Oporezivanje energenata i električne energije u Uniji uređeno je Direktivom Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije 1 („Direktiva o oporezivanju energije”, „ETD” ili „Direktiva”).

U skladu s člankom 19. stavkom 1. te direktive, dodatno odredbama utvrđenima posebno u njezinim člancima 5., 15. i 17., djelujući jednoglasno na prijedlog Komisije, Vijeće može ovlastiti bilo koju državu članicu da uvede daljnja oslobođenja ili sniženja razine oporezivanja radi provedbe pojedinih politika.

Dopisom od 6. kolovoza 2021., nakon čega je uslijedila daljnja korespondencija od 4. studenoga 2021., 26. siječnja i 16. veljače 2022., finska tijela zatražila su odobrenje za primjenu snižene stope poreza na električnu energiju koja se upotrebljava za pogon određenih toplinskih crpki, električnih kotlova i    recirkulacijskih crpki za vodu. Zatraženo razdoblje valjanosti je šest godina, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2027., što je unutar najduljeg razdoblja dopuštenog člankom 19. Direktive o oporezivanju energije. Cilj je ovog prijedloga odobriti to ovlaštenje odstupanjem koje će, kako je zatraženo, biti na snazi šest godina, do 31. prosinca 2027.

Finska traži odobrenje za primjenu nacionalne stope oporezivanja električne energije za poslovnu uporabu u iznosu od 0,63 EUR/MWh (stopa označena kao „kategorija II.” u skladu s finskim pravom kojom su obuhvaćeni samo određeni poslovni sektori 2 ), što je iznad najniže stope poreza električne energije za poslovnu uporabu od 0,5 EUR/MWh 3 iz Direktive o oporezivanju energije, za sljedeće: toplinske crpke i električni kotlovi koji proizvode toplinu za mrežu centraliziranoga grijanja, toplinske crpke s nominalnom toplinskom izlaznom snagom od najmanje 0,5 MW koje nisu priključene na mrežu centraliziranoga grijanja i recirkulacijske crpke za vodu u geotermalnim postrojenjima za proizvodnju toplinske energije. U tom kontekstu, prema informacijama koje su dostavila finska tijela, mjera bi trebala biti usmjerena na električnu energiju s određenom poslovnom ili neposlovnom svrhom 4 . Nacionalna stopa koja se primjenjuje na električnu energiju za neposlovne uporabu (stopa označena kao „kategorija I.” u skladu s finskim pravom kojom je obuhvaćeno sve što nije obuhvaćeno kategorijom II., uključujući kućanstva) iznosi 22,53 EUR/MWh, što je znatno iznad odgovarajuće minimalne stope od 1 EUR/MWh iz Direktive 5 .

Cilj je smanjenja stvoriti poticaje za uvođenje i uporabu sustava za proizvodnju toplinske energije na električni pogon, koji se inače u velikoj mjeri oslanjaju na zagađujuća fosilna goriva ili na biomasu, te promicati proizvodnju topline bez izgaranja (izvor topline mogu biti, na primjer toplinske crpke koje mogu koristiti, među ostalim, vanjsku temperaturu, toplinu iz tla i duboku geotermalnu energiju, morsku i jezersku vodu te toplinu otpadnih voda; kao izvori topline mogu se upotrebljavati i različiti izvori topline iz otpada iz industrije, podatkovnih centara i drugih sustava hlađenja) kako bi se smanjile emisije i uštedjeli fosilni i obnovljivi prirodni resursi.

Snižena stopa primjenjivala bi se na toplinske crpke i električne kotlove u mreži centraliziranog grijanja, toplinske crpke izvan mreže centraliziranog grijanja koje imaju s nominalnom toplinskom izlaznom snagom od najmanje 0,5 MW i recirkulacijske crpke za vodu u geotermalnim postrojenjima za proizvodnju toplinske energije. U skladu s obrazloženjem koje je iznijela Finska, oporezivanje svih toplinskih crpki i električnih kotlova po nižoj stopi ne bi bilo opravdano i dobro utemeljeno zbog nekoliko razloga.

