostupnima i ⇦ na zahtjev pružaju državljaninu treće zemlje i budućem poslodavcu:

(a)odgovarajuće informacije o ⌦ cjelokupnoj dokaznoj dokumentaciji potrebnoj za podnošenje ⌫ dokumentima potrebnim za izradu potpunog zahtjeva;

⇩ novo

(b)    informacije o uvjetima ulaska i boravka, uključujući prava, obveze i postupovna jamstva državljana trećih zemalja i članova njihovih obitelji.

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

Članak 10.

Naknade

Države članice od podnositelja zahtjeva mogu zatražiti plaćanje naknada, prema potrebi, za obradu zahtjeva u skladu s ovom Direktivom. Razina takvih naknada je razmjerna je i može se temeljiti ⌦ se ⌫ na uslugama koje su stvarno pružene za obradu zahtjeva i izdavanje dozvola.

Članak 11.

Prava na temelju jedinstvene dozvole

1.    Ako je jedinstvena dozvola izdana u skladu s nacionalnim pravom, svojem nositelju tijekom razdoblja valjanosti daje pravo najmanje na:

(a)ulazak i boravak na državnom području države članice koja izdaje jedinstvenu dozvolu, pod uvjetom da nositelj ispunjava sve uvjete za primitka u skladu s nacionalnim pravom;

(b)slobodan pristup cijelom državnom području države članice koja izdaje jedinstvenu dozvolu u granicama određenima nacionalnim pravom;

(c)obavljanje određene djelatnosti odobrene na temelju jedinstvene dozvole u skladu s nacionalnim pravom;

(d)obaviještenost o pravima nositelja koja su vezana uz dozvolu a koja su dodijeljena ovom Direktivom i/ili nacionalnim pravom.

⇩ novo

2.    Unutar razdoblja valjanosti iz stavka 1. države članice dopuštaju nositelju jedinstvene dozvole da se zaposli kod poslodavca koji nije prvi poslodavac s kojim je nositelj dozvole sklopio ugovor o radu.

3.    Unutar razdoblja valjanosti iz stavka 1. države članice mogu:

(a)zahtijevati da se promjena poslodavca priopći nadležnim tijelima u dotičnoj državi članici, u skladu s postupcima utvrđenima u nacionalnom pravu,

(b)zahtijevati da promjena poslodavca podliježe provjeri stanja na tržištu rada.

Pravo nositelja jedinstvene dozvole na takvu promjenu poslodavca može se suspendirati na najviše 30 dana dok dotična država članica provjerava kakvo je stanje na tržištu rada i jesu li ispunjeni zahtjevi utvrđeni pravom Unije ili nacionalnim pravom. Dotična država članica može se usprotiviti promjeni zaposlenja za trajanja tih 30 dana.

4.    Unutar razdoblja valjanosti iz stavka 1. jedinstvena dozvola ne povlači se tijekom razdoblja od najmanje tri mjeseca u slučaju nezaposlenosti njezina nositelja. Države članice dopuštaju državljaninu treće zemlje boravak na njihovu državnom području dok nadležna tijela ne donesu odluku u skladu sa stavkom 3. točkom (b), prema potrebi, čak i ako je to razdoblje od najmanje tri mjeseca isteklo.

🡻 2011/98/EU

POGLAVLJE III.

PRAVO NA JEDNAKI TRETMAN

Članak 12.

Pravo na jednaki tretman

1.    Radnici iz trećih zemalja iz članka 3. stavka 1. točaka (b) i (c) uživaju jednaki tretman kao i državljani države članice u kojoj borave u pogledu:

(a)radnih uvjeta, uključujući plaću i otpuštanje kao i sigurnost na radnom mjestu;

(b)slobode udruživanja i povezivanja te članstva u organizaciji koja zastupa radnike ili poslodavce ili bilo kojoj organizaciji čiji se članovi bave posebnim zanimanjem, uključujući prednosti koje daje takva organizacija, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o javnom poretku i javnoj sigurnosti;

(c)općeg i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;

(d)priznavanja diploma, potvrda i ostalih stručnih kvalifikacija u skladu s odgovarajućim nacionalnim postupcima;

(e)grana socijalne sigurnosti kako je definirano Uredbom (EZ) br. 883/2004;

(f)poreznih olakšica, u mjeri u kojoj se radnik smatra rezidentom u porezne svrhe u dotičnoj državi članici;

🡻 2011/98/EU

⇨ novo

(g)pristupa robi i uslugama i opskrbi robom i uslugama koji su dani na raspolaganje javnosti uključujući postupke za dobivanje ⇨ pristupa socijalnom i privatnom ⇦ mjesta stanovanjastanovanju kako je predviđeno nacionalnim pravom, ne dovodeći u pitanje slobodu ugovora u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom;

🡻 2011/98/EU

(h)usluga savjetovanja koje pružaju zavodi za zapošljavanje.

