OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije države članice svoje ekonomske politike i promicanje zapošljavanja trebaju smatrati pitanjima od zajedničkog interesa te usklađuju svoje djelovanje u okviru Vijeća. Vijeće treba donositi smjernice za zapošljavanje (članak 148.) koje moraju biti u skladu s općim smjernicama ekonomskih politika (članak 121.).

Dok opće smjernice ekonomskih politika ostaju trajno važeće, smjernice za zapošljavanje moraju se sastavljati svake godine. Smjernice, kojima se podupire strategija Europa 2020., prvi su put zajedno donesene („integrirani paket”) 2010. i nisu se znatno mijenjale do 2014. Revidirane integrirane smjernice donesene su 2015. Godine 2018. smjernice za zapošljavanje usklađene su s načelima europskog stupa socijalnih prava koji su u studenome 2017. proglasili Europski parlament, Vijeće i Komisija u cilju provedbe reformi na nacionalnoj razini i pružanja smjernica za ponovnu uspostavu uzlazne konvergencije prema boljim radnim i životnim uvjetima u cijeloj Europi, te se 2019. nisu mijenjale. Usklađene su 2020. kako bi obuhvatile elemente povezane s posljedicama krize uzrokovane bolešću COVID-19, zelenu i digitalnu tranziciju i UN-ove ciljeve održivog razvoja. Prenesene su 2021. uz prilagodbu uvodnih izjava kako bi odražavale ishode sastanka na vrhu o socijalnim pitanjima u Portu i Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava. Smjernice za politike zapošljavanja država članica znatno su izmijenjene 2022. kako bi sadržaj bolje odražavao okruženje nakon pandemije bolesti COVID-19, uvršteni su elementi povezani sa socijalnom pravednošću zelene tranzicije, uvažene su novije političke inicijative i dodani elementi od posebne važnosti u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu.

Smjernice za zapošljavanje su zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika predstavljene kao Odluka Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (II. dio integriranih smjernica) te služe kao osnova preporuka za pojedine zemlje u odgovarajućim područjima.

Revidirane su sljedeće „smjernice za zapošljavanje”:

Smjernica br. 5: Povećanje potražnje za radnom snagom

Smjernica br. 6: Poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, cjeloživotno stjecanje vještina i kompetencija

Smjernica br. 7: Poboljšanje funkcioniranja tržištâ rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga

Smjernica br. 8: Promicanje jednakih mogućnosti za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva

2022/0165 (NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o smjernicama za politike zapošljavanja država članica

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 148. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta 1 ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 2 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 3 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje 4 ,

budući da:

(1)Države članice i Unija trebaju raditi na razvoju usklađene strategije zapošljavanja te, posebice, na promicanju kvalificirane, osposobljene i prilagodljive radne snage te tržišta rada koja su usmjerena na budućnost i koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama u svrhu ostvarenja ciljeva pune zaposlenosti i društvenog napretka, uravnoteženog rasta, visoke razine zaštite te poboljšanja kvalitete okoliša utvrđenih u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Države članice trebaju promicanje zapošljavanja smatrati predmetom od zajedničkog interesa te trebaju u Vijeću usklađivati svoje djelovanje u tom pogledu, uzimajući u obzir nacionalne prakse s obzirom na odgovornost socijalnih partnera.

(2)Unija treba suzbijati socijalnu isključenost i diskriminaciju, promicati socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta, kako je utvrđeno u članku 3. UEU-a. Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija treba uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi, kako je utvrđeno u članku 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(3)U skladu s UFEU-om Unija je razvila i provela instrumente za koordiniranje ekonomskih politika i politika zapošljavanja. U okviru tih instrumenata smjernice za politike zapošljavanja država članica („Smjernice”) navedene u Prilogu ovoj Odluci zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije navedenima u Preporuci Vijeća (EU) 2015/1184 5 tvore integrirane smjernice. One trebaju usmjeravati provedbu politika u državama članicama i Uniji, odražavajući međuovisnost država članica. Skup koordiniranih europskih i nacionalnih politika i reformi koji iz toga proizlazi treba predstavljati primjerenu kombinaciju općih održivih ekonomskih politika i politika zapošljavanja kojima bi se trebali ostvariti pozitivni učinci prelijevanja.

(4)Smjernice su usklađene s Paktom o stabilnosti i rastu, postojećim zakonodavstvom i raznim inicijativama Unije, uključujući Uredbu Vijeća od 20. srpnja 2001. 6 , preporuke Vijeća od 10. ožujka 2014. 7 , 15. veljače 2016. 8 , 19. prosinca 2016. 9 , 15. ožujka 2018. 10 , 22. svibnja 2018. 11 , 22. svibnja 2019. 12 , 8. studenoga 2019. 13 , 30. listopada 2020. 14 , 24. studenoga 2020. 15 , 29. studenoga 2021. 16 , Preporuku Komisije od 4. ožujka 2021. 17 , Preporuku Vijeća od 14. lipnja 2021. 18 , Rezoluciju Vijeća od 26. veljače 2021. 19 , Komunikaciju Komisije od 9. prosinca 2021. 20 , Odluku Europskog parlamenta i Vijeća od 22. prosinca 2021. 21 [, Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji 22 , Prijedlog Preporuke Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti 23 , Prijedlog Preporuke Vijeća o europskom pristupu mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost 24 , Prijedlog Preporuke Vijeća o individualnim računima za učenje 25 , Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama 26 , Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi 27 i Prijedlog Preporuke Vijeća o učenju za okolišnu održivost 28 .]