Primjerice, toplinske crpke manje veličine koje nisu obuhvaćene zatraženom mjerom već se smatraju vrlo konkurentnima. Osim toga, primjena poreza na električnu energiju kategorije II. na prethodno spomenuto zahtijevala bi odvojeno mjerenje električne energije u predmetne svrhe i registraciju korisnika. U Finskoj postoji više od 1,1 milijun toplinskih crpki, tako da bi ta količina bila iznimno velika, kao i administrativno opterećenje za različite strane.

Međutim, na temelju procjena finskih tijela za 2022. odabrani kriteriji smanjili bi broj korisnika na manje od sto.

Mjera bi se primjenjivala na korisnike koji bi plaćali 2,19 centi/kWh manje od standardne stope, što bi dovelo do 10–15 milijuna eura poreznih rashoda u obliku nižih poreznih prihoda (prema procjenama za 2022.).

Odredbe Direktive o oporezivanju energije

Oporezivanje električne energije uređeno je Direktivom o oporezivanju energije. Konkretno, članakom 10. i tablicom C Priloga I. toj direktivi utvrđene su odgovarajuće najniže razine oporezivanja, diferencirane na poslovnu i neposlovnu uporabu, koje iznose 0,5 EUR/MWh i 1 EUR/MWh.

Članak 11. Direktive sadržava, među ostalim, definiciju „poslovne uporabe” i omogućuje državama članicama da ograniče područje primjene snižene razine oporezivanja za poslovnu uporabu.

Finska je ograničila područje primjene niže stope poreza na električnu energiju za poslovnu uporabu, tj. kategoriju II. sa stopom od 0,63 EUR/MWh, na određene poslovne sektore, odnosno industriju, poljoprivredu, rudarstvo i podatkovne centre.

Ostala potrošnja električne energije, kao što je električna energija koju koriste kućanstva, pripada poreznoj kategoriji I., koja iznosi 22,53 EUR/MWh.

Predložena snižena porezna stopa od 0,63 EUR/MWh za električnu energiju obuhvatila bi toplinske crpke i električne kotlove koji proizvode toplinu za mrežu centraliziranog grijanja; toplinske crpke s nominalnom toplinskom izlaznom snagom od najmanje 0,5 MW koje nisu priključene na mrežu centraliziranoga grijanja i recirkulacijske crpke za vodu u geotermalnim postrojenjima za proizvodnju toplinske energije imale bi pravo na niži porez na električnu energiju.

Radi dosljedne i ujednačene primjene te praktične provedbe, niža stopa poreza na električnu energiju primjenjivala bi se ne samo na određenu uporabu u poslovne svrhe nego i na određenu uporabu u privatne svrhe, koja bi trebala podlijegati višoj razini oporezivanja u okviru finske stope iz kategorije I. od 22,53 EUR/MWh. U tom pogledu, kako bi dodatno potkrijepila svoj zahtjev, finska tijela istaknula su i da se člankom 15. stavkom 1. točkom (h) Direktive državama članicama omogućuje primjena oslobođenja u pogledu razine oporezivanja električne energije koju upotrebljavaju kućanstva, dok bi u njihovoj zemlji oporezivanje električne energije za kućanstva i dalje bilo vrlo visoko 6 (kategorija I. finskih poreznih stopa utvrđena je na 22,53 EUR/MWh, što je znatno iznad najniže stope EU-a). Međutim, zatražena nacionalna porezna stopa bila bi iznad najniže razine oporezivanja za poslovnu uporabu u skladu s Direktivom o oporezivanju energije.

Tekst članka 19. stavka 1. prvog podstavka Direktive glasi:

Dodatno odredbama u prethodnim člancima, posebno člancima 5., 15. i 17., djelujući jednoglasno na prijedlog Komisije, Vijeće može ovlastiti bilo koju državu članicu da uvede daljnja oslobođenja ili sniženja radi provođenja pojedinih politika.