2.    Države članice mogu ograničiti jednaki tretman:

(a)na temelju točke (c) stavka 1. točke (c):

i.ograničavanjem zahtjeva na one radnike iz trećih zemalja koji su u radnom odnosu ili koji su bili zaposleni i koji su prijavljeni kao nezaposleni;

ii.isključivanjem onih radnika iz trećih zemalja koji su primljeni na njihovo državno područje u skladu s Direktivom 2016/801/EU2004/114/EZ;

iii.isključivanjem bespovratnih sredstava i zajmova za studij i smještaj ili ostalih sredstava i zajmova;

🡻 2011/98/EU

⇨ novo

iv.utvrđivanjem posebnih preduvjeta uključujući poznavanje jezika i plaćanje školarina, u skladu s nacionalnim pravom, u pogledu pristupa sveučilišnom ⇨ i višem obrazovanju i osposobljavanju ⇦, tehničkom i strukovnom obrazovanju ⇨ i osposobljavanju ⇦ kojie nije izravno povezano s posebnomodređenom djelatnosti;

🡻 2011/98/EU

(b)ograničavanjem prava dodijeljenih radnicima iz trećih zemalja na temelju točke (e) stavka 1. točke (e), no ne ograničavaju takva prava radnicima iz trećih zemalja koji su u radnom odnosu ili koji su bili zaposleni najmanje šest mjeseci i koji su prijavljeni kao nezaposleni.

Osim toga, države članice mogu odlučiti da se točka (e) stavkaak 1. točka (e) u pogledu obiteljskih naknada ne primjenjuje na državljane trećih zemalja kojima je odobren rad na državnom području države članice na razdoblje koje ne prelazi šest mjeseci, na državljane trećih zemalja koji su primljeni u svrhu studiranja ili na državljane trećih zemalja kojima je odobren rad na temelju vize;

(c)na temelju točke (f) stavka 1. točke (f) u odnosu na porezne olakšice, ograničavanjem zahtjeva na slučajeve kada se prijavljeno ili uobičajeno mjesto boravišta članova obitelji radnika iz trećih zemalja za koje se traže naknade nalazi na državnom području dotične države članice;

(d)na temelju točke (g) stavka 1. točke (g):

i.ograničavanjem zahtjeva na one radnike iz trećih zemalja koji su u radnom odnosu;

🡻 2011/98/EU

⇨ novo

ii.ograničavanjem pristupa ⇨ socijalnom ⇦ stanovanju;

🡻 2011/98/EU

3.    Pravo na jednaki tretman utvrđen u stavku 1. ne dovodi u pitanje pravo države članice za povuče ili odbije obnoviti boravišnu dozvolu izdanu na temelju Direktive, boravišnu dozvolu izdanu u svrhu koja se ne odnosi na posao ili bilo koje drugo odobrenje za rad u državi članici.

4.    Radnici iz trećih zemalja koji se sele u treću zemlju ili njihovi preživjeli uzdržavani članovi obitelji koji borave u trećoj zemlji i na koje se prenose prava od tih radnika, primaju, u pogledu starosti, invalidnosti i smrti, zakonske mirovine na temelju prethodnog zaposlenja tih radnika stečene u skladu sa zakonodavstvom iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 na temelju istih uvjeta i po istim stopama kao i državljani dotične države članice kada se sele u treću zemlju.

⇩ novo

Članak 13.

Praćenje, procjena rizika, inspekcije i kazne

1.    Države članice predviđaju mjere za sprečavanje poslodavaca u kršenju nacionalnih odredaba donesenih u skladu s člankom 12. Te mjere uključuju praćenje, procjenu i, prema potrebi, inspekcije u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom.