(5)U okviru europskog semestra različiti se instrumenti kombiniraju unutar krovnog okvira za integrirano multilateralno usklađivanje ekonomskih politika i politika zapošljavanja. Nastojeći ostvariti okolišnu održivost, produktivnost, pravednost i stabilnost, europski semestar obuhvaća načela europskog stupa socijalnih prava i njegovog sredstva za nadzor – pregleda socijalnih pokazatelja te je njime predviđena čvrsta suradnja sa socijalnim partnerima, civilnim društvom i drugim dionicima. Njime se podupire ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. Ekonomske politike i politike zapošljavanja Unije i država članica trebale bi biti usko povezane s pravednom tranzicijom Europe prema klimatski neutralnom, okolišno održivom i digitalnom gospodarstvu te bi njima trebalo poboljšati konkurentnost, osigurati primjerene radne uvjete, poticati inovacije, promicati socijalnu pravdu i jednake mogućnosti te suzbijati nejednakosti i regionalne razlike.

(6)Klimatske promjene i izazovi povezani s okolišem, potreba za ubrzanjem energetske neovisnosti i osiguravanjem otvorene strateške autonomije Europe, globalizacija, digitalizacija, umjetna inteligencija, porast rada na daljinu, ekonomija platformi i demografske promjene preobražavaju europska gospodarstva i društva. Unija i njezine države članice trebaju surađivati kako bi djelotvorno i proaktivno pristupile tim strukturnim kretanjima i, prema potrebi, prilagoditi postojeće sustave i povezane politike, prepoznajući blisku međuovisnost gospodarstava i tržištâ rada država članica. Za to je potrebno koordinirano, ambiciozno i učinkovito djelovanje u okviru politika na razini Unije i na nacionalnoj razini, u skladu s UFEU-om i odredbama Unije o gospodarskom upravljanju te uz primjenu europskog stupa socijalnih prava. Takvim bi djelovanjem u okviru politika trebalo obuhvatiti poticanje održivog ulaganja, ponovno zalaganje za primjereno raspoređene strukturne reforme koje potiču gospodarski rast, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, produktivnost, primjerene radne uvjete, socijalnu i teritorijalnu koheziju, uzlaznu konvergenciju, otpornost i provedbu fiskalne odgovornosti uz potporu postojećih programa financiranja EU-a te posebice Mehanizma za oporavak i otpornost te fondova kohezijske politike (uključujući Europski socijalni fond plus i Europski fond za regionalni razvoj) i Fonda za pravednu tranziciju. U okviru tog djelovanja trebalo bi kombinirati mjere koje se odnose na ponudu i potražnju te pritom voditi računa o njihovu utjecaju na okoliš, zapošljavanje i društvo.

(7)Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili su europski stup socijalnih prava 29 . U okviru tog stupa utvrđeno je dvadeset načela i prava kao potpora pravednim tržištima rada i sustavima socijalne skrbi te njihovu dobrom funkcioniranju, koji su razvrstani u tri kategorije: jednakih mogućnosti i pristupa tržištu rada, pravednih radnih uvjeta te socijalne zaštite i uključenosti. Ta načela i prava temelj su strateškog usmjerenja Unije i omogućuju tranziciju prema klimatskoj neutralnosti i održivosti okoliša, digitalizaciju i demografske promjene koje su društveno poštene i pravedne. Europski stup socijalnih prava, s pratećim pregledom socijalnih pokazatelja, predstavlja referentni okvir za praćenje uspješnosti država članica u području zapošljavanja i socijalnih pitanja, za poticanje reformi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i za postizanje ravnoteže između „socijalnog” i „tržišnog” u današnjem modernom gospodarstvu, među ostalim promicanjem socijalne ekonomije. Komisija je 4. ožujka 2021. predstavila Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava („Akcijski plan”), uključujući ambiciozne, no ipak realistične glavne i dodatne ciljne vrijednosti za 2030. u području zapošljavanja, vještina, obrazovanja i smanjenja siromaštva te revidirani pregled socijalnih pokazatelja.