Mogućnost uvođenja porezne olakšice (snižene stope poreza na električnu energiju) za električnu energiju koja se isporučuje toplinskim crpkama, električnim kotlovima i recirkulacijskim crpkama za vodu koja ispunjavaju određene uvjete, može se predvidjeti u skladu s člankom 19. Direktive o oporezivanju energije jer je cilj tog članka omogućiti državama članicama da uvedu daljnje smanjenje radi provedbe pojedinih politika. Potpora elektrifikaciji sektora krajnje potrošnje grijanja i promicanje proizvodnje topline bez izgaranja kako bi se smanjile emisije te uštedjeli fosilni i obnovljivi prirodni resursi može se smatrati takvim provođenjem pojedinih politika. Cilj je Finske da do 2035. postane klimatski neutralna. Zatražena mjera potaknula bi ostvarivanje tog cilja.

Finska je zatražila da se mjera odobri na razdoblje od šest godina (počevši od 1. siječnja 2022.), što je najdulje razdoblje dopušteno člankom 19. stavkom 2. Direktive. U načelu bi razdoblje primjene odstupanja trebalo biti dovoljno dugo da se potaknu ulaganja u ciljana rješenja za grijanje na električni pogon. To razdoblje omogućit će najveću moguću pravnu sigurnost za relevantna ulaganja.

Pravila o državnim potporama

Snižena stopa poreza od 0,63 EUR/MWh viša je od najniže razine oporezivanja električne energije za poslovnu uporabu u EU-u u skladu s člankom 10. i tablicom C Priloga I. Direktive 2003/96/EZ.

Mjera se može smatrati državnom potporom u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a. Budući da je snižena stopa i dalje iznad najniže razine EU-a, mjera bi bila obuhvaćena člankom 44. Uredbe (EU) br. 651/2014 (Uredba o općem skupnom izuzeću) 8 . Po isteku valjanosti Uredbe o općem skupnom izuzeću 31. prosinca 2023. na potporu se i dalje primjenjuje izuzeće tijekom razdoblja prilagodbe od šest mjeseci (vidjeti članak 58. stavak 4. Uredbe o općem skupnom izuzeću). Odlukom se ne dovode u pitanje primjenjiva pravila o državnim potporama tijekom razdoblja obuhvaćenog odstupanjem.

Politika zaštite okoliša i klimatska politika

Cilj je zatražene mjere promicanje proizvodnje topline bez izgaranja kako bi se smanjile emisije te uštedjeli fosilni i obnovljivi prirodni resursi. U članku 13. Direktive 2008/50/EZ o kvaliteti zraka 9 od država članica zahtijeva se da osiguravaju da se razine nekoliko onečišćivača zraka zadrže ispod graničnih vrijednosti, ciljnih vrijednosti i vrijednosti drugih standarda kvalitete zraka utvrđenih u toj direktivi.

Nadalje, kombinacija izvora električne energije specifičnih za Finsku sastoji se uglavnom od električne energije iz obnovljivih izvora (47 %) i nuklearne električne energije (35 %) 10 , od kojih obje imaju nultu ili nisku razinu emisija ugljika. Stoga se očekuje da će daljnja elektrifikacija velikih postrojenja za proizvodnju toplinske energije donijeti znatne koristi za okoliš i klimu.

Stoga je mjera u skladu s politikama EU-a u području okoliša i energetike, a posebno sa zelenim planom EU-a, paketom „Spremni za 55 %”, kojim se promiče elektrifikacija, i dugoročnim programom dekarbonizacije do 2050., u kojem elektrifikacija ima središnju ulogu.

Energetska politika

Tom bi se mjerom pridonijelo ostvarenju ambicija zelenog plana EU-a, posebno u kontekstu strategije EU-a za integraciju energetskog sustava 11 .