2.    Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju na poslodavce koji krše nacionalne odredbe donesene u skladu s člankom 12. Predviđene kazne moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

3.    Države članice osiguravaju da službe koje su nadležne za inspekciju rada ili nadležna tijela i, kada je to predviđeno nacionalnim pravom za domaće radnike, organizacije koje zastupaju interese radnika imaju pristup radnom mjestu.

Članak 14.

Olakšavanje podnošenja pritužbi i pristupa pravosuđu

1.    Države članice osiguravaju postojanje djelotvornih mehanizama putem kojih radnici iz trećih zemalja mogu podnijeti pritužbe protiv svojih poslodavaca:

(a)izravno; ili

(b)preko trećih osoba koje, u skladu s kriterijima utvrđenima njihovim nacionalnim pravom, imaju legitiman interes osigurati usklađenost s ovom Direktivom; ili

(c)putem nadležnog tijela države članice kada je to predviđeno nacionalnim pravom.

2.    Države članice osiguravaju da treće osobe iz stavka 1. točke (b) mogu, u ime radnika iz treće zemlje ili kao potpora radniku iz treće zemlje, uz njegovo odobrenje, sudjelovati u svim sudskim i/ili upravnim postupcima čiji je cilj osigurati usklađenost s ovom Direktivom.

3.    Države članice osiguravaju da radnici iz trećih zemalja imaju, isto kao i državljani države članice u kojoj borave, jednak pristup sljedećem:

(a)mjerama zaštite protiv otkaza ili drugog nepovoljnog postupanja poslodavca kao reakcije na pritužbu iznesenu u okviru poduzeća; ili

(b)svim sudskim i/ili upravnim postupcima čiji je cilj osigurati usklađenost s ovom Direktivom.

🡻 2011/98/EU

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.13.

Povoljnije odredbe

1.    Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje povoljnije odredbe:

(a)prava Unije, uključujući bilateralne i multilateralne sporazume između Unije, ili Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i jedne ili više trećih zemalja, s druge strane; i

(b)bilateralnih ili multilateralnih sporazuma između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja.

2. Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje pravo država članica da donesu ili zadrže odredbe koje su povoljnije za osobe na koje se ova Direktiva primjenjuje.

🡻 2011/98/EU

⇨ novo

Članak 16.14.

Obavješćivanje opće javnosti

Svaka država članica stavlja na raspolaganje općoj javnosti ⇨ čini lako dostupnima ⇦ redovito ažurirane informacije koje se odnose na:

(a)uvjete primanja i boravka državljana trećih zemalja na njezinomu državnom području kako bi radili ondje.;

⇩ novo

(b)cjelokupnu dokaznu dokumentaciju potrebnu za podnošenje zahtjeva;

(c)informacije o uvjetima ulaska i boravka, uključujući prava, obveze i postupovna jamstva državljana trećih zemalja obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive.

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

⇨ novo

Članak 17.15.

Izvješćivanje

1.    Komisija periodično, a prvi put ⌦ najkasnije […] ⌫ do 25. prosinca 2016., Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja izvješće o primjeni ove Direktive u državama članicama i predlaže izmjene koje smatra potrebnima.

2.    Države članice svake godine, a prvi put do 25. prosinca 2014. ⌦ najkasnije [ ] ⌫, dostavljaju Komisiji ⌦ (Eurostatu) ⌫ statističke podatke o obujmu državljana trećih zemalja kojima je dana jedinstvena dozvola tijekom prethodne kalendarske godine, u skladu s Uredbom (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća 60  od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti. ⇨ Ti se statistički podaci odnose na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine, razvrstavaju se prema vrsti odluke, razlogu, trajanju valjanosti i državljanstvu te se prosljeđuju u roku od šest mjeseci nakon završetka referentnog razdoblja.  ⇦

🡻 2011/98/EU (prilagođeno)

Članak 18.16.

Prenošenje

1.    Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ⌦ člankom 2. točkom (c), člankom 3. stavkom 2., člankom 4. stavcima 1. i 3., člankom 5. stavkom 2. drugim podstavkom, člankom 7. stavkom 1., člankom 9., člankom 11. stavcima od 2. do 4., člankom 12. stavkom 1. točkom (g), člankom 12. stavkom 2. točkom (b) drugim podstavkom, člankom 12. točkom (d) podtočkom ii., člankom 13., člankom 14. i člankom 16. ⌫ ovom Direktivom do ⌦ [dvije godine nakon stupanja na snagu] ⌫ 25. prosinca 2013. Tekst tih odredaba odmah dostavljaju Komisiji.