(8)Na sastanku na vrhu o socijalnim pitanjima u Portu 8. svibnja 2021. šefovi država ili vlada prepoznali su europski stup socijalnih prava kao temeljni element oporavka, čijom će se provedbom ojačati napredak Unije prema digitalnoj, zelenoj i pravednoj tranziciji i doprinijeti uzlaznoj socijalnoj i gospodarskoj konvergenciji te suočavanju s demografskim izazovima. Naglasili su da su socijalna dimenzija, socijalni dijalog i aktivna uključenost socijalnih partnera u središtu visoko konkurentnog socijalnog tržišnoga gospodarstva. Utvrdili su da su Akcijskim planom pružene korisne smjernice za provedbu europskog stupa socijalnih prava, među ostalim u područjima zapošljavanja, vještina, zdravlja i socijalne zaštite. Pozdravili su nove glavne ciljne vrijednosti Unije za 2030. u pogledu zapošljavanja (78 % stanovništva u dobi od 20 do 64 godine trebalo bi biti zaposleno), vještina (60 % svih odraslih osoba trebalo bi svake godine sudjelovati u nekom obliku osposobljavanja) i smanjenje siromaštva (za najmanje 15 milijuna ljudi, uključujući pet milijuna djece) te revidirani pregled socijalnih pokazatelja s ciljem praćenja napretka u provedbi načela europskog stupa socijalnih prava kao dijela okvira za koordinaciju politika u kontekstu europskog semestra. Obvezom iz Porta države članice dodatno su pozvane da postave ambiciozne nacionalne ciljeve koji bi, uzimajući u obzir početni položaj svake zemlje, trebali predstavljati odgovarajući doprinos postizanju europskih ciljeva za 2030.
U Portu su šefovi država ili vlada napomenuli su da će s postupnim oporavkom Europe od pandemije bolesti COVID-19 prioritet biti prelazak sa zaštite na stvaranje radnih mjesta i poboljšanje njihove kvalitete te su naglasili da će provedba načelâ europskog stupa socijalnih prava biti ključna kako bi se osiguralo otvaranje većeg broja boljih radnih mjesta za sve u okviru uključivog oporavka. Naglasili su svoju predanost jedinstvu i solidarnosti, što ujedno znači i osiguravanje jednakih mogućnosti za sve te da nitko ne bude zapostavljen.
Potvrdili su svoju odlučnost da, kako je utvrđeno Strateškim programom Europskog vijeća za razdoblje 2019.–2024., nastave s jačanjem provedbe europskog stupa socijalnih prava na razini Unije i na nacionalnoj razini, uzimajući u obzir odgovarajuće nadležnosti te načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Naposljetku, naglasili su važnost pomnog praćenja, među ostalim na najvišoj razini, napretka postignutog u provedbi europskog stupa socijalnih prava i glavnih ciljnih vrijednosti Unije za 2030.

(9)Nakon ruske invazije na Ukrajinu Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 24. veljače 2022. osudilo postupke Rusije kojima se nastoji ugroziti europska i globalna sigurnost i stabilnost te izrazilo solidarnost s ukrajinskim narodom, naglašavajući kršenje međunarodnog prava i načela Povelje UN-a. U trenutačnom kontekstu privremena zaštita, odobrena u skladu s Odlukom Vijeća od 4. ožujka 2022. 30 o aktiviranju Direktive o privremenoj zaštiti 31 , potrebna je s obzirom na razmjer priljeva izbjeglica i raseljenih osoba. Time se ukrajinskim izbjeglicama omogućuje da u cijeloj Uniji uživaju usklađena prava koja im pružaju odgovarajuću razinu zaštite, uključujući prava boravka, pristup tržištu rada i integraciju na njega, pristup obrazovanju i osposobljavanju, pristup stanovanju, kao i sustavima socijalne sigurnosti, zdravstvenoj skrbi, socijalnoj skrbi ili drugoj pomoći te sredstvima za život. Sudjelovanjem na europskim tržištima rada ukrajinski izbjeglice mogu pridonijeti jačanju gospodarstva EU-a i pomoći svojoj zemlji i ljudima kod kuće. Stečeno iskustvo i vještine u budućnosti mogu pridonijeti ponovnoj izgradnji Ukrajine. Za djecu i adolescente bez pratnje privremena zaštita daje pravo na zakonsko skrbništvo i pristup odgoju i obrazovanju. Države članice trebale bi uključiti socijalne partnere u osmišljavanje, provedbu i evaluaciju mjera politike kojima je cilj pronaći rješenje za izazove u pogledu zapošljavanja i vještina koji proizlaze iz ruske invazije na Ukrajinu. Socijalni partneri imaju ključnu ulogu u ublažavanju posljedica rata u pogledu očuvanja radnih mjesta i proizvodnje.