Strategija EU-a za integraciju energetskog sustava okvir je za prelazak na zelenu energiju. Dosadašnjim modelom, u kojem se potrošnja energije u sektorima prometa, industrije, plina i zgrada odvija u izoliranim sustavima, od kojih svaki ima svoje lance vrijednosti, pravila, infrastrukturu, planiranje i operacije, ne može se na troškovno učinkovit način postići klimatska neutralnost do 2050. Zatraženom mjerom potaknula bi se integracija sektora krajnje potrošnje grijanja s drugim sektorima krajnje potrošnje. U skladu sa Strategijom, traženom bi se mjerom smanjili i troškovi inovativnih rješenja koja se moraju integrirati u energetski sustav EU-a. Zatražena mjera izravno bi pridonijela dvama od triju stupova Strategije EU-a za integraciju energetskog sustava.

Riječ je o „kružnom” energetskom sustavu u čijem je središtu energetska učinkovitost. U strategiji se utvrđuju konkretne mjere za primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u praksi i za učinkovitiju uporabu lokalnih izvora energije u zgradama ili zajednicama. Postoji znatan potencijal za ponovnu uporabu otpadne topline iz industrijskih postrojenja, podatkovnih centara ili drugih izvora te energije proizvedene iz biootpada ili u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda. Cilj je mjere koju je zatražila Finska, među ostalim, poduprijeti uporabu otpadne topline iz izvora koji su izričito navedeni u Strategiji.

Drugo, šira izravna elektrifikacija sektora krajnje potrošnje. Budući da energetski sektor ima najveći udio obnovljivih izvora energije, električna energija trebala bi se upotrebljavati što više, primjerice za toplinske crpke u zgradama. Cilj je mjere koju je zatražila Finska poduprijeti primjenu rješenja na električni pogon, u skladu sa Strategijom.

Tom bi se mjerom potaknula integracija energetskog sustava jer mreže centraliziranog grijanja nude veću fleksibilnost i sposobnost skladištenja električne energije u obliku topline u usporedbi s odvojenim rješenjima za grijanje zgrada. Finska već ima dobro razvijenu infrastrukturu za centralizirano grijanje, koja može služiti toj svrsi.

Zatraženo odstupanje za primjenu niže porezne stope primjenjivalo bi se, među ostalim, i na određene električne kotlove. Takvo smanjenje također može doprinijeti integraciji energetskog sustava i integraciji sustava električne energije iz obnovljivih izvora. Električni kotlovi mogu se upotrebljavati za proizvodnju topline u mrežama centraliziranoga grijanja, posebno u vrijeme kada postoji višak električne energije i kada je cijena električne energije niska. To omogućuje, na primjer, uporabu energije vjetra za proizvodnju toplinske energije u sustavu centraliziranog grijanja. Mali troškovi ulaganja u električne kotlove omogućuju profitabilnost sa samo nekoliko radnih sati, a toplina se proizvodi samo ako postoji prekomjerna ponuda električne energije. To može pridonijeti održavanju stabilnosti elektroenergetskog sustava. Učinak oporezivanja električne energije na trošak proizvodnje topline trenutačno je znatan i, kao što je već rečeno, to bi mogao biti dobar trenutak za uporabu tih rješenja. Električni kotlovi mogu se kombinirati s kapacitetom za skladištenje topline, što omogućuje pohranu viška energije u obliku topline.

Mjera koju je zatražila Finska u skladu je i sa Strategijom EU-a za grijanje i hlađenje 12 , u kojoj se podsjeća na koristi zamjene rješenja za grijanje na fosilna goriva toplinskim crpkama i upotrebom otpadne topline. U strategiji se navodi da toplinske crpke mogu pretvoriti jednu jedinicu električne energije u tri ili više jedinica grijanja ili hlađenja.

Prethodno navedene koristi istaknute su i u kontekstu Direktive EU-a o energetskoj učinkovitosti, a posebno Preporuke Komisije o sadržaju sveobuhvatnih procjena potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje na temelju članka 14. Direktive 2012/27/EU 13 (Direktiva o energetskoj učinkovitosti).