Kada države članice donesu ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takvo upućivanjedonose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja utvrđuju države članice. ⌦ One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktivu stavljenu izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.⌫

2.    Države članice dostavljaju Komisiji glavne odredbe nacionalnog prava koje donose u području obuhvaćenom ovom Direktivom ⌦ Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva ⌫.

⌦ Članak 19. ⌫

⌦ Stavljanje izvan snage ⌫

⌦ Direktiva 2011/98/EU navedena u dijelu A Priloga I. stavlja se izvan snage s učinkom od [dan nakon datuma navedenog u članku 18. stavku 1. prvom podstavku ove Direktive], ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje Direktive, koji su navedeni u dijelu B Priloga I., u nacionalno pravo. ⌫

⌦ Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II. ⌫

Članak 20.17.

Stupanje na snagu ⌦ i primjena ⌫ 

Ova Direktiva stupa na snagu sljedećeg ⌦ dvadesetog ⌫ dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

⌦ Članak 1., članak 2. točke (a) i (b), članak 2., točke (d) i (e), članak 3. stavak 1., članak 3. stavak 2. točke (a), (b), (f) i od (h) do (k), članak 3. stavci 3. i 4., članak 4. stavci 2. i 4., članak 5. stavci 1., 3. i 4., članak 6., članak 7. stavak 2., članak 8., članak 10., članak 11. stavak 1., članak 12. stavak 1. točke od (a) do (f) i točka (h), stavak 2. točke (a), (c), (d) i (i) i stavci 3. i 4. te članak 15. primjenjuju se od [dan nakon datuma iz članka 18. stavka 1. prvog podstavka]. ⌫

🡻 2011/98/EU

Članak 21.18.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    SL L 343, 23.12.2011., str. 1.

(2)     COM(2020) 609 final

(3)    COM(2022) 650.

(4)    COM(2022) 657.

(5)    Izvor: Eurostat ( migr_ressing ).

(6)    Kad je riječ o izvješćivanju o statističkim podacima, „jedinstvena dozvola” znači boravišna dozvola koja uključuje osobe koje u zemlji borave u svrhu rada i one koje su primljene iz drugih razloga, ali imaju pravo na rad. Statistička definicija „jedinstvene dozvole” odgovara članku 2. točki (c) Direktive 2011/98/EU.

(7)    Razlog za izdavanje dozvole nije poznat za oko 4 % ukupnih jedinstvenih dozvola izdanih 2019. S obzirom na promjene migracijskih tokova 2020. zbog pandemije bolesti COVID-19, u analizi su upotrijebljeni statistički podaci za 2019.

(8)    U okviru provjere primjerenosti provedena je studija o podnošenju zahtjeva u praksi te se pokazalo da vrijeme potrebno za podnošenje zahtjeva za vizu ponekad znatno produljuje cjelokupni postupak, u nekim slučajevima i do tri mjeseca.

(9)    Vidjeti sažetak provjere primjerenosti u Prilogu 7. i cjelovito izvješće: https://ec.europa.eu/home-affairs/what-we-do/policies/legal-migration/fitness-check_en#:~:text

(10)     https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A52019DC0160&qid=1651475787383

(11)    Rezolucija Europskog parlamenta od 20. svibnja 2021. o novim mogućnostima zakonite migracije radnika (2020/2010(INI))

(12)    COM(2020) 609 final.

(13)    Revidirana Direktivom (EU) 2021/1883 od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ (SL L 382, 28.10.2021., str. 1.).

(14)    Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.). Preinaka Direktive o osobama s dugotrajnim boravkom također je dio paketa o vještinama i talentima, vidjeti (COM).

(15)    Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21.5.2016., str. 21.).

(16)    Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL L 251, 3.10.2003., str. 12.).

(17)    Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (preinačena) (SL L 337, 20.12.2011., str. 9.).

(18)    COM(2020) 758 final.

(19)    COM(2020) 274 final.

(20)    Međutim, nijedna mjera predložena u području zakonitih migracija „ne utječe na pravo država članica da odrede opseg prihvata državljana trećih zemalja koji na njihovo državno područje dolaze iz trećih zemalja radi potrage za poslom, neovisno o tomu radi li se o zaposlenim ili samozaposlenim osobama” (članak 79. stavak 5. UFEU-a).

(21)    SWD(2019) 1055 final.