(10)Reforme tržišta rada, uključujući nacionalne mehanizme određivanja plaća, trebale bi ići ukorak s nacionalnim praksama socijalnog dijaloga kako bi se osigurale pravedne plaće koje omogućuju pristojan životni standard i održiv rast. Trebale bi omogućiti potrebnu priliku za široko razmatranje socioekonomskih čimbenika, uključujući poboljšanja u pogledu održivosti, konkurentnosti, inovacija, otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, radnih uvjeta, siromaštva zaposlenih, obrazovanja i vještina, javnog zdravlja i uključenosti te stvarnih prihoda. Mehanizmom za oporavak i otpornost te drugim fondovima EU-a u tom se smislu podupiru države članice u provedbi reformi i ulaganja koji su u skladu s prioritetima EU-a, čime europska gospodarstva i društva postaju održivija, otpornija i bolje pripremljena za zelenu i digitalnu tranziciju. Ruska invazija na Ukrajinu pogoršala je postojeće socioekonomske izazove krize uzrokovane bolešću COVID-19. Države članice i Unija trebale bi i dalje nastojati ublažiti socijalne i gospodarske učinke te učinke na zapošljavanje i osigurati socijalno pravedne i poštene tranzicije, među ostalim i zbog činjenice da će veća otvorena strateška autonomija i ubrzana zelena tranzicija pridonijeti smanjenju ovisnosti o uvozu energije i drugih strateških proizvoda/tehnologija, posebno iz Rusije. Neophodno je jačati otpornost i graditi uključivije i povezanije društvo u kojem su građani zaštićeni i znaju predviđati promjene i upravljati njima te u kojem mogu aktivno sudjelovati u društvenom i gospodarskom životu. Kako je istaknuto u Preporuci (EU) 2021/402 [i Preporuci Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnost], kao potpora promjenama na tržištu rada te zbog zelene i digitalne transformacije potreban je koherentan skup aktivnih politika tržišta rada koji uključuje privremene poticaje za zapošljavanje i promjenu radnog mjesta, politike povezane s vještinama i poboljšane službe za zapošljavanje.

(11)Trebalo bi se boriti protiv svih oblika diskriminacije, osigurati rodnu ravnopravnost i podržati zapošljavanje mladih. Trebalo bi osigurati pristup i mogućnosti za sve te smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost, uključujući onu koja se odnosi na djecu i pripadnike romske zajednice, posebno osiguravanjem djelotvornog funkcioniranja tržištâ rada i odgovarajućih i uključivih sustava socijalne zaštite 32 te uklanjanjem prepreka uključivom obrazovanju i osposobljavanju usmjerenom na budućnost i sudjelovanju na tržištu rada, među ostalim putem ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje te u digitalne vještine. U kontekstu društava koja stare, ali i s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19 koja je započela 2020., posebno su relevantni pravodoban i jednak pristup povoljnim uslugama dugotrajne skrbi i zdravstvenim uslugama, uključujući prevenciju i promicanje zdravstvene zaštite. Trebalo bi dodatno ostvariti potencijal osoba s invaliditetom da doprinose gospodarskom rastu i socijalnom razvoju. Usvajanjem novih gospodarskih i poslovnih modela na radnim mjestima u Uniji mijenjaju se i radni odnosi. Države članice trebale bi osigurati da se radnim odnosima koji proizlaze iz novih oblika rada održava i jača europski socijalni model.

(12)Integrirane smjernice trebale bi poslužiti kao osnova za preporuke za pojedine zemlje koje Vijeće može uputiti državama članicama. Države članice moraju potpuno iskoristiti sredstva inicijative REACT-EU uspostavljena Uredbom (EU) 2020/2221 33 , kojom se jačaju fondovi kohezijske politike za razdoblje 2014.–2020. i Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) do 2023., a koja je zbog trenutačne krize u Ukrajini dodatno pojačana Uredbom o djelovanju kohezijske politike za izbjeglice u Europi (CARE) 34 i dodatnom izmjenom Uredbe o zajedničkim odredbama 35 u pogledu povećanog pretfinanciranja za inicijativu REACT-EU i novog jediničnog troška kako bi se ubrzala integracija osoba koje iz Ukrajine dolaze u EU 36 . Nadalje, države članice trebale bi za programsko razdoblje 2021.–2027. u potpunosti iskoristiti Europski socijalni fond plus uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1057 37 , Europski fond za regionalni razvoj uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1058 38 , Mehanizam za oporavak i otpornost uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 39 i ostale fondove Unije, uključujući Fond za pravednu tranziciju uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1056 40 i program InvestEU uspostavljen Uredbom (EU) 2021/523 41 , kako bi poticale zapošljavanje, socijalna ulaganja, socijalnu uključenost i dostupnost te kako bi promicale mogućnosti usavršavanja i prekvalifikacije radnika, cjeloživotno učenje te visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje za sve, uključujući digitalnu pismenost i vještine. Države članice trebaju u potpunosti iskoristiti i Europski fond za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/691 42 , radi pružanja potpore radnicima koji su suvišnima postali zbog velikih restrukturiranja, kao što je pandemija bolesti COVID-19, socioekonomskih preobrazbi koje su rezultat globalnih trendova te tehnoloških i okolišnih promjena. Iako su integrirane smjernice upućene državama članicama i Uniji, trebalo bi ih provoditi u partnerstvu sa svim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, u bliskoj suradnji s parlamentima, kao i sa socijalnim partnerima te predstavnicima civilnoga društva.

(13)Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu trebaju pratiti kako se odgovarajuće politike provode s obzirom na smjernice za politike zapošljavanja, u skladu sa svojim ovlastima na temelju Ugovora. Ti odbori i druga pripremna tijela Vijeća koja su uključena u koordiniranje ekonomskih i socijalnih politika trebaju blisko surađivati. Trebalo bi održavati dijalog o politikama između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, posebice u pogledu smjernica za politike zapošljavanja država članica.