Unutarnje tržište i pošteno tržišno natjecanje

Mjera bi bila dostupna svim operaterima iz EU-a bez diskriminacije. Snižena stopa primjenjivala bi se na sve proizvođače topline koji koriste toplinske crpke i električne kotlove koji proizvode toplinu za mrežu centraliziranoga grijanja, toplinske crpke s nominalnom toplinskom izlaznom snagom od najmanje 0,5 MW izvan mreže centraliziranoga grijanja i recirkulacijske crpke za vodu u geotermalnim postrojenjima za proizvodnju toplinske energije.

Članak 19. Direktive Vijeća 2003/96/EZ.

Područje neizravnog oporezivanja obuhvaćeno člankom 113. UFEU-a samo po sebi nije u isključivoj nadležnosti Europske unije u smislu članka 3. UFEU-a.

No u skladu s člankom 19. Direktive 2003/96/EZ Vijeću je u okviru sekundarnog prava dana isključiva nadležnost za ovlašćivanje države članice da uvede daljnja oslobođenja ili sniženja u smislu te odredbe. Stoga države članice ne mogu preuzeti ulogu Vijeća. Prema tome, načelo supsidijarnosti ne može se primijeniti na ovu provedbenu odluku. U svakom slučaju, s obzirom na to da ovaj akt nije nacrt zakonodavnog akta, nije ga potrebno proslijediti nacionalnim parlamentima u skladu s Protokolom br. 2 uz Ugovore radi preispitivanja usklađenosti s načelom supsidijarnosti.

Prijedlog je u skladu s načelom proporcionalnosti. Sniženje poreza ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje predmetnog cilja.

Predloženi je instrument provedbena odluka Vijeća. Člankom 19. Direktive 2003/96/EZ predviđena je samo ta vrsta mjere.

Mjera ne zahtijeva evaluaciju postojećeg zakonodavstva.

Ovaj se Prijedlog temelji na zahtjevu koji je podnijela Finska i odnosi se samo na tu državu članicu.

Nije bilo potrebno obratiti se vanjskim stručnjacima.

Mjerom se ne predviđa pojednostavnjenje. Ona se temelji na zahtjevu koji je podnijela Finska i odnosi se samo na tu državu članicu.

Mjera ne utječe na temeljna prava.

Mjera ne dovodi do financijskog ili administrativnog opterećenja Unije. Prijedlog stoga ne utječe na proračun Unije.

Nije potreban plan provedbe. Ovaj Prijedlog odnosi se na ovlaštenje za primjenu sniženog poreza koje se daje pojedinačnoj državi članici na njezin zahtjev. Daje se na ograničeno razdoblje. Primjenjiva porezna stopa bila bi iznad najniže razine oporezivanja električne energije za poslovnu uporabu utvrđene Direktivom o oporezivanju energije. Stoga bi se time poštovao minimum za poslovnu uporabu utvrđen Direktivom. Mjera se može evaluirati u slučaju zahtjeva za produljenje nakon prvobitno odobrenog razdoblja valjanosti.

Za Prijedlog nisu potrebni dokumenti s objašnjenjima o prenošenju.

U članku 1. propisano je da će se Finskoj dopustiti primjena snižene stope poreza na električnu energiju koja se isporučuje bilo kojem od sljedećih postrojenja: toplinske crpke i električni kotlovi koji proizvode toplinu za mrežu centraliziranoga grijanja, toplinske crpke s nominalnom toplinskom izlaznom snagom od najmanje 0,5 MW izvan mreže centraliziranoga grijanja i recirkulacijske crpke za vodu u geotermalnim postrojenjima za proizvodnju toplinske energije. Stopa poreza ne smije biti niža od 0,50 EUR/MWh, odnosno najniže razine oporezivanja električne energije za poslovnu uporabu utvrđene Direktivom.

Člankom 2. propisano je da se zatraženo ovlaštenje izdaje s učinkom od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2027., što je najdulje razdoblje dopušteno Direktivom.