(22)     https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A52019DC0160&qid=1651475787383

(23)     https://ec.europa.eu/home-affairs/system/files/2019-03/201903_legal-migration-check-annex-3aii-icf_201806.pdf

(24)     https://ec.europa.eu/home-affairs/content/public-consultation-future-eu-legal-migration_en

(25)    ICF (2021.) Study in support of the Impact assessments on the revision of Directive 2003/109/EC and Directive 2011/98/EU (Studija za potporu procjenama učinka revizije Direktive 2003/109/EZ i Direktive 2011/98/EU).

(26)    EMN (2021.) Ad Hoc Query 2021.36 to support an impact assessment study on the revision of the Single Permit Directive (Ad hoc upit 2021.36 za potporu studiji procjene učinka revizije Direktive o jedinstvenoj dozvoli).

(27)    Predmet C-302/19 – Istituto nazionale della previdenza sociale (INPS) protiv WS. Presuda Suda od 25. studenoga 2020.

(28)     https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52020DC0690&from=EN  

(29)    Tako širok raspon nastao je zbog toga što su za različita djelovanja i mjere politike povezane s najpoželjnijom opcijom procijenjene vrlo različite uštede (uzrok su djelomično različite pretpostavke o broju zahvaćenih podnositelja zahtjeva/zahtjeva u okviru tih mjera).

(30)    Smanjenje administrativnog opterećenja/uštede troškova mogu se očekivati u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju kad koristi od pojednostavnjenog postupka podnošenja zahtjeva postaju vidljive – uštede će se akumulirati jer će za obradu zahtjeva biti potrebno manje resursa (osoblja i vremena), što znači da će se resursi učinkovitije upotrebljavati u svim organizacijama.

(31)    Direktiva 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (SL L 343, 23.12.2011., str. 1.).

(32)    Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (SL L 157, 27.5.2014., str. 1.). Direktiva 2014/36/EU o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).

(33)    Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, SL L 166, 30.4.2004., str. 1.

(34)    Predmet C-302/19 – Istituto nazionale della previdenza sociale (INPS) protiv WS. Presuda Suda od 25. studenoga 2020.

(35)    SL C 27, 3.2.2009., str. 114.

(36)    SL C 257, 9.10.2008., str. 20.

(37)    Stajalište Europskog parlamenta od 24. ožujka 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća na prvom čitanju od 24. studenoga 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 13. prosinca 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(38)    Direktiva 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (SL L 343, 23.12.2011., str. 1.).

(39)    Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997., str. 1.).

(40)    SL L 18, 21.1.1997., str. 1.

(41)    Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).

(42)    Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28.3.2014., str. 375.).

(43)    Uredba Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (SL L 157, 15.6.2002., str. 1.).

(44)    Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).

(45)    (SL L 105, 13.4.2006., str. 1.)

(46)    SL L 239, 22.9.2000., str. 19.

(47)    Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL L 251, 3.10.2003., str. 12.).

(48)    Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21.5.2016., str. 21.).

(49)    SL L 375, 23.12.2004., str. 12.

(50)    SL L 289, 3.11.2005., str. 15.

(51)    Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.).

(52)    Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.).

(53)    Uredba (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o proširenju primjene Uredbe (EZ) br. 883/2004 i Uredbe (EZ) br. 987/2009 na državljane trećih zemalja koji tim uredbama još nisu obuhvaćeni isključivo na temelju svog državljanstva (SL L 344, 29.12.2010., str. 1.).

(54)    Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, 19.7.2000., str. 22.).

(55)    Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, 2.12.2000., str. 16.).

(56)    Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).

(57)    Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (SL L 157, 27.5.2014., str. 1.).

(58)    Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20.12.2011., str. 9.).

(59)    SL L 304, 30.9.2004., str. 12.

(60)    Uredba (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 311/76 o izradi statistike o stranim radnicima (SL L 199, 31.7.2007., str. 23.).

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 27.4.2022.

COM(2022) 655 final

PRILOZI

Prijedlogu

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (preinaka)

{SEC(2022) 201 final} - {SWD(2022) 655 final} - {SWD(2022) 656 final}

🡹 

PRILOG I.

Dio A

Direktiva stavljena izvan snage  
(iz članka 19.)

Dio B

Rokovi za prenošenje u nacionalno pravo 
(iz članka 19.)

_____________

PRILOG II.

Korelacijska tablica

_________