(14)Provedeno je savjetovanje s Odborom za socijalnu zaštitu,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Donose se smjernice za politike zapošljavanja država članica („Smjernice”), kako su navedene u Prilogu. Smjernice su dio integriranih smjernica.

Članak 2.

Države članice u svojim politikama zapošljavanja i programima reformi uzimaju u obzir Smjernice, o čemu izvješćuju u skladu s člankom 148. stavkom 3. UFEU-a.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Vijeće

Predsjednik/Predsjednica

(1) SL C , , str. .

(2) SL C , , str. .

(3) SL C , , str. .

(4) SL C , , str. .

(5) Preporuka Vijeća (EU) 2015/1184 od 14. srpnja 2015. o općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Europske unije ( SL L 192, 18.7.2015., str. 27. ).

(6) Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.–23.).

(7) Preporuka Vijeća od 10. ožujka 2014. o kvalitativnom okviru za pripravništvo ( SL C 88, 27.3.2014., str. 1. ).

(8) Preporuka Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada ( SL C 67, 20.2.2016., str. 1. ).

(9) Preporuka Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle ( SL C 484, 24.12.2016., str. 1. ).

(10) Preporuka Vijeća od 15. ožujka 2018. o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja ( SL C 153, 2.5.2018., str. 1. ).

(11) Preporuka Vijeća od 22. svibnja 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje ( SL C 189, 4.6.2018., str. 1. ).

(12) Preporuka Vijeća od 22. svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ( SL C 189, 5.6.2019., str. 4. ).

(13) Preporuka Vijeća od 8. studenoga 2019. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti ( SL C 387, 15.11.2019., str. 1.).

(14) Preporuka Vijeća od 30. listopada 2020. o lakšem prelasku u svijet rada – jačanje Garancije za mlade te o zamjeni Preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade ( SL C 372, 4.11.2020., str. 1. ).

(15) Preporuka Vijeća od 24. studenoga 2020. o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost ( SL C 417, 2.12.2020., str. 1. ).

(16) Preporuka Vijeća od 29. studenoga 2021. o pristupima kombiniranog učenja za visokokvalitetno i uključivo osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje (SL C 66, 26.2.2021., str. 1.–21.)

(17) Preporuka Komisije (EU) 2021/402 оd 4. ožujka 2021. o učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (EASE) ( SL L 80, 8.3.2021., str. 1. ).

(18) Preporuka Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu ( SL L 223, 22.6.2021., str. 14. ).

(19) Rezolucija Vijeća o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire (2021.–2030.), SL C 66, 26.2.2021., str. 1.–21.

(20) Komunikacija Komisije 2021/778 od 9. prosinca 2021., Izgradnja gospodarstva za ljude: akcijski plan za socijalnu ekonomiju

(21) Odluka (EU) 2021/2316 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. prosinca 2021 o Europskoj godini mladih (2022) (SL L 462, 28.12.2021., str. 1.–9.).

(22) COM/2020/682 final

(23) COM/2021/801 final

(24) COM/2021/770 final

(25) COM/2021/773 final

(26) COM/2021/93 final

(27) COM/2021/762 final

(28) COM/2022/11 final

(29) Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava ( SL C 428, 13.12.2017., str. 10. ).

(30) Provedbena odluka Vijeća (EU) 2022/382 od 4. ožujka 2022. o utvrđivanju postojanja masovnog priljeva raseljenih osoba iz Ukrajine u smislu članka 5. Direktive 2001/55/EZ koja ima učinak uvođenja privremene zaštite.

(31) Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba.

(32) Preporuka Vijeća od 8. studenoga 387. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti, 2019/C 387/01.

(33) Uredba (EU) 2020/2221 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. prosinca 2020. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu dodatnih sredstava i provedbenih mehanizama radi pružanja pomoći u sanaciji krize u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i njezinih socijalnih posljedica te u pripremi zelenog, digitalnog i otpornog oporavka gospodarstva (REACT-EU) ( SL L 437, 28.12.2020., str. 30. ).

(34) Uredba (EU) 2022/562 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. travnja 2022. o izmjeni uredaba (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 223/2014 u pogledu djelovanja kohezijske politike za izbjeglice u Europi (CARE)

(35) Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159.–706.).

(36) Uredba (EU) 2022/613 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. travnja 2022. o izmjeni uredaba (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 223/2014 u pogledu povećanog pretfinanciranja iz sredstava inicijative REACT-EU i uvođenja jediničnog troška.

(37) Uredba (EU) 2021/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1296/2013 ( SL L 231, 30.6.2021., str. 21. ).

(38) Uredba (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu (SL L 231, 30.6.2021., str. 60.).

(39) Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.–75.).

(40) Uredba (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju ( SL L 231, 30.6.2021., str. 1. ).

(41) Uredba (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. ožujka 2021. o uspostavi programa InvestEU i izmjeni Uredbe (EU) 2015/1017 ( SL L 107, 26.3.2021., str. 30. ).

(42) Uredba (EU) 2021/691 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom (EGF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1309/2013. ( SL L 153, 3.5.2021., str. 48. ).

PRILOG

Smjernica br. 5: Povećanje potražnje za radnom snagom

Države članice trebale bi aktivno promicati održivo socijalno tržišno gospodarstvo te olakšavati i podupirati ulaganja u otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, uz iskorištavanje potencijala povezanog s digitalnom i zelenom tranzicijom, s obzirom na glavni cilj EU-a za 2030. u pogledu zapošljavanja. U tu svrhu trebale bi smanjiti prepreke s kojima se poduzeća susreću pri zapošljavanju, poticati odgovorno poduzetništvo i stvarno samozapošljavanje te posebice podupirati osnivanje i rast malih i srednjih poduzeća, među ostalim pristupom financiranju. Države članice trebale bi aktivno promicati razvoj i iskorištavati puni potencijal socijalne ekonomije, poticati socijalne inovacije i socijalna poduzeća te poticati one poslovne modele kojima se stvaraju kvalitetne mogućnosti zapošljavanja i socijalne koristi na lokalnoj razini, posebno u kružnom gospodarstvu i u područjima koja su zbog svoje sektorske specijalizacije najviše pogođena prelaskom na zeleno gospodarstvo.

Nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 dobro osmišljenim programima skraćenog radnog vremena i sličnim aranžmanima trebalo bi olakšavati i podupirati postupke restrukturiranja, uz očuvanje radnih mjesta prema potrebi, čime se pomaže modernizaciji gospodarstva, među ostalim razvojem povezanih vještina. Trebalo bi razmotriti dobro osmišljene poticaje za zapošljavanje i tranziciju te mjere usavršavanja i prekvalifikacije kako bi se poduprlo otvaranje radnih mjesta i tranzicije te riješio problem nedostatka radne snage i vještina, među ostalim s obzirom na digitalnu i zelenu transformaciju te učinak ruske invazije na Ukrajinu.

Oporezivanje bi trebalo preusmjeriti s rada na druge izvore kojima se više podupiru zapošljavanje i uključiv rast te koji su usklađeni s klimatskim i okolišnim ciljevima, uzimajući u obzir učinak preraspodjele poreznog sustava te istodobno štiteći prihode potrebne za primjerenu socijalnu zaštitu i rashode kojima se potiče rast.

Države članice, uključujući one u kojima postoje zakonske minimalne plaće, trebale bi promicati kolektivno pregovaranje o određivanju plaća i osigurati djelotvorno sudjelovanje socijalnih partnera na transparentan i predvidljiv način i tako omogućiti odgovarajuće prilagođavanje plaća kretanjima produktivnosti te stvarati uvjete za pravedne plaće koje omogućuju dostojan životni standard, pri čemu bi posebnu pozornost trebale posvetiti skupinama s nižim i srednjim prihodima radi postizanja uzlazne socioekonomske konvergencije. U okviru mehanizama određivanja plaća trebalo bi uzeti u obzir socioekonomske uvjete, što uključuje regionalna i sektorska kretanja. Poštujući nacionalne prakse i autonomiju socijalnih partnera, države članice i socijalni partneri trebali bi osigurati da svi radnici imaju pravedne plaće ostvarivanjem koristi, izravno ili neizravno, od kolektivnih ugovora ili odgovarajućih zakonskih minimalnih plaća, uzimajući u obzir njihov učinak na konkurentnost, otvaranje radnih mjesta i siromaštvo unatoč zaposlenju.

Smjernica br. 6: Poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, cjeloživotno stjecanje vještina i kompetencija

U kontekstu digitalne i zelene tranzicije, demografskih promjena i rata u Ukrajini države članice trebale bi promicati održivost, produktivnost, zapošljivost i ljudski kapital, poticati stjecanje vještina i kompetencija tijekom cijelog života i odgovarati na trenutačne i buduće potrebe tržišta rada, s obzirom na glavni cilj EU-a za 2030. u pogledu vještina. Isto tako, države članice trebale bi prilagoditi svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja te ulagati u njih kako bi osigurale visokokvalitetno i uključivo obrazovanje, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje, pristup digitalnom učenju i jezično osposobljavanje (npr. u slučaju izbjeglica, među ostalim iz Ukrajine). Države članice trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima, pružateljima obrazovanja i osposobljavanja, poduzećima i drugim dionicima kako bi se uklonile strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja te poboljšala njihova kvaliteta i relevantnost za tržište rada, među ostalim i u cilju omogućavanja zelene i digitalne tranzicije, uklanjanja postojećih neusklađenosti vještina i sprečavanja pojave novih nedostataka radne snage, posebno za aktivnosti povezane s programom REPowerEU, kao što su uvođenje energije iz obnovljivih izvora ili obnova zgrada. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti izazovima s kojima se suočava nastavnička profesija, među ostalim ulaganjem u digitalne kompetencije učitelja i nastavnika. U sustavima obrazovanja i osposobljavanja svi bi učenici i polaznici trebali steći ključne kompetencije, uključujući osnovne i digitalne vještine, te transverzalne kompetencije kako bi se postavili temelji za prilagodljivost i otpornost tijekom života. Države članice trebale bi nastojati ojačati pojedinačna prava na osposobljavanje i osigurati njihovu prenosivost pri promjeni radnog mjesta, među ostalim, prema potrebi, putem individualnih računa za učenje te uspostaviti pouzdan sustava procjene kvalitete osposobljavanja. Države članice trebale bi iskoristiti potencijal mikrokvalifikacija za potporu cjeloživotnom učenju i zapošljivosti. Svima bi trebale pomoći da predviđaju potrebe tržišta rada i bolje im se prilagode, posebice kontinuiranim usavršavanjem i prekvalifikacijom te pružanjem integriranog usmjeravanja i savjetovanja, u svrhu podupiranja pravedne i poštene tranzicije za sve, jačanja socijalnih ishoda, rješavanja pitanja manjka radne snage i neusklađenosti postojećih i traženih vještina, poboljšanja opće otpornosti gospodarstva na šokove i olakšavanja potencijalnih prilagodbi.

Države članice trebale bi poticati jednake mogućnosti za sve uklanjanjem nejednakosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja. Konkretno, djeci bi trebalo omogućiti pristup kvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, u skladu s europskim jamstvom za djecu. Države članice trebale bi podići opću razinu kvalifikacija, smanjiti broj osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, podupirati pristup obrazovanju djeci iz udaljenih područja, povećati privlačnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (SOO), povećati pristup tercijarnom obrazovanju i njegovo završavanje, mladima olakšati prijelaz iz obrazovnog sustava na tržište rada kvalitetnim pripravništvom i naukovanjem te povećati sudjelovanje odraslih u kontinuiranom učenju, posebno među polaznicima u nepovoljnom položaju i onima s najmanje kvalifikacija. Uzimajući u obzir nove zahtjeve digitalnih, zelenih i sve starijih društava, države članice trebale bi u svojim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pospješiti učenje kroz rad, među ostalim u okviru kvalitetnog i učinkovitog naukovanja te povećati broj osoba s kvalifikacijom u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), na razini strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te u tercijarnom obrazovanju, posebice žena. Nadalje, države članice trebale bi povećati relevantnost tercijarnog obrazovanja i, prema potrebi, istraživanja za tržište rada, poboljšati praćenje i predviđanje vještina učiniti vještine vidljivijima i omogućiti bolju usporedivost kvalifikacija, među ostalim onih stečenih u inozemstvu, te povećati mogućnosti za priznavanje i vrednovanje vještina i kompetencija stečenih izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja. Trebale bi unaprijediti i povećati ponudu i iskorištavanje fleksibilnog trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Države članice također bi trebale pomoći niskokvalificiranim odraslim osobama da održe ili unaprijede svoju dugoročnu zapošljivost poboljšanjem pristupa kvalitetnim mogućnostima za učenje i većim iskorištavanjem tih mogućnosti provedbom Preporuke o oblicima usavršavanja, uključujući procjenu vještina, ponudu obrazovanja i osposobljavanja usklađenu s prilikama na tržištu rada te vrednovanje i priznavanje stečenih vještina.

Države članice trebale bi nezaposlenim i neaktivnim osobama pružiti djelotvornu, pravodobnu, koordiniranu i prilagođenu pomoć koja se temelji na pružanju potpore u traženju posla, osposobljavanju, prekvalifikaciji i pristupu drugim potpornim uslugama, uz posvećivanje posebne pozornosti ranjivim skupinama i osobama koje su osobito pogođene zelenom i digitalnom tranzicijom. Kako bi se znatno smanjila i spriječila dugoročna i strukturna nezaposlenost, trebalo bi što je prije moguće provesti sveobuhvatne strategije koje uključuju detaljne individualne procjene nezaposlenih osoba, a najkasnije 18 mjeseci nakon početka nezaposlenosti. Nezaposlenost mladih i pitanje mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) trebalo bi i dalje rješavati sprečavanjem ranog napuštanja školovanja i strukturnim poboljšanjem prelaska iz škole na posao, među ostalim potpunom provedbom ojačane Garancije za mlade, koja bi isto tako trebala značajno podupirati prilike za kvalitetno zapošljavanje mladih u razdoblju oporavka nakon pandemije. Osim toga, s obzirom na Europsku godinu mladih 2022., države članice trebale bi pojačati napore posebno kako bi istaknule kako zelena i digitalna tranzicija pružaju novu perspektivu za budućnost i prilike za suzbijanje negativnog učinka pandemije na mlade.

Države članice trebale bi nastojati ukloniti prepreke sudjelovanju na tržištu rada i čimbenike koji odvraćaju od sudjelovanja na tržištu rada te osigurati poticaje za sudjelovanje na njemu, posebno za osobe s niskim dohotkom, osobe koje ostvaruju drugi dohodak u kućanstvu i one koje su najudaljenije od tržišta rada, uključujući osobe migrantskog podrijetla i marginalizirane Rome. S obzirom na velik manjak radne snage u određenim zanimanjima i sektorima, države članice trebale bi pridonijeti poticanju ponude radne snage, posebno promicanjem primjerenih plaća i radnih uvjeta, kao i učinkovitih aktivnih politika tržišta rada. Države članice trebale bi podupirati prilagođeno radno okruženje za osobe s invaliditetom, među ostalim s pomoću ciljane financijske potpore i usluga koje im omogućuju sudjelovanje na tržištu rada i u društvu.

Trebalo bi riješiti pitanje rodne razlike u zapošljavanju i u plaćama. Države članice trebale bi osigurati rodnu ravnopravnost i veće sudjelovanje žena na tržištu rada, među ostalim osiguravanjem jednakih mogućnosti i napredovanja u karijeri te uklanjanjem prepreka za njihov pristup vodećim pozicijama na svim razinama donošenja odluka. Trebalo bi osigurati jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti te transparentnost plaća. Trebalo bi promicati usklađivanje poslovnog, obiteljskog i privatnog života i za žene i muškarce, posebice putem pristupa povoljnoj kvalitetnoj dugotrajnoj skrbi te uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Države članice trebale bi osigurati da se roditeljima i drugim osobama koje imaju obvezu skrbiti o drugima omogući pristup primjerenom obiteljskom dopustu i fleksibilnim radnim uvjetima kako bi ostvarili ravnotežu između poslovnog, obiteljskog i privatnog života te bi trebale promicati ravnopravno ostvarivanje tih prava među ženama i muškarcima.

Smjernica br. 7: Poboljšanje funkcioniranja tržištâ rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga

Kako bi države članice iskoristile dinamičnu i produktivnu radnu snagu te nove obrasce rada i poslovne modele, trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima na uspostavi pravednih, transparentnih i predvidljivih radnih uvjeta te pritom postići ravnotežu između prava i obveza. Trebale bi smanjiti i sprečavati segmentaciju tržištâ rada, suzbijati neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje te poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno vrijeme. Propisi o zaštiti radnih mjesta, radno pravo i institucije trebali bi osigurati i prikladno okruženje za zapošljavanje i potrebnu fleksibilnost za poslodavce da se brzo prilagode promjenama u gospodarskom kontekstu te pritom štititi radna prava i osigurati socijalnu zaštitu, odgovarajuću razinu sigurnosti te zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje za sve radnike. Promicanje upotrebe fleksibilnih radnih uvjeta kao što je rad na daljinu može pridonijeti višim razinama zaposlenosti i uključivijim tržištima rada u kontekstu okruženja nakon pandemije. Istodobno je važno osigurati poštovanje prava radnika u pogledu radnog vremena, radnih uvjeta i ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Trebalo bi sprečavati radne odnose koji vode do nesigurnih radnih uvjeta, među ostalim u slučaju radnika koji rade putem platforme, osobito ako su niskokvalificirani, i suzbijanjem zlouporabe nestandardnih ugovora. U slučaju neopravdanog otkaza trebalo bi osigurati pristup djelotvornom nepristranom rješavanju sporova i pravo na pravnu zaštitu, što uključuje primjerenu naknadu.

Politikama bi se trebalo nastojati poboljšati i poduprijeti sudjelovanje na tržištu rada, usklađivanje s potrebama tržišta rada i tranzicije, među ostalim u regijama u nepovoljnom položaju. Države članice trebale bi djelotvorno poticati i podupirati osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada, posebno ranjive skupine kao što su niskokvalificirane osobe, osobe migrantskog podrijetla, uključujući osobe koje imaju status privremene zaštite, i marginalizirane Rome. Države članice trebale bi ojačati opseg i djelotvornost aktivnih politika tržišta rada povećanjem njihove usmjerenosti, dosega i područja primjene i njihovim boljim povezivanjem sa socijalnim uslugama, osposobljavanjem i potporom dohotku za nezaposlene dok traže posao i na temelju njihovih prava i odgovornosti. Države članice trebale bi poboljšati kapacitet javnih službi za zapošljavanje kako bi te službe pružile pravodobnu i prilagođenu pomoć tražiteljima zaposlenja, odgovorile na trenutačne i buduće potrebe tržišta rada te provele upravljanje na temelju rezultata, koje se podupire i digitalizacijom.

Države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerenu naknadu za nezaposlenost tijekom razumno dugog razdoblja, u skladu s njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknade. Naknade za nezaposlenost ne bi smjele takve da destimuliraju brz povratak na tržište rada i trebale bi biti popraćene aktivnim politikama tržišta rada.

Mobilnost učenika i polaznika te radnika trebalo bi odgovarajuće podupirati u cilju povećanja njihovih vještina i zapošljivosti te kako bi se iskoristio puni potencijal europskog tržišta rada, uz istodobno osiguravanje pravednih uvjeta za sve koji obavljaju prekograničnu djelatnost te jačanje administrativne suradnje nacionalnih uprava u pogledu mobilnih radnika, uz iskorištavanje pomoći Europskog nadzornog tijela za rad. Mobilnost radnika u ključnim zanimanjima i prekograničnih, sezonskih i upućenih radnika trebalo bi podupirati u slučaju privremenog zatvaranja granica zbog pitanja zaštite javnog zdravlja.